Nedavno sam se četiri dana od jutra do kasno u noć borio da iščistim viruse koji su mi se naselili u kompjutor. To me je prisjetilo kada mi je riknuo hard disk pri čemu sam izgubio sve dokumenate koje sam napravio u posljednja dva mjeseca. Premjestim li dokumente na kojima radim na Net, neće moći lako nestati, a biti će mi i dostupni gdje god da odem i s bilo koje mašine… I tako je niknula ideja SKLADIŠTA…

OVDJE MOŽETE ČITATI:
Kako ispasti glup na TV
Cura fina, Severina
Vjeverica u kući - Dubravka Ugrešić i fotosjećanje - KLIČKO kolekcionar - Đapić nije prepisao magisterij! - Zijah Sokolović je glumac - čitanje novina - Prosinečki i pas - Prolegomena moguće povijesti sjedenja na klupama u parkovima - REKONSTRUKCIJA ISKONSKE SEKSUALNOSTI

SKLADIŠTE UZALUDNIH TEKSTOVA

28.12.2005., srijeda

prošlost bez koje nema sadašnjosti



Koja je iskonska priroda ljudske seksualnosti? Pokušavajući dokučiti suštinu najmilije djelatnosti, ljudi obično ne mogu vidjeti mnogo dalje od onoga u što su uronjeni. Istraživači seksualnosti obično počnu tako da ispitaju što veći broj pojedinaca pokušavajući doprijeti do njihovih što intimnijih sfera, ali time dopiru samo do onoga što je ovdje i sada. No, smatrati da smo mi mjera svega, ignorantski je do bezumne gluposti.

S današnjeg stanovišta, seksualna povijest čovječanstva može se grubo podijeliti na tri razdoblja. Prvo je predcivlizacijsko, a trajalo je najmanje devedeset i pet tisuća godina, od pojave prvog čovjek do početka prvih civilizacija otprilike u vrijeme starih Sumerana prije pet tisuća godina. Treće, posljednje je ovo u kojemu mi živimo, no ono što zovemo našom civilizacijom postoji tek kojih stotinjak posljednjih godina, i to samo u urbanim sredinama zapadnih i prozapadnih zemalja. Ono između je prijelazno razdoblje od vremena kada se formirala iskonska ljudska priroda do ove njezine varijante s kojom danas ne znamo što bi.

Uzmemo li da živimo u civilizaciji koja je započela prije pet tisuća godina, sto tisuća godina prije toga je dvadeset puta više. Već sam taj omjer vremena ukazuje da smo daleko više nastavljači nego nosioci novih, nikad ranije postojećih kvaliteta. I što mi znamo o tom razdoblju prema kojemu je naša era zanemarivo malo vremena? Zapravo, iznenađujuće mnogo. Osnovne podatke daju nam biologija i arheologija, podučavaju nas povijest, antropologija, etnologija, demografija i sociologija, a za zaključke je potrebno samo malo logike. Na taj način moguće je uvelike predočiti iskonski seksualni karakter ljudskog roda.

- - - - - - - - - - DRUŠTVENOST POLIGAMIJE

Već prvi čovjek bio je u potpunosti čovjek. Imao je glavu, trbuh, ruke, seksualne organe i sve ostalo potpuno isto kao i mi, i sve je to funkcioniralo na isti način kao i nama. Dapače, pokušate li igrati mankalu ili wari, igru nađenu u pećinskim staništima ranog kamenog doba, koja se još i danas igra u nekim dijelovima Afrike, osvjedočit će se da su naši daleki preci bili obdareni inteligencijom koja nimalo ne zaostaje za onom kojom se danas dičimo. Možemo se pouzdati u to da su zdravom seksualno zrelom muškarcu već u ranu zoru ljudske rase svakih dan-dva, kadikad i češće, testisi bili prepuni i da je osjećao neodoljivu potrebu da ih isprazni na najugodniji mogući način.

Čovjek je društvena životinja. Pojedincu je nemoguće opstati bez ljudske zajednice, pa je istjerivanje iz zajednice oduvijek bilo najveća kazna. Zajednice koje su skladno djelovale imale su veće izglede za opstanak, pa je vjerojatno da one unutar kojih nije bilo sklada nisu ni opstale.

Ljudske zajednice brojale su prije pojava civilizacije u današnjem smislu od petnaestak do pedesetak pripadnika. Grupe manje od petnaestak nisu mogle opstati ako se ne pridruže nekoj drugoj grupi, a one brojnije od pedesetak pripadnika su se dijelile.

Smrtnost djece bila je velika i malo ih je preživljavalo prvu, petu ili desetu godinu. Spolna zrelost dostizala se rano, često već sa dvanaest do četrnaest godina. Životni vijek bio je kratak, te su ljudi stariji od dvadeset i pet ili trideset godina bili rijetkost.

Demografska slika ljudskih zajednica je morala izgledati otprilike tako da su barem polovina pripadnika svake grupe bili djeca, a među odraslima su otprilike polovina bile žene, a druga polovina muškarci. Dakle, ako je grupa brojila tridesetak pripadnika, odraslih je bilo petnaestak, od čega sedam-osam muškarac i isto toliko žena, pri čemu je barem pet-šest žena bilo u onom stadiju trudnoće ili postporodiljskom razdoblju koji isključuju seksualne odnose.

Dakle, na sedam-osam muškaraca koji su gotovo svakodnevno zahtijevali seksualne odnose dolazilo je svega dvije ili tri žene koje su ih mogle zadovoljiti. Lako je pretpostaviti da najjači muškarac nije imao problema svakodnevno naći partnericu, ali je grupa morala paziti da i najslabiji ode spavati zadovoljen, jer bi u protivnom najjači kad-tad osvanuo glave razbijene kamenom sjekirom.

Sve to upućuje da su ljudi tijekom stotinu tisuća godina, današnjim rječnikom rečeno, živjeli u grupnim brakovima, premda to oni nisu ni približno tako poimali. Tipični oblik seksualnih odnosa bio je, opet današnjim rječnikom - redaljka, uz povremene aktivnosti koje bi se danas nazivale grupni seks ili orgijanje. U svakom slučaju, na djelu je bila opća poligamija.

Poligamija je bila korisna za opstanak svake grupe. Potreba da svakodnevno isprazni testise tjerala je lovca da se vrati hordi čim ulovi mamuta ili sakupljača da požuri nazad čim nađe grozd banana, umjesto da sve pojede sam. Želja za onom jednom ili dvije seksualno aktivne žene u grupi osiguravala je da donesu hranu i seksualno neaktivnim trudnicama i babinjačama, kao i djeci.

Zanimljiv dokaz o urođenosti poligamije nađen je tek nedavno. Jeste li čuli da u spermi postoje dvije vrste spermatozoida? Jednima je cilj da što brže oplode žensko jajašce, dok drugi napadaju strane spermiće i ometaju ih da stignu istom cilju. Pod mikroskopom to izgleda otprilike kao američki nogomet, u kojemu jedan igrač trči s loptom prema golu, a ostali iz njegove ekipe mu krče put ili zaustavljaju pripadnike protivničkog tima koji ga nastoje stići ili prestići. Pomagači su se stvorili evolucijom zato što je normalno i očekivano okruženje za spermije bilo da se nađu u istoj trci pomiješani sa konkurentskom spermom drugih muškaraca. Štoviše, i oblik vrha muškog spolnog organa ukazuje da njegova funkcija nije samo da prodre što dublje, nego da u povratnoj putanji mehanički izvuče van što više od onoga što je zatekao.

Poligamija je omogućavala da se za genetske nasljednike izbore biološki najperspektivniji pripadnici roda, bez obzira da li su u nekoj borbi s tigrom izgubili ruku, što ih je socijalno smještavalo na dno unutargrupne hijerarhij

- - - - - - - - - - NEPROMJENJIVO U PROMJENJIVOM

Kao što je već prvi muškarac bio u potpunosti čovjek, tako je i svaka današnja žena jednako čovjek kao i prva žena koja je hodala svijetom. Današnja je žena, jednako kao i sve žene u povijesti, seksualno raspoloživa sve vrijeme, dok su muškarci u mogućnosti učestvovati u seksualnom aktu samo kada im žlijezde priskrbe dovoljno naboja. Žene su raspoložive čak i kada nisu seksualno raspoložene, grubo rečeno - mogu i ako neće, dok muškarac mora biti seksualno raspoložen da bi se mogao uključiti, u načelu može samo kad hoće. Žena može podnijeti niz muškaraca, ili više njih istovremeno, na način o kojem muškarac može samo sanjati. Ženi je u načelu potrebno toliko vremena da dostigne vrhunac seksualnog uzbuđenja koliko je dovoljno da se izmijene tri do pet prosječnih muškaraca. Krivulja seksualnog uzbuđenja pokazuje da je žena nakon što je dostigla vrhunac uzbuđenja, orgazmirala, nakon kratkog oporavka ili čak bez njega tek najbolje raspoložena za dalje, dok je muškarac nakon tog trenutka uvelike nezainteresiran. Da nije civilizacijske implantacije po kojoj ljubomorno čuva ono što smatra svojom stečevinom, bio bi spreman bez opiranja prepustiti svoje mjesto nastavljaču. Muškarci su više nego žene podložni vizualnim nadražajima, pa su većina konzumenata pornografije muškarci. Ništa neočekivanoga ako uzmemo u obzir da je sto tisuća godina osamdeset posto njih - čekajući da dođu na red - gledalo što se događa, dok su žene to trebale izdržati.

- - - - - - - - - - RAZAPETI ČOVJEK

Zanemarujući nebitne osobne razlike, svako je zdravo ljudsko dijete u povijesti, već sto tisuća godina, jednako, čovjek. Ono što zatiču su promijenjene civilizacijske i kulturalne okolnosti koje utječu na njihovo oblikovanje, te ishod sreće u kojoj i kakvoj su se obitelji rodili. Sve varijante individualnih razlika koje dovode do konkretnih individua samo su očitovanja jedinstvene ljudske prirode u srazu s konkretnim okolnostima. No civilizacije i kulture se razvijaju po svojim zakonitostima, čije su osnove usklađivanje, a ono je moguće samo uz ograničavanje i potiskivanje, pa je svako civilizacijsko dostignuće ujedno i gubitak i izvor novih nevolja. Tako su se i na polju seksualnosti ljudi našli u situaciji da je ono što je izvorno izvor zadovoljstva postalo neiscrpno vrelo uskraćenosti, nezadovoljstava i raznovrsnih problema i nakaradnosti.

Na primjer, kakav je apsurd i neslana šala sudbine da je kreirala biće koje istovremeno teži ka suprotnim i nepomirljivim ciljevima? Svako ljudsko biće istovremeno teži i stalnosti, sigurnosti, ali i promjenama, novostima, raznolikosti. Ili, ako ne baš istovremeno, onda naizmjenično jednome, pa drugome, onome što je u našim civilizacijskim okvirima teško ili nikako pomirljivo, a u pojedinačnim životima samo izvor nevolja. Nasuprot tome, u sto tisuća godina izvorne ljudske horde taj problem uopće nije postojao. Grupa je bila ona koja je osiguravala stalnost, davala sigurnost, ali je istodobno bila toliko promjenjiva (nekoga je pojeo tigar, a drugi su stasali da se uključe među seksualne partnere, neke su žene bile trudne, a druge se trudile da to ponovo postanu) da je stalno bivala drugačija. Grupa je svakome članu davala priliku, ali istovremeno i osiguravala da nitko tu priliku ne može zlorabiti.

Kad vidimo maloljetničku klapu u kojoj su svi, i ženske i muški, jednako obučeni, jednakih frizura, jednake gestikulacije, prepoznatljivu kao grupa i u gomili, vidimo da su zadovoljniji nego što su ikada bili i što će ikada biti. Kasnije, kada se kao odrasli prisjete te faze, zavaravati će se da su nostalgični zato jer se prisjećaju mladosti, ali zapravo osjećaju gubitak za razdobljem kada su u seksualnom pogledu bili najbliži iskonskom.

Seksualna dijagnoza tipičnog današnjeg čovjeka je - poligamno stvorenje ugurano u monogamne okvire, razapeto između svoje prave prirode i civilizacijom usađenih ideala.

- - - - - - - - - - POTAMNILA MEDALJA

Iako se danas ljudima čini da su ideali romantične ljubavi i monogamnog braka s jedne strane suprotni svim nastranostima, perverzijama, razularenosti, komercijalnom iskorištavanju erotike i sličnome s druge, zapravo su i jedni i drugi samo proizvod civilizacije, a sve zajedno se sve više razotkriva kao koloplet patologije. Uz to je još produženi životni vijek masovno suočio ljude sa situacijama s kojima se njihovi preci nisu sreli nikada. Kao rezultat svjedoci smo sve veće seksualne dezorijentiranosti i bijega od seksualnosti kao sasvim nezadovoljavajućeg rješenja. Ono što nedostaje je čvrsta seksualna okosnica, a nju bi - možda - bilo moguće pronaći ako osvijestimo izvorno. U kršćanskoj tradiciji žena se propagira kao biće koje za parenje želi jednoga, i nikog drugoga. Nasuprot tome, sirova žena vjerojatno načelno želi sve, osim nekih koji joj osobno ne odgovaraju.

Naravno (ili nažalost) to ne znači da su žene radodajke koje će veselo pristajati na redaljke. Slično je s time što je kroz cijelu predcivilizacijsku povijest čovjek vjerojatno jeo i sirovo meso. Izgladnjeli lovac se teško mogao suzdržati nad svježe ulovljenom lovinom da trijumfalno ne odsiječe neki još topli sočni komadić ili su se svi našli bez vatre. Danas, da ponudiš sirovo meso, osim tartar bifteka (iako ni on nije sirov) ili sushija, svi bi se pobljuvali. Upravo tako, istinska seksualnost je prema današnjoj seksualnosti ono što je meso prema pečenki. Koliko god obrađena, pečenka ostaje meso, ali meso još nije pečenka ili zagrebački odrezak.

Razlike među današnjim suvremenicima i prvim predstavnicima vrste prvenstveno su u okolnostima u kojima oni žive koje rezultiraju neusporedivim stilovima života koji ih formiraju na različit način. Te razlike su u odnosu na iskonsku ljudsku prirodu samo tanki omotač, ali dovoljno neporozan da se suština suši. Suština zdrave seksualnosti je da je slobodna, što ne znači razularena, već ničim opterećena. A civilizacija je na nju navalila tolika opterećenja da negativni demografski trendovi ne mogu biti iznenađenje.


- 01:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Svojevremeno nisam imao nikakvih problema da objavim tekstove koje sam napisao. Sada već odavno ne mogu naći mjesto gdje bih sustavno objavljivao ili s kojim bih ja bio zadovoljan da surađujem. Da li me je vrijeme pregazilo ili sam pošandrcao, pa više ne mogu napisati tekst koji bi ikoga zanimao? Usprkos svemu, i dalje povremeno ne mogu odoljeti da ponešto ne zapišem.

POSJETITELJI:
Free Web Counter

hit Counter

BROJ POSJETA:
Free Web Counter

hit Counter