semper contra

ponedjeljak, 19.06.2017.

Ipak se kreće

S interesom pratim nastojanja blogera Crna svjetlost da svoj vrt učini oglednim, možda kao što to ima autorica serijala Vrt na HT-u. Nekada, davno dok smo još imali vikendicu i snage da radimo u vrtu, supruga i ja smo nastojali da nam vrt izgleda što ljepše. Čak se može reći da smo u tome imali stanovitog uspjeha. No, bilo pa prošlo.

Istovremeno supruga je na balkonu u stanu gajila cvijeće. I to je dugo bilo lijepo za vidjeti.

Kad smo prodali vikendicu, govorio sam boljoj polovica da bi, umjesto cvijeća, mogla početi na balkonu raditi mali vrt. To je iz mene progovarao praktičar: bolje povrće nego cvijeće, cvijeće se, naime, ne jede.

I prije mjesec, dva kaže meni ta moja bolja polovica:
„Vidiš posadila sam paradajze!“

I evo prvih plodova.


Moj praktični duh odmah je u mislima posložio što bi se moglo još učiniti ako se makne cvijeće kojeg ionako nitko jesti neće.

Evo, na ovim policama mogle bi biti kutije s peršinom, mrkvom, lukom, koprom, špinatom, etc.

Umjesto ovih kaktusa ja bih stavio nekoliko plitkih sanduka i u njih posadio salatu. Ne bi je bilo puno, ali bi bila naša, zdrava. (Ako @geomir čita ovaj post, vidjet će na zidu poklon koji mi je dao kad je bio u Čk).

Između tako posađenih biljaka postavili bi patuljke da ih čuvaju. Njih, kao što se vidi, već imamo.

Ipak, sve će to morati pričekati kad više nećemo moći ići ni u Samobor ni u Biograd jer uzgajati povrće a ne koristiti ga protivi se mom racionalnom svjetonazoru.

19.06.2017. u 16:44 • 23 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.06.2017.

Nemar

Iako ovaj post planiram već više godina, a njegovo objavljivanje odgađano u očekivanju ne će li se štorija završila bilo kakvim The Endom, lošim ili dobrim, post blogerice @Sukoyaki u kojem je objavila slike starih bedema Osaca castle okićenih florom koja raste između kamenih blokova, potaknuo me da ga objavim danas. Možebitno ga netko od 'mjerodavnih' u Osaci pročita i iz njega izvuče neku pouku. U Čakovcu sigurno neće!

Moji vjerni štioci vjerojatno pamte da, dok sam u Čakovcu, sa suprugom redovito šećem Perivojem Zrinski (Vrana) koji se prostire oko starog grada Zrinski. Kako imam običaj ne samo gledati nego ponešto i vidjeti, prije šest –sedam godina zapazio sam obilato raslinje po bedemima koji su svojevremeno obnovljeni novcem Grada, Županije ili Države – ne znam točno – no svakako novcem poreznih obveznika.

„Ako gradski oci, ili već tko je zadužen za održavanje zidina, nešto ne poduzmu, bojim se da će ova flora razgraditi bedeme ma koliko oni debeli bili“, rekoh supruzi gledajući bujnu vegetaciju.
„Ma ti uvijek nešto moraš prigovarati“, bio je njezin uobičajen odgovor na neku moju primjedbu proizašlu iz činjenice da ja ne samo da gledam nego i vidim.

Evo slike bedema kako je izgledao u lipnju 2011. godine kad sam odlučio pratiti 'razvoj događaja'.



Dalje slijede slike „bez komentara“, samo s naznačenim datumima kad su napravljene.

Lipanj 2015.



Veljača 2016.



Veljača 2017.



I posljednja fotka slikana lipnja 2017. godine.



Kao što se vidi flora uporno napreduje, a gradski oci uporno ne rješavaju problem. Vjerojatno je već otrcani razlog: nedostaju financijska sredstva.

Cinik u meni se pita: koliki bi novc bilo trebalo potrošiti da su skinuli raslinje 2011. godine ili čak i prije, jer bujanje zelenila vidjeh mnogo prije nego što sam napravio prvu fotku. Ne znam, ali sam siguran da će obnova bedema u mnogome nadmašiti taj iznos.

11.06.2017. u 20:13 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.06.2017.

Probranice 42

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Pametno
Čitam: Milanka Opačić, potpredsjednica Sabora i zastupnica SDP-a izjavila je: „Mi smo, nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci postali potpuno irelevantna stranka, kako u samom parlamentu u smislu dogovora i ne odgovaraju nam izbori, jer se dogovaraju svi drugi a mi smo po strani, tako i u lokalnim izborima.“


Komentar cinika: Konačno nešto pametno i od nje.

Ja bih za Premijera
Čitam: Krešo Beljak predlagao da se premijera bira izravno, a Hrvatska mora bankrotirati da bi bilo bolje.

Komentar cinika: Da li će nam biti bolje ako nam država bankrotira (ako već nije samo mi to još ne znamo) ne znam, ali prijedlog da se Premijer bira izravno mi nešto govori kako se K.B. nada da bi u tom slučaju on bio izabran za Premijera, jer ovako, pogotovo nakon sklopljenog aranžmana s SDP-om, nema nikakve šanse.

Mreže

Čitam: Biogradska Tvornici mreža investira 2 milijuna eura u proizvodnu halu i suvremene strojeve za izradu mreža. Proizvodni program obuhvaća mreže za ribarstvo, akvakulturu, sport i zaštitu.
Komentar cinika: Predlažem da u okviru te investicije započnu i proizvodnju mreža za hvatanje korumpiranih i nesposobnih političara.

Tko mu je kriv
Čitam: U prosincu 2014. godine, oko pola sata iza ponoći, 22-godišnji M.B. sprejem za lakiranje išarao je pročelje zgrade u ulici Vjekoslava Novotnija na Trešnjevci napravivši mrlju nepravilnog oblika. To mu „umjetničko“ izražavanje nije bilo dovoljno pa je potom na susjednoj zgradi ispisao slova ZM koja je potom precrtao jednom crtom. U toj raboti snimili su ga nadzorne kamere, pa je nakon gotovo trogodišnjeg suđenja osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci.

Komentar cinika: Tko mu je kriv što nije nacrtao kukasti križ, veliko ušato slovo U ili pak natpis ZDS i sigurno ne bi dobio ni dana zatvora. Možda i nagradu za „umjetničko“ djelo.

Big Brother
Čitam: „U deset godina postavit ćemo i novih 5000 kamera na zgradama“, izjavio je viši savjetnik gradonačelnika Mate Kraljević. Postavljanje kamera opravdava se željom da se spriječe vandalizmi poput onog iz prethodne Probranice, spriječe nasilja na ulicama i ostali 'marifetluci' koje 'kulturni' građani rade po javnim površinama.
Komentar cinika: Obzirom da se i unutar četiri zida pojedinih obitelji također događaju nasilja očekujem da će za rješenje tog problema za 20 godina početi ugradnja kontrolnih kamera i u stanove.

Macho
Čitam: Vladimir se Putin pojavio u macho pozi (kao da je to nešto novo, op.s.c.) i rekao da kao Predsjednik nije uzeo slobodan dan: „Nisam žena, nemam one dane!“

Komentar cinika: Ako je i od Putina, previše je.

08.06.2017. u 21:13 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 07.06.2017.

Refleksije

Čitajući komentare na post „Borba za život“ primijetio sam kako su se komentari uglavnom 'bavili' drvom iako je poanta mog posta bila skrivena u rečenici „Nadam se da će i moja unučica biti jednako tako žilava u svojoj borbi za život – naime, ime joj je Flora.“ Istine radi, ta skrivena misao pala mi je na um tek kad sam počeo pisati post, tako da se on može promatrati iz oba aspekta.

Ipak, hvala im na tome, jer tako saznah da se, najvjerojatnije, radi o javoru.

Neki dan pročitah „Doboši noći“ M. Jergovića i jedan odlomak me ponukao da o njemu zborim na temu tog drveta – javora, ali opet s drugom poantom.

U romanu autor piše o Josipu Guberniki (rođenom 1888. godine u Beču), koji je od 1914. do odlaska u Argentinu 1920. bio u Sarajevu u namjeri da po Jahorini i Bjelašnici istražuje rasprostranjenost bijelog javora, „kao najrjeđeg među svim drugim bosanskim stablima, i javora za violine (dževerasti javor), koji je najrjeđi među javorima, pa raste samo gdje ima suze i nesreće“ iz čijeg su drveta čuveni majstori iz Cremone gradili svoje violine božanstvenog tona.

Taj „javor je prirodno deformiran, degeneriran. Njegova struktura je gušća, zbijenija, a struktura drvnih vlakana je undularna, valovita u odnosu na pravac rasta. Dugo se vjerovalo da je takva struktura posljedica zime i gladi, a tek su istraživanja s kraja dvadesetog stoljeća otkrila mikrouzročnik, virus koji izaziva deformaciju unutar debla.“

U proljeće 2015. godine su, piše M.J., na obroncima Julijskih Alpa zasađene „eksperimentalne plantaže bijelog javora, inficiranog biljnim virusom koji bi trebao izazvati zgrušavanje i deformaciju drvenog tkiva“. Prema predviđanjima znanstvenika tamo negdje 2040. godine „mogli bi biti izrađeni prvi instrumenti od umjetno uzgojenog džever-javora“.

„Tako će, na predvidljiv način, okončati mit o ptičjem javoru, a u bosanskim će zadivljalim prašumama, na rubu truleži i smrti od gladi, mirno rasti ubogi džever-javori. Gubernik je, vjerojatno i prvi, otkrio fenomen zgrušnjavanja drvenog tkiva i pojavu valovitih vlakana, koji su posljedica deformacije bijelog javora. Iz takve deformacije, nepravilnosti, greške u razvoju, svojevrsnog javorovog rahitisa, nastajale su Stradivarijeve violine. Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste. Džever-javor izgleda kao ruglo medu javorima. Sitan i sputan, opuštenih grana i rijetkog lišća, da je takav izrastao uz Hitlerovu autocestu, marni bi ga cestari brzo posjekli i zamijenili snažnim i granatim stablom. Zato mu i treba dvadeset pet, trideset, i još više godina da uzraste do daščice za jednu violinu. Zdrav, uhranjen javor razvije se i takvo deblo stekne u pet-šest godina.“


Čitajući ovaj odlomak, jednako kao pri pisanju posta „Borba za život“, rodila se misao koja nema direktne veze ni s Gubernikom ni s bijelim javorom, već s rečenicom: „Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste.“

Pomislih, zar to ne bi mogao biti slučaj i s čovjekom? I sjetih se genijalnog fizičara Stephena Hawkinga, kao najboljeg primjera za tu tvrdnju, a ona glasi: nisu uvijek najbolji najjači i najljepši. Jednako kao što javor kojeg bi Hitler posadio uz autoban nije bolji od džever-javora, „sitnog i sputanog, opuštenih grana i rijetkog lišća.“

P.S.
Rečenice pisane u kurzivu su citati iz spomenute knjige Miljenka Jergovića, „Doboši noći“, izdanje Faktura, Zagreb 2017.

07.06.2017. u 11:03 • 6 KomentaraPrint#

petak, 02.06.2017.

Borba za život

Prije dvije, tri godine radnici „Komunalca“ Samobor rušili su neka stabla koja su se toliko razrasla da su gotovo ulazila granama na balkone stanara. Prilikom rušenje, stradalo je i drvo koje inače nije bilo namijenjeno 'egzekuciji'. Podulje vrijeme je stajalo pokidane krošnje, a onda je 'došla' motorna pila i 'ošišala drvo do gola'.

Jedno sam se vrijeme, odlazeći u park gdje čuvamo najmlađu unuku, pitao zašto su drvo tako 'skresali' umjesto da ga posijeku. Uskoro dobih odgovor, vjerujem da su radnici „Komunalca“ znali da će se to desiti, iz debla je potekao novi život. Nažalost, nisam se odmah dosjetio kako bi praćenje njegove borbe za život mogla biti mala slikovnica, ipak mislim da će slijedeći niz slika dočarati snagu prirode, barem flore. Nadam se da će i moja unučica biti jednako tako žilava u svojoj borbi za život – naime, ime joj je Flora.

2. travnja 2016.


U ovoj fazi borbe palo mi je na um pratiti borbu drveta za pravo na život.

25. travnja 2016.


19. ožujka 2017.

Opet je 'došla' motorna pila i malo oblikovala 'frizuru' mog hrabrog borca.

10. travnja 2017.
Drvo se ne da, prkoseći pili odlučilo je nastaviti borbu.




4. svibnja 2017.


Mislim da će uspjeti u toj svojoj borbi, zaželjeh mu da tako nastavi dalje obećavši mu da ću ga snimiti kad opet postane Veliko Drvo.

02.06.2017. u 18:43 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.05.2017.

55 godina

U četvrtak se u restoranu „Garestin“ u Varaždinu okupila ekipa bivših učenika IV a razreda varaždinske Gimnazije da bi proslavili 55. godišnjicu mature. Prije pet godina, na proslavi pola stoljeća, još smo plesali. Danas smo samo pričali o djeci i unucima, neki i ponekoj boljki.


Jedna kolegica je u priču uplela i ovaj štiklec:
Prošle sam godine razgovarala sa svojom susjedom dva mjeseca prije nego što su imali proslavu 70 godina mature, priča kolegica (četvrta s desna u prvom redu).
„Koliko će vas biti“, pitam susjedu.
„Trinaest, sedam ženskih i šest muških.“
Nakon proslave susjeda mi pokazuje sliku.
„Pa rekla si da će vas biti trinaest ja na slici vidim jedanaestoro“, rekoh susjedi.
„Da, bilo nas je jedanaest, dvoje je u međuvremenu umrlo!“


Tko zna koliko će nas biti na slijedećem okupljanju.

Donio sam svoja dva Dnevnika koje sam pisao u to vrijeme. Iz jednog pročitah kako sam po prvi put krenuo na željezničku stanicu 9. rujna 1958. da bih otputovao u Vž – što ću ponavljati slijedeće četiri godine - a iz drugog moje impresije na dan 23. lipnja 1962. godine:

„Tako. Stvari su gotove. Matura i škola, kraj. Danas smo dobili diplome i time je sa školom gotovo. Nemam što da napišem. Ako je netko i osjećao neku radost ili nešto takvo, ja nisam. Bilo i prošlo.
Do ručka sam čitao, a popodne razgovarao s mamom o putovanju itd.
Naveče sam bio s Č. (danas moja zakonita).
Vruće.“



28.05.2017. u 18:57 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 24.05.2017.

Zločin i kazna

Razmišljanja nakon pročitane knjige „Zločin i kazna“

Za koji mjesec bit će dvije godine kako sam pročitao taj kultni roman Dostojevskog, i kako mi je jedna blogerica – nažalost više se ne sjećam koja je to bila – kad sam u jednom komentaru na njezin post spomenuo kako sam se oduševio čitajući roman, napisala da napišem kratki osvrt na to kako sam roman doživio.

Nakon nekog vremena i nekoliko odgađanja ipak sam se prihvatio posla i napisao ovo što vam sad podastirem. Nisam do sada objavio sve misleći da ću se ponovo vratiti tekstu i još ga malo 'produbiti'. Konačno shvatih da od tog brašna kruha biti neće, pa odlučih objaviti to što sam tada napisao ne umišljajući da je to nešto posebno vrijedno. Više onako da ispunim obećanje, pa makar i sa zakašnjenjem.

* * *
Razmišljanja Raskoljnikova glede opravdanosti ubojstva lihvarke su mi bliske iako to ne odobravam s legalističkog stajališta.

Što se tiče same knjige uočavam tri cjeline:

1. Raskoljnikovu filozofiju o potrebi da se svijet oslobodi gnjida i kroz nju odobravanje počinjenog zločina.

2. Sama radnja, siže, romana kao triler je na nivou vrhunskih pisaca trilera, pogotovo ako se uobziri psihološka analiza zločina, izvršitelja i istražitelja.

3. Preobraćenje Raskoljnikova pod utjecajem događanja, zatvora, a posebice Sonje kao vjernice, u osobu koja počinje vjerovati i time nalazi smisao preživljavanja robije je za moj ukus najlošiji dio romana. Jednostavno ne mogu prihvatiti da bi netko s takvim uvjerenjem kakvo je imao Raskoljnikov uopće mogao početi vjerovati u Boga. Kako nakon čina koje je počinio i svih patnji koje je već prošao i koje ga još čekaju, može vjerovati u postojanje Boga. Da postoji on ne bi ni dozvolio da mu se to desi.

Jedino ako ne izvučemo džokera: Raskoljnjikova Bog kažnjava jer je počinio ubojstvo (pa makar imao i opravdanje u činjenici da je baba bila velika lihvarka) tako da završi u zatvoru, no onda se tu pojavi Sonja kao njegov anđeo spasa, koji će ga, uz njegovo pokajanje, vratiti na pravi put.

Za nekoga je to dobro objašnjenje, za mene (barem za sada) nije. Diskusija na tu temu, međutim, prelazi opseg ovog neambicioznog osvrta na veličanstveno djelo Dostojevskog.

* * *
Knjiga mi je, pak, osobno na neki način protumačila moje psihičko stanje. Naime, to što u zadnje vrijeme osjećam glede nadolazeće smrti je slično onome što Raskoljnikov osjeća čekajući da ga otkriju. Kod mene bi se to moglo objasniti situacijom kao kod osuđenika na smrt (jer ja sam osuđen na smrt) koji u ćeliji iščekuje vjesnika koji će jednog dana u ranu zoru otvoriti vrata i reći mu: „Idemo!“

Raskoljnikov je napravio što je naumio i sad čeka kaznu. Ja sam također napravio manje-više što sam naumio i sada čekam smrt s mišlju koja ne izlazi iz glave:
„O, kako mi je sve to dojadilo!“ kao što pisac govori i za Raskoljnikova.

Roman završava odlomkom:

Ali tu već započinje nova historija, - historija postepenog obnovljenja čovjekova, historija postepenog preporoda njegova, postepenog prijelaza iz jednoga svijeta u drugi, upoznavanja nove, dosad posve nepoznate stvarnosti. To bi moglo poslužiti kao tema za novu pripovijest, ali sadašnja je naša pripovijest završena.

Da li je meni moguć postepeni prijelaza iz jednoga svijeta u drugi, ili ću ipak ostati s ove strane granice između ta dva svijeta? Vjerojatno neće, ipak je moja ljuštura već debela, a pokraj mene nema neke Sonje da je smekša ako bi to uopće uspjela obzirom na moje poodmakle godine.

Na kraju, i ne sasvim nevažno, pogotovo u kontekstu ovog što sam prethodno napisao. Naziv knjige „Zločin i kazna“ u meni je izrodio jednu drugu sintagmu „Život i smrt“.
U njoj „život“ je zločin, a „smrt“ je kazna.

24.05.2017. u 19:49 • 21 KomentaraPrint#

srijeda, 17.05.2017.

Kriza viđena iz drugog ugla

Čitam: Zvečevo, Imota, Viadukt, Petrokemija, Borovo. Sve te tvrtke bore se s teškoćama u poslovanju, a zbog krize u Agrokoru su u sjeni zanimanja javnosti.

Ne znam koliko su ovi tamni oblaci koji se ponovo nadvijaju nad našim gospodarstvom olujnonosni ili će to biti samo ljetni pljusak poslije koje će ponovo zasjati sunce, no sve mi se nekako čini da se u njima očitava ponovo 'zvonimirovo prokletstvo' o čemu sam također pisao na sempercontra.com.

Krajem 2011. na tom blogu počeo sam objavljivati seriju postova u vezi ulaska Hrvatske u EU, ponukan jednom malom knjižicom s 13 pamfleta pod nazivom „Mitovi i legende o ulasku u EU“ u kojoj je ondašnja vlast objašnjavala zašto trebamo ući u EU. Nakon objave komentara na svih trinaest pamfleta, u posljednjem postu serijala napisao sam neku vrstu rezimea kojeg prenosim u cijelosti.

Tko će od štovanih čitatelja imati volje i snage pročitati rezime do kraja, možda će naći barem neke uzroke ovih naših starih/novih nedaća koje sam spomenuo u gornjem tekstu.

* * *

Stigoh do kraja ovog mog 'zamarajućeg' serijala. Na kraju za one koji bi mi htjeli, temeljem ovog serijala, možebitno imputirati da sam protiv povezivanja s ostalim državama EU-e. Nisam! Ali da bih prihvatio da je to za Hrvatsku korisno iznijet ću neke, po mom sudu, notorne činjenice.

Hrvatska ne ulazi u Europu. Ona je od stoljeća sedmog tu gdje je i kad se taj dio zemaljske kugle počeo nazivati Europom ona je i tada bila tu i otada je u Europi. A biti u Europi ne znači da TREBAŠ a pogotovo da MORAŠ biti i u Europskoj uniji.

Hrvatski puk, a posebno hrvatska vlast
(bilo koja da bila) treba shvatiti da EU-a nije karitativna ustanova koja svojim članicama dijeli novac zato što ih voli. Ona je prvenstveno profitabilna organizacija koja novac svojih poreznih obveznika plasira tamo gdje očekuje povrat profita. A kad joj se desi Grčka, gdje su bankari dijelili kredite (zarađujući na kamatama po principu: lezi ljebe da te jedem!) stimulirajući stanovnike da troše, a ne da ne rade i da kupuju od zarađenog novca, onda joj pruža pomoć ne zato da bi spasila Grke nego da bi spasila svoj uloženi kapital i euro, svoju kožu. Pri tome joj uopće nije bitno što će cijeli grčki narod pretvoriti u roblje koje će generacijama vraćati dugove svojih prethodnika.

Pravosudni ustroj EU
je postavljen tako da brani interese kapitala, a ne običnog čovjeka. Dokaz: ako kapital uvidi da mu se nešto ne isplati svi oni koji su to radili bit će otpušteni. Razni oblici pomoći nezaposlenima su samo paravan da se 'vlasi ne dosjete' pa da se ne pobune protiv takvih odnosa. Multikulturalnost je bila IN dok je to bilo u interesu profita (potreba za radnom snagom) sad je AUT jer radne snage ima viška, a 'multikulti', kao najniži sloj društva, počeli su prijetiti kapitalu.

Hrvatska vlast
(ma koja bila) prije ulaska u bilo kakve asocijacije mora biti načisto i to objasniti puku što hrvatski narod dobiva, a što gubi tim činom.

Kao 'objašnjenje korisnosti puta u EU-u' ne smatram ove imbecilne spotove na kojima se pojavljuju članovi ove i ex vlade s facama s kojih čitam da oni ni sami ne vjeruju u ono što pričaju. Pri tome pitanje nacionalnog identiteta i suvereniteta, kao što sam u uvodu napisao, a u pamfletu o tome detaljno opservirao, nije za mene najvažnije pitanje. Iz prostog razloga što Hrvatska i Hrvati već 1000 godina nikada nisu imali PUNI suverenitet. Usprkos i unatoč svim onima koji misle suprotno.

Uz to danas je najvažnija GOSPODARSKA i FINACIJSKA suverenost koju smo izgubili već davno, a ne hoće li ili ne u EU-parlamentu hrvatski jezik biti službeni. Kad smo imali POVIJESNU priliku da konačno ZAISTA postanemo suverena zemlja, naši su političari upropastili gospodarstvo, prodali banke i sad misle da će nas spasiti EU-kapital, kao što su kroz povijest mnogi naši vlastodršci smatrali da će našu neovisnost zaštiti Madžarska, Austrija, Italija, Njemačka, Srbija i ini kojima su išli na poklonjenje. A tko je učio našu povijest zna vrlo dobro kako su ti poklisari najčešće prolazili i završavali.

Obzirom na geografsku veličinu
, broj stanovnika, vrstu i stanje gospodarstva Hrvatska gotovo da ne može biti ravnopravni parter bilo kojoj europskoj državi. Pogotovo ne s razvijenim industrijskim gospodarstvom. Ili smo gospodarski slabiji ili nas je manje. Naši proizvodni kapaciteti, koji su privatizacijom/pljačkom dovedeni na rub provalije ili su već u njoj, jednostavno ne mogu konkurirati svjetskim industrijskim divovima. Banke u stranom vlasništvu radije kreditiraju prodaju automobila (inozemne proizvodnje) nego domaću proizvodnju (koja bi eventualno mogla biti konkurencija). Pa da i imamo neku proizvodnju koju svijet traži u velikim količinama, naši kapaciteti ne mogu biti takvi da bi mogli igrati ikakvu ozbiljnu ulogu na globalnom svjetskom tržištu. Kvalitetom možda ali količinom i cijenom ne!

Zato trebamo koristiti naše glavne komparativne prednosti i njih nuditi svijetu:

- na tako malom prostoru toliku raznolikost običaja, melosa, plesova, narječja, mentaliteta (pa i svjetonazora iako tvrdimo da je naš glavni svjetonazor – kršćanstvo) rukotvorina ima malo koja država. Ako uopće takve ima?

- malo koja država može ponuditi turistima hladne noći i vruće dane na tako malim udaljenostima kako to može Hrvatska. Spavanje u seoskom ambijentu Velebitskog zaleđa u Lici a onda četrdesetak kilometara vožnje i evo nas na moru može biti i te kako atraktivno za turiste. Na relativno malom prostoru imamo sve moguće prirodne ljepote. Od mora do planina.

- umjesto proizvodnje pšenice i kukuruza (osim za vlastite potrebe kao strateške sirovine) s kojom ne možemo konkurirati američkim farmerima preorijentirati se na proizvodnju voća, povrća, vinove loze, maslina, mlijeka i mliječnih proizvoda ali zaista s 'velebitskih pašnjaka', zdravog mesa s naglaskom na 'prirodno' (famozni pojam 'tradicionalni proizvod'). Nakon svih ovih afera oko hrane takva proizvodnja će na dulji rok sigurno bila profitabilna, pogotovo ako se poveže s cjelogodišnjim turizmom. Zar zaista moramo uvoziti bijeli luk iz Kine? Zar zaista naše goste treba hraniti Europa i Kina?

- industriju usmjeriti na stvaranje manjih i srednje velikih tvrtki disperziranih po čitavoj Hrvatskoj kako bi se spriječilo s jedne strane izumiranje pojedinih predjela a s druge strane stvaranje velikih gradova sa svim negativnostima koje iz toga proizlaze. Proizvodnju preorijentirati na proizvodnju specifičnih proizvoda (kao primjer navodim šljemove firme Šestan-Buš, proizvodnju kontejnera za zbrinjavanje otpada i slični proizvodi koji su već našli mjesto na svjetskom tržištu) kojih ne treba u velikim količinama i koji ne zahtijevaju enormne količine repromaterijala. Da ne govorim u domeni informatike i sličnih proizvoda budućnosti.

- borba za maksimalno očuvanje prirodnog okoliša: mora, jezera, rijeka, biljnih, ptičjih i životinjskih rezervata. - ako treba ustavom zabraniti prodaju prirodnih resursa: voda, šuma, poljoprivrednog zemljišta koje se redovito svodi na pretvaranje u građevinske zone za EU-profitere. Pogotovo voda. Jer nafti ćemo kad-tad naći zamjenu, no zdravoj čistoj izvorskoj vodi nikada. Pa makar pitku vodu dobivali iz mora.

A za sve ovo što sam pobrojao, i još mnogo toga što se u ovakvoj jednoj formi ne može spomenuti, po mojem mišljenju ulazak u EU-u nije potreban. Povezivanje s državama Europe BILATERALNIM ugovorima i aranžmanima na ravnopravnoj osnovi DA, ulazak u EU-kartel NE. Ako bi nam ta 'divna' EU-a zbog toga možebitno željela ili čak i nametnula neke kazne, otežala poslovanje i tjerala nas na 'periferiju', u 'drugu' klasu europskih država (kao što sada radi s Grčkom, Španjolskom. Madžarskom) samo bi pokazala svoje pravo lice (pokazuje se to danas idejom o EU u dva nivoa). Mnogo drugačije od ovog kojim nas mami u svoje 'materinje krilo'.

Ali da bi to mogli učiniti moramo shvatiti da se bogatstvo, blagostanje i prosperitet može dugoročno postići samo radom i pameću, a ne neradom, pljačkom vlastitog naroda i glupošću. No poznavajući nas, bojim se da je to za nas najteži zadatak. Mnogo teži nego što je bilo stvaranje neovisne Hrvatske, što smo početkom devedesetih uspješno učinili. A onda, iz svima nama dobro poznatih razloga, nismo uspjeli izgraditi zemlju onakvu kakvom su je zamišljali mnogi od onih koji su u rat otišli i za tu ideju poginuli.

I što je najtragičnije za hrvatski narod, to nije bilo prvi put, a ako uđemo u EU-u pod uvjetima koje su dogovorili našu 'politički purgeri' o kojima običan puk uglavnom pojma nema, nisam siguran da se povijest neće ponoviti.
(objavljeno 18. veljače 2012.)

17.05.2017. u 22:58 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.05.2017.

Zbogom Kvisko!

Tko će sad takmičare spašavati kad pozovu Kviska?



Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
U tvom slučaju, dragi Kvisko, bila su samo dobra.

15.05.2017. u 23:01 • 22 KomentaraPrint#

Probranice 41

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


3 zlata + 3 srebra


Čitam: Na 15. prirodoslovnoj olimpijadi EU u Kopenhagenu, naši su srednjoškolci osvojili tri zlatne i tri srebrne medalje. Uspjeh su proslavili sa svojim roditeljima i prijateljima.

Komentar cinika: Na proslavi nisu zamijećeni 'uvaženi' političari. Vjerojatno zato što su se u to vrijeme odavali počast žrtvama na Bleiburgu ili se bave predizbornom kampanjom.

Vitez

Čitam: 'Uvaženi' zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora imao je potrebu izjaviti kako je za njega 'čin hrvatskog Viteza Reda Svetog Groba Jeruzalemskog velika čast, ali i doživotna obaveza za pružanje potpore kršćanima u Svetoj zemlji i drugdje gdje im je ona potrebna'.

Komentar cinika: Iz njegovog dosadašnjeg angažiranja u pomoći kršćanima kao zastupnika i potpredsjednika Sabora, zaključujem da nikakva njegova pomoć hrvatskim kršćanima više nije potrebna. Naši kršćani, naime, žive u HDZ-ovom Raju.

Putin pijanist

Čitam: Putin je u nedjelju, očekujući kineskog predsjednika Xija Jinpinga, odsvirao nekoliko akorda na klaviru. Prema pisanju novinske agencije Tass odsvirao je nekoliko odlomaka iz pjesama iz sovjetskog razdoblja s temom Moskve i Sankt Peterburga (za one mlađe koji možebitno ne znaju što znači kratica Tass, evo objašnjenja Telegrafska agencija sovjetskog saveza).

Komentar cinika: Vjerojatno se ipak radilo o pjesmama s temom Moskve i Lenjingrada, obzirom da tada drugi spomenuti grad nije nosio današnje ime.

Nagodba

Čitam: Elon Musk, američki inovator (kažu da je i filantrop), nagodio se sa zaposlenicima svoje tvrtke da im plati četiri milijuna dolara za potplaćeni i prekovremeni rad, rad bez odmora, a često su radili i dulje nego što su trebali što im nije bilo plaćeno.

Komentar cinika: U Hrvatskoj tvrtkama koje posluju na taj način takvo nešto ne pada napamet ni u snu. One to rješavaju jednostavnije: otkazima ili bankrotom tvrtke.

Krenuo u kampanju (konačno)

Čitam: Predsjednik SDP-a D. Bernardić na predstavljanju kandidata koalicije SDP – HNS za lokalne izbore, izjavio je kako je Slavonija žedna novih radnih mjesta, budućnosti i promjena.

Komentar cinika: Program za +5! Čim počnu poplave Slavonija će prestati biti žedna, u budućnosti kad svi mladi iz nje isele bit će radnih mjesta za izvoz, a promjene se već događaju – Slavonija je opustošena tako da je više ni rođena (hrvatska) mati teško može prepoznati.


Malo iz svijeta

Čitam: Tony Blair planira, u slučaju poraza Laburista na predstojećim izborima, osnovati novu političku stranku, koja bi se potencijalno mogla nazvati Progresivna stranka.

Komentar cinika: I onda još netko govori da Hrvatska ne izvozi svoje 'patente' u strane zemlja.

Čisto ko suza

Čitam: Skandal u Baškoj Vodi: koncesiju za marinu dobila tvrtka s 12 milijuna nižom ponudom. Joško Roščić, trenutačni načelnik općine, odbacuje optužbe o namještenosti natječaja i tvrdi da nisu gledali samo novčani iznos, nego i druge elemente i nije istina da su kuverte bile otvorene.

Komentar cinika: Obratite pozornost na izričaj „drugi elementi“. A što se tiče tvrdnje kako „nije istina da su koverte bile otvorene“ slažem se, vjerojatno su bile providne.


Kakva stranka takav poklon

Čitam: Navodno se u Đakovu – kažu korisnici društvenih mreža – u izbornoj kampanji dijelili promotivni paketi bučinih koštica čiji je rok trajanja istekao prije par godina.

Komentar cinika: Nije isteka samo rok trajanja promotivnih koštica, istekao je i rok onih koje takve poklone dijele, ali za razliku od koštica još uvije traju.

Povratak (otpisanih)


Čitam: Ivana Šojat, kandidatkinja HDZ-a na izborima za čelnu osobu Osijeka kaže: „Moj je cilj da se u Osijek vrate oni koji su iz njega otišli. Imam odlične odnose po vertikali (sic!) od državnih ureda i ministarstva do samog vrha države s osobama koje donose političke odluke u Hrvatskoj.“

Komentar cinika: Možda ostvari svoj cilj ako uspije pronaći one koji su, zahvaljujući osobama što čine „vertikalu od državnih ureda i ministarstva do samog vrha“, trasirali put onima koji su napustili Osijek.

Pedro

Čitam: Franjo Gregurić, bivši ratni premijer, smatra da je kriza Agrokora Putinova kazna Hrvatskoj zbog loše politike prema Rusiji, a posebice Plenkovićeva izjava o Krimu.

Komentar cinika: Huuura, sad kad više nema Srba, Miloševića i Beograda, sad su nam krivi Rusi, Putin i Moskva. Glavno da nismo krivi mi ili ne daj Bože vlasnik Agrokora.

(Dalekovidni) super trgovac


Čitam: Za 50 milijuna dolara prodaje se Titova vila na Manhattanu, površine, prava sitnica, 200 ari u dobrom stanju. 1905. godine sagrađena je za današnjih 60.000 dolara, pa prodana za i danas respektabilnih 725.000. Nakon niza vlasnika, nakon Drugog svjetskog rata kupila ju je Jugoslavija za 300.000 dolara.

Komentar cinika: Obzirom da zgrada nije bila u vlasništvu mrskog nam Maršala iako je za njega bila kupljena, njegovi mrzitelji iz svih republika i pokrajina će, ako je uspiju prodati, međusobno podijeliti gotovo 200 puta veću hrpicu 'zelembaća'. Svaka poredba s Kulmerovim dvorima je – neprovediva.


Epilog:
Sve ovo pokupih u današnjem J.L. a, „vjerujte bez šale“, mogao sam 'nadrviti' još toliko iz tog izdanja. Ima 'štofa', ima.

15.05.2017. u 16:06 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda

anabonni
NF
astro
dinaja
10. Ars
japanka

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc
odmak

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se