sebi pripadam

27.08.2007., ponedjeljak


Vikend
U prosjeku svakih sedam dana padam na istom ispitu koji se zove: vikend! Ma i sama riječ u prijevodu znači da je rad završio, i Bog je ostavio sedmi dan za odmor, nekako mi je i logično nakon šest dana rada (u svim smjenama) pronaći neko vrijeme namjenjeno samo za mene, ali ne ide mi baš najbolje. Svašta sam probala... isplaniram pažljivo svaki dan, osmislim ga, probudim se sa širokim osmjehom na licu... i ugazim u jezerce duboko 20-tak centimetara. Pukla nam je cijev od vode! I bez plana mi baš ne ide. Uletim u vikend nepripremljena a muž, ničim izazvan krene očistiti dimnjak. Uskoro je svaki komad namještaja prekriven finom, masnom, crnom prašinom. Probali smo zvati i majstore, neka malo rade i oni... ali, i iza njih eto nešto posla za mene. Sinovi su pronašli neki poslić preko ljeta, neće valjda pomagati i u kući? I muž mi se izmori u firmi, a još mora iza posla uloviti nešto ribe za večeru - da ne pomislite da uživa! I kćer pomogne na svoj način - docrta temperama po tepihu koju šaru-baru.
Naći ću ja to svoje vrijeme, iskoristiću ga za sve što volim! Kada bi bar na brzinu znala što je to? Juče sam usred nekog posla uzela svoju Cvitu za ruku i otišle smo na plažu. Još nije sve izgubljeno, znam uživati! Dokazano!
- 09:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.