semper contra

petak, 24.02.2017.

Probranice 39


Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.




Komentar cinika: Ni ja, ona je stvorena za copy-paste učenje!


Komentar cinika: Lijepa gesta od strane KGK. No, nešto se ne sjećam da jednako mišljenje ima kad je u pitanju ubijanje ljudi. Pače!


Komentar cinika: Uz zapošljavanje 'po babu i stričevima', da li je netko bio branitelj ili 'branitelj', po podobnosti i članstvu u nekoj stranci, sad bi prednost trebali dobiti i oni koji su odslužili vojni rok. Jedino nikako da na red dođu oni sa znanjem i sposobnostima.



Komentar cinika: Normalno, kad su došla 'takva neka vremena' (Igor Mandić) kad se i jednom takvom 'brendu' kao što je Aca lako može izmaknuti stolac ispod guzice. Treba onima koji izmiču stolce pokazati na čijoj je strani.
P.S. No ni H. Hribar se nije pokazao sposoban nositi s činjenicom da je njemu već izmaknut stolac.



Komentar cinika: Sve mi se čini da autor ove vijesti ljudski rod ne ubraja u sisavce.


Čitam: „Bolje je biti ateist, nego takav katolik“, koji vodi dvostruki život, citirao je papa Franjo jučer u homiliji u Sv. Marti. Sablazan je, kaže Papa, katolik koji ide redovito na misu (…) ali ne plaća pravednu nadnicu uposlenima…Kad dođe Isusu i podsjeti ga na priloge koje je dao, Isus će mu na to reći: „Pamtim priloge, sve si ih ukrao sirotinji. Ne poznam te!“

Komentar cinika: Vjerujem da neće proći mnogo vremena kad će 'pravovjerni', posebno u Hrvatskoj, Papu početi titulirati „komunjarom“. Možebitno da to u četiri zida već i čine.

24.02.2017. u 16:09 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 22.02.2017.

I ja konja za trku imadem

Redovito pratim blog pod nazivom „Slučajno srce“. Tema bloga: razni artefakti u obliku srca. Ima tu zaista raznovrsnih kompozicija. Koliko sam mogao uočiti autor uglavnom slika slučajeve koji su nastali prirodno, spontano, bez njegove intervencije, osim što fotka. Ponekad mi se čini da je ipak motiv izrežiran. Ako nisam u pravu unaprijed molim za oprost – mea culpa.

I sam sam, šetajući, tražio slične motive no nije mi do sada uspijevalo. Možda ne bih ni ovaj put da mi društvo nije činila moja bolja polovica. Šetajući uobičajenom rutom odjednom je rekla:
„Vidi, srce!“ i pokazala mi na zid jedne kuće.
Evo na što me upozorila.



I tako mi se konačno ostvarila želja da i ja objavim jedno „slučajno srce“. Naravno, zaslugom moje družice. Nadam se samo da se autor serijala neće ljutiti ili me možebitno tužiti za 'plagiranje' njegove ideje (to s plagiranjem danas je šik), a ja mu obećavam da je ovo treći put kako koristim njegovu ideju: prvi, posljednji i nikad više :-)!







22.02.2017. u 15:57 • 11 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2017.

Probranice 38


Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Mostovi

Čitam: U Americi gotovo 56.000 mostova ima neki konstrukcijski nedostatak koji zahtijeva sanaciju. Problematičnim mostovima vozila dnevno prođu 185 milijuna puta.

Komentar cinika: Srećom u Hrvatskoj postoje samo dva problematična 'mostovska' slučaja: MOST koji dnevno 10 puta mijenja svoje mišljenje (ako ga slučajno ima) i tzv Pelješki most koji uskrsne prije svakih izbora.

Bandić&izbori

Čitam: Bandić najavljuje ulaganje 35 miliona eura u 2018. godini za izgradnju žičare na Sljeme.

Komentar cinika: Pobijedi li i na ovim izborima za gradonačelnika kladim se da će za iduće izbore najaviti izgradnju metroa u Zagrebu.


Ostajte ovdje…

Čitam: Predsjednica ne može otići s Pantovčaka, zaključiše sigurnosne službe nakon dvije godine 'provjeravanja' sigurnosne situacije rezidencije u Visokoj ulici gdje je Predsjednica tvrdila da će se preseliti, jer kako kaže: „Moja želja jest preseliti se odavde jer se osjećam izoliranom od ljudi.“

Komentar cinika: Iako je 'nogirala' poprsje 'zločinca' JBT-a iz predsjedničkih dvora kao ispunjenje prvog (i do sada jedinog, op.s.c.) obećanja u predizbornoj groznici, sad može mirno zapjevati:

Ostajem ovdje!...Sunce tuđeg neba,
Neće Me grijat kô što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje komfora i sigurnosti nije.

Spas za mlade…

Čitam: Šeik Al-Maktoum izjavio je kako Ujedinjeni Arapski Emirati žele do 2117. godine napraviti prva naselja na Marsu.

Komentar cinika: Našim mladim nezaposlenim stručnjacima otvorit će se, doduše za sto godina ako ih tada još uopće bude, mogućnosti za novu destinaciju gdje će moći potražiti posao.

NATO kišobran ostaje, ali..

Čitam: Novi šef Pentagona James Mattis, rekao je da je „članak 5 i dalje čvrst kao kamen“ (napad na jednu članicu znači napad na sve, op. s.c.). To je smirilo Europljane, no Mattis nije zaboravio poručiti kako Washington iskreno očekuje da sve članice plate svoj dio doprinosa zajedničkoj obrani. Hrvatska se odmah na tom sastanku pohvalila da je povećala proračun za obranu.

Komentar cinika: Sve u duhu narodnih: 'koliko para toliko muzike' i 'vidjela žaba gdje potkuju konja pa digla nogu'.

Ah ti Rusi…

Čitam: Prema riječima ruskog veleposlanika A. S. Azimova, Gorbačov je 1991. stopirao planirani udar JNA na Zagreb. Zapadne sile su se 1991. još zauzimale za cjelovitu Jugoslaviju pa su hrvatske vlasti pomoć mogle dobiti samo u Moskvi.
Na ove riječi veleposlanika, nadovezuje se izjava tadašnjeg Premijera u hrvatskoj Vladi, Franje Gegurića: „Vlasti Ruske Federacije 90-ih su shvatile nove realnosti i reagirale kako što se i očekuje od odgovorne svjetske sile.“

Komentar cinika: Umjesto „spasibo Rusija“, bilo je „danke Deutschland“, uz to već dvije godine nemamo veleposlanika u Moskvi, i još smo (na svoju štetu) pristali na sankcije Rusiji jer su nam to naredili Ameri. Čuvena hrvatska samostalnost.

Može, samo da nije naš…

Čitam: Policijsko privođenje uglednog Ogulinca, člana gradskog predstavničkog tijela, zbog sumnji da je mamio dijete za zadovoljavanje spolnih potreba u gradu podno Kleka, dobilo je i svoju političku dimenziju. Gradsko vijeće, SDP i HNS tvrde: „Nek se zna – nije naš!“

Komentar cinika: Ma tko jebe to što netko 'mami dijete za zadovoljavanje spolnih potreba', glavno je da taj nije – NAŠ.

Tko će koga…

Čitam: Iako je srpski Premijer Vučić bio siguran da će biti jedini kandidat svoje stranke za Predsjednika Srbije, odluka trenutačnog Predsjednika T. Nikolića, člana iste stranke, da se ipak kandidira za još jedan mandat, izazvala je šok u političkoj areni. Nikolić je pobjesnio i sad (a što bi drugo, op.s.c.) uz pomoć Moskve želi srušiti Vučića.

Komentar cinika: „Samo sloga spašava Srbina“ ili tko će koga nek' svoj svoga.

17.02.2017. u 16:33 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.02.2017.

Ah, ta ljubav

Valentinovo, ili dan zaljubljenih. Pitah se što napisati a da ne bude banalno? I kad već htjedoh odustati od nauma, ta i onako ne znam što je ljubav, stiže „deus ex machina“, kako bi rekli stari Latini.

Od mlađe snahe dobih jučer e-poštu s tri slike, tri stranice iz bilježnice mog osmogodišnjeg unuka. Domaća zadaća ili kako bi se to danas reklo uradak, možebitno na zadanu temu za Dan zaljubljenih.

Učini mi se simpatičnim za ovu prigodu pa poslah e-poštom upit snahi da li autor priče dozvoljava da je objavim na svom blogu. Nakon nekog vremena stigao je odgovor:
„Unuk kaže da možeš objaviti. Sva sreća nije tražio novac za autorska prava :-)!“

Pa kako dobih odobrenje odlučih da sastavak objavim.



Ah, ta ljubav!

Bio jednom jedan dječak koji je cijeli svoj život bio zaljubljen u jednu curu. A kad je odrastao oženio se sa njom. Sretno su živjeli dok se jednoga dana nije dogodila svađa oko nekakvih izbora. Samo da znate mene boli briga za te izbore ali vratimo se mi na onu drugu temu.

I tako su se oni posvađali zato što je ta žena glasala za jednoga, a taj dečko za drugoga. Žena je bila dosta uspješna u toj svađi ali muž nije popuštao. Ali na kraju je ta žena postala toliko dosadna da se muž nakraju (jedina greška, op.s.c.) odlučio za rastanak. Muž je tek sad vidio što znači prava ljubav. I na kraju su se razveli i tako živjelo dobrih 10 godina. Znam, znam, znam da nisam trebao napisati tako strog sastavak ali poslušajte do kraja ovaj sastavak jer će vam se svidjeti dobro, dobro vratimo se na taj sastavak. I tako ali nakon 10 godina muž i žena su se pomirili i opet postali muž i žena.


Na dnu posljednje stranice potpis učiteljice i jedna riječ „Bravo“!

P.S.
Sastavak me podsjetio na prošlogodišnje ljeto. Unuk i njegov zec kojeg je dobio za rođendan i neizmjerno ga voli, boravili su s bakom i djedom u Biogradu (o tome pisah na blogu). Kad su roditelji došli po njega da ga vode kući, baka ga je nagovarala da zeca ostavi kod nas obzirom da su se oni selili u novi stan pa bi im zec bio na teret. Nije htio pristati.
Pokušala je mitom:
„Ako ga ostaviš dat ću ti 50 kuna.“
Unuk je čučnuo pokraj zeca, pogladio ga i rekao:
„Neću, ljubav nema cijene!“
I zec je otputovao s unukom.

13.02.2017. u 20:37 • 22 KomentaraPrint#

subota, 11.02.2017.

Vjerodostojno


Kad je mali Pavao Barešić išao u osnovnu školu učiteljica ga uhvati kako prepisuje od svog kolege pa mu reče:

„Da te više nisam vidjela kako prepisuješ. Ako te opet uhvatim dobit ćeš jedinicu.“
„Ali kako ću onda, kad odrastem, postati ministar?“
„To se Pavle uči na visokim školama. Tamo se to naziva plagiranjem i nije kažnjivo“, pouči ga učiteljica.

11.02.2017. u 17:38 • 18 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.02.2017.

Tko zna zna

Nemam običaj prenositi vijesti koje donose razni portali, ali ovo je zaista 'biser' hrvatske politike i mislim da je vrijedno da što širi krug ljudi sazna što i kako se u poduzeću zvanom „Hrvatski sabor“ može lijepo živjeti i zaraditi lova a da se ne samo ništa ne radi, nego da te u njemu uopće nema.

ABECEDA DEMOKRACIJE

PERNAR ISKORISTIO RUPU U ZAKONU: Vratio se u Živi zid, a njegova bivša stranka dobivat će novac iako nema zastupnika!

Na internetskim stranicama Hrvatskog sabora piše kako je zastupnik Ivan Pernar 12. siječnja ove godine prestao biti član stranke Abeceda demokracije i ponovno nastavio članstvo u Živom zidu. No Abeceda demokracije ipak je dobila sredstva za rad za 2017. godinu, i to 331.887 kuna, piše Dnevnik.hr.

Odbor za Ustav i Poslovnik rasporedio je ukupno 51 milijun kuna za rad političkih stranaka, a kako je i Abeceda demokracije jedna od njih, dobit će sredstva iako je Pernar bio jedini zastupnik te stranke, a sada se vratio u Živi zid pa stranka tako više nema niti jednog zastupnika.

Ranije je rekao da se izjašnjava kao član Abecede demokracije iz revolta, jer se, kako kaže, odugovlačilo s osnivanjem stranke ‘Jedina opcija’ koju su htjeli osnovati pripadnici Živog zida. Dana 12. siječnja Pernar je opet odlučio biti članom Živog zida, a zanimljivo je da promjenu članstva zastupnik nije dužan obrazložiti. Tako će stranka bez ijednog zastupnika tijekom cijelog saziva Sabora dobivati proračunska sredstva, oko 27 tisuća kuna mjesečno, a u Sabor nitko neće dolaziti. To dopušta članak 5. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe koji kaže da, ako zastupniku prestane članstvo u političkoj stranci, sredstva i dalje ostaju toj stranci.

Komentar cinika: Ako je to istina (jer sve što pišu portali treba uzeti s 'zrnom soli'), onda je Pernar zavrijedio Nobelovu nagradu za ekonomiju.

02.02.2017. u 10:35 • 23 KomentaraPrint#

srijeda, 01.02.2017.

Domovina i država

Često na ovom blogu, pogotovo u komentarima, čitam o Državi i Domovini. Pri tome nije rijetko da pojedinci (po mom mišljenju) ta dva pojma smatraju jednakim ili pak brkaju njihova značenja. Jednako kao, primjerice, pojmove poput vjere i religije, vidjeti i gledati, čuti i slušati, etc, pojmove koji nisu istoznačni.

Razmišljajući o tome i bilježeći kroz dulje vrijeme što mislim da je Država a što Domovina, skupio sam neka svoja razmišljanja o ta dva pojma koje štovanim čitateljima ovog 'semper contra' bloga dajem na uvid.

Ograđujem se, međutim, unaprijed: to je moje mišljenje, moje poimanje značenja ta dva pojma bez ikakve namjere ili pretenzije da ih namećem drugima (svatko ima pravo na svoje mišljenje ali ga nema pravo silom nametati drugome), ili pak da tvrdim kako je to jedino njihovo ispravno tumačenje. Svaki konstruktivni i uljudbeni komentar na tu temu prihvaćam s uvažavanjem.

* * *

Državu nastanjuju državljani. Domovinu nastanjuju domoroci (prema HJP: domorodac - starosjedilac iz nekoga kraja, onaj koji je starinom u tom kraju).

Država je privatno vlasništvo državljana. Domovina je zajedničko vlasništvo domorodaca.

Državu se potkrada, Domovinu se čuva.

Državu se poštuje, Domovinom se ponosi.

Državom se vlada, Domovina se voli.

Država se stvara kad je nema, Domovinu se brani jer je već stvorena (neki bi rekli Bogom dana).

Državljanin si u bilo kojoj državi. Domorodac samo u Domovini.

Državni simboli su zastava, grb, himna i vlast. Domovinski simboli su rijeke, šume, polja, jezera, mora, planine i brda.

Državu su Hrvati izgubili 1102. smrću svog posljednjeg kralja domoroca, ponovo dobili 1991. i ponovo izgubili 2013. ulaskom u EU. Domovinu Hrvati imaju od stoljeća sedmog.

01.02.2017. u 14:51 • 24 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.01.2017.

Ograda

Napomena

Čitajući post „Put ka sreći“ blogera @izvorni život (objavljen početkom srpnja prošle godine), sjetio sam se priče koju sam napisao još 2011. godine temeljem zabilježaka koje sam vodio boraveći desetak dana u bolnici. Namjeravao sam je objaviti prošle godine, no sticajem okolnosti objavljujem je tek sad, možda ponukan nedavnim ponovnim boravkom u bolnici.

* * *

Gleda kroz prozor bolnice ogradu od pletene žice koja dijeli bolnički krug od ostalog svijeta. Koliko njih gleda tako preko nje, nadajući se i želeći što prije na drugu stranu, u slobodu. I ne samo u ovakvom okruženju, nego i preko ograda koja opasuje neke još ružnije prostore, ograde koje opasuju dijelove zemlje i dijele ljude na one s ove i na one s druge strane. Želja čovjeka da bježi iz ogradom okruženog prostora je velika, moglo bi se reći imanentna njegovom biću. Ali kad i izađe, da li je zaista ušao u neograđen prostor?

Prisjeća se crtanog filma njegovog sina kojeg je snimio u mjesnoj školi animiranog filma (ŠAF) pod nazivom „Kadar“. Čovječuljak okružen četverokutnim okvirom pokušava na sve moguće načine izaći iz njega. Udara po okviru nogama, rukama, zalijeće se glavom i konačno ipak uspije razbiti ogradu. Skače i prevrće se od sreće što je na slobodi. Kadar se povećava i oko čovječuljka se pojavljuje novi, veći kvadrat čijeg postojanja on u svom zanosu što se „oslobodio“ nije svjestan.

Oko bolničkih zgrada prostire se park kojeg su posadili graditelji prve bolnice, a možda i ostavili staro drveće iz vremena kada je na ovom prostoru bila šuma. Doduše tada vjerojatno nije bilo parkirališta, simbola modernog vremena: sve manje zelenih površina, sve više crnih ploha, sve manje mirisa trave okupane jutarnjom rosom, sve više mirisa asfalta i benzina.

Parkom šetaju ljudi koje je bolest „zatvorila“ u ovu ogradu, koji su postali zarobljenici jer ih je „napao“ neki mali virus, neka mala bakterija, poremetio im se srčani ritam, slomili su nogu, stanice u tijelu su im podivljale pa prijete da „pojedu“ čitav organizam. Na njih „paze“ ljudi u bijelom oboružani stetoskopima, injekcijama, aparatima za mjerenje svega što s u ljudskom tijelu mjeriti može. Pomalo liče na „sužnjeve“ koji borave u sličnim zgradama, ali se one tamo ne zovu „bolnicama“, već „kaznionicama“, i okružene su visokim zidovima okićenim bodljikavom žicom, a noću osvijetljeni reflektorima, dok stanovnike paze uniformirani ljudi s pištoljima i puškama.

S druge strane ograde slično, ostatci ostataka nekadašnjih šuma, oko drveća krugovi prljave zemlje, taman toliki da te žedne ostatke nekadašnjih šuma napoje vode jesenjih i proljetnih kiša. Napukli asfalt uz te ostatke gole zemlje pokazuje očajnu borbu drveća da se i ono oslobodi ograda. Crnim žilama teku naftom hranjeni trombociti gradske krvi. Uz njih se dižu zgrade, moderne spilje u kojima žive „slobodni“ ljudi.

Da li su oni tamo „preko“ zaista slobodni? pita se on. Što je uostalom slobodan čovjek?
“Civilizirani“ čovjek oduvijek živi u „Zoološkom vrtu“ tj. pod raznim uvjetima lišenosti slobode, a to je još uvijek tako, čak i u najrazvijenijim društvima.(Fromm)

Bolnica, kaznionica, radno mjesto, godišnji odmor, zar to sve nije neka vrsta „Zoološkog vrta“ koji nam ograničava slobodu.

S ove strane ograde – u bolnici – on je zbog bolesti koja ga čini nepokretnim, ne dozvoljavaju mu kontakt s drugim ljudima zbog njegove zarazne bolesti, izoliran je zbog svojeg „ludog“ ponašanja. A sve je to ograničavanje njegove slobode. To ograničavanje njegove slobode nije dobrovoljno, već je uvjetovano njegovim stanjem.

S ove strane zida – kaznionice – on je zbog svog čina, koji je njemu u trenutku kad ga je činio izgledao posve normalnim.

Činjenica je da se sve ljudske strasti, i „dobre“ i „zle“ mogu shvatiti kao čovjekov pokušaj da nađe nekakav smisao u životu. Preobrazba je moguća ako je on u stanju „preobraziti“ sebe....Ako se to ne dogodi, on može biti pripitomljen, ali ne i izliječen. (Fromm)

Ograničavanje njegove slobode zatvaranjem u kazamate nije dobrovoljno, već je uvjetovano višim principima „društva“ koje je procijenilo da takav njegov „pokušaj da nađe nekakav smisao u životu“ nije prihvatljiv i da ga treba „pripitomiti“:

S druge strane ograde ili zida, po kriterijima društva, on je „slobodan“! Da li je?

Da li je njegov svakodnevan odlazak na posao njegova slobodna odluka, ili je uvjetovana potrebom stjecanja sredstava za život (slično njegovim precima koji su lovili i tragali za hranom da bi preživjeli, samo što on sada „traga“ za novcem kako bi pribavio isto). Ili još gore, stjecanjem bogatstva kako bi dokazao svoje vrijednosti pred inim iste vrste. I iako misli da je to njegova slobodna volja, suština pokazuje da je i to uvjetovana volja. Uvjetovana okolinom koja ga tjera da radi posao koji mu se ne dopada, da ga radi brzinom i kvalitetom koja mu je determinirana, koja smatra da je vrijedan samo ako „ima“, a ne ako samo „jest“.

I na njega paze: portir na vratima uz kojeg se nalazi „automat za registraciju njegovog ulaska i izlaska“, na radnom mjestu „pretpostavljeni i/ili vlasnik“ koji pazi da li radi ili čita novine (ili u novije vrijeme surfa na internetu) i onda na kraju određuje koliko će mu za njegov „slobodno“ odabrani posao platiti, a da ipak i njemu još uvijek ostane kako bi i on „imao“.

Da li je njegov odmor slobodan kad odlazi na more, u planine, krstarenja poslije čega se osjeća umorniji nego prije „odmora“? Da li je njegova sloboda sjedenje pred tv prijamnicima iz kojih kuljaju nesreće, ubojstva, ratovi, pokvareni političari, imbecilni razgovori „vip“ ljudi kao na tekućoj vrpci; čitanje tjednika, mjesečnika i dnevnih novina u kojima se ponavlja to isto ali u drugoj formi? Da li je njegova sloboda dosadu/slobodno vrijeme zamijeniti odlaskom u moderne gladijatorske arene, urlati, paliti baklje, mahati zastavama, transparentima svojih klubova-idola, čekati kad će se pojaviti krv na licu boksača, kad će se sudariti automobili na utrkama, pasti skijaš pri brzinama od kojih se neki od njih lede kad se tom brzinom voze u automobilima?

Ili pak je to njegovo ponašanje uvjetovano agresivnim reklamama kompanija koji sve to organiziraju i sponzoriraju da bi u „slobodnoj konkurenciji na globalnom planu“ opet „imale“, a ne „bile“, dakle i same, te kompanije, bile neslobodne, ne razmišljajući ni jednog trenutka kakve će posljedice na ljude imati ta njihova „sloboda“.

I gdje je onda sloboda, da li čovjek može biti slobodan? Da li je bitno s koje se strane ograde nalazi?

Prema Frommu samo je slobodan rad, čovjekova razmjena s prirodom (a ne suprotstavljanje prirodi) u tolikoj mjeri dio ljudske egzistencije da slobodno vrijeme može postati produktivno tek kad rad prestane biti otuđen (nametnut) već postane od čovjeka slobodno odabran. A produktivnoj (ne reproduktivnoj) osobi idealno govoreći, nikada nije dosadno i ona nema poteškoća u pronalaženju pravih pobuda (samo je treba pustiti da ih pronalazi). S druge strane, neproduktivnoj, unutarnje pasivnoj osobi dosadno je čak, i kada se svoje manifestirane, svjesne dosade na trenutak oslobodi (na primjer otputuje na Karibe).

Ali u globalnoj ekonomiji slobodan rad je fikcija.


26.01.2017. u 18:00 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 24.01.2017.

Bolnički štiklec 8

Ponovo sam u svom Brlogu.
'Zimovanje' je završilo 16. siječnja, no bolovi u trbušnim mišićima nastali kao posljedica 'intenzivnog skijanja' ne dozvoliše mi da se odmah dohvatim lap-topa. Moradoh pričekati da bolovi popuste, sestra izvadi konce, pa da se prihvatim posljednjeg bolničkog štikleca. Vezan je uz 'zimovanje' tijekom kojeg su mi vrijedni domaćini iz utrobe izvadili nešto što uobičajeno nosi ime žučna kesica sa žučnim kamencem, no za moj artefakt bi se prije reklo da je to komad plastelina. Tek na pritisak u unutrašnjosti se može osjetiti nešto tvrdo.


Domaćini su bili vrlo ekspeditivni. Smjestiše me u jutro 10. siječnja u jednokrevetni 'apartman', a isti dan popodne već sam u ruci držao gore prikazani artefakt. Proces, međutim, i nije bio baš lagan.

„Malo je nedostajalo da vas nisam morala operirati klasičnim načinom, toliko je bila 'zapuštena upala'“, rekla mi je prilikom vizite doktorica koja me 'rezbarila'. A ja cijelo vrijeme 'liječio' gastritis! Srećom sve je dobro prošlo. Možebitno i zato što me operirala doktorica a o mom 'spavanju' brinula se anesteziologinja. Izgleda da mi žene donose sreću.

Nakon što je glavna stvar prošla, počele su uobičajene aktivnosti kod takve vrste 'zimovanja'.

Dva najveća problema su bila: naći žilu u koju će se moći ugurati brunila i kako se podići u krevetu a da ne moram tražiti pomoć sestre.


Glede prvog nisam mogao poduzeti ništa osim mirno čekati da sestra obavi posao. Jednom je pukla žila u kojoj je bila 'brunhilda' a da to nismo primijetili ni sestra ni ja pa mi je infuzija umjesto u žilu tekla ispod kože. Zato je na slici šaka nabubrila.

No, u drugom slučaju već je proradila moja sklonost 'patentima' pa sam treći dan instalirao 'podizač', kojim sam mogao sjesti u krevetu bez ičije pomoći.


Prilikom vizite pokušao sam 'patent' prodati, no dežurni liječnik je rekao da oni za to već znaju. Htio sam pitati zašto mi to nisu instalirali, no odustao sam. Dobro mi je služio i moj remen sa hlača.

Došavši u 'apartman' prvi problem s kojim sam se suočio bila je ladica noćnog ormarića. Teško se otvarala i zatvarala. Kad malo ojačah, crv zvan 'sam svoj majstor' nije mi dao mira pa sam malo proučio 'problem'. Rezultat 'proučavanja': uspio sam izvući ladicu, podmazati utor-vodilicu kremom za ruke, vratio ladicu natrag na vodilice i – jednim prstom ladicu otvarati i zatvarati bez muke.


Da sam imao kofer s alatom popravio bih još dosta toga u sobi. Zamolivši suprugu da mi donese barem papagajke i malo solne kiseline da pročistim od kamenca mrežicu na pipi, mislila je da sam šenuo i tako sam se cijelo vrijeme mučio sa malim mlazom vode. I ne samo ja, nego i čistačica svakog jutra kad je prala umivaonik.

Posebnost 'apartmana' je u činjenici da dva susjedna 'apartmana' koriste jedan WC. A napravljen je tako da ima veliko nadsvjetlo i svaki put kad korisnik iz susjednog 'apartmana' upali svjetiljku meni svjetlo bljesne ravno u oči.


To je bilo posebno neugodno noću. Ali što se može, ovaj 'apartman' ipak nije bio kao onaj od prije mjesec dana. Više 'hostel' nego 'hotel'.

Dosta vremena sam proveo gledajući kroz prozor na novu zgradu u kojoj će biti smještene ambulante opće medicine. Ispod prozora svakodnevno su prolazile kolone ljudi dolazeći u posjet bolesnicima. Meni, osim supruge kad je trebalo nešto donijeti, nije dolazio nitko. Nisam dozvoljavao, pogotovo ne unučadi.


Gledajući tako pomislih kako je čudno da ljudi čovjeka, dok je zdrav, posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu mu se skupe svi znani i neznani. Tko zna, možda podsvjesno misle: dobro da ja nisam na njegovom mjestu. A možebitno da sam u krivu.

I tako, dan po dan dočekah da dotur objavi kako je 'zimovanju' kraj i da mogu kući.


Sve sam spakirao, nazvao suprugu i pozdravivši se sa sestrama (uz obvezatnu bombonijeru i kavu) odvezao se kući Cameo taksijem. Sva sreća da ga ima u mom gradu.

A 'apartman' je ostao čekati nove goste. Tko zna, možebitno opet mene.








24.01.2017. u 18:08 • 20 KomentaraPrint#

petak, 06.01.2017.

Smijeh liječi 31

Približava se moj ponovni odlazak u Bol-Nicu pa zaključih da je možda najbolje da do povratka u svoj Brlog na blogu ostavim malo smijeha. Ako bude zanimljivo na zimovanju, možda bude opet 'šikleca'.
Kako vidim, slike u prošlom 'smijehu' su vam se sviđale, pa evo preostalih iz moje arhive.

Nogomet
Razgovaraju dvije plavuše:
-Kako si se jučer zabavljala s dečkom?
-Strašno sam se dosađivala. Neprestano mi je govorio o Periklu, Sokratu i Aristotelu iako sam mu sto puta rekla da me nogomet ne zanima.



Potpis

-Tata, možeš li ti pisati u mraku?
-Mogu, sine.
-Onda ću ugasiti svjetlo, a ti potpiši moju đačku knjižicu.

Brza podvorba

Gost se po tko zna koji put obraća osoblju restorana:
-Konobare, hoću li doživjeti kad ćete mi konačno donijeti taj ručak?
-Naravno gospodine, koliko vidim još ste mladi.



Pobjednik

-Sviđa ti se moj novi iPhone?
-Da, koliko si ga platio?
-Nisam ga kupio, dobio sam ga. Pobijedio sam u utrci.
-Koliko vas je bilo u trci?
-Policajac, vlasnik i ja!

Osiguranje

Agent osiguranja uvjerava čovjeka:
-Slušajte, za samo 500 kuna godišnje u slučaju požara, ako vam izgori radnja, dobijete punih 500.000 kuna!
-Oho, odmah potpisujem ugovor!
-Ali, moram vas upozoriti – ako samo izazovete požar, od isplate nema ništa.
-A. tako dakle! Znao sam da se tu krije neka prevara.



Priznanje

Upita sudac optuženog:
-Optuženi, priznajete li da ste tužitelju rekli da je vol i magarac.
-Da, odgovori optuženi.
-I što sad kažete na to?
-Ništa, mislim da sam bio dovoljno jasan.

Idealna žena

-Moram se razvesti od žene. Pola godine nije sa mnom progovorila ni jedne jedine riječi, jada se susjed susjedu.
-Razmisli još jednom. Takva se žena danas rijetko nalazi.



Policijska

Uđe čovjek u policijsku postaju pa reče:
-Jučer sam vam, naredniče, pogrešno podnio prijavu da mi je netko ukrao novčanik. Jutros sam ga pronašao ispod kreveta.
-Prekrasno! Znači, lopov je već uhvaćen.

Jede Mujo maline

Vidi Haso Muju kako se popeo na trešnju i jede.
-Jedeš trešnje, a?
-Jok, ne volim ti ja trešnje, jedem maline.
-Pa odakle ti maline na trešnji?
-Ja ih donio, jarane!

5

06.01.2017. u 19:08 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (9)
Travanj 2013 (11)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda

anabonni
NF
odmak
dinaja
10. Ars

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke

zvonka
iva
taradi


geomir
k.moljac
bellarte
memoari
alexxl

skrpun
crna svjetlost
vadičep
Pax et Discordia
h_cenzuru
bromberg

salome
effata
huc
proglasi
žena gaza

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se