Samo tebe...

I kada nisam znala da te volim,
to si bio ti.
Moje lutanje kada je sve kako treba,
nebivanje u zajedništvu,
tama u svjetlosti,
zraka u daljini,
sjaj u oku.
Uvijek pa uvijek, to si ti.
I kada živim neki drugi život,
ispunjavam bitno i glumim nehajno
u stvaranju života
i poštovanju smrti
opet si to ti...
kao siguran zagrljaj na kraju puta.
Iako krivo protumačivši znakove,
zagrizoh jabuku života
i vrijeme koje nemilosrdno uništava
svaki trenutak koji sam mogla
a ne dijelim s tobom...
Oprosti mi glupost
opraštam ti nehaj
i zahvaljujem Nebu što me voliš
pa makar i ovako...
dok teku moje suze u noći Spoznaje...