Život salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.
A mi smo.....
Domagoj Bešlić
Andrej Marić
Mario Bobić
Ivan Lukač
Mate Kujundžić
Josip Petrčić
Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:ili na:Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Od 23.07.07. bilo vas je:
Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.
Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.
Statistika
Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na: 5 kontinenata
130 zemalja 97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće, 167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa, 10 834 svećenika,
17 stalnih đakona, 2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika, 492 novaka. Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.
U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!
Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Autor nepoznat
Tragovi koraka u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
Sve ovisi!
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.
Salve, don Bosco
Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!
Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.
Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!
Pusti mreže te
Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.
Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!
Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?
Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava
Zvanje moje
Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.
Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.
U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.
I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.
Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.
Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.
Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.
U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.
Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.
Izidor Poljak
Croatio iz duše te ljubim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Bog Te Ljubi
Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.
Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.
On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.
Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.
(m.š)
Ja glasnik ću bit Božji
Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.
I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.
I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.
Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.
Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
Totus tuus
Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.
Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.
Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.
Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!
Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.
Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,
Totus tuus,
Bože moj!
(Ivan Bodrožić)
DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
28.05.2009., četvrtak
Susret novaka citave salezijanske Europe
U ovom javljanju ćemo vam prenijeti neke trenutke i događaje koje smo živjeli u tzv. »uzvratnom susretu« sa novacima iz Genzana.
Nakon vremena provedenog u gostima u Rimu, naši tadašnji »domaćini« su došli k nama na salezijanske izvore. Ovaj susret je bio poseban po tome što su sudjelovali i drugi europski novicijati. Osim novaka iz Genzana obilježavanje 150. obljetnice salezijanske kongregacije svojom prisutnošću su uveličali i novaci iz Francuske, Slovačke,Češke i Poljske, samo druga dva novicijata iz Poljske nisu bila u mogućnosti doći na prvi susret europskih novicijata.
Prve dane smo proveli sa novacima iz Genzana,a poslije su nam se pridružili ostali. Bili smo u Colle don Boscu gdje je naš svetac rođen,gdje se igrao,gdje je radio i osluškivao glas Božji.
Ovo mirno mjesto je bogato sjećanjima i porukama. Nakon toga put nas je odveo u Capriglio-rodno mjesto mame Margherite. Osim rodnog mjesta mame Margherite bili smo i u rodnom mjestu Domenika Savija.
Mnoge značajne stvari smo vidjeli u u Chieriju u kojem je don Bosco proveo 10 godina tijekom svog školovanja.Tu je stavljen u realan svijet u kojem je kroz konkretno doživljena pitanja tražio rješenja.Tu se našao u bezgraničnom sebedarju koje je bilo mjerilo ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Posebno važan je bio posjet Valdoccu i »salezijanskom Torinu«. U Torinu smo posjetili kapelu gdje je don Bosko bio zaređen za svećenika,zatim crkvu sv. Franje Asiškog
gdje se dogodio povjesni susret između don Boska i prvog dječaka njegovog oratorija,Bartollomeja Garellija.
U Valsalicu(Torino) je don Boskovo tjelo je počivalo do 1929. Don Boskova tomba je odmah nakon njegove smrti postala meta brojnih hodočasnika. ZA SLIKE-KLIK-
U Valdoccu(»svetoj salezijanskoj zemlji«) smo proveli više dana i noći. Kažemo noći,jer smo prisustvovali blagdanu Marije Pomoćnice,čije su se mise služile i tjekom noći uoči blagdana. Bazilika Marije Pomoćnice je srce Valdocca i salezijanske obitelji. To je Crkva Majka iz koje su krenuli prvi misionari i iz koje još danas kreću svake godine. Don Bosko ju je želio kao centar koji će zračititi pobožnošću prema Mariji. Stoga bez sumnje možemo reći da je prisustvovanje tom blagdanu i misnim slavljima bilo najpoučnije i najljepše iskustvo,tim više što smo i mi novaci mogli pomoći salezijancima u određenim poslovima. Bili smo im produžene ruke i pomogli smo ima da sve protekne u najboljem redu kako bi vjerni puk koji je prisustvovao slavljima mogao uistinu osjetiti ljepotu i važnost marijanske pobožnosti i u miru se preporučiti našoj nebeskoj zagovornici.
Sve je zaključeno veličanstvenom procesijom,na kojoj smo mi novaci imali čast pjevati.
Tako smo imali priliku slikati srcem pouzdanje u Boga.
Dragi naši nismo vam se mogli javiti neko vrijeme, ali sada imamo radost podjeliti s vama zaista bogata iskustva koja smo živjeli predhodnih dana.
Imali smo blagoslov i priliku provesti deset obogaćujućih dana u Rimu, zajedno sa talijanskim prednovacima i novacima drugog novicijata u Italiji koji se nalazi u Genzanu( mali gradić u blizini Rima).
Kao i uvijek princip je bio isti, tj. sve je imalo odgojnu metodu.
Susret nas novaka sa prednovacima, zaista je bio jedno predivno iskustvo vjere, iz kojeg smo izašli zaista obogaćeni i puno odlučniji za naš daljni put ka prvim zavjetima.
Prva tri dana proveli smo s prednovacima. Bio je to susret dijaloga, susret »licem u lice« , ali ne samo s drugima nego i sa samim sobom, jer je to bila prilika da svatko pogleda što nosi u sebi, s otvorenošću i jasnoćom.
Nakon toga smo se oprostili s njima, te smo zajedno sa novacima iz Genzana sudjelovali na susretu salezijanske mladaži iz tog djela Italije.
Ono što je uljepšalo taj susret je upravo to što smo se tu istu večer među 5 000 mladih susreli sa našim postnovacima. Velika radost, jednostavno neopisiva.
Sljedeći dan smo posjetili mjesta sv. Pavla, takozvane »tri fontane«( legenda koja kaže da je to mjesto na kojem je potekla voda kada su sv. Pavlu odrubili glavu), te prlijepu baziliku sv. Pavla.
Posjetili smo i jezero Castel Gandolfa za koji vjerujemo da ste već čuli jer je to ljetna rezidencija i odmorište Svetog Oca,a osim toga u tome mjestu se nalaze prelijepi »papini vrtovi« u kojima smo mogli provesti koji trenutak.-per le foto-clic-
Posjetili smo i tri marijanska svetišta u Rimu, koja su nam uistinu približila još više Marijinu vrijednost i ljepotu .
Posjetili smo i našu generalnu kuću u Pisani u kojoj smo imali predavanja o socijalnim komunikacijama, posjet arhivi naše kongregacije, te susret sa nekim od poglavara.
Nažalost našeg don Stjepana Bolkovca nismo uspjeli vidjeti jer je bio na poslovnom putovanju.
Jako nas je obradovao i posjet salezijanskom fakultetu, na kojem, studiraju naši postnovaci i Filip-naš bogoslov na drugoj godini teologije, s kojim smo se također susreli i bratski podjelili koji trenutak.
Istu večer imali smo čast u Genzanu »ugostiti« zajednicu postnovaka te dva novicijata »Kćeri Marije Pomoćnice«.
Tom susretu prisustvovao je i don Francesco Cereda – povjerenik za formaciju.
Na blagdan svetog Dominika Savia smo imali čast i blagosov prisustvovati audijenciji sa svetim Ocem papom Benediktom XVI. na trgu svetog Petra.
To je zasigurno najmilosniji događaj koji će na poseban način ostati urezan u našim sjećanjima.
Posljednji dan imali smo zajedno sv. Misu na kojoj smo ujedno obilježili i osmi mjesec našeg novicijata.
Mnogo ljepih stvari, dosta različitih sredina, ali ono najradosnije je da smo vas nosili sa nama u molitvama.
Neka vas čuva i prati zagovor Marije Pomoćnice ( kojoj upravo započinjemo devetnicu a preporučujemo je i vama, jer je zaista jedno bogatstvo imati Mariju za majku i osjećati se njenim sinom).
.
Maria Domenica Mazzarello (Mornese, 9 svibnja 1837 – Nizza Monferrato, 14 svibanja 1881) bila je talijanska redovnica, zajedno sa sv. Ivanom Boscom ustanovila je kongregaciju "Kceri Marije Pomocnice", koja je dio Salezijanske obitelji. Papa Pio XII proglasio je 1951. svetom Mariju Domenicu Mazzarello.
Nasim sestrama zelimo sretan dan njihove prve majke!!!
VAS, DRAGI NASI, POZIVAMO NA MOLITVENU OFENZIVU, ZA NOVA DUHOVNA ZVANJA U KONGREGACIJI NASIH SESTARA!!!