Šegrtski zapisi

utorak, 31.10.2017.

Jučer Noć vještica, danas „reality show“, a što sutra čeka našu djecu?


Foto: Upitnik, pixabay

Autori Zlatko Miliša, Mirela Tolić i Nenad Vertovšek u knjizi Mediji i mladi: prevencija ovisnosti o medijskoj manipulaciji koja je izdana 2009. godine u Zagrebu od strane nakladnika Sveučilišna knjižara u devet poglavlja na 208 stranica progovaraju o utjecaju medija na mlade, ali i općenito na ljude. Prije nego što se detaljno uđe u prikaz knjige potrebno je spomenuti da se knjiga prema riječima dr. sc. Mile Nadrljanskog „odlikuje jasnim i prepoznatljivim autorskim stilom koji počiva na provjerenim i točnim činjenicama te na originalnoj i zanimljivoj znanstvenoj analizi“. U poglavlju Uvod (Miliša, Vertovšek 2009: 9-13) koji su sastavili Miliša i Vertovšek možemo uočiti jasne smjernice po kojima su autori pisali o problemima koji proizlaze iz odnosa medija i mladih krajem 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća. U prvom redu napominju da su mediji zapravo pod velikim utjecajem interesnih grupa koje su na određene načine vlasnici istih. Toga su itekako svjesne spomenute grupe pa na zanimljive načine šire svoje ideje, neovisno o tome jesu li političke, gospodarske ili ideološke. Zanimljivo je da se autori Uvoda ograđuju i od same pomisli da žele kritizirati medije nego žele samo prikazati sve moguće pozitivne, a naročito negativne utjecaje na mlade, kao i druge pripadnike zajednice. Svakako je zanimljiva činjenica vezana uz rezoluciju Ujedinjenih naroda o pravima djece u članku 17., a koji možemo proširiti i na mlade. Unatoč tome što se u njoj naglašava pravo djece na informiranje i sadržaje u medijima još se više naglašava da se trebaju čuvati od sadržaja koji mogu utjecati na njihov duhovni razvoj, a što je nadasve teško raščlaniti iako zvuči izuzetno lagano. Iz toga razloga, prema autorima bližnji i odrasli ih trebaju usmjeravati i pridavati im pažnju na sadržaje koji im mogu koristiti. Možemo uočiti da na osnovi navedenih smjernica za odrasle i potreba interesnih skupina dolazi do sukoba koji se „lomi preko leđa“ mladih i medija. Također ne smijemo upasti u zamku pa opisivati mlade i medije kao „nevinašca“ i da su oni samo „poligon“ buduće borbe 21. stoljeća. Mladi svojim trudom i odabirom bitnih od nebitnih sadržaja i misli koje dobivaju od odraslih itekako mogu utjecati na svoj odnos prema medijima. Mediji, odnosno novinari koji su i sami najčešće odrasli pripadnici ljudske zajednice imaju isto važnu ulogu da dijele bitan i nebitan sadržaj koji plasiraju preko tiskanih i svih drugih medija.

U poglavlju pod nazivom Mediji kao manipulatori (Miliša, Vertovšek 2009: 13-93) autori Miliša i Vertovšek progovaraju o velikom broju oblika manipulacija kojima se mediji mogu služiti prema djeci, mladima i odraslima, zapravo prema svim potencijalnim korisnicima istih. Za početak je važno navesti činjenicu koju iznose autori, a to je da mediji sve više pružaju zabavne nego informativne ili obrazovne sadržaje. Korisnicima medija to itekako godi, htjeli to priznati ili ne jer uz zabavne sadržaje ne moraju toliko razmišljati i lakše se opuštaju. U takvim se okolnostima, kako navode i autori, lakše širi indoktrinacija. Nažalost tada dolazi i do promicanja kulture dokoličarenja koja dodatno mlade i druge korisnike udaljava od želje za informativnim i obrazovnim sadržajima. Tome su trendu itekako doprinijeli i roditelji ili skrbnici, rođaci djece i mladih jer ih zbog lakše kontrole nad istima šalju pred „male ekrane“ ili postavljaju računala u dječje sobe pa mediji još lakše istiskuju ključne utjecaje obitelji i škole na razvoj. Dovoljno govori činjenica da mladi otprilike isto vrijeme ili čak i više provode uz različite vrste medija osim uz tiskovne nego u školama. Mladi nesvjesno postaju i sami korisnici krilatice s kojom se najčešće podsmjehuju starijim pripadnicima ljudske zajednice, a koja glasi „Tako je rečeno na radiju, televizoru“. Jedina je razlika što za mlade umjesto radio ili televizor vrijedi famozni internet. Mediji kroz manipuliranje formiraju nove potrebe mladih, a naročito preko promidžbenog programa, odnosno reklama. Spomenuti promidžbeni program je najčešće posljedica suradnje između vlasnika iza kojih stoje interesne skupine i vlasnika pojedinih industrija, uslućnih djelatnosti ili nečega trećega što žele reklamirati. Preko reklama, ali i zabavnih sadržaja poput „talk showova“ plasira se veliki broj informacija koje mladi ne mogu apsorbirati. Autori napominju da se naročito preko emisija ili još bolje rečeno „reality showova“ poput Big brothera, Farme ili Trenutka istine manipuliraju dajući doze avanture, slave i što je najvažnije novca bez rada. Nažalost se takvi „showovi“ najčešće emitiraju u takozvane popularne termine kao što je period između 20 i 22 sata. Uzimajući u obzir da su ljudi u tome razdoblje relativno umorni od manje ili više napornog dana postaju plodno tlo za širenje svakojakih ideja. Tako se recimo BB ili Farmom od nepoznatih ljudi pa čak možemo reći i prosječnih stvaraju popularni pojedinci našega društvo. Nažalost, svoju popularnost stječu dokoličarenjem i postaju instant zvijezde koje zbog mnogobrojnih svakodnevnih reklama o potonjima postaju uzori djeci i mladima. U takvim okolnostima mladi pa i svi drugi korisnici postaju muhe koje ulijeću „u podmetnuto ljepilo“ prema riječima Nedjeljka Fabrija.

Autori progovaraju u istom poglavlju o frustracijama koje tište gotovo sve ljude, najvjerojatnije zapravo niti ne postoje ljudi koji nemaju barem neke frustracije. Nažalost, ljudi toga nisu svjesni ili ne žele priznati. Toga su itekako svjesni zaposlenici koji stvaraju reklame o proizvadima svakodnevne upotrebe pri čemu ciljaju na frustracije kojih se mladi i odrasli žele na bilo koji način riješiti i postati „cool“. Mediji u opisanim uvjetima sebe prikazuju kao liberalne i samim time kao nešto što je pozitivno i ako netko počne kritički progovarati o istima njega se stavlja „u ladice“ zaostalosti. Zanimljiv je primjer koji iznose autori razdoblje druge polovice 1960-ih godina, odnosno famozni studentski prosvjedi 1968. godine. Veliki je broj medija preko tolerancije širio nove ideje, vrijednosti podržavajući i prikazujući mlade kao buntovnike. Iza svih vrijednosti je stajala težnja da se mlade uvjeri nepotrebnost za autoritetima. Važno je spomenuti da u autoritete ne pripadaju samo roditelji, skrbnici i bližnji nego i svećenici pa i učitelji, nastavnici i sveučilišni profesori. Mediji koji su podržavali mlade buntovnike 1968. godine su zapravo raskrinkani s istim tim mladima preko parole koja se često mogla uočiti, a glasila je „Mi ne znamo što hoćemo, ali znamo što nećemo“. Manipulatori preko medija, to jest interesne skupine tijekom druge polovice 20. stoljeća, a naročito tijekom prvih godina 21. stoljeća sve relativiziraju pa čak i život pri čemu se još više sputavaju autoriteti. Na takav način manipulatori preko medija postaju autoriteti mladih, a da oni toga nisu niti svjesni. Postavši prikriveni autoriteti nude zadovoljenje trenutačnih potreba kao što je seksualni odnos, rastrošnost i želja moram imati sve što poželim i sada. Takve se potrebe počinju predstavljati kao normalne umjesto poziva za ponosom, upornošću, dosljednošću i dostojanstvom koje samo nastaje radom, a ne dokoličarenjem koje donose mediji.

Oznake: mediji, Mladi, budućnost

31.10.2017. u 22:56 • 4 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.10.2017.

Završen još jedan projekt OMH Valpovo


Foto: Autor Stjepan Najman i predstavljači, Darko Jančikić

Dana 24. listopada 2017. godine uspješno je završen još jedan projekt Ogranka Matice hrvatske u Valpovu. Održana je promocija knjige Valpovčice autora Stjepana Najmana, doajena zavičajne povijesti Valpova i Valpovštine.

Za razliku od dosadašnjih prostora u kojima se Ogranak Matice hrvatske u Valpovu udomaćio (Mala dvorana Centra kulture M.P.Katančića i dvorana Gradske knjižnice i čitaonice Valpovo) promocija se održala u Velikoj dvorani (kino dvorani) Centra kulture M.P.Katančića. Pred osamdeset - devedeset posjetitelja uz autora Stjepana Najmana knjigu su predstavili i recenzenti Ivan Tonković (OMH u Valpovu), Dinko Župan (Hrvatski institut za povijest) i Mihael Sučić (Muzej Slavonije).
Program je vodio Davor Runje (Hrvatski radio Valpovštine), dok je Valpovčice (slobodan izbor) čitala Sandra Miljački Andrić (Gradska knjižnica i čitaonica Valpovo). Programu su promocije dodatni čar dale članice i članovi HKUD Valpovo 1905.


Foto: Valpovčice, Darko Jančikić

Knjiga Valpovčice sastoji se od 300 i "kusur" kratkih priča o povijesti Valpova i Valpovštine od antičkog Valpova pa do Valpova 20. stoljeća. U svakoj se priči može vidjeti autorova stručnost, a još više i ljubav prema zavičaju. Autor nam je dao pravi primjer kako se ljubav prema određenom mjestu i okolici može prenijeti na papir.


Foto: Autor Stjepan Najman, Darko Jančikić

Neke od Valpovčica nose naziv: Rimski tragovi, Prvi gospodari Valpova, Zmaj, Valpovački "kravalšuster", Teta Eva, Valpovka i mnoge druge u kojima se spominju ljudi, događaji i procesi koji su obilježili povijest našeg zavičaja.

Valpovčice su priče o ljudima, našim precima, ali i o autoru koji je u svaku priču utkao i dio sebe.

Valpovčice su u prvom redu podsjetnik na slavnu povijest Valpova i Valpovštine koja nije bila samo ozbiljna nego i zanimljiva pa i smiješna što se jasno može primijetiti u nekim pričama iz 20. stoljeća. Iz toga je razloga ova knjiga za svakoga tko želi otići u neka starija vremena koja dočarava svaka valpovčica pri čemu će se maknuti iz svakodnevnice. Također, ova knjiga nije samo za Valpovčane i Valpovčanke nego i za naše goste kao lijepi i poučni suvenir.


Foto: Publika, Darko Jančikić

Želite li svoj primjerak Valpovčica slobodno se javite na facebook stranice Valpovačka baština i Šegrtski zapisi ili pošaljite poruku na e-poštu segrtski.zapisi@gmail.com.

Oznake: Valpovčice, Valpovo, povijest

26.10.2017. u 10:50 • 0 KomentaraPrint#

petak, 20.10.2017.

I mi smo imali - multikulturalizam Valpovštine!?


FOTO: Konfesionalna slika Valpovštine i Miholjštine krajem 17. stoljeća, predložak I. Mažuran Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736.

Uz napomenu da vas pozivamo na predstavljanje knjige Valpovčice gospodina Stjepana Najmana 24. listopada 2017. (utorak) s početkom u 19 sati u Centru kulture M. P. Katančić malo ćemo progovoriti i o fenomenu o kojemu svi govore, a malo tko proučava

Kada se ujutro probudite i pogledate na "prve" vijesti na svojim mobilnim uređajima ugledate pojmove kao što su multikulturalizam i multikonfesionalizam. Nakon toga upalite svoje audiovizualne uređaje pa nakon pet do deset minuta traženja prihvatljivog kanala čujete najmanje dva, tri puta te famozne pojmove. Naposljetku izađete van iz svoga doma i dođete na posao, fakultet, u školu ili trgovinu i "slučajno" čujete od prolaznika, kolega teme vezane uz MULTI fenomene.

E sada, što je zapravo multikulturalizam? Jeli to novotarija 21. stoljeća jer možemo čuti na audiovizualnim i pročitati u tiskanim medijima da "svatko tko nije za multikulturalizam nije ušao u 21. stoljeće". Također, ti su svi ostali još u 19. stoljeću ili možda čak i u mračnom srednjem vijeku. Skup riječi kao što je mračni srednji vijek za sada uopće neću komentirati, ali bit će jednom govora i o tome.

Kao i sve druge fenomene i procese pa tako i multikulturalizam najlakše možemo objasniti kroz primjere. Za nas, stanovnike Valpovštine kroz primjere koji su vezani uz našu svakidašnjicu ili možda prošlost!?

Prema Hrvatskoj enciklopediji multikulturalizam je "prihvaćen u školskim programima većine demokratskih zemalja, radi upoznavanja i poštivanja različitih kultura i naroda, a ponajprije onih s kojima većina u dotičnoj zemlji dolazi u dodir bilo kao s pripadnicima starih manjina ili sa zajednicama novih useljenika. Multikulturalizam je suprotan politici kulturne asimilacije ili jednolikosti, a blizak kulturnom pluralizmu i relativizmu. Zbog potonjega je predmetom teorijskih i političkih rasprava u kojima se sučeljavaju s jedne strane liberalistička shvaćanja, koja ističu nepovrjedivost i univerzalnost ljudskih prava i sloboda pojedinaca, a s druge komunitaristička shvaćanja, koja ističu nerazlučivost kolektivnog i individualnog, osobito kada je riječ o pripadnicima nezapadnih kultura."

U mutlikulturalizam moramo uključiti i multikonfesionalizam koji je prožet sinkretizmom i arhaizmom. Proučavajući multikulturalizam na temelju povijesnih izvora možemo ga uočiti, pratiti kao proces tijekom osmanske vlasti na području Valpovštine (prostor od rijeke Drave na sjeveru, rijeke Vuke na jugu, utoka rijeke Karašice na istoku i obronaka Papuka na zapadu).

O mutlikulturalizmu Slavonije bilo je govora i na znanstvenom skupu koji se održao 19. i 20. listopada 2017. godine u Osijeku. Izlaganjem koje je nosilo naziv Reformacija i protestantizam na području Valpovštine koncem 17. i početkom 18. stoljeća progovorio sam u kratkim crtama o spomenutoj tematici.

Sve u svemu, tijekom osmanske vlasti na području je današnjih gradova Valpova, Belišća, Donjeg Miholjca i općina Petrijevci, Bizovac, Koška, Marijanci, Magadenovac, Viljevo i Podravska Moslavina bio raširen MULTI svijet pod utjecajem političko-vojnih okolnosti i prometno-gospodarskih procesa. Političko-vojne okolnosti možemo najlakše opisati sa spominjanjem "stalnih" sukoba između habsburške vojske na čijoj su strani bili plemići i njihovi vojnici takozvanih "ostataka ostataka" Hrvatske i Ugarske i osmanske vojske koja je bila temelj širenja osmanske vlasti sve do Virovitice i Čazme na području današnje Slavonije. Ti su stalni sukobi eskalirali nekoliko puta u otvorene ratove tijekom stoljeća i pol osmanske vlasti na području Valpova, Donjeg Miholjca, Osijeka, Đakova, Požege i Virovitice. Prije zadnjeg, konačnog rata za Slavoniju krajem 17. stoljeća kada je i Valpovština kao i ostatak Slavonije prešao iz osmanskih u habsburške ruke u Valpovu, Miholjcu i okolici su živjeli muslimani, katolici, kalvini, luterani i na krajnjem jugozapadu i zapadu vjernici grčkog obreda. Oni su svi bili u većini starosjedilačko stanovništvo uz iznimke došljaka koji su dolazili u intervalima. Oni su podjednako bili i muslimani i kršćansko stanovništvo (ono sada već famozno vlaško stanovništvo koje je bilo i katoličko i pravoslavno). I osmanskoj i habsburškoj vlasti bilo je zanimljivo jer su koristili njihov nomadsko-stočarski način života za stvaranje stalnih pomoćnih vojnih postrojbi.

Navedeno je MULTI stanovništvo tijekom godina i godina suživota kroz procese sinkretizma bivalo asimilirano kroz kulturu hrane, odjeće, trgovine i mnogih drugih "stvari" koje čine svakodnevnicu. Dolaskom habsburške vlasti koncem 17. stoljeća u nekoliko se desetljeća multikonfesionalna heterogenost pretvara u homogenost katoličkog stanovništva s pravoslavnim stanovništvom na krajnjem jugozapadu promatranog područja. Kao što su političko-vojne okolnosti, ali i okoliš koji je bio temelj za prometno-gospodarske procese tijekom osmanske vlasti utjecali na stvaranje heterogenog stanovništva, tako su i političko-vojne okolnosti i prometno-gospodarski procesi tijekom habsburške vlasti utjecali na stvaranje homogenog stanovništva. Uz napomenu da je nekadašnja heterogenost, odnosno multikulturalizam (u teoriji je trebalo biti barem tri, četiri različite kulture u toj heterogenosti stanovništva) bila homogenost svakodnevnice jer su se došljaci asimilirali, a starosjedilački konvertiti nastavili baštiniti svoju tradiciju s ponekim sinkretističkim novitetima.

Sve u svemu i mi smo imali - multikulturalizam ili možda nismo!?

O povijesti Valpova, Valpovštine pa i Slavonije moći ćete čuti i u utorak (24. listopada 2017.) u Centru kulture M. P. Katančić s početkom u 19 sati na predstavljanju knjige Valpovčice. Knjigu će predstaviti autor Stjepan Najman, profesor Ivan Tonković, doktor povijesne znanosti Dinko Župan i magistar povijesti Mihael Sučić.

Više možete pronaći na:

Facebook stranicama Šegrtski zapisi i Valpovačka baština.

Oznake: Valpovo, Valpovština, religija

20.10.2017. u 08:34 • 3 KomentaraPrint#

petak, 13.10.2017.

Valpovčice - knjiga za svaki valpovački dom!



U utorak 24. listopada 2017. godine s početkom u 19:00 sati u Centru kulture M. P. Katančić u Valpovu održat će se predstavljanje nove knjige iz pera Stjepana Najmana Valpovčice.

Sve što ste ikada mislili da (ne)znate ili želite znati o povijesti Valpova i okolice od vremena rimskih careva i legionara pa preko vremena šuma i močvara do Domovinskog rata i samostalne i nezavisne Republike Hrvatske moći ćete pronaći u 300 i "kusur" kratkih priča koje su nazvane Valpovčice autora Stjepana Najmana.

Ako vas možda zanima kako se zvalo rimsko Valpovo pa i što je o njemu mislio najpoznatiji Valpovčanin Matija Petar Katančić dođite u Centar kulture koji nosi ime spomenutog intelektualca i svećenika 24. listopada.

Uz autora o knjizi će progovoriti i predsjednik Matice hrvatske Ivan Tonković, doktor povijesne znanosti Dinko Župan i magistar povijesti Mihael Sučić.

U knjizi ćete moći pronaći i kratke priče o prvim gospodarima Valpova, gradnji i dijelovima Dvorca Valpovo, kako su putopisci i drugi doživljavali Valpovo i naše pretke, ali i o procesima, ljudima i udrugama iz 20. stoljeća.


FOTO: Dvorac Valpovo, Mihael Sučić

O Valpovčicama su rekli:

"Kroz kratke priče o zanimljivim događajima, istaknutim ljudima, kulturnim institucijama, raznim društvima i udrugama čitatelj dobiva cjelovitu sliku o povijesti grada Valpova i upoznaje se raznolikim elementima mikro-povijesti jednog malog slavonskog grada. Ove kratke priče upoznaju nas s istaknutim osobama čije je djelovanje utkano u povijest grada Valpova i koje su sudjelovale u kreiranju njegove bogate povijesti. Kroz svoje priče autor oživljava sve te istaknute ljude i njihovo djelovanje kao i povijesni prostor starog Valpova. Valpovčice čitatelja vode kroz jednu zanimljivu i napetu virtualnu šetnju kroz staro Valpovo koje polako tone u kolektivni zaborav. Upravo je pokušaj oživljavanja tog starog Valpova i njegovih istaknutih stanovnika najveća vrijednost knjige."

dr. sc. Dinko Župan

"Valpovčice su za razliku od većine stručnih i književnih djela s područja Valpoštine ne samo djelo za odmor nego i djelo koje može itekako doprinijeti razvoju kulturnog turizma, ali i buđenju zanimanja za zavičajnom povijesti i kulturom kod mladih, ali i odraslih. Čitanjem stanovnik Valpova i Valpovštine može uočiti sliku povijesnih procesa dugog trajanja čije niti možemo primijetiti i u današnje vrijeme. Također se može primijetiti i da je Valpovo i Valpovština dio jednog većeg srednjoeuropskog civilizacijskog prostora."

Mihael Sučić, mag. hist.

Radujemo se vašem dolasku.

VALPOVČICE - knjiga za svaki valpovački dom!

Oznake: Valpovčice, Valpovo, povijest

13.10.2017. u 14:17 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Šegrtski su zapisi blog o povijesti, kulturi i politici.

Možete čitati komentare i kolumne o svakodnevnim događajima, procesima i osobama koje kreiraju hrvatsku kulturu, politiku i historiografiju.

Linkovi

Hrvatski institut za povijest
Podružnica Slavonije, Srijema i Baranje
Institut Ivo Pilar
Matica hrvatska
HAZU

Valpovačka baština

Ministarstvo kulture


Portal Historiografija

Autor

Mihael Sučić,
magistar povijesti,
Muzej Slavonije

Kontakt:

Šegrtski zapisi

segrtski.zapisi@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se