Nova hrvacka tragedija, mala, ali tragedija

21 travanj 2017

U redosljedu hrvatskih tragedija (mjesta za sjesti u tramvaju bilo je samo na sunčanoj strani; dobil sam posel sad neću moći ići na more, i slično)
- Uvijek sjedim na šugavoj osunčanoj strani ali to ne bi bilo bed da šugavi ZET ljeti upali klimu i hladi prostor.
- 28. lipnja te neke davne godine sam završila daktilo-tečaj - nakon kaj sam odustala of faksa, onda je prošel vikend a 1. 7. te iste neke davne godine sam počela raditi. Obje tragedije sam uspješno preživjela.

Našla sam novu maloprije (zahvaljujući Coprinjici Lilianke koja čini se ima poseban senzibilitet...).

Alzo doma sam (na bolovanju, buba me nogica, hahahah nogica od 6 stoljeća) i pošaljem jučer nabrijanog juniora da vrati knjigu u knjižnicu B. Ogrizović i kaj se desi!?!?!? Knjižnicu zatvoriju u 1 sat!!!! Njemu pred nosom! Ma samo da knjigu vratim, e nemre!!! Doduše da ni ustal u podne nego u 10 možda bi stigel. Nebitno: alzo:
Nema nesreće do moje. To se zove jad i tuga!!!: Uvećano njegovim bijesom, da pas mater, reko nemoj, možda je neko provalil. Nisi normalna ko još knjige krade, ko još osim tebe opće i čita! Možda su lovu drpili, da koju lovu, kaj mi je osim koljena puklo u glavi (gad bezobrazni, al fakat koju lovu, od zakasnine???) i eto sad sam morala potrošiti dodatnih 30 lipa da ih nazovem i pitam jel bio požar ili koji se vrag desil i da kaj bum ja s knjigom i ne želim plaćati penale, a oni slavili 75. godšnjicu.
Da su me pozvali možda bi ja došla, pravi motiv te pokrene!
I kaj sad: Sad bum morala PONOVNO MOLITI sina da do 17. svibnja ide vratiti knjigu.
A-buuuuuuuuuuuuuu!!!!!

Oznake: knjiga

tak malo nam treba...

04 veljača 2017

Brak je bil katastrofa, u 20 godina samo je jedan jedini dan, sjećam se, e tak, jedan dan bio bez vrijeđanja, urlanja, predbacivanja, policije, razbijanja, vrijeđanja do granice kad nije imal kaj više reći pa je počinjal ispočetka. Al eto sad je to iza mene ali nikad se nas troje nebumo oporavili, još imamo svi troje noćne more i tu nema pomoći, to je tak. Pakao je pakao, a vođa - ili taj koji se smatra vođom u obitelji, je psihopata.
Međutim:
Bracek je bil beba i spaval je u drugoj sobi, za noć - kak se veli.
Nama je krepal TV. Bivši je uzel jednu stručnu knjigu za čitat pa se lažno posle predstavljal i sad još uvijek to čini izuzetno uspješno, mada ima osnovnu školu, ko dipl. dr. vet. specijalist za stoku sitnog zuba (i on je Bik u horoskopu ko i Francek kak je bil), veliko dete je čitalo lektiru a ja sam konačno nakon 8 godina dobila dozvolu da uopće čitam (nikad nebum razmela zakaj mi je to branil, pročitala sam toliko knjiga i toliko volim čitati) uglavnom da ovo sve podvlečem i da bu lepo:

Jedne večeri nam je krepal TV-prijAmnik. Pa smo svi čitali svoju knjigu. Atmosfera je bila predivna. Bil je mir u zraku, još sad mi se čini ko neki blagoslov. Tu i tam sam krišom pogledala bivšeg pa svoju curicu i vidla da su skoncentrirani i mirni. Zapravo zakaj tak niko ili malo ljudi čita. Ne moraš čitat sve, al kraj tolko divnih knjiga...

Upravo se spremam čitati Urlajućeg mlinara od Arta Paasilinna (naravno da ime Finca nebum zapamtila i knjiga nije Sto godina samoće) ali sam sretna kaj čitam nekaj kaj prepoznajem u životu, nažalost. I zaboravim na stojednu sitnicu koja me tišti.

Oznake: knjiga

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se