Život salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.
A mi smo.....
Domagoj Bešlić
Andrej Marić
Mario Bobić
Ivan Lukač
Mate Kujundžić
Josip Petrčić
Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:ili na:Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Od 23.07.07. bilo vas je:
Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.
Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.
Statistika
Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na: 5 kontinenata
130 zemalja 97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće, 167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa, 10 834 svećenika,
17 stalnih đakona, 2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika, 492 novaka. Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.
U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!
Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Autor nepoznat
Tragovi koraka u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
Sve ovisi!
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.
Salve, don Bosco
Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!
Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.
Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!
Pusti mreže te
Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.
Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!
Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?
Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava
Zvanje moje
Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.
Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.
U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.
I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.
Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.
Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.
Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.
U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.
Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.
Izidor Poljak
Croatio iz duše te ljubim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Bog Te Ljubi
Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.
Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.
On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.
Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.
(m.š)
Ja glasnik ću bit Božji
Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.
I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.
I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.
Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.
Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
Totus tuus
Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.
Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.
Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.
Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!
Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.
Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,
Totus tuus,
Bože moj!
(Ivan Bodrožić)
DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
29.03.2008., subota
PRIJELOMNA VIJEST >> Vrhovni poglavar na našim svečanim zavjetima!
Dragi naši vjeri pratitelji i čitatelji!
Ovih dana iz Rima, gdje se održava Vrhovni sabor naše Družbe, stižu samo predivne vijesti... ovaj put jedna vijest koja se IZRAVNO dotiče nas i naše novačke generacije!
Iz dobro obaviještenih izbora bliskih hrvatskim novacima prekjučer je zaprimljena obavijest da će na našem svečanom zavjetovanju u Colle don Boscu, 8. rujna 2008. godine biti prisutan i naš Vrhovni poglavar don Pascual Chávez Villanueva.
Ne znamo kako i na koji način opisati radost svih nas kad smo to sinoć za večerom doznali.
Ruku na srce, cilj zavjetovanja nije Vrhovni poglavar, no podijeliti te svečane i radosne trenutke naših života s njim, zaista je posebna milost!!!
Dragi naši... još 5 mjeseci... vrijeme leti... brzo će i to.
Zahvaljujemo se svima onima koji su sudjelovali u ovom lobiranju... oni znaju tko su
Veliki pozdrav svima još jednomu kratkom vremenu!!!
Pa našoj radosti nikad kraja!!! Ovaj gospodin sa slike, gosp. Claudio Marangio upravo je izabran za novog Vrhovnog ekonoma naše salezijanske Družbe (ilitiga jednostavnije: novi vrhovni ministar financija Družbe). A našoj radosti nema kraja jer s ovim gospodinom smo se upoznali i štoviše, surađivali smo zajedno jer je sve do sada bio ekonom ove pijemontske provincije u kojoj se nalazimo.
Ako ste pažljivo čitali, mogli ste primjetili da ispred njegovog imena nema nikakav don ili nešto slično jer gosp. Claudio nije salezijanac svećenik nego je salezijanac laik... dakle osoba koja se zavjetovala na poslušnost, siromaštvo i čistoću bez ulaska u sveti red.
Naš Claudio je stvarno sposobna osoba i nije čudo što je postao novi Vrhovni ekonom. Rođen je 17. veljače 1965. godine (dakle, ima 42 godine) i svoje prve zavjete je dao 8 rujna 1985. godine, a svoj novicijat je prošao upravo ovdje gdje se mi nalazimo - u Pinerolu, Monte Oliveto. Nakon zavjetovanja za salezijanca laika, išao je u Rim na postnovicijat gdje je pohađao dvogodišnji studij duhovnosti na našem Universitŕ Pontificia Salesiana (gdje ćemo valjda mi ići nakon našeg novicijata na filozofiju). Poslije postnovicijata, išao je na dvogodišnju asistenciju.
Ponovno se vraća u Rim i to zbog studija ekonomije te je diplomirao 1995. godine. Vrativši se u Torino, radio je u našoj izdavačkoj kući LDC, te je 2002. godine postao ekonom pijemontske provincije i eto sada... Vrhovni ekonom.
Interesantno je spomenuti kako gosp. Claudio nije bio redoviti član ovog Vrhovnog sabora (dakle, nije ga poslala pijemontska provincija kao predstavnika), već je bio izravno pozvan od Vrhovnog poglavara don Cháveza.
Upoznali smo se s njim kada je bila proslava don Bosca u Valdoccu u Torinu gdje je on bio zadužen za svečani ručak te mu je nekoliko novaka bilo na ispomoći prilikom služenja za stolom ( i jedan od nas!!!). Uistinu, osoba koja zna svoj posao i koja je k tome veoma smirena i ležerna ... čak do te mjere da neki nisu vjerovali da je on salezijanac nego osoba iz cateringa unajmljena za rad.
A što reći nego da je bila čast upoznati ga... sad ćemo malo teže do njega... a neka ga Gospodin obdari svim darovima potrebnim za dobrim vođenjem ekonomata Družbe.. Bravo Claudio... imat ćemo ga u svojim molitvama!!!
Don Chávez ponvno izabran za našeg Vrhovnog poglavara!!!
Dragi naši,
javljamo Vam svim radosnu vijest! Ovo jutro članovi 26.-tog Vrhovnog sabora salezijanske Družbe potvrdili su u prvom krugu glasanja Don Pascuala Cháveza Villanuevu kao Vrhovnog poglavara salezijanaca u slijedećem šestogodišnjem periodu 2008-2014.
Rođen u Real de Catorce, država San Luis Potosě u Meksiku 20. prosinca 1947. godine, Pascual Chávez Villanueva je bio učenik u “Colegio Mexico” u gradu Saltillo, gdje se njegova obitelj preselila te gdje se, upoznavši sa salezijancima, odlučio za redovnički poziv nasljedujući don Boscovsku karizmu.
Redovnički život je započeo novicijatom u Coacalcou, gdje je položio svoje prve zavjete 16. kolovoza 1964, a u Guadalajari vječne 1970. godine. Također u istom glavnom gradu države Jalisco bio je zaređen za đakona 10. ožujka 1973. godine te je 8. prosinca 1973. godine zaređen za svećenika.
1975. godine, nakon provedenih nekoliko prvih godina službe u zajednici za odgoj mladih salezijanaca u Chapaliti, odlazi u Rim na “Istituto Biblico” gdje diplomira 1977. na Svetom Pismu. Bio je docent i ravnatelj Teološkog instituta San Pedro Tlaquepaque od 1980. do 1988. te je bio izabran kao Provincijal provincije Meksiko-Guadalajara od 1984. do 1994. godine. Pri kraju svog mandata, započeo je doktorski studij biblijske teologije te je doktorirao u Salamanci, Španjolska 1997. godine.
Na 24.-ti Vrhovni sabor salezijanske Družbe, 1996. godine, bio je pozvan ne redovnim putem, već od tadašnjeg Vrhovnog poglavara don Juana Edmunda Vecchija kako bi postao regionalni savjetnik za Međuameričku regiju (Sjeverna i Srednja Amerika).
Trećeg travnja 2002. godine, tijekom 25.-tog Vrhovnog sabora, don Pascual Chávez Villanueva je, izborom u prvom krugu, postao deveti nasljednik don Bosca nakon što je don Vecchi umro u siječnju iste godine.
U prvom šestogodišnjem razdoblju, don Chávez dao je snažan naglasak u pronošenju salezijanske karizme na što autentičnijoj duhovnoj razini podsjećajući uvijek na one najpotrebnije kojima su salezijanci poslani u društvu i Crkvi. Mnogo su cijenjena njegova pastoralna pisma u kojima, osim onih gdje predstavlja posebna područja djelovanja Kongregacije, je ponudio za razmišljanje i produbljivanje teme o svetosti, Riječi Božjoj te redovničkom životu.
Također su mnogo cijenjeni i ostali pisani doprinosi kao i godišnje Pobudnice svim članovima salezijanske Obitelji; napose ovogodišnja koja je nastala kao odjek na poziv Pape Benedikta XVI. o nužnosti kvalitetnog odgoja.
Don Chávez si je nametnuo zahtjevnu zadaću posjetiti u svom prvom mandatu sve provincije i delegature Kongregacije, kako bi bio upoznat sa trenutnim stanjem svih dijelova Kongregacije te je svojim šarmom, smješkom i prisutnošću osnažio svima nadu u realizaciju don Boscovog odgoja mladih kao “poštene građane i dobre kršćane”. Tako je don Chávez posjetio i hrvatsku provinciju sv. Ivana Bosca krajem 2005. godine gdje se susreo s mladima, salezijanskim sjemeništarcima, kćerima Marije Pomoćnice te hrvatskim salezijancima.
Zbog njegovog iznimnog rada na polju redovničkog života, postao je članom Kongregacije za posvećeni život za vrijeme Pape Ivana Pavla II. Nakon što je bio član radnog tima teološke komisije, u 2006. godini je izabran za predsjednika Unije Vrhovnih Poglavara.
26.-ti Vrhovni sabor salezijanske Družbe koji se održava u Rimu, nastavlja s radom na pet tematskih područja te odabirom ostalih članova vodstva Družbe.
Mi ga i dalje imamo u svojim molitvama i zazivamo Božji blagoslov na njega, njegovo vijeće da i dalje dobro vode ovu Kongregaciju!
Evo nas napokon javljamo se na današnji predivni dan...
8. rujna započeo je naš hod za Isusom Kristom na don Boscov način i danas se nalazimo točno na PLOVICI NAŠEG puta za postati salezijanci.
Dugo nas nije bilo... jedan je razlog tromost... jedan je razlog što smo imali problema s pristupom Internetu (nismo ga imali tjedan dana) i sad ćemo ponovno punim snagama naprijed.
Ovih dana prošlo je podosta vremena... sudjelovali smo na otvaranju Vrhovnog sabora salezijanske Družbe... vidjeli ste da smo se sa našim Vrhovnim poglavarom opet slikali (slika nam nikad dosta). Također, pisali smo opet ispit iz Konstitucija... s obzirom da smo imali manje od 5 dana za pripremit se... magistar nam je dao lagan ispit, svi prošli da odličnim ili vrlo dobrim...
Korizmeno vrijeme provodimo u odricanju, molitvi i dobrim djelima. Prvi tjedan smo dnevno osobno molili iz Vjerovanje, pazili na točnost, sudjelovanje u zajedničkim poslovima i doručak je bio jednostavan. Drugi tjedan smo uzeli čitti jednu knjigu iz Biblije po želji, tišinu uveli u 21:30, odrekli se Interneta i poslijedponevne marende. Treći tjedan smo intezivirali posjetu kapelici, pazili više na urednost i posao koji radimo te se odrekli voća za večeru i vina. Četvrti tjedan (ovaj) smo se trebali detaljnije upoznati s jednim/om svecem-icom, intenzivirali smo međusobni dijalog, razumijevanje i spremonst na oprost te smo se odrekli ponovno posijepodnevne marende. Peti tjedan ćemo više moliti za osobe koje su potrebne molitve i za one koji od nas očekuju molitvu, živjet ćemo trenutke bratskog usmjeravanja i ukazivanja na poboljšanja zajedničkog života, te ćemo se odreći prijepodnevne marende. I u Svetom Tjednu ćemo se posebno posvetiti sakramentu oprosta i euharistije te pripremiti dostojno za predstojeće blagdane. Na nivou zajednice, imat ćemo generalno čišćenje kuće te se traži dostupnost te ćemo imati lagani doručak.
Eto...ovo je ukratko ono što je zacrtano na nivou zajednice iako svatko je imao mogućnost nadodati svoje osobne pokore i odricanja. Naravno, petkom navečer je post, odnosno cjelokupno odricanje večere umjesto koje je zajednička molitva.
Vratimo se na svakodnevnicu... Uz sva ova događanja, imamo malih problema s dobivanjem dozvole za boravak ovdje u Italiji... pa nam to oduzima malo mira i strpljenja...
Došli su nam prednovaci iz provincije Venetta (Venecija i okolica) pa s njima provodimo podosta vremena jer ove godine svi prednovaci koji nas posjete (talijanskog govornog područja) imaju programiran boravak.
Velikih novosti nema... osjeća se polako početak kraja novicijata.. već se govori o našem odlasku na Siciliju u sedmom mjesecu... magistar je već dolje bio radi priprema.
Ah...da... ima novost... napravili smo svoj mjuzikl/igrokaz... koji traje svega 50 minuta... i prema rasporedu ga izvodimo kako nam neka veća grupa dođe.
Zaboravili smo napisati da smo izdali i naš prvi CD s Božićnim pjesmama... uskoro ćemo (poslije Uskrsa) snimiti i CD s gregorijanskim napjevima i još jedan naš... nazovimo ga CD generacije s našom himno, naravno....
Kako je prošlo podosta vremena... evo jedne galerije s našim slikama u proteklom periodu. >GALERIJA SLIKA<
Do skorog javljanja, veliki pozdrav svima....
PS. U subotu, 08. ožujka započinje međunarodna manifestacija "Dani kršćanske kulture" u Splitu, Dubrovniku i Šibeniku čiji je glavni organizator nakladna kuća Verbum iz Splita. Kao i do sada, njihov bogati program sastoji se od izložbi, predstavljanja knjiga, CD-ova, projekcije filmova, koncerata te tribina. Preporučujemo Vam pogledati detaljnije cjelokupni program na web adresi Dana kršćanske kulture i pozivamo vas da izdvojite malo slobodnog vremena jer je ulaz na sve manifestacije BESPLATAN!!!