Salezijanski novaci 2009/2010

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (23)
Srpanj 2007 (30)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
finoŽivot salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.

A mi smo.....

Domagoj Bešlićcool
Andrej Marićheadbang
Mario Bobićpjeva
Ivan Lukačsretan
Mate Kujundžićparty
Josip Petrčićthumbup

Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:

ili na:
Salesiani Monteoliveto Novizi Croati Strada al Colletto, 44 10064 Pinerolo (TO) Italia

Od 23.07.07. bilo vas je:



Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.

Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.


Statistika

Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na:
5 kontinenata

130 zemalja
97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće,
167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa,
10 834 svećenika,
17 stalnih đakona,
2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika,
492 novaka.
Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.

U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:


11 regularnih kuća,
16 župa i 1 kapelaniju,
87 svećenika,
3 braće laika,
11 klerika - studenata.
7 novaka
7 prednovaka

Sveukupno salezijanaca ima 101.

Za dušu...

Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!

Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.

Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!

Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!

Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!

Autor nepoznat


Tragovi koraka u pijesku

Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."

Autor nepoznat

Sve ovisi!

Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…

Sve ovisi o tome u čijim si RUKAMA!

Slike 2008./09.
01 - Prvi tjedan
02 - Naš život
03 - Drugi mjesec
04 - Curatorium
05 - Duh. vježbe
06 - U 2009.-toj
07 - Veljača
08 - Na pola puta
09 - Roditelji
10 - Mix travanj

Galerije - Novicijat
01 - Zavjeti
02 - Prvi tjedan
03 - Mandati
04 - Branje grožđa
05 - Mjesečni izlet
06 - Razno do 13.11.
07 - Curatorium - 14.11.
08 - Milano - Izbori
09 - Loreto - vježbe
10 - Snijeg - Jaslice
11 - Božićni koncert
12 - U posjetu novicijatu
13 - Mjesečni izlet
14 - Mjesec veljača
15 - Mega fotogalerija
16 - Rim - Megagalerija
17 - Sicilija
18 - Naši zavjeti
19 - Zavjeti #2.

Prednovicijat
Slike

Linkovi
SDB Prednovaci
Kceri Marije Pomocnice u Hrvatskoj
Vojni kapelan
Vatikan
Sveta Stolica
Salezijanci u Svijetu
Kćeri Marije Pomoćnice
Hrvatska provincija Sv. Ivana Bosca
KMP Sloven.-Hrvatska provincija
Župa - Podsused
Župa - Knežija
Župa - Rudeš
Župa - Jarun
Župa - Zadar
Salezijanska mladež
Salezijanci suradnici
Katehetski centar
Don Bosco Danas
K. Š. C. - Žepče
Salez.Gimnazija Rijeka
Redovnici
IKA
SDM Sydney 2008
Pastoral mladih SMN
Postula. Ivana Pavla II.
PGS
Katolici na Internetu
Blog.hr
GodTube
Veritas
Verbum
Udruga Isus je put
Udruga Ivan Merz



Zanimljivi blogovi

Oratorij ZD
Nate
Hrv.katolicka mladez
Helix
Gimnazijalac
S.Mirjam
Luka
Ivan Marija
Assilletta
About marketing
Lion queen
Davorove novosti
Don Blog
Afrika priča
Marijina djeca
Konzervativni
Veriga


Novicijat
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.


Salve, don Bosco

Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!

Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.

Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!

Pusti mreže te

Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.

Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'

Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!

Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?

Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!

Krist na žalu

Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.

Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.

Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava

Zvanje moje

Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.

Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.

U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.

I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.

Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.

Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.

Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.

U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.

Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.


Izidor Poljak

Croatio iz duše te ljubim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine

Bog Te Ljubi

Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.

Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.

On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.

Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.

Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.

(m.š)

Ja glasnik ću bit Božji

Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.

I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.

Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.

I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.

Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.

Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.

Totus tuus

Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.

Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.

Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.

Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!

Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.

Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,

Totus tuus,
Bože moj!

(Ivan Bodrožić)



DOBRODOŠLI...

Daj mi duše, drugo uzmi...

Za svako ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist: "Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.

Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."

25.08.2008., ponedjeljak

Odobrena nam je molba za zavjetovanje! Počinje kraj novicijata!



Dragi naši vjerni pratitelji!

Još točno 14 dana i postat ćemo salezijanci!!!

Kako se približavamo tom važnom datumu, vršimo posljednje formalne pripreme... Naime, da bi naši odgojitelji uopće mogli odlučiti da li nas prepustiti zavjetima ili ne, potrebno je prije toga napisati molbu za zavjetovanje. Mi smo ju napisali, predali kućnom vijeću i kućno vijeće (nakon svog vijećanja), je sve pozitivno riješene molbe proslijedilo vijeću pijemontske Provincije koja daje svoju zadnju procjenu.

Danas, nakon dovršetka provincijalnog vijeća, sve su nam molbe pozitivno riješene i sad, recimo to tako, počinje kraj novicijata i službene pripreme za 8. rujna ove godine kada ćemo se po prvi put svečano zavjetovati javno na poslušnost, čistoću i siromaštvo u don Boscovom duhu!!!

Dakle, URBI ET ORBI, Gradu i svijetu objavljujemo svim posjetiteljima da 8. rujna 2008. u Colle don Boscu u 15:30 započinje svečano misno slavlje, kojim predsjeda don Francesco Cereda (vrhovni savjetnik Družbe zadužen za odgoj), na kojem ćemo se zavjetovati te pristupiti salezijanskoj Družbi - ili jednostavno, postat ćemo salezijanci! Vjerujemo da ćete nas imati u molitvama za one koji neće prisustvovati... i na tome Vam hvala!

Inače, molbi je prethodilo ozbiljno pripremanje... Otišli smo u planine na oko 1000 metara nadmorske visine te smo jedan dan bili sami u planinama, svatko je išao na svoju stranu i pripremao se za ovaj važan korak. Iako nas lijepo vrijeme nije baš pratilo, ipak smo otipšli u planine i odvojili se od ostatka svijeta na jedan dan kako bi razmišljali i meditirali uz sve ono što je okruživalo naš život i što će ga okružvati. Svatko je uzeo hranu i već oko 9:30 smo se raspršili u tišini... Povratak je bio zakazan za 17:00 sati. Iako možda djeluje da se u tim trenutcima može odmarati, spavati, sunčati... ozbiljnost "pustinjskog" dana je donijela čitanje i meditiranje naših Konstitucija, kao i dijela Evanđelja kojeg smo odabrali kao slogan godine (Izvezi na pučinu - Lk 5, 1-11), meditiranje don Boscovog sna o 10 dijamanata (koji govori o tome kakvi bi trebali biti salezijanci) te naravno i pisanje molbe za pripuštanje zavjetima. Sve to je ispunilo cijeli naš dan. Središnji susret dana je bilo klanjanje u 17:00 sati u kapelici gdje smo poslije molili večernju. Sa krajem večernje molitve, počeo je pljusak - eto i Bog nam se smilovao pa nam omogućio ovo predivno iskustvo odluke pisanja molbe u najljepšoj katedrali na svijetu - prirodi.

Naravno, došlo je i vrijeme blagog opuštanja, pa smo poslije intezivnog dana, otišli na pizzu u olimpijsko selo napravljeno za zimske igre u Torinu 2006. godine, a i svratili smo u Sestriere da bi vidjeli skijaške staze. I povratak kući.

Na večernjoj smo molitvi 14. kolovoza u ruke vikara pijemontske provincije predali naše molbe. Kako je trenutak iziskivao slavlje, nakon duhovne okrepe, mi Hrvati smo pripremili naše tradicionalne palačinke kao tjelesnu okrepu poslije večere.

Prošli tjedan se nismo javljali jer smo bili na 7-dnevnim duhovnim vježbama koje nam je držao promicatelj postupaka za proglašavanje blaženih i svetih u našoj salezijanskoj obitelji, don Enrico dal Covolo. Ne treba reći da su dani bili predivni, prepuni intezivnih i jako dobro pripremljenih meditacija i naravno šutnje (no, dobro,.. nije trajala cijelo vrijeme). Svakako, kako je dotični savjetnik Kongregacije za nauk vjere... saznali smo pokoju pikanteriju iz Vatikana (onako, novosti koje se povjeravaju na uho)...

I eto, dragi naši, to bi bilo ukratko od nas. Čekaju nas burni dani priprema, posljednjih čišćenja kuće,..., odijela su već spremna i pripremamo se polako pripremiti sve za naše zavjete i za nove novake.

Usput, gledajući naš prethodni post koji je bio iznimno posjećen s obzirom da je bio na naslovnoj stranici bloga, želimo otkloniti još pokoju nejasnoću koja se dala isčitati iz komentara.

Naime, istina je da je tamo jako teško i da se teško živi i da bi bilo dobro s djecom raditi cijelu godinu. No, također smo i napisali da tamo žive tri časne sestre salezijanske koje su cijelo vrijeme s njima i rade tokom cijele godine... posjećuju obitelji, rade s majkama, idu u zatvore i organiziraju oratorij... tako da, iako smo mi u pojačanom sastavu organizirali dječje ljeto, nikako ta djeca nisu zapuštena tokom godine. Dapače, naše časne su i svojim trogodišnjim radom već počele polako mijenjati ono mračnije lice Catanije. Samo toliko.

To bi bilo sve za ovaj put... Javljamo vam se uskoro, a do tada... držite nas u svojim molitvama... Pozdra svima!

- 17:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.08.2008., subota

Sicilija - dječje ljeto s djecom okruženom mafijom, drogom, siromaštvom


Dragi naši!!!

Obećajemo ovaj trenutak već više od 7 dana, ali tek smo se sada uspjeli vratiti u dnevni ritam i nadokanditi nedostatke u poslovima zbog boravka na Siciliji...

Napokon je došao red i na naš blog (istina, malo je zanemaren u posljednje vrijeme) te vam ovim postom predstavljamo naše iskustvo na Siciliji. Kako ste mogli već i pročitati u prethodnoj vijesti, veliku većinu proteklog mjeseca proveli smo na Siciliji, organizirajući dječje ljeto za mlade Catanije, koji žive u okruženju mafije, droge, prostitucije i siromaštva. Pa krenimo redom...

Prvi dan, 4. srpnja, krenuli smo iz kuće oko 16:00 sati... Čekao nas je put duži od 24 sata... U kući se prije samog polaska osjećala velika napetost jer smo se za ovo pripremali intezivno više od 2 tjedna, ali radovali smo se i lagodnijem stilu oblačenja (jedva smo dočekali kratke hlače...). Napokon, uz oproštaj od subraće, s Božjim blagoslovom, krenuli smo prema našem cilju. Ne treba kazati kako je oduševljenju nije bilo kraja u sva tri kombija: pjesma, šala, zabava... prava ljetna iskustva! Prvo zaustavljanje je bilo u Pisi oko 21:00 za večeru... i nakon toga noćna vožnja prema Rimu i dalje prema Siciliji... Kako se išlo južnije, bila je očigledna sve lošija sposobnost vožnje lokalnog stanovništva, tako da smo već oko Rima morali imati oči dobro otvorene (vozi se bez obzira na pravila, znakove... kako nekome puhne u datom trenutku).

Neumorni i savjesni vozači nastavili su odgovorno raditi povjerenu im zadaću, dok su ostali koristili noć za odmor. Sasvim slučajno smo se zaustavili u jednom malom gradiću pored Reggio Calabrija gdje smo potražili salezijance i gdje smo slavili dnevnu sv. Misu (18-sti sat vožnje). Posije toga, oko 13 sati, već smo bili na brodskom ukrcaju za Siciliju. Već se tamo osjetilo kako ćemo imati problema sa sporazumijevanjem (jezik sasvim različit od talijanskog)... No Božja Providnost je dala svoje znakove. Umjesto da platimo 80 € za svaki kombi... prodavač karata, vidjevši da smo salezijanci, rekao je kako je Bog velik i dao nam 80 € za jedan kombi i za ostala dva 2x45 €... "viva la Sicilia"!!! (čovjek je poslije toga zamolio samo za molitvu za njegovu ženu).

Sami pogled dok smo se približavali moru, ali napose putovanje brodom, probudilo je kod nekih nostalgiju za našim predivnim Jadranom (nije da Jonsko more ne valja, ali naše je naše...). Dolazak na sicilijansko kopno probudilo je u nama glad, te smo već za 10 minuta nastavka vožnje, napravili ručak-pauzu. Nakon ručka i kave uputili smo se prema našem cilju: sv. Gregorij (ogranak Catanije) gdje su salezijanci a kuća je inače bila nekoć novicijat... Ta kuća nam je bila prenoćište. Upravo s mjesta prenoćišta vidjela se Etna, koja je u ovom trenutku aktivna i koja je izlijevala lavu... predivno!!! Smještanje, odmor, večera i brzo na spavanje za nadoknađivanje energije (usput, ne treba kazati kako je dolje bilo najmanje 40 stupnjeva, pa vi sad spavajte ako možete...)

Sutradan, 06. - nedjelja, otišli smo prema našem odredištu, gdje se organizira dječje ljeto... Catanija, kvart imenom Librino... kvart koji ima cca. 70 000 stanovnika, kvart koji je trebao biti elitni, a postao je ruglo grada, mjesto gdje mafija najitezivnije radi i gdje nema zakona... gdje vrijedi samo zakon ulice. U tom kvartu se nalaze već tri godine tri časne sestre salezijanke (Kćei Marije Pomoćnice) koje upravo rade s djecom kvarta, ali i s obiteljima kako bi im pokušale bar malo promijeniti savodnevicu.

Dolaskom do časnih, prošli smo kombijem pored najgoreg dijela kvarta - zgrade imenom "Betonska zgrada"...zgrada koja je polusagrađena, koja nije niti upisana da postoji u registru grada, zgrada gdje se droga prodaje kao u dućanu, gdje odlaze živjeti svi oni odbačeni, zgrada koja živi isključivo od mafije i njenog rada... vidjeti sve to ostavilo je snažan dojam na nas, ali pomalo i strah... Jer bili smo upozoreni da riječ "mafija" ne postoji, bili smo upozoreni da djecu ne pitamo koga imaju u kući jer je sigurno netko bio u zatvoru ili se bavi mafijaškim poslom... bili smo upozoreni da ne dodirujemo djecu jer ako te optuže da si ih udrio (a to uopće nisi napravio), bolje ti je da se više ne pojavljuješ... Vjerujemo dok ovo čitate da vam izgleda kao da netko prepričava neki film... ali sve je ovo, nažalost, istina.

No, vratimo se posjetu časnama i upoznavanju s njima. Pri upoznavanju, vidjeli smo tri časne sestre... Lucija, Enza i Renata... sasvim obične.. ali koje su uspjele (uz sve prijetnje, uništenja, itd...) promijeniti bar malo Librino... Predstavile su nam kvart, rad u kvartu (animacija na ulici, rad u oratoriju kojeg su otvorili u kući, posjećivanje obitelji, napose onih koji žive u "Betonskoj zgradi", odlazak u zatvor, posebno onaj za maloljetnike, rad s majkama i ženama...). Sve nam je jednim dijelom i pojačalo želju da i mi doprinesemo poboljšanju kvarta svojim radom.

Za sve vas koji ne znate i nemate iskustva s izrazom "dječje ljeto", evo kratkog upoznavanja. Dječje ljeto je tipični salezijanski "proizvod", a cilj mu je organizirati ljetnu animaciju djece na tjedan, dva, ili više... Dječje ljeto na opušteni način potiče djecu da se druže uz crkvu te pri tom da duhovno rastu što je sve začinjeno sa igrokazima, plesovima, radionicama, druženjem, veseljem i izletima.

Tako smo i mi osmislili dvotjedno dječje ljeto za djecu Librina pod temom : "Podučavajmo don Boscovim srcem", gdje smo djeci kroz šaljive igrokaze prikazali kako trebaju koristiti dobro svoje ruke, usne, uši, srce, noge... sve u cilju osobnog rasta i pokušaja prikazanja postojanja drukčijeg svijeta od onog u kojem žive.

Novaci i lokalni animatori podijelili su se u dvije grupe te su, kroz jutro, jedni radili kod časnih, dok su drugi paralelno radili ispred "Betonske zgrade". Poslijepodne smo svi bili zajedno ispred "Betonske zgrade" gdje smo organizirali animaciju na ulici. Branko je bio u grupi animiranja ispred "Betonske zgrade", dok su David, Danijel i Ivan bili u oratoriju kod časnih.

Jutra su uobičajeno provedena na način da smo se ustajali u 6:30 i u 7:00 upućivali prema časnama... potom sv. misa s jutarnjom molitvom, doručak, pospremanje za ručak i oko 9:00 počelo je s primanjem djece... Do službenog počekta smo s djecom pričali, igrali se ili plesali. Potom se išlo u improvizirano kazalište, prestavljao se igrokaz dana čiji je cilj bio prikazati susret don Bosca s jednim od svojih dječaka i kako je taj dječak naučio dobro koristiti jedan dio tijela... tako smo i mi djecu učili kako dobro koristiti oči, uši, usta, srce, noge... Djeca su bila podijeljena u 8 ekipa te je poslije igrokaza išao rad u grupama kako bi animatori još bolje djeci objasnili zadaću dana.... Posije toga je bio odmor, potom igre i onda razne radionice (izrade narukvica, aviona od papira, origami, žonglerstvo, nogomet, kreiranje malih umjetničkih radova i sl.). Sve bi trajalo do 12:30 kada bi djeca išla kući na ručak. Mi bi se svi skupili oko 13:00 sati i tada bi ručali zajedno s grupom koja je išla ispred "zgrade". Poslijepodnevni predah nije dugo trajao, jer smo samo tada imali mogućnostodganiziranja sutrašnjeg dana zajedno s kratkim trenutkom formacije svih animatora na temu don Bosca.

Oko 16:45 uputili bismo se svi prema "betonskoj zgradi" i tamo radili animaciju djece uz ples, radionice i igru. Sve bi trajalo do 18:30 kada bi završili "radni dan" s molitvom i blagoslovom. Slike same "zgrade" ćete vidjeti u fotogaleriji (na što ćete sigurno obratiti posebnu pažnju), ali interesantno je i vidjeti kako na zgradama ima veliki broj muškaraca koji vas promatraju. Jedni promatraju radi toga da vide što radite i da vas prate, dok velika većina gleda s balkona jer ne smiju sići van s obzirom da se nalaze u kućnom pritvoru... strašno!!!

Srijedu, petak i drugi utorak smo odvojili za odlazak na more, koje je izskivalo veću potrošnju energije, jer smo morali ograničavati kretanje 150 djece u moru kako bi ih mogli imati na oku... tako da od kupanja nismo imali gotovo ništa.

Dječje ljeto nije bilo subotom i nedjeljom te smo te dane koristili za obilazak Catanije i posjet grobu blažene Magdalene Morano, časne sestre kćeri Marije Pomoćnice koja je svojim požrtvovnim radom promijenila sudbine brojnih djevojaka Sicilije. Posjet njenom vječnom počivalištu iskoristili smo za kupanje u moru i rijeci (koja je imala i pustolovni karakter).

Došao je i četvrtak, kao zadnji dan dječjeg ljeta gdje smo organizirali i proslavu i sve je bilo u svečanijem ozračju. Čak su se i roditelji neke djece pridužili te su zajedno s njima, pokušali kroz brojne igre, prikupiti što veći broj bodova. Svima nama animatorima bilo je žao završiti ovo iskustvo, nakon što smo uspjeli izgraditi odnose s djecom, nakon što smo počeli kako-tako kužiti sicilijanski, a tek djeci... Na kraju dječjeg ljeta, uz proglašenje najboljih ekipa, poslali smo s balonima u zrak naše molitve koje smo napisali tokom dječjeg ljeta; svaka ekipa posebno... te smo napravili zajedničku fotografiju.

Iako je četvrtak bio zaključni dan, za onu djecu koja su se dobro ponašala, petak, 18., smo organizirali posjet aqua-parku gdje su djeca uživa u blagodatima bazena i popratnih sadržaja... I za nas je to bio opuštajući dan jer su se djeca ponašala odgovorno te su bili slobodni zabavljati se kako im odgovara...

U međuvremenu, don Rosso, najstariji član naše zajednice (93 godine) je završio u bolnici u teškom stanju te je bio u stanju kome pred samu smrt. Svaki sat smo iščekivali novosti ukoliko bi bilo potrebno prekinuti dječje ljeto i vratiti se u Pinerolo... Kako je bilo planirano tokom povratka posjetiti i novake iz Rima, to smo otkazali da bi se što prije vratili kući. Ne treba napominjati da je svaka zajednička molitva bila upućena za njegovo ozdravljenje, no i liječnici su rekli da je sve gotovo. No, pri odlasku u aqua-park, dobili smo telefonski poziv kako se don Rosso probudio iz kome te kako je počeo jesti, skinut s aparata.... Val oduševljena preplavio je svih nas, upravo radi toga što su vijesti bile negativne i čekali smo najgore, kad ono... počeo se oporavljati. Tako je odlučeno da se vratimo kući kako je bilo planirano te smo uspjeli susresti novake iz Rima u Salernu (koji su također na samom jugu Italije organizirali dječje ljeto) te smo s njima proveli zajedno cijelu nedjelju. Bio je to posljednji naš susret prije zavjeta.

Već sada je post prevelik i teško je sve dojmove napisati... dobar dio toga smo morali i izostavili što ćemo velikoj većini i prepričati kada stignemo. Ali ono što zasigurno ostaje kao činjenica jest da smo djeci uspjeli prenijeti poruku važnosti vrijednosti u životu, poruku da pravila postoje i vrijede, da postoje mladići i muškarci koji nisu nasilni, ne tuku i ne psuju... donijeli smo im mrvicu sunca u njihove teške živote... Žalosno je vidjeti dijete od 10 godina koje je reklo da ima želju postati diler i prepričao nam je sve u detalje kako se obavlja dilerski posao... žalosno je vidjeti djevojke-djevojčice od 14 godina koje su već trudne ili imaju djecu... žalosno je vidjeti da odbačeni od društva i danas žive u "betonskoj zgradi" gdje se dila droga kao da se prodaje voće i gdje fekalije padaju niz javne stepenice, gdje se problem smeća rješava spaljivanjem kada se baci kroz prozor te kad se smeće nakupi... žalosno je što djeca i da hoće ne mogu ići u školu jer moraju ići krasti za stariju bandu...žalosno je što je toj djeci oduzeto pravo na život izvan tog kvarta Librina jer im je oduzeta čak i želja za upoznavanjem onoga što postoji izvan kvarta... žalosno je vidjeti dijete koje si držao u rukama i koje se igralo s tobom, za 5 minuta preprodaje drogu i ulazi u krug mafije.... Ali, ne treba sve niti gledati tragično... cilj koji smo si zadali smo i ostvarili... pokazali smo da postoji i nešto van svijeta droge, van mafije... vjerujemo duboko da će sjeme koje smo posijali i niknuti kad-tad... i da će se lice Librina polako početi mijenjati... A mi ćemo ih pratiti svojom molitvom.

S ovim završava ovo prekratko-predugo prepričavanje iskustva dječjeg ljeta na Siciliji... Treba kazati kako nije sve tako crno, da je Sicilija predivan otok, ima svoja bogatstva, a napose hranu u kojoj smo uživali u svakom trenutku.

Možda će slike više kazati, stoga vam predstavljamo našu fotogaleriju, klikom na >OVDJE<.

Ukoliko vam se rodi kakavo pitanje ili želite nekakovo dodatno pojašnjenje, slobodno napišite komentar ili nam se javite mailom. Veseli vam daljnji provod ljeta.
PS. Što radimo sada, 37 dana prije naših prvih zavjeta, uskoro ćemo napisati. Puno pozdrava šaljemo i našim prednovacima, koji se kao i mi prošle godine, nalaze u Colle don Boscu gdje uče talijanski jezik... Sretno i hrabro naprijed!!!


- 17:12 - Komentari (14) - Isprintaj - #