Kolumne drugog kruga pakla

Činjenica: Sinoć sam gledao Operaciju trijumf. Naravno, ova bi rečenica kod svakog drugog Hrvata glasila: U nedostatku boljeg, gledao/la sam Operaciju trijumf, onako, malo, povremeno, ma više slušao/la… Sva sreća pa ja nisam svaki drugi Hrvat.

Često pratim emisije tog tipa, još uvijek tražeći osobu s onim nečim. Teško. Ne znam prijavljuju li se to u Big Brothere, Showtime, SSNMT-e (ovo zvuči kao neka obavještajna agencija), OT-e i sl-e samo svaki drugi Hrvat ili su oni koji se prijave toliko gladni pozornosti da čine sve kako bi postali popularni? Jer, očito, to je najbolji recept. Rodiš se u ZeGe-u, odšetaš do susjedne nam državičice koju su poznate američke novine uspjele izgubiti na karti (ok, Amerikanci su uspjeli i glavnim gradom Hrvatske proglasiti Sarajevo), pokupiš par titula na izborima ljepote, vratiš se natrag u Hrvatsku i gnjaviš svekoliki narod brojanjem do deset. Pokušajem brojanja. Nabadanjem…koječega.
Naravno, u tim express aparatima za slavu, pronađe se i pokoja iznimka. Osobe koje se ne prodaju u bescjenje, i baš zbog toga brzo potonu. Ne mogu ne pronaći sličnosti između nekih kandidata u raznim emisijama. Recimo, Sonja iz OT-a i Artemija (morao sam se dobrano pomučiti na guglu da pronađem ovo ime) iz Showtimea. Sličnog izgleda, sličnih vokalnih sposobnosti, donekle sličnog statusa i prošlosti, a bogami i slične pogodi moj spol građe. Začudo, obje su mi jedne od dražih osoba iz tih natjecanja.

Činjenica: Svaki drugi Hrvat još uvijek čita činjenicu numero uno.

Sebastian Wright