semper contra

utorak, 15.08.2017.

Ipak umočih noge

Zahvaljujući parazitu, koji se uvukao u moj organizam, ove godine nismo mogli provesti ljeto u Biogradu iako je to, još u petom mjesecu, bilo u planu. Tješio sam se da se i onako već tri sezone nisam kupao, čak ni ulazio u more držeći se narodne 'hvali more drž se kraja/ja u njega ni do jaja'. Uz to, prošle godine ustanovih da sam ionako nesposoban za neke veće radove na i oko kuće. A to mi je godinama bio jedini smisao i svrha odlaska u Biograd. Supruga se još ponekad okupa, no za razliku od nekada kad je znala i po dva puta dnevno odlaziti na plažu, u posljednje vrijeme se to svelo na nekoliko kupanja tjedno.

Kao zamjenu za more, ponekad znamo otići na varaždinsko 'more', zvano Aquacity.





Tamo obvezatno i ručamo. Naravno morske plodove: pržene lignje s tartar sosom, pomfri, a supruga, ako je ima, naruči i pitu od maka.

Nakon ručka koji je nekad završavao s dvije boce piva, a danas s jednom i dvije čaše, posjedimo malo uživajući u pogledu na jezero nastalo iskopavanjem šljunka u vremenima kad se u 'mračnim' vremenima intenzivno gradilo. Nađu se tu i kupači, nekad ih je više, nekad manje. Ovaj put tek nekoliko obitelji.

Zatim slijedi šetnja uz jezero, pa kući.

I ovaj put smo učinili isto. No kako su noge sve nesklonije dužoj šetnji i traže povremeni odmor, sjeli smo na klupu uz jezero i promatrali kupače,labude i jezero.

„Kako su dugo u vodi“, primijeti supruga, „zar im nije voda hladna?“
Digao sam se i pošao provjeriti, voda 'ka pišaka'.

Vrativši se na klupu rekoh:
„Baš bih mogao umočiti palac u vodu, tu u jezeru, kad to nisam učinio tri godine u more.“

Nakon kraćeg kolebanja, skinuh obuću i čarape i krenuh prema jezeru.



Klatio sam se kao trska na vjetru.


Noge, nenavikle na šljunak, bunila su protiv tog maltretiranja. Ipak sam skupio snagu i ušao u vodu. Ne duboko, nešto iznad gležnja.



Malo je nedostajalo da se nisam prevrnuo u vodu. Bio bi to spektakl.
Ne izdržah dugo, izađoh iz vode, dovukoh se do klupe i spustih se na nju opruživši noge.

I tako, zahvaljujući parazitima, ipak sam umočio noge, doduše u vodu a ne u more, ali bolje išta nego ništa.

P.S. Inspiraciju za ovaj post dao mi je post AnaBoni "pozdravčić (deminutiv) do daljnjega".

15.08.2017. u 14:14 • 22 KomentaraPrint#

utorak, 08.08.2017.

Gotovo je, gotovo…

Popustile vrućine nad Gradom, smirile se ulice. Noću se konačno može lakše spavati.

Bili su to naporni dani, a pogotovo noći. Vrućina, buka (neki to zovu glazbom) do ranih jutarnjih sati. Lijeganje u krevet po ponoći, čepići protiv buke u ušima, vrućina stvara nervozu. San neće na oči. Diže se, sjeda u fotelju. Ne pomaže. Odlazi bos na balkon, vani struji usijani zrak, 'glazba' tutnji. Zašto ta 'glazba' mora biti tako bučna? Možda da prikrije slabo pjevanje i još slabiju glazbenu pratnju? A možebitno da su ljudi izgubili tankoćutnost sluha od te silne buke? Neki bi rekli, bubnjići kao đon.
Kao i nečiji obrazi.

Prolazi gradom dan, dva nakon završetka procijunkulovskog proščenja. Nema više ništa od onih 'kulisa': šatora, štandova, oldtimera, simboličnog prikaza dvorca Zrinski, mostića i jezerceta, dječjeg zabavnog parka.

Ostali su samo – kišobrani.

Poneke je 'sredio' vjetar, a možda i neki od onih što, recimo, vole gađati svjetiljke pa su sad vježbali na njima.


No, konačno su i oni, kišobrani, došli na red da odu na zasluženi odmor. Svojim auto-dizalicama koje inače koriste za druge svrhe: mijenjanje svjetiljaka javne rasvjete, rezanje grana na drveću, postavljanje zastavica na kandelabere, radnici skidaju kišobrane.



To pažljivo promatra radnik zadužen da, kad oni obave svoj posao, svojim strojem-kefom, pokuša očistiti prljave površine trga i ulica. Bojim se da to bez jake kiše ili pak deterdženta 'ne bu išlo'.


Na kraju, kišobrani, koji su preživjeli, završavaju u sanduku kamiona koji će ih odvesti u spremište gdje će čekati iduću godinu, iduće Procijunkolovo.


Tko zna, hoće li ih autor ovog zapisa još koji put vidjeti. Pitao je, može li dobiti jedan kao suvenir, no odgovor je bio niječan.
Štedljivi Međimurci ne troše novac tamo gdje to ne treba.

08.08.2017. u 15:02 • 20 KomentaraPrint#

nedjelja, 30.07.2017.

Porcijunkolovo AD 2017.


“Porcijunkolovo” je tradicionalna kulturno – turistička manifestacija koja se održava od 1964. godine krajem srpnja i početkom kolovoza, a čiji organizator je Turistička zajednica grada Čakovca. Prvobitno zamišljena kao “Sajam tradicijskih zanata” vezan uz crkveni blagdan „Gospe od anđela – Porcijunkulovo“ (2.08.), manifestacija se svake godine tematski i obujmom širila da bi danas stekla status “najveće turističke manifestacije u županiji” koja privlači veliki broj posjetitelja i izlagača u Čakovec.
Tako piše u našem lokalnom tjedniku.

Godinama smo za vrijeme te manifestacije boravili u Biogradu, pa nismo imali pojma u što se taj sajam tradicijskih zanata premetnuo. Ove godine, zahvaljujući činjenici da sam morao u 2. 'rakovski' rat protiv mrskog mi neprijatelja, od Biograda neće biti ništa, ali sam zato u mogućnosti da vam podastrem neke svoje impresije vezane uz manifestaciju.

Kišobrani
Poznata vam je, vjerojatno, neprekidna pitalica:
-Dobar dan!
-Dobra dan, imate li kišobran?
-Kišobran je rasprodan, dođite sutradan!
I ja dođoh sutradan…
-Dobar dan!
…itd
Evo odgovora zašto su kišobrani rasprodani, pokupovali ih organizatori „Porcijunkolova“!

Kao da je pao snijeg pod bedeme dvorca, kad ono bijeli kišobrani!

Sad kad smo se osigurali od eventualne kiše, i zaklonili od nemilosrdnog sunca možemo krenuti dalje.

Jezero
Nekada davno, u vrijeme mog djetinjstva, oko grada Zrinskih postojalo je jezero na kojem smo se ljeti vozili čamcima a zimi klizalo. Jezera već odavno nema pa su vrijedni organizatori ispred zgrade poznate kao Doma sindikata napravili malo jezero s vodoskokom. Kućica valjda predstavlja dvorac, a kao što se vidi, tu je i mostić preko jezera. Sva kao nekada u stvarnosti.


I mi konje za trku imamo
Da sve bude u stilu vitezova Zrinskih tu su i konji, pa tko zaželi može, ako ne baš u oklopu, projahati konje u rekreativne svrhe.


Da utažiš glad

Ima takvih mjesta više, no meni je nekako najljepše izgledao baš ovo. Nažalost trenutačna mi situacija ne dozvoljava jesti bilo što drugo osim što mi „žena skuva“…

…a za prave gurmane može i vol na ražnju.


Za svakog ponešto

Nekada su takva okupljanja imala prvenstveno religiozno-tradicijski 'štih'. Danas je ipak na prvom mjestu 'prodaj-kupi'. O tempora o mores!

Pregledao i ne nađoh ništa Made in Cheina. Kako da onda nešto kupim?


E, da imam veliki balkon!

„Što da kupim za onaj moj mali balkon? Ja bih najradije sve“ – razmišlja moja bolja polovica.

Za male, buduće velike, potrošače
Kako čitam rast našeg BDP-a, kaže ministar Marić, uglavnom ovisi o potrošnji. Zato naše mališane treba od malena naučiti da troše. Najlakše je početi ovako:


Čuvar
Da neki unutarnji ili vanjski neprijatelj ne bi možebitno otuđio sredstva za povećanje BDP-a, tu je na vječnoj straži i Nikola Zrinski Sigetski.


Bojno polje

Na ovom 'bojnom polju', kad padne mrak, pojave se razni proizvođači jakih decibela, pa je moja malenkost, koja stanuje nedaleko od njega, prisiljena koristiti čepiće protiv buke. Barem do dva sata iza ponoći. Uvijek se u takvim trenutcima pitam: zašto ti tzv pjevači moraju proizvoditi toliku buku?

Povratak u prošlost 1




Mala smotra Fića (neki bi rekli Fićeka, Međimurci Fičekof) nekada u 'mračna vremena' nacionalnog vozila. Danas takve auto vlasnici 'zvjeradi' stavljaju u gepek za slučaj da im 'zvijer' otkaže poslušnost, nešto kao čamac za spašavanje na brodu.

Povratak u prošlost 2


I na kraju malo pravih oldtimera. Automobila koji su, za razliku od današnjih, imali dušu.



Tu se ugurao još jedan oldtimer, koju godinu mlađi.

30.07.2017. u 14:12 • 29 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.07.2017.

Odoh u rat

Prije desetak dana dobih 'šifriranu' poruku od svoje 'izvidnice' da je neprijatelj pokrenuo veliki 'ofenzivu' s jednim 'tenkom' i trojima 'bornim kolima'.

Nakon konzultacije s Generalom-urologom moje armije, odlučili smo krenuti u novu bitku u ratu koji neće, doduše, nikada prestati sve do mog konačnog poraza (tako piše u povijesti takvih ratova), kako bi ovaj put možebitno ipak izvojevali barem još jednu pobjedu.

Teritorij ratovanja: Bol – Nica.

Stožer savezničkih snaga (urolog, anesteziolog, medicinske sestre-pješadija i logistička pratnja: kuhari, laboranti, spremačice) uglavnom operira unutar moje bol-ničke sobe.

Bojno polje: moj mjehur.

Neprijatelj – rak sa svojim karcinomskim kliještima.



Glavni zapovjednik savezničkih snaga – General Urolog-kirurg.


Artiljerijska priprema kreće u prijepodnevnim satima 12. srpnja AD 2017.

Najveća žrtva – kao i uvijek civili, to jest moja malenkost, 'urbi et orbi' poznata kao semper contra.

Srećom, godinama svakog dana šaljem 'izvidnicu' kako bih otkrio namjere mrskog mi neprijatelja (u vidu martefarina koji razrjeđuje krv). Ona me svojim 'šifriranim' porukama (krv u mokraći) obavještava da li je neprijatelj ponovo krenuo u novu bitku u ratu kojeg ću ja na kraju sigurno izgubiti. Samo se ne zna koliko nam je još ovakvih bitaka preostalo. Neki dugogodišnji učesnici takvih ratova kažu da bitaka može biti i desetak do konačnog poraza 'branitelja'.

Pa dobro, deset puta tri godine i nije loše za nekog koji ima sedamdeset četiri, kaj ne?

Da nema moje srčane aritmije i fibliracije zbog koje trebam svakodnevno koristiti 'izvidnicu' još uvijek ne bih saznao da je neprijatelj krenuo u ofenzivu. Ovako, nakon ranog otkrivanja neprijateljske aktivnosti zahvaljujući dobro obučenoj 'prethodnici', moja armija na čelu s Generalom-urologom ima znatne šanse slomiti i ovu 'ofenzivu'.

Do okončanja bitke, do povratka u Brlog, a u slučaju da će i ovaj put završiti povoljno za savezničke snage, sve vas lijepo pozdravljam i želim ugodne ljetne praznike.

09.07.2017. u 10:05 • 47 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.06.2017.

Jučer, danas, sutra…

Jučer

Plenković na Vladi:
„Kakva god bila, odluka Arbitražnog suda Hrvatsku neće obvezati“
Premijer Andrej Plenković u četvrtak je sa sjednice vlade, kazavši da je Hrvatska otvorena za rješavanje graničnih pitanja sa Slovenijom, ponovio čvrst stav da je arbitražni proces oko granice zbog krivnje slovenske strane nepovratno kompromitiran i kontaminiran te da odluka arbitražnog suda čije će objavljivanje biti poslijepodne, kakva god bila, Hrvatsku ni na koji način neće obvezivati.

Danas

Važno načelo prava
Iznenađujuća poruka iz Njemačke:
„Hrvatska mora poštovati i primijeniti odluke Arbitražnog suda!“
Njemačka je vlada u četvrtak pozvala Hrvatsku da poštuje i provede odluku arbitražnog suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije.

Sutra

Plenković na Vladi
Pruhvaćamo odluku arbitražnog suda
„Bez obzira na nepravednost odluke arbitražnog suda mi ćemo, pod pritiskom EU i međunarodne zajednice, a u interesu Hrvatske i njenih građana prihvatiti rješenje suda, kako ne bi došli pod udar međunarodnih sankcija kao Rusija.“ (tako nekako)

Komentar cinika:
1. „Danke Deutschland!“
2. Provest ćemo ZERP-a bez obzira na sve pritiske s talijanske strane


29.06.2017. u 16:38 • 16 KomentaraPrint#

srijeda, 28.06.2017.

Balkonska vrtlarica

Danas je moja 'balkonska vrtlarica' imala drugu berbu picolo-paradajza. Pobravši ih, lijepo ih je spremila u kutijicu u kojoj nam je naš susjed šumar, zvan Apaurin, jučer donio brusnice s Bjelolasice gdje ima vikendicu (a koje smo mi zajedno s sladoledom pojeli kao desert nakon ručka). Učinio je to kako bi mu se 'vrtlarica' smilovala i dala mu čašicu - dvije dalmatinske travarice.

No, odoh ja opet na drugu temu.

'Vrtlarica' je potom kutiju s plodovima - njenih ruku djelo - stavila u hladnjak.

Došlo vrijeme da večeram. Što ću? Sir, jogurt, jeger (pseća radost) i, ah to!, male paradajziće!
Dograbih kutiju, otvorih poklopac i već zahvatih rukom da jedan dio plodova premjestim u tanjur, kad iza mojih leđa začuh ljutit glas:
„A, ne možeš ove, uzmi polovicu paradajza iz dućana koja je u hladnjaku!“
„Što ne mogu?“ pitam ja zbunjeno.
„Ove ćemo neko vrijeme čuvati kako bi im se divili i uživali u pogledu na njih!“

I kako to već ide 'čovjek snuje, Bog određuje, a žena naređuje' nije mi preostalo drugo nego poslušati njezinu zapovijed i plodove vratiti u kutiju, uzeti već načeti 'industrijski' paradajz, a kutijicu s picolo-paradajzima staviti ispred sebe kako bi im se, jedući večeru, mogao diviti.

Evo i slike, pa da se i vi možete pridružiti i uživati u ljepoti crvenih paradajzića. Pažljivim promatranjem, još pažljiviji promatrač uočiti će da će ih biti još.


28.06.2017. u 20:05 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 19.06.2017.

Ipak se kreće

S interesom pratim nastojanja blogera Crna svjetlost da svoj vrt učini oglednim, možda kao što to ima autorica serijala Vrt na HT-u. Nekada, davno dok smo još imali vikendicu i snage da radimo u vrtu, supruga i ja smo nastojali da nam vrt izgleda što ljepše. Čak se može reći da smo u tome imali stanovitog uspjeha. No, bilo pa prošlo.

Istovremeno supruga je na balkonu u stanu gajila cvijeće. I to je dugo bilo lijepo za vidjeti.

Kad smo prodali vikendicu, govorio sam boljoj polovica da bi, umjesto cvijeća, mogla početi na balkonu raditi mali vrt. To je iz mene progovarao praktičar: bolje povrće nego cvijeće, cvijeće se, naime, ne jede.

I prije mjesec, dva kaže meni ta moja bolja polovica:
„Vidiš posadila sam paradajze!“

I evo prvih plodova.


Moj praktični duh odmah je u mislima posložio što bi se moglo još učiniti ako se makne cvijeće kojeg ionako nitko jesti neće.

Evo, na ovim policama mogle bi biti kutije s peršinom, mrkvom, lukom, koprom, špinatom, etc.

Umjesto ovih kaktusa ja bih stavio nekoliko plitkih sanduka i u njih posadio salatu. Ne bi je bilo puno, ali bi bila naša, zdrava. (Ako @geomir čita ovaj post, vidjet će na zidu poklon koji mi je dao kad je bio u Čk).

Između tako posađenih biljaka postavili bi patuljke da ih čuvaju. Njih, kao što se vidi, već imamo.

Ipak, sve će to morati pričekati kad više nećemo moći ići ni u Samobor ni u Biograd jer uzgajati povrće a ne koristiti ga protivi se mom racionalnom svjetonazoru.

19.06.2017. u 16:44 • 33 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.06.2017.

Nemar

Iako ovaj post planiram već više godina, a njegovo objavljivanje odgađano u očekivanju ne će li se štorija završila bilo kakvim The Endom, lošim ili dobrim, post blogerice @Sukoyaki u kojem je objavila slike starih bedema Osaca castle okićenih florom koja raste između kamenih blokova, potaknuo me da ga objavim danas. Možebitno ga netko od 'mjerodavnih' u Osaci pročita i iz njega izvuče neku pouku. U Čakovcu sigurno neće!

Moji vjerni štioci vjerojatno pamte da, dok sam u Čakovcu, sa suprugom redovito šećem Perivojem Zrinski (Vrana) koji se prostire oko starog grada Zrinski. Kako imam običaj ne samo gledati nego ponešto i vidjeti, prije šest –sedam godina zapazio sam obilato raslinje po bedemima koji su svojevremeno obnovljeni novcem Grada, Županije ili Države – ne znam točno – no svakako novcem poreznih obveznika.

„Ako gradski oci, ili već tko je zadužen za održavanje zidina, nešto ne poduzmu, bojim se da će ova flora razgraditi bedeme ma koliko oni debeli bili“, rekoh supruzi gledajući bujnu vegetaciju.
„Ma ti uvijek nešto moraš prigovarati“, bio je njezin uobičajen odgovor na neku moju primjedbu proizašlu iz činjenice da ja ne samo da gledam nego i vidim.

Evo slike bedema kako je izgledao u lipnju 2011. godine kad sam odlučio pratiti 'razvoj događaja'.



Dalje slijede slike „bez komentara“, samo s naznačenim datumima kad su napravljene.

Lipanj 2015.



Veljača 2016.



Veljača 2017.



I posljednja fotka slikana lipnja 2017. godine.



Kao što se vidi flora uporno napreduje, a gradski oci uporno ne rješavaju problem. Vjerojatno je već otrcani razlog: nedostaju financijska sredstva.

Cinik u meni se pita: koliki bi novc bilo trebalo potrošiti da su skinuli raslinje 2011. godine ili čak i prije, jer bujanje zelenila vidjeh mnogo prije nego što sam napravio prvu fotku. Ne znam, ali sam siguran da će obnova bedema u mnogome nadmašiti taj iznos.

11.06.2017. u 20:13 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.06.2017.

Probranice 42

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine i donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora. Uzevši to kao moto odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/sarkazmom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.


Pametno
Čitam: Milanka Opačić, potpredsjednica Sabora i zastupnica SDP-a izjavila je: „Mi smo, nažalost, u posljednjih nekoliko mjeseci postali potpuno irelevantna stranka, kako u samom parlamentu u smislu dogovora i ne odgovaraju nam izbori, jer se dogovaraju svi drugi a mi smo po strani, tako i u lokalnim izborima.“


Komentar cinika: Konačno nešto pametno i od nje.

Ja bih za Premijera
Čitam: Krešo Beljak predlagao da se premijera bira izravno, a Hrvatska mora bankrotirati da bi bilo bolje.

Komentar cinika: Da li će nam biti bolje ako nam država bankrotira (ako već nije samo mi to još ne znamo) ne znam, ali prijedlog da se Premijer bira izravno mi nešto govori kako se K.B. nada da bi u tom slučaju on bio izabran za Premijera, jer ovako, pogotovo nakon sklopljenog aranžmana s SDP-om, nema nikakve šanse.

Mreže

Čitam: Biogradska Tvornici mreža investira 2 milijuna eura u proizvodnu halu i suvremene strojeve za izradu mreža. Proizvodni program obuhvaća mreže za ribarstvo, akvakulturu, sport i zaštitu.
Komentar cinika: Predlažem da u okviru te investicije započnu i proizvodnju mreža za hvatanje korumpiranih i nesposobnih političara.

Tko mu je kriv
Čitam: U prosincu 2014. godine, oko pola sata iza ponoći, 22-godišnji M.B. sprejem za lakiranje išarao je pročelje zgrade u ulici Vjekoslava Novotnija na Trešnjevci napravivši mrlju nepravilnog oblika. To mu „umjetničko“ izražavanje nije bilo dovoljno pa je potom na susjednoj zgradi ispisao slova ZM koja je potom precrtao jednom crtom. U toj raboti snimili su ga nadzorne kamere, pa je nakon gotovo trogodišnjeg suđenja osuđen na kaznu zatvora od 8 mjeseci.

Komentar cinika: Tko mu je kriv što nije nacrtao kukasti križ, veliko ušato slovo U ili pak natpis ZDS i sigurno ne bi dobio ni dana zatvora. Možda i nagradu za „umjetničko“ djelo.

Big Brother
Čitam: „U deset godina postavit ćemo i novih 5000 kamera na zgradama“, izjavio je viši savjetnik gradonačelnika Mate Kraljević. Postavljanje kamera opravdava se željom da se spriječe vandalizmi poput onog iz prethodne Probranice, spriječe nasilja na ulicama i ostali 'marifetluci' koje 'kulturni' građani rade po javnim površinama.
Komentar cinika: Obzirom da se i unutar četiri zida pojedinih obitelji također događaju nasilja očekujem da će za rješenje tog problema za 20 godina početi ugradnja kontrolnih kamera i u stanove.

Macho
Čitam: Vladimir se Putin pojavio u macho pozi (kao da je to nešto novo, op.s.c.) i rekao da kao Predsjednik nije uzeo slobodan dan: „Nisam žena, nemam one dane!“

Komentar cinika: Ako je i od Putina, previše je.

08.06.2017. u 21:13 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 07.06.2017.

Refleksije

Čitajući komentare na post „Borba za život“ primijetio sam kako su se komentari uglavnom 'bavili' drvom iako je poanta mog posta bila skrivena u rečenici „Nadam se da će i moja unučica biti jednako tako žilava u svojoj borbi za život – naime, ime joj je Flora.“ Istine radi, ta skrivena misao pala mi je na um tek kad sam počeo pisati post, tako da se on može promatrati iz oba aspekta.

Ipak, hvala im na tome, jer tako saznah da se, najvjerojatnije, radi o javoru.

Neki dan pročitah „Doboši noći“ M. Jergovića i jedan odlomak me ponukao da o njemu zborim na temu tog drveta – javora, ali opet s drugom poantom.

U romanu autor piše o Josipu Guberniki (rođenom 1888. godine u Beču), koji je od 1914. do odlaska u Argentinu 1920. bio u Sarajevu u namjeri da po Jahorini i Bjelašnici istražuje rasprostranjenost bijelog javora, „kao najrjeđeg među svim drugim bosanskim stablima, i javora za violine (dževerasti javor), koji je najrjeđi među javorima, pa raste samo gdje ima suze i nesreće“ iz čijeg su drveta čuveni majstori iz Cremone gradili svoje violine božanstvenog tona.

Taj „javor je prirodno deformiran, degeneriran. Njegova struktura je gušća, zbijenija, a struktura drvnih vlakana je undularna, valovita u odnosu na pravac rasta. Dugo se vjerovalo da je takva struktura posljedica zime i gladi, a tek su istraživanja s kraja dvadesetog stoljeća otkrila mikrouzročnik, virus koji izaziva deformaciju unutar debla.“

U proljeće 2015. godine su, piše M.J., na obroncima Julijskih Alpa zasađene „eksperimentalne plantaže bijelog javora, inficiranog biljnim virusom koji bi trebao izazvati zgrušavanje i deformaciju drvenog tkiva“. Prema predviđanjima znanstvenika tamo negdje 2040. godine „mogli bi biti izrađeni prvi instrumenti od umjetno uzgojenog džever-javora“.

„Tako će, na predvidljiv način, okončati mit o ptičjem javoru, a u bosanskim će zadivljalim prašumama, na rubu truleži i smrti od gladi, mirno rasti ubogi džever-javori. Gubernik je, vjerojatno i prvi, otkrio fenomen zgrušnjavanja drvenog tkiva i pojavu valovitih vlakana, koji su posljedica deformacije bijelog javora. Iz takve deformacije, nepravilnosti, greške u razvoju, svojevrsnog javorovog rahitisa, nastajale su Stradivarijeve violine. Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste. Džever-javor izgleda kao ruglo medu javorima. Sitan i sputan, opuštenih grana i rijetkog lišća, da je takav izrastao uz Hitlerovu autocestu, marni bi ga cestari brzo posjekli i zamijenili snažnim i granatim stablom. Zato mu i treba dvadeset pet, trideset, i još više godina da uzraste do daščice za jednu violinu. Zdrav, uhranjen javor razvije se i takvo deblo stekne u pet-šest godina.“


Čitajući ovaj odlomak, jednako kao pri pisanju posta „Borba za život“, rodila se misao koja nema direktne veze ni s Gubernikom ni s bijelim javorom, već s rečenicom: „Savršenstvo je u izobličenju i odstupanju od norme, a ne u skladu i simetriji, u božanskom trijumfu vrste.“

Pomislih, zar to ne bi mogao biti slučaj i s čovjekom? I sjetih se genijalnog fizičara Stephena Hawkinga, kao najboljeg primjera za tu tvrdnju, a ona glasi: nisu uvijek najbolji najjači i najljepši. Jednako kao što javor kojeg bi Hitler posadio uz autoban nije bolji od džever-javora, „sitnog i sputanog, opuštenih grana i rijetkog lišća.“

P.S.
Rečenice pisane u kurzivu su citati iz spomenute knjige Miljenka Jergovića, „Doboši noći“, izdanje Faktura, Zagreb 2017.

07.06.2017. u 11:03 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda

anabonni
NF
astro
dinaja
10. Ars
japanka

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc
odmak

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se