semper contra

utorak, 30.04.2013.

Praznik rada na naš način



Osvanu nam Prvog maja
gladnoj raji poput raja.

Begovi tad raznih fela
raji svojoj nude jela.

Grah, kobase, flaša piva,
i budućnost ni tak siva.

Uz to idu obećanja:
„Bolji život!“, mnogo s(r)anja.

Ni muzike tu ne fali
za raju bi sad sve dali.

I Rimljani to su znali
igre, kruha, niš ne fali.

Raja jede, raja pije,
Svaki beg u brk se smije.

Jer trbusi kad zakrulje,
u džep prazan će da bulje.

Grah će čekat gladna raja
do idućeg Prvog maja.

U slast vam prvomajski grah njami!

30.04.2013. u 22:32 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.04.2013.

Srđ je naš! Brus!


…evo čiji je!

Nakon neuspjeha referenduma o gradnji ili ne gradnji vjetroelektrana kod Fužina zbog nedovoljnog odziva glasača, danas bi na megdan s gore prikazanom gospođom bilo poželjno da izađe svih 37.952 građana s pravom glasa ili pak barem njih polovica plus jedan ali vrijedan. Dakle 18.977. Bit će to teška borba što se i iz priložene slike na naslovnici današnjeg 'Jutarnjeg lista' i vidi. Za razliku od uvaženog Slobodana Prospera Novaka, Dubrovčanina, koji se u današnjoj emisiji „Nedjeljom u 2“ nije želio izjasniti za koju je opciju kako ne bi utjecao na mišljenje svojih sugrađana (za ili protiv, sasvim svejednako), glavni urednik/vlasnik 'Jutarnjeg lista' je bez maske stao na stranu zagovornika gradnje tzv 'golfskih terena'.

Upravo zbog neuspjeha referenduma u fužinskom kraju (i još ponekih referendumskih inicijativa) uspjeh ili neuspjeh ovog referenduma će pokazati jesu li Hrvati uopće spremni, voljni prihvatiti i je su li dovoljno svjesni važnosti institucije općenarodnog izjašnjavanja o nekom problemu (kao što vrlo četo čine, primjerice, Švicarci). Nisam detaljno upoznat sa zakonskim marifetlucima oko provođenja referenduma i obveznosti za vlast njegovog rezultata pa ne mogu reći ima li ova izjava gospođe M.B.F. i svoje pokriće. No predmnijevam da bi ona mogla, kod jednako tako neinformiranog puka, izazvati sumnju o smislenosti izlaska na referendum: 'zašto glasati kad će se sve odvijati onako kako je zamislila 'tajkunska vrhuška ?' i kao rezultat polučiti mali izlazak glasača. Prema objavljenim rezultatima do trenutka dok ovo pišem (16.30) na birališta je izašlo nešto oko 10 posto glasača. Malo!

I eto, ponavlja se stara praksa bilo kakvog glasovanja u Hrvata. Ne znam je li u pitanju apatija, rezignacija, razočarenje, nevjerovanje ili pak većina glasača još uvijek ne shvaća suštinu prirode glasovanja. Možebitno da je to i utjecaj ostavština iz socijalističkih vremena kad se na izbore izlazilo dobrovoljno pod moraš pa se sad rezonira: e baš ne idem, što mi mogu. Suština izlaska na izbore, naime, nije samo omogućiti pobjedu opciji za koju glasujem, već je, mišljenja sam, još bitnije da se na glasovanje izađe u što većem, najbolje, u stopostotnom broju.

Na glasovanje treba izaći. Glasovati za svoju opciju ili pak ne glasovati za nikog križanjem listića. Jedino će se na taj način transparentno pokazati što ČITAVO glasačko tijelo misli o onome za što se glasa. I jedino tako postoji, možebitno samo mala ali ipak kakva takva šansa, da oni koji misle da glasovanje MORA proći onako kako oni žele, jednom shvate da glasovanje nije igra.

Zamislite što bi značilo za pojam DEMOKRACIJE ako bi, unatoč tome što je od na glasovanje izašlih 37.952 glasača njih samo 30-40 posto glasovalo ZA a ostali PROTIV, trenutačna vlast ipak odobrila gradnju nečega što u krajnjem slučaju NEMA nikakve veze s golfom? Bila bi to sahrana DEMOKRACIJE u Hrvatskoj i više NITKO se ne bi imao pravo kititi njezinim perjem!

Nažalost koliko ja pratim razvoj demokracije u Hrvatskoj tamo od 1991. godine (kad je 'službeno' inaugurirana) ne mogu a da ne budem pesimista glede jedne takve manifestacije puka. No neznanje ili ravnodušnost glasačkog tijela nije samo njegova krivica. Takvom političkom ozračju doprinijeli su mediji zagovaranjem samo jedne opcije, u velikoj većini slučajeva one koja odgovara tajkunima, političarima i njihovim poltronima.

Hoće li ovaj moj pesimizam ipak barem jednom pogoditi „UNIŠTA“? Bilo bi mi neopisivo drago da se to danas dogodi.

28.04.2013. u 16:38 • 13 KomentaraPrint#

subota, 27.04.2013.

500



Ovo je moj petstoti post (arapski 500, rimski D)! Da sam za svaki objavljeni tekst do sada dobio, bit ću skroman, honorar od 1 (jedne) kune dobio bih 500 kunića. Nisam dobio ni jedne, ali sam dobio nešto mnogo vrednije: virtualne prijatelje a, ravnoteže radi, i po kojeg neprijatelja tuzan!
C'est la vie!
Hvala vam na dosadašnjem čitanju uz zamolbu da nastavite i dalje tako sretan!

27.04.2013. u 21:02 • 10 KomentaraPrint#

srijeda, 24.04.2013.

Apsurd demokracije



Prošlo je tek kratko vrijeme kako smo izabrali (dobro, nismo mi nego 20 posto nas; u mom kraju, Međimurju, 16 posto) dvanaestero za E-parlament. I tako im osigurali ulazak u obitelj povijesno poznatih dvanaestorica: apostola, gnjevnih ljudi, žigosanih, majmuna. Oni koji su glasovali za 'ritere i riterice koji će kao braniti hrvatske interese u E-parlaonici bili su uvjereni da će oni to ODMAH i činiti (valjda temeljem njihovih izjava tijekom kampanje). No prema članku u J.L. od 23. 04. 2013. pod naslovom

Tomašić treba znalca o EU, a Borzan klona za duge sastanke

izgleda da su se, kako to naš narod kaže, 'malo prešli'.

Drugoj od najuspješnijih pobjednica proteklih izbora, Ruži Tomašić izgleda da se 'naglo' prosvijetlilo pa je shvatila da u E-parlaonici nije tako jednostavno djelovati (tj. braniti hrvatske interese) kao u H-parlaonici u borbi s 'komunjarama' i 'gostima' pa je odlučila potražiti pomoć u liku i djelu profesionalnih asistenata koji se tamo snalaze kao ribe u vodi. Ipak još nije sigurna koga će angažirati, ali zna da će to biti netko tko „zna nešto o EU“ (sic!) kad već Ona to ne zna. „Konzultirat ću se s kolegama iz HDZ-a D. Stierom i A. Plenkovićem. Zasad se oslanjam na njihove savjete jer se nisam toliko u to još uputila.“ Saznajemo da ju je, primjerice, već impresionirala mlada članica Tamara Kalistović, magistar s tečnim znanjem engleskog i njemačkog i Međunarodni tajnik stranke na čelu koje je Ruža. Obzirom na tu činjenicu nije ništa čudno da je impresionirala svoju šeficu. Što dotična zna o radu u EU parlamentu Ruža se nije izjasnila.

No možebitno sam u krivu. Ona je najme u nedjeljnoj emisiji Nu2 izjavila kako bi, da je Premijerka, formirala tehničku vladu 'eksperata' jer nas samo takva vlada, kaže, može izvući iz krize. Slažem se s njom, samo onda pitam: zašto se kandidirala ona za E-parlamentarca a nije mjesto prepustila nekom 'ekspertu'?

Ni Dubravka Šuica još ne zna koga bi angažirala. No zna da u Hrvatskoj ima nekoliko desetaka djevojaka i mladića koji su prošli obuku za EU. Uzela bi, kaže, nekog od njih „koji poznaje briselske hodnike, jer bi sve drugo bilo uzaludno“. Da treba se samo znati snalaziti po hodnicima da se lakše nađe WC kad gospođu stisne.
Posljedično i u slučaju ove parlamentarke postavlja se pitanje: zašto se na glasačkim listinama nisu našle te osobe koje su prošle obuku za EU, i koje bi odmah znale gdje su, primjerice, briselski sanitarni čvorovi u kojima se (uglavnom) dogovora i odlučuje o onome o čemu se u E-parlaonici uopće (ne)odlučuje, ostaje misterij apsurdnosti demokracije.

Treća od Tri gracije, SDP-ova parlamentarka Borzan već je naišla na „krasne ljude, neki koji su već bili nekome asistenti“ (pa su ih nogirali jer nisu bili dobri ili ako su dobri trebat će ih gđa Borzan dobro platiti da bi prešli u njezinu službu). A najvažniji zadatak tih je „da će morati tamo živjeti i sjediti na svim sastancima na koje osobno možda neću moći otići“, jer će najvjerojatnije zalutati hodnicima ne ugledavši se na Dubravku u odabiru asistenata. Samo po sebi je razumljivo, kaže, da se neće „voditi stranačkom pripadnošću jer mi je važno da je ta osoba dobro upućena“ (nije navedeno u što, možda je i ona ipak mislila na poznavanje briselskih hodnika).

Parlamentarac Nikola Vuljanić koketira u izboru asistenata sa strancima, bolje reći strankinjama. Navodno su mu se dopale jedna Finkinja, pa Čehinja…Dobro je to! Kad su nam već izumrli dalmatinski (ljubavnički) Galebi na Jadranu, evo pojavio se jedan koji će slavnu tradiciju nastaviti po „briselskim hodnicima“! Koliko će u tome uspjeti obzirom na svoju dob valja pričekati neko vrijeme.

Sve u svemu pokazala se snaga i moć Demokracije. Zahvaljujući Njoj i općoj apatiji glasačkog tijela za E-parlament smo „locirali, identificirali, izabrali i transferirali“ ljude koji manje-više pojma nemaju što bi tamo trebali raditi, a kamo li da ODMAH počnu raditi. I taman dok se malo nauče uz pomoć dobro plaćenih (profesionalnih) E-asistenata proći će im jednogodišnji mandat pa ćemo birati nove koji će cijelu igru započeti 'ab ovo', - po 'domače' ispočetka.

Da se ne zavaravamo, nije to specifikum E-parlamentaraca. Jednako tako su i članovi SDP-a potpomognuti s koalicijskim prirepcima na temelju nekakvog mističnog Plana 21 (sastavivši ga a da pojma nisu imali što im je prethodna vlada ostavila u amanet) zauzeli H-parlament (zvan još i Hrvatski Sabor) ne znajući u što su se uvalili i sad se već dvije godine pokušavaju snaći u „saborskim hodnicima“. Uglavnom bezuspješno jer, za razliku od 'briselskih hodnika', po ovim našim 'domačim' lutaju jednako tako nesposobni asistenti kakvi su i sami H-parlamentarci.
Slične primjere iz bliže i dalje prošlosti (tamo od 1991., a može i od stoljeća sedmog) neću nabrajati.

24.04.2013. u 16:14 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.04.2013.

Zakašnjelo slovo o Tesli



U prvom mjesecu ove godine navršilo se sedamdeset godina od smrti jednog od najvećih velikana dvadesetog stoljeća – Nikole Tesle. Čovjeka, znanstvenika, eksperimentatora i pronalazača bez čijeg rada bi svijet izgledao sasvim drugačije.

No na pisanje ovog kratkog teksta povodom godišnjice smrti nisu me potakla njegova djela već vječito pitanje koje se povlači ovim prostorima (regionom, Zapadnim Balkanom ili kako se već on ne naziva) tko ima pravo 'svojatati' Nikolu Teslu? Hrvatska i Hrvati jer je rođen na teritoriju Hrvatske (doduše u to vrijeme bi bilo točnije reći u državi Austro-Ugarskoj) ili pak Srbija i Srbi jer je srpske nacionalnosti (iako se tada, u vrijeme njegovog rođenja, u krajevima gdje je rođen za stanovnike srpske nacionalnosti nije govorilo da su Srbi već pravoslavci)?

Gledajući dalekovidnice obiju država imam utisak kao da se Hrvatska i Hrvati nekako stide, boje, rekao bih čak ignoriraju i njegove godišnjice i njegove zasluge, pa čak i njega samog. Emitiran je, po zna koji put, film Krste Papića o njemu (redatelj koji nije omiljen među mnogim 'Rvatima, možebitno jer je rođen u Vučjem dolu u Crnoj Gori)), Krešimir Mišak imao je razgovor o njegovim nerealiziranim idejama (u svojoj, za mnoge opskurnoj emisiji, 'Na rubu znanosti') i to je bilo sve. A sve zato, što po shvaćanju mnogih Velikih Hrvata ima ta nesretna krvna zrnca čije ime počinje sa 'S' umjesto sa 'H'. Kao da bi najsretniji bili da se nije ni rodio tamo gdje se rodio kad već nije Hrvat.

S druge strane Drine pak udaraju na sva zvona i talambase o njemu, njegovom liku i djelu zanemarujući činjenice gdje se rodio, da je tijekom svog života tek nekoliko dana proveo u Srbiji, da se školovao u gradovima srednje Europe, a svoje najvažnije pronalaske ostvario s onu stranu Velike bare. I još uvijek je 'na dnevnom redu' iako je od godišnjice smrti prošlo više od tri mjeseca, za razliku od Hrvati (što je za njih i inače karakteristično) koji o tome odavno šute.

I umjesto da se te dvije države i ta dva naroda slože (barem oko toga) i da zajedno čuvaju uspomenu na tog velikog Čovjeka, da zajednički obilježavaju godišnjice njegovog rođenja i njegove smrti, da zajedno pripremaju simpozije, izložbe i uređuju muzeje o njemu u svojim državama i u 'belom svetu', jedni se ponašaju kao da bi bilo najbolje da se nije ni rodio, kad je već 'krive' krvi, ili da se bar rodio u 'onoj' drugoj državi (jer ipak bi bilo loše da nema blagodati njegovih pronalazaka), a drugi kao da je 'ceo svoj vek' proveo u njihovoj zemlji i tamo napravio sve što je napravio.

I ne samo to, nego mu ime blate osnivanjem nekakve banke, „Tesla-banka“ (sic!) koja bi kao trebala kreditirati poslovne aktivnosti povratnika srpske nacionalnosti. I već u startu se pokazalo da od suradnje neće biti vajde jer banci prijeti da se pretvori u još jednu financijsku aferu, hrvatsko-srpsku/srpsko-hrvatsku ili kako vam drago. A opće je poznata stvar da je Teslu novac zanimao kao lanjski snijeg (slučaj s njegovim paranjem ugovora o tantijemama).

Razmišljajući o tome sve me nešto kopka: što bi bilo da se recimo Nikola Tesla rodio kao Hrvat u Hrvatskoj ili pak kao Srbin u Srbiji.
Da parafraziram M. Krležu i njegovo pitanje: „Što bi se dogodilo da Hrvatska postane konačno samostalna?“ Ne bi se, vjerojatno, dogodilo ništa!

Hrvati bi ga i dalje rijetko ili nikako spominjali (ne drže oni mnogo ni do drugih Velikana 'sačinjenih od ispravnog genetskog materijala' ali to sami, na njihovu nesreću, za svog života nisu dovoljno isticali). Srbi bi rekli: dobro rodio se on u Srbiji, Srbin je ali što je on učinio za 'vas srpski narod', pa što da o njemu vodimo neku brigu.
Možda bi ga se i jedni i dugi sjetili samo kad bi nestalo struje!

22.04.2013. u 21:08 • 17 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.04.2013.

Ode i istarski Teran



Dok se mi, Hrvati, međusobno prepucavamo o 'krucijalnim' stvarima koje će 'osigurati' našu opstojnost: latinica-ćirilica, ijekavica-ekavica, greška-grješka, partizani-ustaše, Bleiburg-Jasenovac, vjeronauk-seksualni odgoj, uz nas kao pokraj turskog groblja prolaze autohtoni proizvodi koje je taj isti Hrvat proizvodio skoro pa od 'stoljeća sedmog'. Prolaze i odlaze u druge krajeve i zemlje koje su na vrijeme shvatile da u EU-Ropskoj uniji nije bitno piše li netko latinicom, ćirilicom, goticom, arapskim ili kineskim pismom. Ne! U EU-Ropskoj uniji bitno je da svaki PROIZVOD ima IME i oznaku PORIJEKLA i KVALITETE. Što i nije za čuđenje kad se zna da je ta asocijacija i stvorena zbog proizvodnje i trgovine (nasljednica Zajednice za ugljen i čelik) a ne zbog jezika, pisma i 'krvnih zrnaca'. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da su svi jezici članica EU-Ropske unije ravnopravni (dobro engleski malo ravnopravniji sretan!).

I tako, zahvaljujući našoj zagledanosti u prošlost od 'stoljeća sedmog' pa do 'našijeh dana', naši, hrvatski proizvodi: slavonski kulen, paški sir, dalmatinski prošek i pršut, međimurska gibanica, a sada i istarski teran gube pravo da se na EU-Ropskom tržištu pojavljuju i prodaju pod tim imenom. Ne znam kako stoje stvari s zadarskom maraskom, iločkim vinom i vinjakom, međimursko/zagorskim turošom, ličkim sirom škripavacem, paškim 'cvijetom soli', Kraševom 'Bajaderom' etc, no ne bih se iznenadio da smo i tu propustili vlak (glavno da nije voz!).

Zašto? Zato što se nismo sjetili ili nismo mislili (oni koji su o tome trebali misliti i sjetiti se jer im je to posao) da te proizvode trebamo zaštititi kao hrvatski proizvod ili kako se to danas popularno kaže – 'brandirali'. Unatoč i usprkos tome što se već preko deset godina 'radi na tome da spremni uđemo u EU'. Izgleda da možemo biti samo 'za dom spremni', ali teško da možemo nešto smisleno 'za dom učiniti'!

U EU-Ropskoj uniji se, nažalost, to tako radi. Tamo neki krojač, primjerice, napravi malo drugačiju odjeću, neki obućar obuću, nađe neko zvučno ime pa ga 'brandira' i onda ga pod tim imenom proizvode Kinezi, Tajlanđani, Indijci a on ih kao vlasnik 'brand'-a prodaje po 'belom svetu' i mlati pare. A mi po tom istom 'belom svetu' nismo u stanju prodavati ni proizvod kojeg sami proizvodimo desetljećima da ne kažem stoljećima. Ali zato su to skužili i umjesto nas, primjerice, napravili Slovenci pa neke od pobrojanih hrvatskih proizvoda 'brandirali' pod svoje.
I kako to već Hrvati rade „ve bumo išli na sod i se bumo ih tužili. Kaj košta nek košta! I nek traje kulike traje, ali na kraju bu pravica naša!“ Ipak sve se bojim da bi se moglo desiti po onoj narodnoj: „Prošla baba s kolačima“, baba ostala a kolači otišli!

Naše ministarstvo poljoprivrede na sve to odgovara već legendarnom 'hrvatskom šutnjom', čudi se svemu 'ko pile glisti' i da nema naših (žutih) masmedija koji jedva čekaju kakav vladin kiks (a ima ih od 1991. 'kak koščica v tikvi') da nas o tome obavijeste izazivajući, barem u meni, istovremeni osjećaj nemoći, bijesa i poniženja, mi o tome ne bi ništa znali.



Sve se nešto pitam je su li 'brandirane' crveno-bijele kockice kao prepoznatljivi logo Hrvatske, što već godinama, tamo od osamostaljivanja, bezuspješno pokušava kao sveopći simbol Hrvatske inaugurirati na visokom umjetničkom nivou poznati dizajner Boris Ljubičić. Ili ćemo kroz neko vrijeme opet otkriti da tamo neka Tunguzija (pogotovo ako je prime u EU) ima pravo na kockice jer ih je pravovremeno zaštitila – 'brandirala'.

A neki blogeri me uvjeravaju kako bi trebao glasovati za ili protiv takvih nesposobnjakovića. Kaj god!

P.S.
Eto, potvrdila se povijesna sintagma: „Revolucija jede svoju djecu!“, ili pak po domaće „Tko bi gori sad je doli a tko doli gori ustaje!“ našeg pjesnika Gundulić. Gospođa J.K. izbačena je iz svoje stranke kao što sam to prognozirao u seriji postova pod zajedničkim naslovom 'Judin poljubac'. Postaje nezavisna zastupnica što na našoj političkoj sceni znači: na pomolu je osnivanje nove stranke cry. No neće proći puno vremena pa će onaj koji je sada 'gori' uskoro biti 'doli'. Tak to ide!

18.04.2013. u 23:14 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 16.04.2013.

Zašto se glasovalo tako?

Ovu fotografiju dobio sam putem e-maila od svoje prijateljice iz Vukovara. Možebitno ste je već imali prilike vidjeti. Kao da je objavljenja na net.hr. Pretražio sam net, no unatrag duljeg vremena nisam je našao.



Ipak, ne objavljujem je vama na uvid da bi pokazao što je važnije hrvatskom puku. Ne!

Objavljujem, jer je ona može poslužiti kao jedan od argumenata da se pokaže i shvati zašto su izbori za E-parlamentarce (branitelje hrvatskih interesa u nadnacionalnom E-parlamentu) polučili takve rezultate kakve su polučili. Slika pokazuje da je očevidno problem ćirilice (čitaj građana srpske nacionalnosti) mnogo veći od problema nezaposlenosti i rasprodaje prirodnih resursa Hrvatske. A zna se tko su i tko stoji na čelu boraca za zabranu svega što asocira i u najmanjoj mjeri na ćirilicu (čitaj građane srpske nacionalnosti). Iako su ukupno gledajući vjerojatno u manjini, na skupovima koji propagiraju njihove stavove uvijek ih se skupi dovoljno da stvore ozračje kako ih je mnogo. I upravo takvi su 'disciplinirana vojska' (u doslovnom i prenesenom smislu) koja se uvijek nađe na pravom mjestu. Bilo to prosvjedi, bilo to glasovanje, bilo to pljuvanje po onima koji se s njima ne slažu, jer njima ovakvo stanje kakvo je sada jako dobro odgovara.

A većina građana, kako je to već postalo povijesno pravilo u Hrvata, priklonila se čuvenoj 'hrvatskoj šutnji'.
Ili pak su sva ova talambasanja o teškom životu i besparici, nezaposlenosti i rasprodaji narodnog blaga samo puste priče koje služe za podizanje tiraže 'žutoj' štampi?

P.S.
Ne umišljam da je broj listića „Stranke nevažećih listića“ prešao izborni prag od 5% zaslugom mojeg agitiranja na ovom blogu, ali činjenica je da se na to, s određenom dozom začuđenosti, osvrnuo čak i Predsjednik I.J., primijetivši da je ovog puta broj takvih listića i deset puta nadmašio uobičajeni broj koji se pojavljuje na izborima. A zamislite kakva bi njegova reakcija bila, a vjerojatno i Bruxellesa, da je nevažećih listića bilo 80%. Bilo bi kad ne bi bilo već spomenute 'hrvatske šutnje'.

16.04.2013. u 18:41 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.04.2013.

POVIJEST je započela!

U posljednjem postu požalio sam se kako naši masmediji upravo završene izbore nisu proglasili POVIJESNIM, već samo POSEBNIM. U izvještavanju o razvoju događaja nakon izbora Damir Smrtić s HRT ipak nije odolio da ovu šaradu, kako glasovanje za E-parlaonicu zovem, titulira kao izbore s POVIJESNO malim izlaskom birača, POVIJESNIM načinom glasovanja i konačno POVIJESNIM izborima jer se prvi put u POVIJESTI glasuje za predstavnike u E-parlamentu (E-parlaonici).

Kako nam rezultati (u 00.20 sati 15.04.) ovog višestruko POVIJESNOG glasovanja pokazuju, od ukupnog broja građana s pravom glasa njih 20,7% je izašlo na glasačka mjesta što daje cca 706.000 glasača pa prema jednostavnoj računici u na jedno od cca 6600 glasačkih mjesta prosječno je došlo cca 106 glasača. POVIJESNO! Pretpostavljam da će na svakom od tih glasačkih mjesta biti postavljena tabla s natpisom: „Na ovom POVIJESNOM mjestu AD 2013. građani Hrvatske su izabrali u POVIJESTI prve parlamentarce u E-parlament.“

Ovo je POVIJESNI uspjeh POVIJESNE agitacije naših POVIJESNO (ne)sposobnih političara da na način, nikad zabilježen u POVIJESTI hrvatskog glasovanja, u E-parlaonicu odvedu POVIJESNO (ne)veliki broj (12, slovima dvanaest) parlamentaraca. Oni će ući u POVIJESNE anale hrvatske POVIJESTI kao prvi koji su POVIJESNO probili led ulaskom u brlog E-birokracije.

Kao što se moglo očekivati 'čelična disciplina' i POVIJESNA odanost glasača svojoj stanci, POVIJESNA stranka koja je Hrvatsku osamostalila od svih tereta prošlosti (uključivo primjerice i tvornica) dobila je najveći broj POVIJESNIH zastupnika.

Iza nje, samo na korak, je druga POVIJESNA stranka koja je, čekajući 20 godina u oporbi i došavši na vlast, odjednom otkrila da unatoč 'Planu 21' nema pojma što da radi da bi u POVIJEST ušla ne samo kao stranka za čijeg je POVIJESNOG mandata Hrvatska ušla u EU, već i kao stranka koja je POVIJESNIM potezima izvukla Hrvatsku iz POVIJESNE gospodarske krize.

Daleko iza ovih dviju POVIJESNIH stranaka dolaze stranke koje tek u budućnosti mogu postati POVIJESNE. No o njima ćemo kad ta POVIJEST nastupi.



I na kraju evo POVIJESNIH (najvjerojatnijih) ličnosti, hrvatskih vitezova, koje će zastupati naše POVIJESNE interese u E-parlamentu koji inače po svom ustrojstvu zastupa isključivo POVIJESNE interese Europske Unije. Kako će oni voditi POVIJESNU borbu za ostvarenje svojih POVIJESNIH ciljeva imat ćemo vrlo brzo priliku vidjeti. Nadam se da to neće biti kao što je to u POVIJESTI hrvatskog naroda najčešće bilo: 'srljanjem poput gusaka u (POVIJESNU) maglu'. I da će uspjeti u svojoj POVIJESNOJ ulozi spriječiti ostvarenje prognoze Branka Borkovića kojeg ono međutim nije smetalo da se i sam kandidira za E-parlaonicu.

HDZ vitezovi: Ruža Tomašić, Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Davor Stier, Ivana Maletić, Zdravka Bušić osvojili su cca 6,9% ukupnog broja glasača
SDP vitezovi: Tonino Picula, Biljana Borzan, Marino Baldini, Oleg Valjalo, Sandra Petrović Jakovina osvojili su cca 6,7% ukupnog broja glasača
Hrvatski laburisti vitez: Nikola Vuljanić osvojio je cca 1,1% ukupnog broja glasača

Ostalih 79% od ukupnog broja glasača zaključili su da na listama kandidata nema osobe vrijedne da joj se osigura visoka apanaža na mjestu E-parlamentarca!

P.S.
Temeljem reakcije T.Karamarka i njegovih pobočnika nakon POVIJESNE pobjede nad svojim protivnicima za 1 (jedno) zastupničko mjesto u E-parlaonici ("Pobjeda, pobjeda!") može se zaključiti kako će se POVIJESNA bitka između Hrvata dviju POVIJESNIH stranaka nastaviti i u E-parlaonici na 'korist i ponos' hrvatske im domovine.

15.04.2013. u 00:24 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.04.2013.

Ako laže koza ne laže rog



U prošlom postu komentirao sam pamflet Državnog izbornog povjerenstva Republike Hrvatske u kojem se između ostalog naglasio…

(…) trenutačno se E-komisija sastoji od 27 članova. Njeni članovi, iako državljani članica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiču interese EU. A ti interesi, po mojem mišljenju ne trebaju biti i nisu uvijek jednaki interesima pojedinih država. Nadalje, zajamčena je potpuna neovisnost i zabranjeni su bilo kakvi pritisci nacionalnih vlada kao i drugih institucija EU na njihov rad.

E-komisija je političko te glavno izvršno tijelo EU. (…) E-komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter).

…i time pokazao da su svi naši 'borci za hrvatske interese' koji se spremaju uvaliti u fotelje E-parlamenta ili neznalice ili notorni lažljivci ili manipulatori.

I nije trebalo dugo pa da jednako tumačenje objavi i današnji J.L. u članku dopisnika iz Bruxellesa Augustina Polokaja. On, naime, u svom članku između ostalog piše:

„Predizborna kampanja za prve izbore naših zastupnika u E-parlamentu je pri kraju, a zahuktat će se ovih dana….Ono što se rijetko čuje (…) je to da naši budući zastupnici neće predstavljati samo hrvatske građane nego sve europske građane.
Naime Hrvatska više neće biti predmet rasprave u E-parlamentu…tako (da) će naši budući zastupnici (…) više vremena uložiti u bavljenje europskim i svjetskim temama nego hrvatskim…Ovisno o tome u kojim će odborima dobiti mjesta (sic!), naši zastupnici će se baviti temama poput situacije na Bliskom istoku, normalizacije odnosa Srbije i Kosova, zaštite ljudskih prava u Bjelorusiji (sic!), odnosa EU sa SAD-eom, pregovora o članstvu Turske u EU, davanje mišljenja (ako će ih imati, nap. s.c.) o regulativama i direktivama o količini masnoće u čokoladama itd.“

Sve same teme od krucijalne važnosti za hrvatske interese!!!

I molit ću lijepo, ako je točna moja informacija i ako je točno ovo što piše dopisnik postavljaju se pitanja:
1. Kako će to, primjerice, R. Tomašić i Hrvatski laburisti, koji naveliko trube o tome i kojima je to glavna parola za pridobivanje glasova naivnih glasača, zastupati i braniti hrvatske interese u E-parlamentu?
2. Kako da iskažemo povjerenje i glasujemo za naše E-parlamentarce kad oni pojma nemaju da u E-parlamentu trebaju zastupati europske interese a ne hrvatske. Ili pak je u pitanju poznati hrvatski način rada: s figom u džepu. Važno se dokopati fotelje a poslije ćemo lako, bilo po pitanju zastupanje hrvatskih interesa u E-parlamentu, borbe za neovisnost Hrvatske, privatizacije, prodaje nacionalnog blaga etc.
3. Ako je sve ovo točno zašto i zbog čega bi trebali uopće birati i imati predstavnike u toj E-parlaonici?

11.04.2013. u 18:12 • 13 KomentaraPrint#

subota, 06.04.2013.

Za što 14.04. (ne)treba glasovati

Upravo nekako u ovo vrijeme prije godinu dana započeo sam objavljivati na website-u sempercontra.com (koji sam u međuvremenu zatvorio, pisati na puno strana za moje godine je prenaporno tuzan) i na blogu „Nova politika“ serijal inspiriran knjižicom pamfleta koje je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija izdalo kako bi 'neinformirani puk' 'informiralo' o tome kak ni točno kak Jankec nebu več mogel popevati: „sira, putra, vrhja, mleka, jajca i krompera, se to ide v beli Zagreb grad“. Kao da je to najveće zlo koje će se dogoditi kad uđemo u EU-Ropsku uniju.



I eto nešto više nakon godine dana u ruke mi je, posredstvom J.L., došao novi, ovaj put znatno manjeg obima, pamflet pod pretencioznim na naslovom



Prema stilu pisanja a donekle i izgledu brošure nije teško zaključiti da su autori ovog istih (ili sličnih) pobuda koji su napisali 'umotvorinu' pod nazivom „Mitovi i legende o Europskoj uniji“. Koncept uvjeravanja puka je vrlo jednostavan: postaviti pitanje i onda na njega odgovoriti tako da odgovor bude afirmativan za onog koji smatra da će nam ulazak u EU riješiti sve probleme koje ovaj narod prate od stoljeća sedmog. Pamflet sadrži deset, nazovi, pitanja na koja se daju 'stručni' odgovori.

1. Što su europski izbori?
2. Što je Europski parlament?
3. Gdje zasjeda Europski parlament?
4. Je li Europski parlament najveće multinacionalno predstavničko tijelo na svijetu?
5. O čemu odlučuje Europski parlament?
6. Zašto je rad Europskog parlamenta važan za građane?
7. Koga biraju Hrvatski birači u nedjelju 14. travnja 2013.
8. Kako se biraju članovi u Europski parlament?
9. Tko postaje članom Europskog parlamenta?
10. Po čemu su ovi izbori posebni?


Pa da vidimo kakve nam odgovore nudi vrli informator na pojedina pitanja e da bi se lakše odlučili kako, za koga a nadasve zašto glasovati za naše EU-leziljeboviće, pardon parlamentarce.

Odgovor na prvo pitanje daje neupućenom građaninu 'važnu' informaciju, citiram: „Europski izbori su izbori za članove Europskog parlamenta“. Pročitavši pitanje i odgovor sjetih se pitanja „Koja rijeka teče ispod savskog mosta?“ Odgovor: „Sava!“
Ostale informacije iz ovog odgovora uopće se ne odnose na postavljeno pitanje pa ih neću komentirati.

* * *

Odgovor na drugo pitanje donosi informaciju kako je „Europski parlament jedna od najvažnijih institucija Europske unije (…). To je predstavničko tijelo Europske unije, a sastavljen je od članova svih država članica.“

Vrlo značajna tvrdnja! Ne radi se tu o „jednoj od najvažnijih institucija“ primjerice SAD nego baš Europske unije! I sastavljen je od članova svih država članica, a ne recimo samo od njih pet šest velikih. Doduše Njemačka ima 96 (ranije 99) zastupnika, a Hrvatska će imati 12, no glavno je da su u E-parlamentu zastupnici svih članica pa makar omjer između najjače (Njemačke) i najmanje (Malte) iznosi 96:6 (ranije 99:5).

Uz to E-parlament je najobičnija PARLAONICA! Uostalom i autor pamfleta kaže da je Parlament „jedna od najvažnijih institucija Europske unije“ (sic!) i time indirektno priznaje da nije najvažnija. A zna se da samo najvažniji odlučuju o svemu.
Jednako tako kaže: kako je E-parlament „uz Vijeće ministara“ zakonodavno tijelo i da „suodlučuje o najvećem broju zakona“. Dakle: Parlament ne donosi zakone samostalno (kao na primjer naš Sabor) već samo suodlučuje.
No to nije sve, kako bi rekli reklamni agenti. O preostalim, prema autoru pamfleta to su zakoni iz područja poljoprivrede i porezne politike, samostalno odlučuje Vijeće ministara. Dakle, kako će se proizvoditi hrana i dijeliti novac o tome odlučuju ministri a ne parlamentarci. Zamislite u Vijeću ministara našeg ministra poljoprivrede kad se raspravlja i donose zakoni za tu djelatnost!? Živjela EU-domo(n)kracija!

Ipak za utjehu: u službenoj su uporabi u radu E-parlamenta 23 jezika tako da će svaki parlamentarac koji zna samo svoj materinski jezik moći bez problema sudjelovati u radu – PARLAONICE. Šteta što taj pamflet nije pročitala I.A.M. prije onog 'mas-tras'. Mogla je govoriti hrvatski pa bi je stavili na listu za odstrel, pardon za E-parlament.

* * *

Odgovor na treće pitanje otkriva neinformiranom građaninu Hrvatske gdje sve EU-birokrati griju svoje stražnjice, pardon gdje „zasjedaju“!
„Članovi (…) rade u Strasbourgu (Francuska), Bruxellesu (Belgija) i Luxemburgu (Luksemburg). Članovi rade u odborima zaduženim za pojedina pitanja (…) i na plenarnim sjednicama. (…) U svom radu zastupaju interese države i građana koji su ih birali.“ Tim odgovorom saznaje bitnu informaciju koja će mu omogućiti lakše opredjeljenje za koga glasovati 14. ovog mjeseca.

O gradovima u kojima 'rade' članovi E-parlamenta nemam što posebno reći. Neke sam i posjetio i zaista su lijepi. Dodao bih samo: tko je bliže vatri taj se bolje grije.
No o 'radu' članova E-parlamenta 'u odborima' i na 'plenarnim sjednicama' prilično sam skeptičan temeljem iskustva 'rada' saborskih zastupnika u odborima i na plenarnim sastancima hrvatskog Sabora. Kako će nas u Europskom parlamentu i njegovim odborima zastupati ljudi koji su stekli 'iskustvo rada' u našem Parlamentu bojim se da će oni tamo prije zastupati svoje interese nego „interese države i građana koji su ih birali“.

* * *

U odgovoru na četvrto pitanje, sad već pomalo umoran čitatelj ovog poduljeg teksta - potencijalni glasač - dobiva još jednu vrlo važnu informaciju glede a u svezi glasovanja. Naime „Europski parlament je uz indijski (sic!) parlament predstavničko tijelo koje demokratski bira najveći broj birača na svijetu, a pri tom je i najveće multinacionalno predstavničko tijelo.“

I? Kakve to veze ima s korišću (ili štetom) koje nam obećavaju (ili kriju) naši političari od ulaska u N.M.P.T.N.S. (pojašnjenje kratice vidi u pitanju). I kakvu korist za odlučivanje o našim predstavnicima ima ova informacija. Meni ona više sliči na reklamu za E-parlament! Mogli su je ubaciti u seriju 'Sulejman veličanstveni'. Pročitalo bi je više potencijalnih glasača! Uz to koliko mi je poznato indijski parlament na koji se poziva autor pamfleta nije baš neka oaza mira, demokracije i tolerancije raznih kultura. Ili sam možebitno krivo obaviješten?
Zaključak: ovo pitanje smo mogli i preskočiti, kaj ne?

* * *

Odgovor na peto pitanje donosi informaciju da „Osim o zakonima koji se odnose na sve države članice i njihove građane, E-parlament odlučuje o članovima Europske komisije kao svojevrsne vlade EU. Također, odlučuje o primanju novih članica (…), nadzire rad E-komisije i usvaja proračun EU nadzirući pri tom upravljanje proračunom.“

Prvo: prema meni dostupnim informacijama trenutačno se E-komisija sastoji od 27 članova. Njeni članovi, iako državljani članica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiču interese EU. A ti interesi, po mojem mišljenju ne trebaju biti i nisu uvijek jednaki interesima pojedinih država. Nadalje, zajamčena je potpuna neovisnost i zabranjeni su bilo kakvi pritisci nacionalnih vlada kao i drugih institucija EU na njihov rad. Svaka država članica delegira (ne bira) po jednog člana u Komisiju

Drugo: E-komisija je političko te glavno izvršno tijelo EU. Naziva se često i Vladom EU. E-komisija zamišljena je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica (nadnacionalni karakter). Sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Vlade država članica izabiru povjerenike prema vlastitim kriterijima.

Dakle: E-parlament odlučuje o članovima E-komisije koja se sastoji od povjerenika koji dolaze iz država članica. A tko određuje povjerenika iz pojedine države članice? Njihove vlade! Postavlja pitanje demokratičnosti izbora članova u odnosu na građane pojedinih država koji o tome uopće ne odlučuju.

Treće: U odgovoru na peto pitanje kaže se, uz gore spomenuto, da E-parlament odlučuje o „zakonima koji se odnose na sve države članice i njegove građane“, ali se nigdje ne spominje na koji način to čini. Način je, naime, već objašnjen u odgovoru na drugo pitanje iz kojeg proizlazi da E-parlament ne odlučuje već ili 'suodlučuje' ili pak uopće ne odlučuje (čini to Vijeće EU).
Izgleda da se već i pisac pamfleta umorio od 'lamprdanja' pa je zaboravio što je napisao ranije.

Iz svega rečenog slijedi zaključak: E-parlament je u prvom redu PARLAONICA. Uostalom kao i Generalna skupština UN, hrvatski Sabor i Parlamenti inih država. Svi oni plešu kako Vrh svira. A ako je tako čemu onda uopće tolika 'tarapana' oko izbora za E-parlament?
* * *

U odgovoru na šesto pitanje zainteresiranom glasaču predočeni su slijedeći primjere aktivnosti E-parlamenta koji su „važni za građane“:
- osigurava iste standarde i uvjete natjecanja na tržištu (na primjer rajčice moraju odstupati od idealne kugle najviše 10%, na etiketi mora biti napisano što proizvod sadrži ali to ne mora i biti istina; piše govedina, unutra konjetina)
- donio je niz strogih uvjeta za zaštitu zdravlja, primjerice upozorenje o štetnosti pušenja
- donio je propise o motornim gorivima
- osigurao dvogodišnje jamstvo za proizvode široke potrošnje
- regulirao ekološko zbrinjavanje otpada
- donio mjere nadzora o ishrani životinja
…nema više!

Vrlo važne odluke koje, naravno, bez EU-birokracije pojedine države nisu mogle provesti same ni u snu. Za to nam treba 750 zastupnika + hiljade birokrata.

* * *

Odgovore na pitanja sedam, osam i devet neću komentirati. To su čisto tehnička pitanja provedbe izbora i kao takva uopće nisu bitna za ono što će nam donijeti ulazak u EU. Bez obzira bilo to dobro ili loše.

Međutim zanimljiv je odgovor na deseto pitanje. On nam otkriva stvari koje bez tog odgovora ne bi naš izmuč(ž)eni glasač mogao nikako dokučiti. Zamislite dragi moji, koji ste dovde imali snage čitati ovaj podulji post, ovi su izbori posebni jer su „prvi izbori za članove E-parlamenta iz RH“, (sic!) i „prvi put će imati mogućost preferencijalnog glasovanja“ pa to ove izbore „čini jedinstvenim u hrvatskom izbornom zakonodavstvu i njegovoj praksi“.

Još je samo falilo da se u odgovoru naglasi kako se radi o POVIJESNIM izborima, jer kod nas što god se radi a da nije 'use, nase i podase' mora biti povijesno.

Eto, analizu privedoh kraju. Sad kad vam je sve 'objašnjeno' i kad znate zašto ćete glasovati vaše je samo da ispunite svoju obvezu i dužnost, uputite se na glasačko mjesto i glasujte „ZA EUROPSKI PARLAMENT, JER PRVI PUT I MI ODLUČUJEMO“.
Da bi nakon izbora drugi odlučivali o nama.
* * *
Dodatak: Popis linkova postova iz serijala
link 1
link 2
link 3
link 4
link 5
link 6
link 7
link 8
link 9
link 10
link 11


06.04.2013. u 17:28 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 02.04.2013.

Bez komentara


Prva slika: 2012. Kardinal prima počasni doktorat i nosi zlatni križ
Druga slika: 2013. Kardinal nakon povratka iz Vatikana s izbora novog Pape nosi željezni križ.


Možebitne komentare prepuštam vama, štovani čitatelji sretan

02.04.2013. u 20:44 • 15 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda

anabonni
NF
astro
dinaja
10. Ars
japanka

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc
odmak

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se