To je to...

Besmisleno je prosuti
još koju suzu nad tim.
Poljubac za kraj.
Isforsiran tragovima zaljubljenosti.
One od kada znam za sebe ovakvu,
kakva sam sada.
Već izmjenjena sa kilogram dva viška.
Neprirodnom bojom kose.
Nekim sjajem u očima žene.
Gledam u ponor iza sebe iz kojeg niče
život sa tvojim tragovima.
Više ne pripadamo onoj zaljubljenosti.
Odrastamo nečim snažnijim
od svih života
u kojima smo se kao prepoznali
ali nismo sačuvali.
Možda je propušten...možda nije naš...
Izgleda,
zaslužili nismo imati jedno drugo tako.
Svjetlost u daljini, točka na srcu, mrak...
besmislen je pun mjesec.
Voljela sam biti zaljubljena u tebe.
Sada se moram upoznati sa sobom.
Onom koja nije tvoja i čiji nisi.
Prazna stranica ogledala koja šuti;
gorda, nepomična.
Možda joj jednom ispišem osmjeh života
nekim drugim očima...