Fala ti, fala ti, FALA TI na ovom predivnom DARU! Raznježila si me, rasplakala... nisam svoja! Biće ovo Cvitina "himna"! Nešto što ću uramiti i čuvati iznad njenog krevetića dok me ima! Uvik sam se pitala šta će meni blog? Napokon znam! Sad bi te izljubila... (sebi pripadam 06.09.2007. 09:06)
CVITA i grad
by BIJELI KORALJ
Dira nas i minja dobro i zlo, vrti se oko nas, vrtimo se i mi...
U inat svemu neka dobra sidra uvik su tu, možemo se uvatit za njih, pridahnit i krenit dalje...
sve tvoje žene zovu su Cvita
sve su slične ćeri tvoje
dok muški dil sviton se skita
one s tobon vrime broje
more ti umiva kameno lice
trudno, umorno od lita
po skalama zvone glasovi dice
u ladu kale igra se Cvita
u njoj leži tvoja srića
ladne zime, vruća lita
u tom cvitu vrh sveg cvića
šta mu tepaš : Moja Cvita
proći će tren, par dana i noći
izaći će iz portuna
mlada Cvita, niz skale poći
nježna, lipa, života puna
baš ka i tebi na glavi joj kruna
od mirisne kose, tvoja od bora
baš ka i ti ponosa puna
spuštat će se sve do mora
još koji tren i stara Cvita
prid portunon u ladu sidi
govori dici o tajnama svita
i kako si ti sve šta nan vridi
spominje sriću, patnju, kuražu
prošlost da ti je slavna i čista
nek muški po svitu ništa ne tražu
ni lipše žene ni lipšeg mista
Za malu Cvitu, mudru učiteljicu života, šta se pripala nesriće i popiškila u krevet.