Šegrtski zapisi
subota, 08.12.2018.
Gospodarski razvoj i demografija išli ruku pod ruku i u 18. stoljeću
Foto: Dvorac Mailath i Kurija Hilleprand, Donji Miholjac
Tko je sve živio u slavonskoj ravnici od staroga vijeka?
Gdje se nalaze kurije u Valpovštini i Miholjštini?
Što povezuje Valpovo i Miholjac, a nismo niti svjesni?
Koji dio Valpovštine i Miholjštine možemo nazvati „put svile“?
Iz kojih naselja, kao i u Valpovo stanovništvo dolazi u Miholjac?
YOUTUBE ŠEGRTSKI ZAPISI:
Miholjački dvorac, park i ljudi
Nakon četiri dijela serijala Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine u kojima je do sada bilo govora o povijesti Valpova kroz suživot s okolicom, kao i o povijesti Donjeg Miholjca u petom će dijelu biti govora o stanovništvu koje se gotovo niti ne spominje, a živjelo je u međuriječju Drave i Vuke. Također će biti govora i o kućama koje odskaču od ostalih, ali su zanemarivane ako se usporede s prekrasnim valpovačkim i miholjačkim dvorcima. Uz potonje se nalaze parkovi koji nisu samo bili za pokazivanje nego su služili i za gospodarski razvoj Valpova, Miholjca pa i drugih naselja poput Marijanaca. Pokušat će se dati interpretacije i na ostala postavljena pitanja, a kao i u prethodnim dijelovima moći ćete vidjeti prikaze dijelova Valpovštine i Miholjštine na zemljovidima iz 18. stoljeća uz fokus na rijeku Dravu i „pridravska“ naselja.
Serijal Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine nastao je kao rezultat suradnje Valpovštine.info, Hrvatskog radija Valpovštine i Šegrtskih zapisa. U 12 dijelova će se progovoriti o povijesti slavonske Podravine, ali i ostatka Slavonije uz korištenje povijesnih izvora i zemljovida iz 17. i 18. stoljeća.
Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Miholjština, Valpovština
petak, 30.11.2018.
Valpovo i Miholjac – dva različita središta jednog slavonskog vlastelinstva
Foto: Donji Miholjac
Što je Valpovo bilo osim administrativnog središta slavonske Podravine?
Koje je naselje najviše mijenjalo nazive u gotovo 1000 godina?
Koji su se riječni prijelazi nalazili kod Valpova, Šokac Miholjca, Petrijevaca i Moslavine?
Tko je sve koristio "podravsku magistralu" i miholjačku skelu?
Kada se valpovačko vlastelinstvo dijeli na dva dijela?
Koji je dio dobio Karlo, a koji Gustav?
Tko de facto ujedinjuje valpovačko i miholjačko vlastelinstvo?
Valpovo ima takozvanu tursku kulu, a Donji Miholjac?
Video - Donji Miholjac, 1. dio
I na mnoga druga pitanja pokušat će se dati odgovor u četvrtom dijelu Zapisa iz Valpovštine i Miholjštine – Donji Miholjac, 1. dio. Za razliku od prijašnjih dijelova serijala kada smo donijeli prikaze Valpova iz zemljovida 18. stoljeća sada ćete moći vidjeti i prikaze Valpova i okolice, kao i Miholjca i okolice iz zemljovida 19. stoljeća. Također ćete moći vidjeti i osamnaestoljetne prikaze iz zemljovida takozvane kopnene žile kucavice Valpovaštine i Miholjštine – današnje podravske magistrale. Donose se i do sada neprikazani izgledi naselja Valpovštine i Miholjštine, odnosno slavonske Podravine iz 1730-ih godina – Ladimirevci, Satnica, Harkanovci, Črnkovci, Bočkinci, Kunišinci, kao i prikaze Svetog Đurđa, Podgajaca Podravskih i Osijeka iz 1780-ih godina. Za sve zaljubljenike u dvorce donosimo i nekoliko fotografija Dvorca Mailath i „starog dvorca“ iz Donjeg Miholjca.
Serijal Zapisi iz Valpovštine i Miholjštine nastao je kao rezultat suradnje Valpovštine.info, Hrvatskog radija Valpovštine i Šegrtskih zapisa. U 12 dijelova će se progovoriti o povijesti slavonske Podravine, ali i ostatka Slavonije uz korištenje povijesnih izvora i zemljovida iz 17. i 18. stoljeća.
Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Valpovština, Miholjština
petak, 29.09.2017.
Miholjac i Valpovo tijekom Osmanlija
FOTO: Publika u Velikoj dvorani Dvorca Mailath u Donjem Miholjcu, Povijesna udruga Mailath
U prekrasnom je bajkovitom Dvorcu Mailath u Donjem Miholjcu u organizaciji Povijesne udruge Mailath pred ispunjenom Velikom dvoranom održano predavanje o razdoblju osmanske vlasti na području današnjeg Donjeg Miholjca, Valpova i okolice 24. rujna 2017. godine. U nešto sam više od sat vremena održao predavanje pod nazivom „Godina 1687. – jedna od „prijelomnih“ za Donji Miholjac“. U nastavku donosim sažetak.
FOTO: Predavač Mihael Sučić
Na temelju dostupne literature i povijesnih izvora možemo iznijeti tezu da je povijest Donjeg Miholjca, Valpova i okolice do 18. stoljeća prožeta političkim diskontinuitetom, ali i gospodarskim i prometnim kontinuitetom i demografskim i konfesionalnim (dis)kontinuitetom. Dok za spomenute kontinuitete nisu bile bitne takozvane prijelomne godine iz kojih proizlazi nastanak (stvaranje) paradigme oslobođenja područja Slavonije od osmanske vlasti za politički diskontinuitet su itekako bile bitne. Točnije nove su vlasti na čelu kojih su bile nove dinastije i njihova vojska i službenici poticale sjećanje na prijelomne godine poput 1687. za Donji Miholjac, Valpovo i veći dio sjeverne i istočne Slavonije. Time se nova habsburška vlast htjela distancirati od prethodne osmanske (ne turske) vlasti.
FOTO: Publika u Velikoj dvorani Dvorca Mailath u Donjem Miholjcu, Povijesna udruga Mailath
Zašto se koristi pojam osmanska, a ne turska vlast. Najjednostavnije možemo objasniti kroz prostornu rasprostranjenost i demografsku sliku države na čelu koje je bila dinastija čiji je rodonačelnik bio Osman. Rasprostirala se od područja današnjeg Iraka, Sirije i Egipta na istoku, Alžira i Tunisa na jugu, Hrvatske i Mađarske na zapadu i Ukrajine na sjeveru. O demografskoj i konfesionalnoj slici dovoljno govori i primjer jednog manjeg dijela nekadašnje osmanske države – prostor koji danas poimamo kao Slavonija. U njoj je krajem 17. stoljeća živjelo od oko 220 000 stanovnika oko 120 000 kršćana i 100 000 muslimana. Od potonjih je većina bilo islamizirano stanovništvo. Navedeni su kršćani i muslimani, kao i njihovi preci stoljeće i pol (od prve polovice 16. stoljeća) bili stanovnici Osmanskog Carstva.
FOTO: Odjeća je dio baštine iz osmanskog razdoblja, Povijesna udruga Mailath
Za razliku od političkih procesa povijesni procesi koji su bili puno bliži stanovništvu (ratarima, stočarima, trgovcima, obrtnicima) poput gospodarskih i kulturnih nisu prepoznali takozvane prijelomne godine kada se mijenjala pojedina vlast sa središtem u Beču, Budimu ili Istanbulu kao nešto važno. Tako je recimo prometni pravac koji je spajao Osijek s Valpovom pa dalje Miholjcem, Pečuhom na sjeveru i Viroviticom na zapadu ostao isti i tijekom srednjeg vijeka, kao i tijekom osmanske vlasti, a onda i habsburške vlasti od konca 17. stoljeća. Njega su koristili i trgovci i obrtnici pa i lokalno stanovništvo. Njega je činila rijeka Drava pa i njezini pritoci Karašica i Vučica, kao i sjeverni kopneni put koji je išao paralelno uz Dravu. Potonje su rijeke, neovisno o političkoj vlasti i stvarale štetu ljudima sezonskim izlijevanjima na koja su se stanovnici pojedinih naselja na različite načine prilagođavali. Između ostalog su se selili u sigurnije prostore današnje Valpovštine i Miholjštine. Tijekom tih se burnih vremena koja nisu bila samo burna zbog vojnih sukoba nego i zbog odnosa čovjeka i ostatka okoliša isticalo mlinarstvo. Ono je jedan od reprezentativnih primjera odgovora čovjeka na moć i snagu rijeka. Tako su recimo dizali mlinove vodenice na Dravi, a na dravskim pritocima kopnene mlinove (mlinove koji su bili vezani za jednu obalu).
Detaljnije o gospodarskim, političkim i drugim procesima na području današnje Valpovštine i Miholjštine uskoro možete čitati u knjizi Mihael Sučić: Počeci habsburške Valpovštine, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Valpovu.
Više na facebook stranici Šegrtski zapisi.
Oznake: Donji Miholjac, Valpovo, Osmanlije
četvrtak, 21.09.2017.
Sjećanje na burnu jesen
Foto: Pozivnica Godina 1687., predložak wikipedia
Kao što zelenu boju ljeta diljem slavonskih šuma zamjenjuje žuta boja jeseni tako je i osmansku zelenu boju zamijenila crno-žuta boja habsburške dinastije prije više od tri stoljeća.
Povodom navedene promjene vlasti Povijesna udruga Mailath iz Donjeg Miholjca organizira predavanje koje će održati Mihael Sučić pod nazivom Godina 1687. – jedna od prijelomnih za Donji Miholjac.
Želite li ući u zapravo ne tako davni svijet čije su se karakteristike mogle pronaći diljem Valpovštine i Miholjštine do druge polovice 20. stoljeća posjetite Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu u nedjelju (24. rujna 2017.) u 18:00 sati.
Uz predavanje o svakodnevici naših predaka od prije 300 i 400 godina, demografskim promjenama, gospodarstvu i politici održat će se i predstavljanje Turske agencije za suradnju i koordinaciju (TIKA).
Foto: Pozivnica
Svi će posjetitelji moći uživati i u izložbi slika i fotografija osmanske baštine. Također će i gurmani doći na svoje s degustacijom baklave.
Bogati će vikend biti zaokružen i predstavljanjem Valpovačkog godišnjaka Ogranka Matice hrvatske u Valpovu tijekom petka i subote u Belom Manastiru.
Oznake: povijest, Donji Miholjac, OMH Valpovo
petak, 15.09.2017.
107. brigada – Akcija Vrabac 1991. godine
Foto: Položaj karaula 1991., Dokumentarni film Vukovi s Drave
Akcija oslobađanja karaula koja nosi službeni naziv „Vrabac“ provela se u noći 15. na 16. rujan 1991. godine od strane pripadnika 107. brigade na području tadašnje općine Donji Miholjac. Tih su tjedana bili uobičajeni artiljerijski napadi od strane pobunjenih Srba i JNA iz pravca Baranje. Pri tome su uništavani privredni i civilni objekti, ali i ubijani civili. Opisanim se napadima na području zapadno od Osijeka suprotstavljala 107. brigada sa sjedištem u Valpovu koja je utemeljena 28. lipnja 1991. godine pod zapovjedništvom Slavka Barića. Njezina su zona odgovornosti bile općine Valpovo, Donji Miholjac, Našice i Đakovo na kojima su imali mnogobrojna djelovanja.
Foto: Dijelovi srušenog aviona, Dokumentarni film Vukovi s Drave
Konkretne su se pripreme za zaposjedanje karaula zbile 12. rujna kada je onemogućen prolaz kolone JNA od 20 kamiona i oklopnih transportera iz našičke vojarne prema karaulama Donji Miholjac, Viljevo i Podravska Moslavina. Nakon izvršenih pripremnih radnji uslijedilo je oslobađanje karaula pod zapovjedništvom Slavka Barića. Za razliku od ostalih moslavinska karaula je pala bez borbe, dok je viljevačka karaula pala nakon 40-tak minuta borbe u kojoj su sudjelovala dva voda iz valpovačke bojne od kojih je jedan bio izvidničko-diverzantski i satnija miholjačke bojne pod zapovjedništvom Tomislava Ivića i Miroslava Štargla. Za napad je na miholjačku karaulu bila potrebna kompletna postrojba među kojima možemo istaknuti vod „Crne vrane“ i dio pripadnika miholjačke policijske postaje od 20 policajaca. Borba je tek završila padom karaule u jutarnjim satima, oko 9:30 sati. Prilikom ove borbe JNA je koristila avione od kojih su tri bila i uništena. Zarobljeno je oko 70 vojnika JNA, veća količina protuoklopnog oružja i pješačko naoružanje za tri satnije. Značaj je ove akcije velik jer je 107. brigada neutralizirala djelovanje JNA na području hrvatskih sela sa srpskim stanovništvom miholjačke općine pri čemu se i značajno naoružala što joj je olakšalo akcije oko vojarna u Đakovu i Našicama.
Više o Akciji Vrabac možete čitati u knjizi 107. Vukovi s Drave autora Slavena Ružića i Natka Martinića Jerčića, kao i na facebook stranici Šegrtski zapisi.
Oznake: 107. brigada, Donji Miholjac, 1991
petak, 04.08.2017.
Dvorac i kurija – baština obitelji Prandau i Mailath
Dvorci i kurija Valpova i Donjeg Miholjca, Mihael Sučić
Vozeći se cestom koja stoljećima spaja Grad na Dravi (Osijek), Valpovo i Viroviticu dolazimo do točke gdje se grana u slavonskoj ravnici pa jedan krak ide i na sjever prema Pečuhu.
Važnost je toga mjesta granjanja prije gotovo 1000 godina, to jest sredinom 11. stoljeća prepoznalo svećenstvo. Tada je ugarski palatin Radon darovao podignutu crkvu svetog Mihaela Arkanđela biskupiji u Pečuhu. Zapisano je da se ona nalazila blizu rijeke Drave. Sljedećih će stoljeća današnji Donji Miholjac biti zapisivan kao naselje svetog Mihaela. Prema trenutačno dostupnim saznanjima iz povijesnih izvora i literature današnja župna crkva svetog Mihaela Arkanđela vuče korijene od te crkve pri čemu dolazimo do zaključka da je ona najstarija bogomolja na prostoru današnje Slavonije, južne Baranje i Srijema.
Kroz sljedeća će stoljeća današnji prostor Donjeg Miholjca imati veliki značaj ne toliko zbog crkve koliko zbog položaja na Dravi. Ondje će se od srednjega vijeka pa tijekom osmanske (od 1540-ih do 1680-ih godina) i habsburške vlasti (od 1680-ih godina) održavati skela koja će biti jedna od glavnih točaka spomenute regionalne prometnice. Ona nije služila samo kao prijevozno sredstvo nego i kao mjesto žive trgovačke, obrtničke i društvene aktivnosti. Također o važnosti skele dovoljno govore i izvještaji vlastelinskih upravitelja od prve polovice 18. stoljeća. U njima se samostalno pod zasebnom točkom ističu i prihodi i rashodi miholjačke skele. Promatrajući i druge povijesne izvore iz istoga razdoblja možemo primijetiti da su ju koristili mnogobrojni trgovci iz svih dijelova tadašnje Habsburške Monarhije (država koja se rasprostirala od zapadne Rumunjske, Vojvodine, južnih dijelova Poljske preko Slovačke, Češke, Mađarske, Hrvatske, do Austrije i sjeverne Italije).
Budući da je gospodarska važnost pojedinog naselja često išla ruku pod ruku sa stvaranjem upravno-teritorijalnog središta, to se dogodilo i s osamnaestoljetnim Donjim Miholjcem (tada se zvao Miholjac i/ili Šokac Miholjac, kako u kojem povijesnom izvoru). Prvo ga je habsburška Dvorska komora stavila za središte takozvanog miholjačkog kotara, a onda je to prihvatila i barunska obitelj Prandau od 1721. godine. Ovdje je važno napomenuti da je miholjački kotar s moslavačkim i valpovačkim kotarom ušao u vlastelinstvo Valpovo darivanjem od strane habsburškog cara Karla VI. barunu Petru II. Antunu Hilleprandu von Prandauu. Novi zemljišni gospodar Prandau je u suradnji s vlastelinskim upraviteljem i službenicima ostavio miholjački i valpovački kotar, ali i osnovao i novi petrijevački kotar. S desetljećima su kroz 18. i 19. stoljeće u sva tri naselja građene svojevrsne „prijestolnice“ pa je u prvi plan došao Dvorac Valpovo u Valpovu kao središte valpovačkog kotara, vlastelinstva, ali i svojevrstan dvor barunske obitelji. Također je i u Miholjcu u isto vrijeme građeno sjedište u skladu s upravnom važnosti – Kurija Prandau.
Kurija Prandau u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić
Nameće se pitanje zašto se u Donjem Miholjcu građevina zove Kurija Prandau, a u Valpovu Dvorac Valpovo. Odgovor je zapravo jednostavan – miholjačku je kuriju uz podložničko stanovništvo gradila samo barunska obitelj Prandau, a valpovački je dvorac uz obitelj Prandau gradila i obitelj Morović, Gereb, Pereny, osmanske spahije pa i zadnji vlastelini koji su hodali dvorcem članovi obitelji Normann. Naravno, važno je na ovome mjestu napomenuti da su Normanni u usporedbi s Prandauima zanemarivo oblikovali današnji dvorac.
Oko Kurije Prandau u Donjem Miholjcu oblikovao se društveni život pri čemu moramo istaknuti prekrasan park-perivoj s jednom vrtlarijom – vrtlarijom svjetskoga glasa. Važnost je vrtlarije bila rezultat devetnaestoljetnog dijeljenja valpovačkog vlastelinstva na dva dijela između braće Prandau. Stariji je brat Karlo dobio zapadni dio koji je nazvan vlastelinstvo Miholjac, dok je mlađi brat Gustav dobio istočni dio kojemu je ostao naziv vlastelinstvo Valpovo. Budući da je barun Karlo više bio u Beču i ostalim europskim prijestolnicama nego u Miholjcu barun je Gustav brinuo uz svoje i za bratovo vlastelinstvo u kojemu miholjačka vrtlarija dolazi do izražaja. To ujedinjenje vlastelinstava u jednoj osobi ipak nije spriječilo kotač povijesnih procesa 19. stoljeća pa je Miholjac postupno počeo sustizati Valpovo, prvenstveno kao upravno-teritorijalno-gospodarsko središte. Tome je itekako pridonijela spomenuta vrtlarija iz koje su sadnice odlazile u sve krajeve Habsburške Monarhije. Sve u svemu, što je u osamnaestom stoljeću za Miholjac i okolicu značila dravska skela to je u devetnaestom stoljeću značila vrtlarija uz Kuriju Prandau.
Park-perivoj u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić
U drugoj je polovici 19. stoljeća prvo umro skladatelj Karlo Prandau, a onda i mlađi brat Gustav. Budući da nije imao sinove nego samo kćeri barunska je obitelj Prandau izumrla. I tu dolazimo do izreke – kada nekome smrkne drugome svane. Sve u svemu, Gustav je imao tri kćeri. Jedna se zvala Adela i udala se u Podgorač, a druge dvije su dale miholjačko i valpovačko vlastelinstvo u svojevrstan miraz. Druga se sestra Marijana udala za grofa Normanna, dok se treća Stefanija udala za grofa Mailatha. Nakon smrti posljednjeg Prandaua, odnosno oca navedenih djevojaka obitelj je Normann dobila vlastelinstvo Valpovo, a obitelj Mailath vlastelinstvo Miholjac.
Krajem 19. stoljeća kurija Prandau više nije bila dovoljna za novu vlastelinsku obitelj pa se počelo razmišljati o novoj obiteljskoj kući. Konačno je rješenje sagrađeno tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća – Dvorac Mailath.
Dvorac Mailath u Donjem Miholjcu, Mihael Sučić
Kada je dvorac sagrađen postao je jedan od najljepših dvoraca Slavonije, ali i Habsburške Monarhije. Za razliku od drugih slavonskih dvoraca imao je jednu bajkovitu crtu poput dvoraca „ludoga“ gospodara Bavarske. Naravno, to ne znači i da je Dvorac Mailath rezultat ludosti članova obitelji Mailath nego da je samo sličan dvorcima „ludog bavarca“. Uostalom, koliko je zadnji gospodar Bavarske bio lud „otom-potom“.
Dvorac Neuschwanstein, wikipedia
O opisanoj tematici uskoro možete čitati u dvije knjige:
Stjepan Najman - Valpovčice
Mihael Sučić - Počeci habsburške Valpovštine
Za dodatne informacije javite se na facebook stranice Šegrtski zapisi i Valpovačka baština ili na e-mail koji možete pronaći na blogu Šegrtski zapisi.
Oznake: povijest, Valpovo, Donji Miholjac
