Kolumne drugog kruga pakla

Pozdrav ljudi. Nisam vas zaboravio, niti zaboravio pisati, ali se iskreno ne mogu sjetiti linka bloga. Nema veze, ionako ne čitam svoje nebuloze. Ajmo sada na nešto još manje pametno.
Što se može reći o današnjem danu? Osim što sam se dva puta mrtav trijezan skoro razletio na stepenicama, odlučio sam oplakivati drago novo sranje drage mi državice, pa otišao na kavu. Primjećujete da nešto nedostaje? Cigareta. Kafić koji je inače bio dupkom pun, sada je bio prazan. Prisutni su se držali kao na misi, no nisam siguran je li to zbog cigareta ili što prvi put vide sugovornike bez navlake dima. Ono, vide kako im sugovornici doista izgledaju. Strašno.
Ne znam što je gore - izlaziti van kako bih zapalio, i osjećao se kao životinja kraj penzića koji prolaze i komentiraju da je divan dan, a tako malo nedostaje da im čik zabijem u cvikere, ili pak to što sam poput pravog kronera prisiljen snifati posljednje čestice dima iz odjeće?
Danas sam prvi put u životu osjetio želju da naudim drugom ljudskom biću. Ok, i prije me to hvatalo, ali od onog silnog dima nisam znao gdje se moja skorašnja žrtva nalazila.

Naručio sam knjigu preko neta. Blaženi net. Samo zato što sam vidio u filmiću o autorici da puši jednu za drugom.

Sebastian Wright