utorak, 12.07.2011.

Vukovi iz Shadysidea

1.poglavlje
"Žašto baš ta kuća",upitala sam mamu.
"Prekrasan stil,sve je divno",rekla je mama sa oduševljenjem.
Divila se kući kao i moj tata.
Nije trebalo dugo da kuća postane naša.Moji roditelji su je odmah kupili jer smo se preselili ovdje zbog srednje škole.Sada krečem u prvi srednje.
Kuća je bila s namještajem.Kuhinja,blagavaonica,dnevni boravak,kupatilo u prizemlju i 3 sobe i kupatilo na 1. katu.
"Sada idemo vidjeti tvoju školu" rekla je mama koja još nije gubila oduševljenje u glasu.
"Srednja škola Shadyside" pročitala sam.
Izgledala je...dobro,vrlo dobro.
"I nije loše" rekao je tata.
"Izgleda divno" ispravila ga je mama.
Mami je ovdje bilo sve divno.Dobro ima razloga,kuća je ljepša nego naša stara,škola je ljepša,grad je ljepši i također je mama dobila bolji posao.Tata također.A ja sam valjda dobila bolju školu?
Kad smo ušli u kuću pojurila sam na kat.Ušla sam u sve tri sobe.U jednoj je bio bračni krevet.U drugoj tri radna stola a u trečoj manji krevet.Ta će biti moja.Nismo trebali kupovati namještaj, odlično!
"Super" iskreveljila sam se.
Tata je dotrčao na kat.
"Što je Maggye?"
"Ništa" nasmijala sam se
Tata se s olakšanjem vratio u prizemlje.
"Maggye Madley" tako se zovem.
Otišla sam u svoju sobu.Imala je dva prozora kroz koja su se jasno vidjela šuma.Gugsta,tamna šuma.Otvorila sam ormar.Bio je ogroman,krasan.
Otišla sam po svoj kofer.Trebalo ga je donjeti.Bio je velik i težak.
Dva sata su prošla a ja nisam ni pola izvadila iz kofera i spremila u svoju novu sobu.Nisam imala ni komp.Šteta.Sišla sam u prizemlje.
"Mama,imaš malo vremena" tiho sam upitala mamu.
"Da,naravno" nježno je odgovorila.
"Mama,neznam jeli ovo nezgodan trenutak da te ovo pitam ali prekosutra mi je prvi dan u Srednjoj školi Shadyside i moram kupiti pribor i tako" upitala sam nježno jer nisam htjela mamu gnjaviti, ali škola je škola.
"Nema problema" rekla je nježno pa se nasmijala.
"Pa zaboravila sam da mi jedino dijete ide u školu a nema ni pribor" rekla je s uzbuđenjem.Obje smo se nasmijale.
Otišla je do novčanika i izvadila 50 dolara.
"Dovoljno?" sumljičavo je upitala
"Dovoljno" zadovoljno sam odgovorila.
Izašla sam iz kuće i krenula ulicama Shadysidea.
Ušla sam u najbližu knjižaru.Ondje su bili večinom djevojke mojih godina.
Kupila sam puno bilježnica,olovku,gumicu,kemisku.Pogledala sam što je jedna djevojka kupila.Kupila je također puno bilježnica,olovku,gumicu,kemisku i metalnu peronicu u koju su mogli stati olovka,gumica i kemiska.Baš praktično.Hodala sam između redova knjižare i ugledala police s metalnim pernicama.Uzela sam neku bijelu na kojoj je crnim slovima pisalo I pa crveno srce pa opet crnim slovima New York.I love New York.Otišla sam do blagajne i naplatila.Račun je bio nešto manji od 50 dolara.Izašla sam iz knjižare.Sve mi je izgledalo drukčije.Stajala sam ispred knjižare i pokušavala shvatiti gdje da idem.Izgubila sam se.Već je pao mrak.Nemoguče,nemoguče!Da sam barem ponjela mobitel u kojem imam navigaciju.Stajala sam tako sat vremena.Izgubila sam pojam o vremenu.Nisam više mogla čekati.Krenula sam prema knjižari da upitam gdje trebam ići.Ali nisam znala ulicu moje kuće.Što?Knjižara je bila zatvorena?!U zamci sam.U zamci bez izlaza.Sama u tami.


2.poglavlje
Sama u tami.Ta riječ mi se ponavljala u glavi.Sama u tami,sama u tami.Nisam ju mogla izbrisati.Kao da nisam mogla kontrolirati sama sebe.Glavobolja me stresla.Još mi je samo to falilo.
"Maggye,sječaj se divnih trenutaka misli na nešto lijepo" govorila sam sama sebi.
Moja sobu,ovdje u Shadysideu.Ima dva prozora.Iz njih se jasno vidi šuma.Gusta,tamna šuma.
"Šuma" vrisnula sam.
Da šuma.Pogledala sam visoko.U daljini su se vidjeli vrhovi jablana.To je ta šuma!Noge su me nosile sve dalje i dalje.Samo sam trčala,samo sam trčala,samo da ne ispustim šumu iz vida.
"Moja kuća,moj dom" tiho sam progovorila.
Sada se jasno vidjela kuća s brojem 15.Moj dom u Shadysideu.
Pokucala sam.
Umjesto divnog lika moje mame.Otvorio mi je starac.
"Što hočeš" upitao je bijesno
"Ja..ja oprostite..slučajno..oprostite molim vas,pogrešna kuća" odgovorila sam u nevjerici.Nevjerici da sam pogriješila.Ali jesam
"Bježi luđakinjo,bježi s moga praga" odgovorio je s još više bjesa u sebi.
Ponovno sam pojurila,još više nego prije.
Broj 15 nije moj broj kuće.Moj broj kuće je..19..tako je.Valjda.
Nisam imala izbora,to je jedino,nešto u meni.
Tražila sam broj 19.
Kuća obasjana toplinom.
Pokucala sam.
Otvorila je žena,žena u ogrtaču-moja mama.
Nisam joj mogla prepoznati lice,bilo je uplakanu,puno straha.
"Mama" progovorila sam nježno,tiho.
Moja mama me samo čvrsto zagrlila.Nešto toplo proteklo je mojim obrazima.To su suze.Na mami su bile također suze ali suze koje spajaju radost i tugu.Radost što me ponovno vidi i tugu što me je nakratko izgubila.Da,to su suze u majki.Majki koje iskreno vole.Tata je dotrčao.
"Brinuli smo se za tebe" odgovorio je tiho,ali smirujuće.
Moja vrečica s stvarima mi je još bila u rukama.A novci?-u đžepu.
Val olakšanja me oblio.Sve je na broju.
Mama mi je poslužila čaj s keksima.A tata mi je dao ogrtač.
"Više nikada ne idem u kupovinu sama" odgovorila sam glasno.
"Mi te više nikada ne napuštamo" odgovorio je tata.
Moji roditelji mene nisu napustili.I neće,nikada.
"Izgubila sam se,to je sve.Sada sam tu kraj vas i...","...Više se to neće ponoviti" prekinula me mama.
"Hajde sada u krevet,sigurno si jako umorna" rekao je tata.
Bila sam jako umorna,istina.Otišla sam na kat i zavalila se u krevet.
Dugo sam bila u krevetu razmišljajući što se danas dogodilo.
Nisam mogla spavati!Dignula sam se iz kreveta i pogledala kroz prozor.Bio je mrak,ali su se dva mala svijetla prodirali kroz tamu.
Farovi od automobila?-Ne,previše malo.Škilječi u mrak,vidjela sam dva oka...vučija dva oka!Dva zelenkasto-plava oka.Dva oka koja su zurili u mene.Vuk je bio prekrasan.Gledala sam ga sve dok se nije okrenuo i otišao u mračnu šumu.
Zavalila sam se u krevet i odmah zaspala.
Te noći sanjala sam neobičan san.San o prekrasnom vuku koji se pretvara u čovjeka.U tom snu sam bila i ja.Sve prekrasno.Čovjek se odjednom pretvori u vučiju neman.Gledala sam kako ide prema meni i otvara svoja usta.Usta koja su spremna prožvakati čovjeka.Prožvakati mene!


3.poglavlje
Srečom to je samo san.Ali taj san je izgledao tako stvarno,neobično.Usudila bih se reći da je to djelomično bila nočna mora.Probudila sam se oblivena strahom.U krevetu sam ostala još kojih tridesetak minuta.Godio mi je miris svježe postelje.Sutra je prvi dan škole i neću moći tako uživati.Ustala sam iz kreveta,obula gumene japanke koje nosim samo po kući i krenula prema ormaru.Izvadila sam zelenu tuniku i crne tajce.
Krenula sam hodnikom do stepenica.Zaustavila sam se pokraj ormarića s ogledalom.Izgledala sam kao idiot.Kosa mi je bila grozna.Pod hitno trebam posjetiti frizerski salon!Pojurila sam stubama u kuhinju na doručak.
"Jesi se naspavala" pitala me mama.
"Jesam,hvala" rekla sam zadovoljno.Nisam htjela da se brinu oko mojih nočnih mora.
"Što je za doručak i gdje je tata?" upitala sam zbunjeno.Tata je uvjek za doručkom zašto je danas iznimka?
"Morao je otiči ranije na posao zbog nekih ljudi" mama je rekla odgovorno.
"A za doručak je vočna salata" dodala je.
Nikad nismo imali vočnu salatu za doručak.
"Izvoli šljivu" rekla je mama uljudno.
Kušala sam najgoru šljivu u životu, bila je trula.
"Mama,trebam se ošišati i spremiti sve za školu" rekla sam glasno.
"Ići ćemo frizeru poslije doručka" rekla je punih ustiju.
"Dobro" rekla sam zadovoljno.
Poslije doručka otišla sam sa mamom k frizeru.Sredio je moju ružnu kosu.Zapravo samo malo skratio.Nije bilo loše.Bila sam zadovoljna.
Kada smo došli kući krenula sam u svoju sobu.Otvorila sam ruksak,stavila u njega knjige i pernicu.Otišla sam u prizemlje,zavalila se u kauć i upalila televizor.Prizor na televiziji stresao me.Na vjestima je bilo:
U Shadysideu pronađen čopor čudnih vukova.Građanima Shadysidea se upozorava da ne idu u šumu u Walnut Streetu.A mještanima Walnut Streeta da ne izlaze iz kuća.Osim kretanja s automobilom.



4.poglavlje
Sjedila sam i gledala televiziju razrogačenih očiju.Jeli onaj vuk u šumi spada pod čudni vukovi.Doznat ću.Odmah.
Pojurila sam u svoju sobu i pogledala kroz prozor.Nema niti jednog vuka.Sjela sam na krevet i razmišljala.Bilo mi je vruče.Otvorila sam prozor da se soba malo rashladi.
"Maggye" čula sam kako me netko doziva.
To je bila moja mama.
"Molim" odgovorila sam.
"Prozrači ovu krpu,molim te" zamolila me mama
"Dobro" odgovorila sam dok sam uzimala krpu.
Polaganim koracima krenula sam u sobu.Uzela sam krpu i malu ju prodrmala po zraku.Sada je moje tresanje postalo luđački.Glupirala sam se.Odjednom sam vidjela kako krpa pada na meku travu.
"Baš sam glupa" tiho sam rekla sama sebi.
Krenula sam polako niz stepenice.Potiho,ali dovoljno glasno da mama čuje moje korake.
"Maggye,gdje je krpa" okrenula se i uputila mi skeptičan pogled.
"Krpa je..." zamucala sam
"Vani,pala je" dovršila sam rečenicu.
"Ah Maggye,možeš li biti spretnija u bilo čemu"
"Nije bilo šta isprašiti krpu" našalila sam se.
Mama je preokrenula očima.
Kad sam izlazila iz kuće podrugljivo sam se nasmijala.
Krenula sam prema šumi.Nisam gledala ispred sebe,gledala sam iza sebe.Kad sam napokon obratila pozornost na nešto ispred sebe bilo je kasno.Malo prekasno.Vrisnula sam.Vuk s zelenkasto plavim očima.Taj vuk je držao u zubima žutu krpu.Kao hipnotizirana piljila sam u njega.Nisam se ni pomakla.Kao da su mi noge bile svezane za zemlju.Pokušala sam zakoračiti ali su mi noge bile preteške.Kao da su mi bile od čelika.Vuk je krenuo prema meni.Nisam se pomakla.Zašto,zašto.San će mi se ostvariti.
Došao je do mene i ispustio žutu krpu iz zubi.Pogledao me je kao da nešto želi od mene.Kao da mi želi nešto reći.Ali se samo okrenuo i pojurio u šumu.Kleknula sam na travu.Laknulo mi je.Laknulo mi je ili me je htio upozoriti.Upozoriti da sam opkoljena.
Sada je su sa svih strana bili vukovi.Nije bilo onog vuka sa zelenkasto-plavim očima.Sanjam.Ovo se ne događa!


5.poglavlje
Ovo se događa samo u bajkama.Pogledala sam uokolo.Nije bilo nikoga.Bila sam sama s vukovima.Možda,možda je to san?Pogled mi je poletio prema grančici kraj mene.Uzela sam ju i ubola se.Mislila sam da ću se probuditi i da će sve ovo nestati.Ali nije.Zarobljena sam u mreži straha i užasa.Ne može me nitko spasiti.Nisam mogla stvarno ništa učiniti.Vukovi su polaganim koracima krenuli prema meni.Legla sam na lišće i pokušavala zaspati.Ne znam zašto.Valjda da pomisle da sam mrtva.Ili da kada se probudim da ne bude nikoga.Da budem sama!Nažalost nisam mogla zaspati a samo par koraka me dijelilo od smrti.Napokon sam zaspala.Osjetlila sam prodornu tišinu.Osjetila sam hladnoču.Ali nisam osjetila kako mi krv teće venama.Bila sam mrtva.U smrti se sniva.Bez obitelji u bjelilu.
Ali gdje je bol?Nema boli.Otvorila sam oći.Vukovi su bili ispred mene.Zatvorila sam šaku i rasula krhkotinu lista koji se samljeo u mojoj ruci.Rasula sam po očima vuka.Zatim sam ustala i pobjegla u kuću.Zadihana spustila sam se polako na pod i zaspala.Zaspala zastrašujućim snom!Sanjala sam moj pogreb.Bila sam mrtva.Žuta krpa je stajala pokraj mene a slika vuka iznad.Vuk me je ubio.Nisam bila sigurna dali sam živa ili ne.Odvratan vrisak me digao iz sna.Izašla sam na ulicu i vidjela prekrasnu djevojku plave kose i plavih očiju.Beživotna kosa se vijorila na vjetru.A lice joj je bilo skupljeno u o.Njena bijela odječa bila je rastrgana a obojala ju je tamna crvena krv.Gledala sam ju dok nije otišla bijelim kolima.Kolima hitne pomoći.Nešto toplo mi je krenulo niz lice.To su bile suze.Umjesto mog života otišao je jedan drugi.Bila sam kriva,djelomično.Gledala sam dvoje ljudi koji plaču.Predpostavljala sam da su to njeni roditelji.Još se par ljudi skupilo oko njih.
"Marria,bit će sve u redu sa Phoebe",rekla je utješno susjeda toj ženi.
Marria je samo kimnula a onda se tiho zahvalila.
Otrčala sam u kuću.
"Mama",dozvala sam mamu.Nije bilo odgovora.
"Ima li koga",upitala sam.Opet nije bilo odgovora.
U redu, nema nikoga.Otvorila sam hladnjak i izvadila sladoled.
"Sutra ti je prvi dan škole,moraš biti spremna",govorila sam sama sebi.
Pogledala sam na sat.Bilo je točno 23:00 sata.
Pa gdje su mi roditelji?
Kada sam pojela sladoled krenula sam prema kupaonici oprati zube.Kada sam obukla pidžamu legla sam u krevet i brzo zaspala.Probudila sam se u 4:30.Bio je još mrak.Zašto tako rano.Krenula sam stepenicama provjeriti dali mi je mama i tata stigli.Pogledala sam sve prostorije ali tate i mame nije bilo.Vratila sam se u krevet.Bila sam jako zbunjena.Spavala sam još pola sata a onda sam ćula vrisak.Pogledala sam kroz prozor i vidjela nešto užasno!


6.poglavlje
Sišla sam u prizemlje,obula japanke,otključala kuću i izašla van.Par ljudi se okupilo oko nekoga.Moji roditelji također su bili okupljeni.Tata se okrenuo i rekao da ne gledam.Morala sam!Prišla sam i ugledala onu djevojku plave kose i plavih očiju.Molim?
Zar opet?Ne razumijem?
"Što se događa",pitala sam jednu susjedu.
Nije bilo odgovora.
Opet su došli.Doktori sa kolima hitne pomoči.Pogledali su Phoebe pa Marriu-Phoebinu majku.
"Je li to Phoebe Richelle Luwy",upitao je doktor.
"Da",Marria je odgovorila.
"Njeno stanje je bilo kritično,kako je dospjela blizu šume",rekao je doktor,a potom uputio Marrii sumljičavo pitanje.
"Želite reći da nije ni izašla iz bolnice",upitala je Marria.
"Da",rekao je drsko
Drugi doktor prišao je Phoebe.Dignuo joj je rukav.
"Vukov ugriz,sam vukov ugriz nije pretjerano kritičan.Ali kada vas je prije toga vuk skoro ubio,je jako kritično",rekao je drugi doktor.
"Možda ju je netko oteo",upitala je Marria.
"Mi to ne znamo",rekao je drugi doktor.
Doktori su uzeli Phoebe i u nosilima ju odveli.
Ovo je pravi misteriji.
Mama i tata su krenuli u kuću a ja za njima.
Bilo je skoro šest sati.Vrisak,razgovor, sve skupa je trajalo oko sat vremena.
U sedam mi počinje nastava.
Krenula sam stepenicama prema svojoj sobi.Obukla sam rozu majcu i traperice.Uzela sam ruksak i krenula u kuhinju.
"Što je za doručak",upitala sam mamu.
"Namazat ću ti kruh i džem",odgovorila je mama.
Kimnula sam.
Pojela sam doručak a zatim me je tata uveo u auto i krenuli smo prema školi.
"Kada ti završava nastava",upitao je tata prije nego što je upalio auto.
"Pamtit ću put pa ću se pješice vratiti",rekla sam.
"Ne želimo te ponovno izgubiti",rekao je tata a zatim izvadio jedan mobitel.
"Imaš tu i moj i mamin broj.Ja sam imao dva pa ti dajem jedan.Nazovi mene ili mamu pa ćemo doći po tebe",rekao je tata.
"Hvala",rekla sam nježno.
Kada sam došla u školu vidjela sam na vratima da imamo prvi sat likovnu kulturu.
Jedna djevojka mi je rekla koji je moj ormarić.Ukucala sam sigurnosni kod i stavila ostale knjige u ormarić.
Na hodniku je bilo puno cura i dečki.Lagano sam pronašla učionicu.Sjela sam u praznu klupu.
Kraj mene je sjeo jedan dečko zelankasto-plavih očiju.
"Bok",pozdravio me je.
"Bok",uzvratila sam mu pozdrav.
"Ja sam Nick",predstavio se.
"Ja sam Maggye",rekla sam.
Tada je profesorica ušla u učionicu.
"Dobar dan,ja sam profesorica Kans i danas ćete raditi u paru.Svatko sa svojim parom u klupi",rekla je glasno.
"Vaš današnji zadatak je da napravite,kontrast tople i hladne boje.Odaberite tko će biti topla strana a tko hladna.Neka bude što drugačije",rekla je profesorica.
"Mogu ja biti topla strana",upitao me je Nick.
"Naravno",rekla sam uz smiješak.
Imali smo još 5 sati do odmora.U kantini sam ja sjedila s još nekim curama s kojima se nisam upoznala a Nick je sjedio s dečkima.Kada je nastava završila.Krenula sam do ormarića uzeti sve svoje knjige.Kada sam uzimala knjigu iz matematike iz nje je ispao papirić.U njemu je pisalo:
Maggye,
nemoj se zbližiti s Nickom.Opasan je.Požalit ćeš!
Don


7.poglavlje
"Tko je Don",tiho sam postavila pitanje samoj sebi.
Osjetila sam kako me netko gleda.Okrenula sam se.To je bio Nick.
"Što je to",upitao je namrštivši lice.
"Ništa",rekla sam iznenađeno.
Sigurno je vidio pismo.
"Don",rekao je zatim uzdahnuo.
Dala sam mu pismo.Pročitao je.
"Maggye,Don zna",Nick je rekao zabrinuto.
"Što zna",upitala sam.
"Nije važno",rekao je a zatim se okrenuo.
"Reci",uhvatila sam ga za rame.
Zaustavio se i pogledao me.
"Reci barem tko je Don",rekla sam mu.Glas mi je zvučao kao prijetnja.
Shvatio je da kad bi mi rekao tko je Don da bi ga pitala što zna.
"Bolje da to čuješ od mene",rekao je tiho.
"U redu,reci",rekla sam.
"Ne još",rekao je zatim se okrenuo.
"Sama ću doznati",viknula sam.
Okrenuo se.
"Maggye,nije još vrijeme.Saznat ćeš,ali ne sada",rekao je još tiše.
Valjda će mi reći.Sigurno će reći.Uzela sam torbu i krenula prema izlazu.
Nicka nije bilo.Izvadila sam mobitel iz džepa i nazvala mamu.Rekla je da će doći po mene.
Sjela sam na klupu.Mama je došla za otprilike 4 minute.Sjela sam u auto.
"Ima jedna nova vijest",rekla je mama zatim se nasmješila.
"Koja",upitala sam zatim joj uzvratila osmjeh.
"Upisala sam te na plivanje",rekla je mama.
"Hvala",rekla sam oduševljeno.
"Danas u 15 sati ti je prvi trening",rekla je mama.
"To je za sat vremena",vrisnula sam.
"Zašto si vrisnula Maggye,pa imaš još vremena",upitala je mama razrođačenih očiju.
"Od zbuđenja",izdahnula sam.
Otišla sam na trening.Baš je bilo fora.Učili smo skakati na glavu i pravilno žensko i muško plivanje.Ja sam to sve znala.Kada sam završila s treningom otišla sam kući i napisala zadaću.Slučajno sam pogledala kroz prozor i vidjela Nicka.Otvorila sam prozor.
"Nick",uzviknula sam.
"Maggye,što radiš tu",upitao me je iznenađeno.
"Živim tu,kakvo je to pitanje",rekla sam glasnije.
"U pravu si,glupo pitanje",rekao je.
Nasmijala sam se.
"..Moram ići",rekao je zbunjeno.Okrenuo se prema šumi.
Što će u toj šumetini?Moram znati!Sišla sam i obula japanke.Krenula sam prema šumi.Vidjela sam Nicka kako razgovara s nekim.Bila sam blizu njega.Nije me mogao vidjeti jer sam bila iza drveta.Debelog drveta.
"Don,što ti je?Zašto si ono poslao Maggye",upitao je tamnokosog dečka.
"Znači ti i Maggye ste bliski",upitao j sarkastično Don.
"Ne tiće te se",Nick je povisio ton.
"Pa ti si vukodlak a ona je običan čovjek",rekao je Don.
Nick?Vukodlak?Što?Ne vjerujem!Vukodlaci ne postoje!
Don se podrugljivo nasmijao a onda se preobrazio u vukodlaka i otišao u šumu.Nick se okrenuo i laganim korakom krenuo prema Walnut Streetu.
"Nick",tiho sam ga zazvala.
"Maggye",okrenuo se zatim razrogačio oći.
"Sve si ćula",upitao je nježno.
"Da",rekla sam.
"U redu,sad znaš sve",rekao je.
Nasmješio se.Iznenadila sam se njegovom reakcijom.
"Ne vjerujem da si vukodlak",rekla sam a zatim podigla obrvu.
Nick se nasmješio a zatim se pretvorio u prekrasnog vuka zelenkasto-plavih očiju.Razrogačila sam oči.
"Ti..ti mene znaš.Zar ne",upitala sam.
"Da Maggye,znam te.Htio sam te upozoriti na onaj čopor vukova.Mogu ti reći da si hrabra",rekao je zatim se prekrasno nasmješio.
"Ja sam vukodlak",rekao je tiho.
"Znam",rekla sam a zatim se s njim nasmješila.
Opet je postao čovjek.
"Bok,Maggye",smješkom je otišao a zatim nestao iz mog vidokruga.


8.poglavlje
Otrčala sam u kuću dovršiti zadaću.Nije bilo mnogo.Kada sam ju napisala bila sam preumorna za bilo što drugo.Čule su se krijesnice u daljini.Legla sam u krevet i odmah zaspala.Netko me nježno prodrmao.
"Maggye,probudi se",rekla je mama.Lice joj je bilo obasjano sunčevim zrakama.
"Koliko je sati",upitala sam sneno.
"Točno 6.Probudila sam te na vrijeme",rekla je mama zatim se nasmiješila.
"Probudila si me prerano",rekla sam.
Uzela sam bijelu plahtu i pokrila se njome preko glave.Ovako ću ostati zauvjek.Bez naredbi.Živiš po svome!
Mama je uzela bijelu plahtu i stavila ju u ormar.
"Nema više izležavanja",rekla je strogo.
"U redu",rekla sam zatim se ustala iz kreveta i krenula u kuhinju.
"I doručak ti je spremljen a ti se ne možeš ni ustati iz kreveta",rekla je mama glasno.
Sjela sam na stolicu i pojela doručak.Nisam progovorila ni riječi.
Spremila sam se i krenula u auto.
"Naljutila si mamu",rekao je tata kada smo ušli u auto.
"Znam,ali sam bila umorna",rekla sam opravdavajuće.
"Ako si umorna ranije lezi u krevet",rekao je tata.
"Pokušat ću",rekla sam tiho.
Kada smo došli ispred škole tata me je pozdravio a onda otišao.Ušla sam u školu.
Prvi sat nam je francuski jezik.Ostale knjige sam stavila u ormarić.Sjela sam u zadnju klupu.
Kraj mene je sjela jedna djevojka plave kose i crnih očiju.
"Bok",pozdravila sam ju.
"Bok,kako si",pozdravila me.
"Dobro sam,hvala",odgovorila sam joj.
"Ja sam Jennifer",predstavila se.
"Ja sam Maggye",rekla sam.
"Voliš li francuski",upitala me je.
"Da,volim ga",rekla sam.
Ispred mene je sjeo Nick.Mahnuo mi je.Također sam mu mahnula.
Ušla je profesorica.Pozdravila nas je.Krenuli smo sa radom.
U kantini sjedila sam s Jennifer i još 4 cure.Jennifer ih je sve predstavila:
djevojka s crvenom valovitom kosom i zelenim očima je Dianna.Djevojka sa plavkasto-smeđom kosom i smeđim očima je Judy.Cura sa crno-smeđom kosom i crnim očima je Melissa, a meni najslađa djevojka sa smeđkasto-plavom kosom i smeđim očima je Ruby.
Sve si bile vesele.Zezeli smo se.Pogledala sam Nicka.Pričao je s Donom.U jednom trenutku se Nick ustao i izašao iz kantine.Krenula sam za njim i požalila zbog toga.


9.poglavlje
Nick je stajao razrogačenih očiju.Prvo sam gledala u njega a onda sam shvatila plod njegova užasa.Don je ležao na podu.U ruci mu je bio nož koji smo danas upotrebljavali u kantini za ručak.Zapravo nož je bio uboden u ruku.Iz ruke je curila krv.Nick je pojurio po maramicu.Kada smo ja i Nick krenuli izvaditi nož iz rane shvatili smo da nož uopče nije bio uboden a kada smo se približili osjetili smo miris rajčice.Jasno nam je bilo da je to bila varka i da je umjesto krvi ketchup.Vidjela sam u Nickovim zelenkasto-plavim očima poniženje.Izjurio je iz wc-a.Don se počeo hihotati,ali nisam ćula samo Donov glas već i par drugih.Dvije cure i par dečki su izašli iz "skrovišta" i pustili snimku.Vidjelo se kako smo ja i Nick nasjeli na glupu šalu.Otrčala sam iz wc-a prema Nicku.
"Mislim da je vrijeme da idemo kući",rekao je nježno Nick.
"Oni su srednjoškolici s dječijim mozgom",rekla sam.
"Kako misliš oni",upitao je Nick zatim progutao knedlu.
"Bili su i neki srednjoškolci s pilečim mozgom koji su cijelu ceremoniju snimali",rekla sam Nicku.
"Ovo je bila prava blamaža,pitanje sekunde kada će cijela Srednja škola Shadyside saznati za ovo",rekao je Nick.
Pogledala sam na sat.Završila nam je nastava.
Krenula sam u park ispred škole.Sjela sam na klupu i nazvala mamu.Nisam ni primjetila da Nick sjedi kraj mene.
"Magg,moram ti nešto reći",rekao je nazvavšime mojim nadimkom.
"Što",upitala sam.
Približio se i poljubio me.
"Što",iznenađeno sam rekla.
Nick se nasmijao.Nježno i prekrasno.
Bila sam uduševljena.Možda bi to oduševljenje trajalo duže da nisam ćula mamin auto.Nasmješila sam se Nicku i mahnula mu.Potrčala sam u auto.Osječala sam se kao da lebdim.Mislila sam da će blamaža trajati cijelu vječnost ali je trajala sam par minuta.


10.poglavlje
Kada sam došla kući jurnula sam u svoju sobu i bacila se leđima okrenutim u krevet.Nije bilo važno imam li zadaće,imam li bolova,bilo je važno kako se osječam.Sada se ljubav u mome srcu koju sam osječala prema Nicku mogla rezati nožem.Bilo je prekrasno i opet mi je nešto omelo moje razmišljanje.Moj kučni telefon.Zazvonio je.Javila sam se.Bila je to Jennifer.
"Maggye,vidjela sam tvoj poljubac s Nickom",rekla je Jennifer.
Mislila sam da ga nitko nije vidio,osim mene i Nicka.
"Mislim da je to krivo,Magg,Nick je...",Jennifer je zastala i progutala knedlu.
"Što,završi rečenicu,molim te Jenny",preklinjala sam.
Odjednom se začulo bip,bip.Znala sam što je to.Jenny je prekilula.
Ona je htjela reči nešto što neznam,nešto strašno,nešto u vezi Nicka.
Legla sam u krevet ali nisam mogla zaspati.Razmišljala sam o Nicku.Čula sam zavijanje vukova.Pogledala sam kroz prozor i vidjela mog vuka.Nicka.Pogledao me svojim sada zastrašujučim očima.Krenuo je prema meni.
"Magg,žao mi je,jako mi je žao"


11.poglavlje
"Nick",zakreštala sam.Glas mi je bio prodoran.
"Maggye,stvarno mi je žao",rekao je Nick.Glas mu je bio kao da je nešto preklinjao.
"Ja Maggye,ja sam...",nije dovršio rečenicu.
"Ma daj",u jednom trenutku glas mi se činio kao da ću sada zaplakati a u drugom trenutku kao da ću ubiti nekoga.
Ruka mi je poletila prema prozoru i udarila ga jako snažno.Neznam što je to bilo.Prozor se zatresao.
"Maggye,žao mi je",ponovio je.
"Nick,koliko ćeš puta to reći",upitala sam ga histerično.
Nick nije ništa odgovorio.Zurio je u mene bez izražaja.
"Ja još nisam shvatila što hočeš reći jer nisi završio rečenicu",odgovorila sam malo smirenije.
"Maggye ja ne mogu završiti tu rečenicu,bojim se to izgovoriti",rekao je Nick pognute glave.
"Molim te",molila sam.
Pogledao me.Vidjela sam mu oči i suze u njima.U tim prekrasnim zelenkasto-plavim očima vidjela sam suze.
"Nick",tiho sam progovorila.
"Ne Maggye,neću ti to reći",rekao je tiho,jedva ćujno.
Jennifer to zna.Sigurno zna.
"Dobro,ako mi ti to nećeš reći pitat ću Jennifer",rekla sam nadureno.
"Ne,ona ti to neće reći",rekao je glasno.
"Da,hoće,ona nije poput tebe",izderala sam se.
"U redu Maggye,reću ti ali kada dođe za to vrijeme",rekao je a onda nestao.
Više nisam vidjela ništa.Bilo mi je mučno,bojala sam se,drhtila i plakala.
Nisam znala gdje sam.Odjednom sam bila na nekom drugom,nepoznatom mjestu.
Gdje sam?


12.poglavlje
Gdje sam? Zašto mi je sve nepoznato?
Protrljala sam oči i našla se u svojoj sobi.Ma krasno! Nema Nicka,otišao je!
Već je bilo jutro i bila sam prisiljena ustati se i krenuti u školu.
Kada sam došla u školu,nekako sam proletjela,nisam se sječala da sam se preobukla,ni kako sam uopče došla u učionicu.
Kraičkom oka,shvatila sam kako me Ruby promatra.Pogledala sam i ja nju i nasmješila se.Ona je razrogačila oči i okrenula se.Ma što je sad njoj?
"Magg",ćula sam kako me netko zove.Bila je to Jennifer,nasmješena i draga izraza lica.Došla je do mene.
"Maggye,ja ti već dugo pokušavam nešto reći ali mi baš ne ide za rukom",rekla je.
"Shvatila sam,i želim da mi kažeš što se događa",rekla sam joj.
"Maggye..vrijeme će pokazati",rekla je.
"Ma kakvo vrijeme?Najbolja si mi prijateljica pa daj reci mi",rekla sam Jennifer.
"Maggye,ne mogu",rekla je skrivajući istinu.
Počeo je sat i koraci profesorice omeli su mi misli.Jennifer je sjela na mjesto.
Kada je završio sat,krenula sam u wc.Vidjela sam Nicka kako šeta po hodniku.Krenuo je negdje.Krenula sam za njime.
Došao je do Ruby.Ruby se namrštila,i zakolutala očima.
"Ne mogu",čula sam kako Nick govori Ruby.
Prišla mu je i poljubila ga.
"Ali,Maggye",Nick je rekao.
"Što s njom",zakreštala je Ruby.
Nick je uzdahnuo.
"Briga me za nju",rekla je Ruby a zatim pogledom ošinula Nicka.
"Dobro,imaš pravo,briga me za nju",Nick je rekao pa se osvrnuo.
Vidjeo me je.I ja sam vidjela njega.Ruby ga je uhvatila za ruku.O moj Bože,srušio mi se cijeli svijet.Osječala sam bol prema prijateljici! Prijateljici?! Zar se takva osoba može nazvati prijateljicom? Nick me spazio.Ali nije ništa rekao,ništa napravio,nikakva reakcija!Ja sam bila samo pojava.Naslonila sam se na zid i zaplakala.Odjednom sam vidjela Jennifer kraj mene.
"Rekla sam ti da će vrijeme pokazati",rekla je Jennifer nježno.
Zagrlila sam ju.Nisam imala snage ništa progovoriti.
Nick je bio moj sav svijet,jedino u šta sam istinski vjerovala.Sada ta vjera pada u nešto bez izlaza.Vjera,nada i ljubav!I ja padam u depresiju.U nešto iz čega se neću još dugo izvući.


13.poglavlje
Nick
Sjedila je pred ogledalom.Osoba koju sam voljeo!I još uvijek je volim!Samo na neki način sam odvojen od nje.Nisam ja to željeo.Ili jesam?Ruby nije ono što želim!Pred ogledalom je sjedina i plakala.Svaka njena suza me je boljela!
Htjeo sam doći do nje,obrisati joj svaku suzu,zagrliti ju...
Gledao sam je u dvorani.Nije imala volje za ničim.Izgledala je da se svakom vježbom mući!
Gledao sam je pod satom.Njena valovito smeđa kosa bezživotno je visjela a njen pogled bio je bezizražajan!
Gledao sam je na putu kući.Mučila se s teškom torbom koja joj je bila na ramenu.
Zar sam toj muki njenoj ja krivac!?
Odjednom sam ćuo pucanj i okrenuo se!
Vidjeo sam mnogo srednjoškolaca koji su gledali u istom smjeru razrogačenih očiju i usta otvorenih od straha!
Pogledao sam u tom smjeru i vidjeo Maggye kako leži na podu i kako joj tamno-crvena krv boji kosu i prekriva lice!


14. poglavlje
Ja sam Maggye Madley,rođena sam 27. rujna 1996.,a moj život je završio 24.rujna 2011.Kada sam imala 15,zapravo trebala sam napuniti 15 godina te godine.Umrla sam jer me netko ubio,ja znam tko je to bio.Umrla sam u tugi,voljela sam.Voljela sam dečka koji me je prevario!Taj čovijek se zove Nick Towler.
Sada znam da me je voljeo,kada sam mrtva i kada je moj lik u grobu.Duboko u zemlji on je samo trag prošlosti,boli,tuge,ljubavi...
On samo leži u zemlji jer je on trag da je Maggye Madley ikada postojala.
To sada znam jer sada mogu vidjeti što drugi ne vide,jer sada mogu osječati što drugi ne osječaju.Jer znam da sam jednom postojala,voljela,živjela!

Nick
Na sivom nadgrobnom spomeniku čitkim je slovima pisalo:
Maggye Madley
Kći Toma i Sarah Madley.
27.9.1996.-24.9.2011.
Počivala u miru.
Na sprovodu se okupili svi članovi dalje i bliže obitelji.Također je tu bila i Jennifer i Don.Jennifer i Don naime hodaju.
Jennifer me je jednom ošinula pogledom.Pročitao sam Jenniferinu nijemu rečenicu:ti si za sve kriv!
Don me je gledao kao da sam čudovište a njena majka i otac su me ignorirali.
Jednostavno sam znao da mi tu nije bilo mjesto,u njenoj obitelji.
Je li me ona voljela nakon svega?
Zašto mi je to ostala vječna zagonetka?
Dok sam još na ovom svijetu,i dok sam još uvijek čovjek će me proganjati ta misao.Isto pitanje će me pratiti godinama.

Do posljednjeg daha,dok budem osječao krv u žilama,dok budem osječao toplinu u tijelu,dok mi srce bude kucao nikoga neću voljeti kao što sam voljeo Maggye-to je moja oporuka.


15.poglavlje
Jennifer
Sjedila sam u kantini na odmoru.Kraj mene je sjedila Melissa.Pogledavala me skoro svaku minutu.Ja sam inaće vesela i pričam s ostalima ali danas mi nije bilo do priče.Osjetila sam svaki pogled,najviše ih je bilo od Dona.Donovih zabrinutih pogleda ovog tjedna je bilo sve više i više.
"Jennifer,meni možeš sve reći",rekla je tiho Melissa.Tako tiho da sam samo ja mogla ćuti.
Nisam bila sigurna u nikoga,nikom više neću tako vjerovati kao Maggye.Još uvijek živim u bajkama i nadam se da je ovdje.
Uzdahnula sam.
"Svi znate da me je pogodio Maggyen odlazak",rekla sam Melissi.
Kimnula je.
Maggye,nisam ju dugo poznavala ali mi je lako bilo shvatiti kakva je zapravo.
Ona mi je bila najbolja prijateljica.Znala sam za Ruby i Nicka,ali nisam ju htjela povrijediti.Još uvijek ne znam tko ju je ubio ali si čvrsto obečajem da ću saznati,pod svaku cijenu.Vidjela sam Nicka kako ustaje sa stola i prilazi mi.
"Moramo razgovarati",rekao je.
Samo sam okrenula glavu.Znala sam da je Nick šutljiv i stidljiv i znala sam da će odmah otići kada okrenem glavu.Tako je i bilo,otišao je.Nešto mi je tog trenutka sinulo.Zapravo trebala sam i ja razgovarati s njim,zbog Maggye.
"Nick",potrčala sam za njim.
Okrenuo se.
"Pristaješ?",upitao je.
"Da",rekla sam.
Poveo me u hodnik.
"Znam da mi nečeš vjerovati ali ja sam Maggye voljeo,jako voljeo",rekao je spustivši glavu.
"Vjerujem ti,ali zar si me samo za to pozvao",upitala sam.
Dignuo je glavu.
"Ona nije mrtva",rekao je sa sigurnošću u glasu.
To je bio prvi put da sam ćula Nicka tako sigurnog u nešto.
"Molim",ništa mi nije bilo jasno.
"Maggye je živa",rekao je.
Maggye je živa.

16.poglavlje
Jennifer
Nisam mogla vjerovati u to!
Povjerovati!Ali,ipak,bila sam dobra s Nickom.
Zašto bi lagao?
"Kako da ti vjerujem",upitala sam ga.
"Zašto i bi",rekao je ljutito.
"Čekaj,molim te dokaži mi",rekla sam.
"Trebaju li ti dokazi",upitao je ljutito.
"Ne",lagala sam.
"Samo mi ju pokaži,želim ju vidjeti,zagrliti",bile su mi suze u očima.
"U redu",rekao je vrlo čudno.
Povukao me je za ruku.Tako snažno.
Vidjela sam Dona kako se namrgodio.
"Nick",izderao se Don.
Nick ga je samo pogledao.
"Pusti ju",rekao je Don.
Donove su oči bile pune mržnje.
"Don,Maggye je živa",rekla sam drhtavim glasom.
"Nije živa",rekao je histerično.
Kako on to zna??

17.poglavlje
Jennifer
"Kako ti to znaš?",upitala sam Dona.
Nick je zatvorio oči.I rekao:"Nije živa,mrtva je"
"Mrtva?",rekla sam tiho.
"Naravno",rekao je Don.
"Zašto?",upitala sam.
Pročitala sam nijemi odgovor na Donu. Svašta pitaš Jennifer!
"Zbog Nicka je poginula...i zbog...",zastao je.
"Nick?",izderala sam se.
"Nick,upozorio sam Maggye da si opasan i da te se kloni.Ti nisi trebao biti s njom.Nisi!Ruby je trebala!! Zato je Maggye i mrtva!"
Nick je progutao knedlu.
Očekivano!
"Što hočeš reći? Tko ju je ubio!"
"JA",rekao je Don.
Ruby je bila kraj njega i naslonila se sad na njegovo rame.
"A ti i Nick previše znate"
"Požalit će te"
Siva svjetlost bljesnula je.Bio je to pištolj.
Upereno je u Nicka!
"Jednom sam te voljeo..Jennifer,poštedit ću te.Druga si"
Oči su mi bile suzne.
"Nick"!! vrištala sam dok sam ga gledala zadnji put u životu.
"Nick!!! Nee!! Molim te ostani!! Na tren!
Okidać je usmjeren.Gotovo je!
Mrtav je!
"Nick!"
Skočila sam! Nick molim te ! Ne sad!
"Jennifer.Predugo si živjela u prošlosti"
Suze! Na mom licu!
Predugo!
Previše dugo!! Dosta mi je! Pred pragom smrti sam!
Počela sam trčati kao da me noge neće pustiti! Kao sama u vječnosti! Odaljena od ljudi!Odaljena! Previše!
Nisam se okretala! Sada nema vremena!
Don!

Maggye
Ja i Nick pronašli smo jedno drugo.Predugo smo bili odvojeni! Sada smo tu,zajedno.Jennifer je dobro.Ona nije imala ni oca ni majke.Sada ima.Moju mamu i tatu.Posvojili su je zbog mene.Da im srce ne pukne.Jennifer je sve ono što ja nisam bila...
Moj život je bio kratak.I dovoljno dug.
Ovo je bio moj život.Skupljen u 18 poglavlja.Samo to.
Don je sad s Ruby i sretni su.Možda.
Moja mama i tata su donekle sretni.Sretniji samnom.Sretni s Jennifer.
Možda me ona djevojka upozoravala.Možda.
Neke priče imaju sretan završetak.
Moj prekrasan život s vukom.
Ali sretni završetci su samo u pričama.
On me je ubio! I dao mi novi život!
Moj vuk zelenkasto plavih očiju.

| ~ Komm ~ imam samo(205) komentara- ~ Pec ~ - ~ * ~

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.