selnica

U nastavku se nalazi članak iz lista Međimurje:

PRAPORČAN: Mještani sami uređuju prometnice

Ceste su nam neuređene, nemamo ploče dobrodošlice na ulasku u Općinu. Problema je još puno i žalosno je što nadležni u Općini to ne vide - priča predsjednik VMO-a Praporčan u Općini Selnica Ervin Vičević te nastavlja s pobrajanjem problema koji ih muče. - Uređenje prometnica sredstvima EIB-a II obećava nam se već dvije godine i ne znamo zbog čega to sve skupa stoji. Mi u Praporčanu, konkretno, trebamo asfalt na još oko 1.500 metara cesta u četiri sporedne ulice. Kod nas je situacija tako kritična da mještani sami ulažu sredstva u uređenje prometnica u ulicama u kojima žive. U jednom slučaju intervenirao sam u Općini da se čovjeku vrati barem određeni dio sredstava uloženih u uređenje puta koji svi koriste. Ja sam ovdje doselio 1999. godine i otada smo u mjestu uspjeli dobiti jedino javnu rasvjetu, a i to samo u gornjem dijelu naselja. U donjem je problem što električni stupovi ne idu uz cestu. Tamo će se rasvjeta riješiti kada se obavi rekonstrukcija niskonaponske mreže - kaže Vičević.
Predsjednik VMO-a veli da u mjestu ima želje da se nešto pokrene i napravi, ali nema podrške nadležnih u Općini:
- Žalosno je koliko sam već neistina čuo vezano uz naš plan za uređenje sportsko-rekrecijskog parka, zatim oko nabave cijevi za odvodnju oborinskih voda. Štogod je moguće, u mjestu napravimo sami. Tako smo postavili nosače za informativne ploče. Općina nam je financirala samo postavljanje krovića, a sada bi još trebala nabaviti same ploče, ali je tu zapelo. Sami smo izbetonirali temelje za dvije nadstrešnice na stajalištima na kojima školarci čekaju autobus. Općina nam je iskopala temelje i dopremila beton. Sada bi nam trebalo još nešto malo materijala koji nam nedostaje, ali ni do toga ne možemo doći. Problem odvodnje oborinskih voda ŽUC nam je voljan riješiti. Naše je samo da nabavimo cijevi i ne radi se o nekakvim velikim novcima. Samo, to je trebalo biti riješeno još prije sedam mjeseci, a mi cijevi od Općine još uvijek nismo dobili. Neke ceste, osim glavne, u katastrofalnom su stanju i ništa se ne sanira.
Svoje nezadovoljstvo Vičević izražava i vezano uz planove za uređenje sportsko-rekreacijkog parka:
- Na ulasku u mjesto iz pravca Zaveščaka, na prostoru zvanom Gmajna, u općinskom prostornom planu je i naš sportsko-rekreacijski park. Problem je u tome što je to zemljište dato na upravljanje Hrvatskim šumama. No, oni su voljni to riješiti u našu korist, samo bi Općina trebala uputiti službeni zahtjev. Iako mi je načelnik Kovačić rekao da je kontaktirao u vezi s tim u upravi Hrvatskih šuma u Čakovcu i Koprivnici, meni su u Čakovcu rekli da nije bilo kontakata s Općinom Selnica, a iz Koprivnice sam o tome dobio i pismeno izvješće. Općina je i trebala bi biti središte svega, ali kod nas u Selnici nema volje ni za što. Naš sportsko-rekreacijski park mogao bi se iskoristiti i u turističke svrhe. Trebali bismo se malo ugledati na Štrigovu, Sv. Martin na Muri, Gornji Mihaljevec, i što se tiče turizma, i što se tiče cesta, i što se tiče dobivanja sredstava iz državnih, pa i europskih fondova. Mi u mjestu nemamo nikakav prostor na kojem bismo se mogli sastajati. Čak i izbore održavamo u privatnoj kući. Na Gmajni želimo izgraditi jedan drveni objekt koji bi služio i takvim svrhama. Namjera nam je urediti malonogometni teren, dječje igralište s igralima, zasaditi drvored uz potok - završava s planovima predsjednik VMO-a.
Iste probleme u kraćoj anketi iznijeli su i mještani Praporčana.

EMILIJA VESELKO, umirovljenica:
- U Praporčanu živim već 66 godina. Ono čime možemo biti zadovoljni priroda je i mir u kojem živimo. Zapravo nam je najveći problem cesta. Ona je još donekle bila dobra dok se nije kopalo za vodovod. Nakon toga, ništa nije bilo uređeno u Poljskoj ulici u kojoj ja živim. Ali, isto je i u Vinogradskoj i Rudničkoj. Kad padnu obilnije kiše, svi koji dolaze k nama automobile moraju ostavljati na glavnoj prometnici jer se do nas ne može doći. Zimi nam snijeg uopće ne čiste, pa do nas ne može ni hitna ni vatrogasci. Asfaltu se baš ni ne nadamo, ali kad bi nam onda barem dovezli šljunak koliko ga je potrebno za uređenje prometnice. Ako će to i dalje biti tako, onda nećemo plaćati komunalnu naknadu, nego ćemo sami kupiti šljunak i urediti si cestu. Jedno smo od rijetkih međimurskih naselja koja nemaju ni plin.

NIKOLA PAČARIĆ,umirovljenik:
- Bilo bi dobro kad bismo u mjestu imali nekakav prostor na kojem bismo se mogli sastajati. U ulici imamo jedno rasvjetno tijelo, a trebalo bi nam barem još jedno. Cesta nam je u lošem stanu. Kad je više oborina, voda odnese i ono malo šljunka što je na njoj. A i dvorišta su nam tada puna vode.

IVAN TRAJBAR,zidar:
- Imamo u mjestu organiziran odvoz smeća, ali mi nismo uključeni. Kamionom ne mogu do nas, pa nam je rečeno da bismo kante sami trebali voziti do glavne prometnice. Mislim da smo jednom dobili šljunak otkako sam ja tu, a doselio sam 1981. godine. Ni prilaz na glavnu cestu nam nije dobro izveden. Šljunak isperu kiše, pa onda niti ne možemo na glavnu prometnicu. Snijeg nam ne čisti nitko. Kad je umro susjed, morali smo sami očistiti put kako bi automobilom mogli doći po njega.
FRANJO ČANADI,

kaj nam to sve skupa vijedi da smo ove godine dobili odbor za groblje. da ih ne kritiziram, napravljeno je ono kaj je naprovljeno, ali...
Što na to sve skupa vrijedi kad NEKi ne mogu do groba svojoh najmilijih autom.
ŽALOSNO!
Treba nekaj poduzeti da se to ispravi!