sebi pripadam

18.09.2007., utorak


Fjaka
Danas mnogi od vas nisu najbolje... tako sam bar izgubila osjećaj da mi se nešto ozbiljno događa. Samo me ništa nije volja! Valjda od juga! Nisam loše - a opet teško me je pokrenuti. Ima dana kada je dovoljno da zalutam na neki blog gdje sve frca od veselja - i već sam bolje. Danas ne nalazim takav blog. Ili ga i ne tražim? Zamislila sam se nad nekim pričama... bračnim uglavnom. Tako su prepoznatljive. Davno prije, kada sam rodila svog prvog sina, bila sam doslovno u panici. Nisam bila sigurna napreduje li beba dovoljno na težini, zašto nije otpao pupak - a već je trebao, trebam li mu dodavati vode ili mu je dovoljno samo mlijeko, da li da ga uspavljujem na rukama ili da poslušam starije i ostavim ga da plače.... Po glavi mi se vrzmalo milijun pitanja na koja nisam imala spremne odgovore - a bilo me je sram pitati. Spremala sam se za prvu kontrolu kao školarka, imala sam spreman spisak sa pitanjima, zabrinuta zbog ničega... Bilo mi je smiješno kada sam otvorila prvu knjigu o bebama - svi odgovori su ležali tamo. Ono što je na prvi pogled izgledalo kao da se događa (kao za inat) samo meni - događalo se svim mladim majkama! Od toga je stvorena nauka! Savjeti su ležali na dohvat ruke! Samo je trebalo zaviriti u knjige...
Od onda sam puno čitala, zamarala sam se razmišljanjima (kao da ću tako nešto novo otkriti), osluškivala sam tuđa iskustva, vidjela sam mnoge veze (iako mnogi moji prijatelji i rođaci više nisu u braku), ali nikad nisam do kraja shvatila koja pravila važe za sve prilike! A opet - nakon nekog vremena svi brakovi počnu sličiti jedan na drugog kao jaje jajetu. Kako vratiti zaljubljene poglede? Večeri kada je dovoljno samo biti zajedno? Kako izbjeći čitanje novina na zajedničkoj kavi? Zajedljive komentare na račun svojih sposobnosti (pardon, nesposobnosti!). Kako očekivati i nakon ohohoho godina braka poneko iznenađenje - i dobiti ga? Na kraju gdje se to izgube nježne riječi i riječi ljubavi - kada sa sigurnošću znam da ljubavi još ima? Ili sam samo previše čitala - pa su mi očekivanja nerealna i suvišna? Ili sam premalo počela razmišljati o tome koliko dajem - a previše o onom koliko primam? Ili je danas samo takav dan?
- 11:04 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.