Život salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.
A mi smo.....
Domagoj Bešlić
Andrej Marić
Mario Bobić
Ivan Lukač
Mate Kujundžić
Josip Petrčić
Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:ili na:Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Od 23.07.07. bilo vas je:
Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.
Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.
Statistika
Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na: 5 kontinenata
130 zemalja 97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće, 167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa, 10 834 svećenika,
17 stalnih đakona, 2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika, 492 novaka. Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.
U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!
Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Autor nepoznat
Tragovi koraka u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
Sve ovisi!
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.
Salve, don Bosco
Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!
Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.
Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!
Pusti mreže te
Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.
Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!
Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?
Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava
Zvanje moje
Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.
Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.
U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.
I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.
Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.
Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.
Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.
U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.
Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.
Izidor Poljak
Croatio iz duše te ljubim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Bog Te Ljubi
Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.
Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.
On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.
Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.
(m.š)
Ja glasnik ću bit Božji
Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.
I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.
I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.
Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.
Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
Totus tuus
Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.
Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.
Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.
Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!
Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.
Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,
Totus tuus,
Bože moj!
(Ivan Bodrožić)
DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
26.02.2008., utorak
Leti, leti...
Opet vas nema? Nista ne pisete? Gdje ste? Sto se dogada?
Samo su dio pitanja koje nam postavljaju poznati i nepoznati.
Vjerujete nam nismo vas zaboravili i nismo odustali od bloga.
Dnevni ritam smo prebacili u petu brzinu te nam vrijeme leti,
svakim danom sve brze. Slobodnaog vremena je sve manje i manje.
I nije da se mi zalimo....
Za par dana cemo zapaliti sestu svijecu i obiljezit polovicu naseg
boravka u novicijatu. Da, proslo je sest mjeseci od kada smo tu.
No sto smo radili u proteklih par tjedana...
Pocetkom korizme zapocela su i predavanja u biskupiji na kojima
redovito sudjelujemo cetvrtkom na vecer.
Osim sto predugo traju znaju biti i zamorne no jako su posjecene.
Sudjelovali smo na susretu novaka i novakinja pijemontske regije u ekumenskoj
zajednici Bose. U posjetu su nam bili mladi iz Lombardije.
Uz apostolat, skolske obveze i ucenje uspijeli smo prikazati i
predstavu pod naslovom " Duc in altum!" koju smo sami napisali i pripremili.
Vec smo pozvan u brojne zupe i oratorije na gostovanje.
Uz ecaja socialnih komunikacija odradili smo i tecaj kateheze umjetnosti koji ce nam
koristiti u buducem radu.
Tecaj je vodila casna sestra Kristina Kcer Marije Pomocnice
David i Terze su u prosli cetvrtak dali u krv u pinerolskoj bolnici.
Ostali dio dana su iskoristili za odmor sve u laganom ritmu.
Bilo je i sale na njihov racun.
Dan nakon toga smo isli na policiju zbog dozvole za boravak koju nismo dobili
zbog propusta talijanske ambasade. Proceduralne probleme trebamo brzo rijesti.
Za to smo dobili mjesec dana. Nadamo se da ce sve biti u redu.
Scene sa policije ne zelimo vam prepricavat jer nisu za one loseg zeludca.
U nedjelju smo pjevali na svetoj misi kojom je otvaren 26. Sabor nase druzbe.
Susreli smo Vrhovnog poglavara don Pasquala s kojim smo se slikali.
Ostatak vremena proveli smo zajedno s nasim provincijalom don Ivanom, don Pejom i don Stjepanom.
Nakon ugodnoh boravak u Valdoccu vratil ismo se kuci dko nam je maestro don Carlo krenuo za Cataniju
dogovroti nas boravak ovo ljeto. O tome drugom prigodom...
Jucer smo i mi proslavili spomendan blaženog Alojzija Stepinca. Sveto Misno slavlje predvodio je nas maestro don Carlo Maria Zanotti u koncelebraciji s četvero salezijanaca svećenika. Predstavljajući blaženog Alojzija Stepinca, te moleći za hrvatski narod odakle dolaze četiri novaka, tj mi. maestro je ponudio novacima osobu blaženog Stepinca kao model gorljivog svjedočenja za Krista i vjernosti Svetoj Stolici.
"U nedavnoj prošlosti, nedaleko od mjesta gdje se nalazimo, svi totalitarni režimi gušili su vjeru u Isusa Krista, a posebno komunizam. Bio je to režim koji je podmuklo htio iznutra razoriti Crkvu i vjeru. Današnji blaženik, bliski nam je svjedok kako u životu nije potrebno ništa više doli Krist uskrsli", te je blaženikov život podcrtao njegovom izjavom: "Ako ovaj crveni kardinalski grimiz označuje krv, onda me veseli da podnesem mučeništvo". Pozvao je novake da gorljivošću primjera koje im Crkva predstavlja, imaju na umu da život darovan Isusu Kristu i ljudima nije isprazni život.
Prigodom spomendana blaženog Alojzija Stepinca u glasilu Svetišta svetog Ivana Bosca iz don Boscovog rodnog mjesta, Colle don Bosca, objavljeno je na dvije stranice svjedočanstvo o osobi i djelu blaženog Stepinca.
Autor teksta Paolo Risso, iznoseći povijesne činjenice o blaženikovom životu završava tekst molitvom Gospodinu da nam poda svećenike koji su nalik blaženom Alojziju Stepincu te koji će nastaviti hrabro svjedočiti vjeru u Isusa Krista. Članak na talijanskom jeziku u PDF formatu pogledajte >OVDJE<.
Dragi naši... NAPOKON, da ponovno napišemo NAPOKON smo ponovno uz računalo, Internet i tako uz sve vas! Ovaih prethodnih mjesec dana je bilo naprosto nemoguće zbog brojnih obveza javiti vam se tako da nije problem u zanemarivanju bloga, već je problem bio u vremenu kojeg nismo niti imali.
Kako smo poprilično u zakašnjenju, polako ćemo objavljivati članke o tome što smo radili i gdje smo bili... Pa ćemo tako započeti s našim mjesečnim izletom u siječnju. Taj dugo očekivani dan odlaska na snijeg je napokon svanuo. Za ovaj mjesecni izlet (tal. rusticazio), maestro je odabrao Balboute, mjestašce samo koji kilometar udaljeno od Sestrierea, poznatog talijanskog skijališta.
Prisjecajuci se Janičinih i Ivičinih pobjeda i mi smo krenuli u snježne avanture.
Danijel koji je prije par dana operirao nokat na nožnom palcu morao je ostati u kući koja se nalazi u podnožju planine. Mo nije mu bilo dosadno. Pripremajući raznovrsne delicije za večeru zajedno sa subratom Riccardom saznao je mnoge zanimljive stvari (ilitiga trach partija sa Riccardom), koje će nam poslužiti u daljnjem boravku u novicijatu. NIŠTA NAS NE SMIJE IZNENADITI. :-)
Ostali su krenuli prema vrhu gdje se nalazi salezijanska kuća za mlade. Nakon prvog dijela puta, koje je protekao u ugodnom razgovoru i upoznavanju krajolika, došli smo do dijela gdje je put nestao. Prekrio ga je snijeg te smo krenuli u nepoznato. Upadajući u dubinu snijega više od jednog metra, dobro smo se zabavili.
Unatoč boravku na snijegu skinuli smo se junački u kratke rukave jer je bilo jako vruće. Neki su već vidjeli ostatak novicijata u krevetu, ali nitko se nije razbolio. Pošto smo napravili mnoštvo fotografija, krenuli smo na ručak. Kratki odmor i obilazak. Uživajući u prirodi zahvalili smo Gospodinu na svim ljepotama kojima nas dariva.
Sniježni rat ili grudanje je zapoceo naš maestro. Sa sobom je poveo u zaklon grupicu novaka, te je napadao ostale novake koji su se hrabro branili. Nakon sat vremena otpora i sve jačih napadaja od novaka, pao je i maestro. Skočivši u 2 metra duboki snijeg ostao je zatrpan te je brzom akcijom novaka koji su ga jos više zatrpali ubrzo "spašen". Plativši cijenu rata, obećao je novacima lagodan život bar do večeras!
Prije povratka krenuli smo na vrh planine gdje smo izmolili krunicu. Nakon sat vremena koje smo proveli u spuštanju, vratili smo se u kuću gdje nas je dočekao Danijel s vrućom čokoladom, čajem i kolačima. Pojedinci su zazivali kuhano vino, ali ništa od toga. Uz ugodnu atmosferu i pjesmu uz komin zavrslili smo naš boravak u Balbute.
Blagdan sv. Franje Saleškog proslavili smo u zajedništvu sa sestrama Pohoda Marijina (sestrama koje je osnovao sv. Franjo Saleški zajedno sa sv. Ivanom Chantal) s kojima smo na osobit način povezani i vrlo se često susrećemo! Kako je taj dan, svetkovina našeg zaštitinika i sveca po kojem smo dobili ime, bilo je potrebno i prikladno proslaviti. S obzirom da se radi o časnim sestrama koje žive kontemplativno (strogi molitveni red), mi smo bili njihovi gosti. Njihova molitva prožeta radošću koju nam svjedoče pri tim susretima veliko su nam ohrabrenje na našem putu. Sestara je u Pinerolu desetak, a većina ih iz Latinske Amerike. O istom takvom samostanu sestara u Zagrebu kliknite na ovaj >LINK< Svetu misu predvodio je pinerolski biskup mons. Pier Giorgo uz koncelebraciju desetak svećenika. Tijekom sv. Mise sestra Maria Guadalupe položila je svoje prve redovničke zavjete. Ona dolazi iz brojne obitelji u kojoj ostale četiri sestre također pripadaju Redu sestara Pohođenja, a jedini brat im je svećenik. Po završetku sv. Mise slijedile su čestitke sestrama popračene veličanstvenom pripjevom Jubilate Deo [lat. Slavite Gospodina]!
Koji dan poslije, slavili smo blagdan sv. Ivana Bosca, našeg osnivača u župi. Malo smo ga slavili i prije vremena (nedjelja prije blagdana) kako bi mogli proslaviti sa župljanima te našim dobročiniteljima. Pritom smo prikladno uredili kuću i blagavaonicu, a o ručuku vam nećemo govoriti kakav je bio.... prste lizat!!! Poslije svega, nije bilo kraja povratku u "realnost" jer su nas čekale druge obveze koje ćemo opisati u drugom postu...
Slike, po već starom dobrom običaju, pogledajte >OVDJE<.
U bazilici Marije Pomoćnice u Torinu svečano je proslavljen blagdan sv. Ivana Bosca, naseg oca i učitelja mladeži, osnivača salezijanaca.
Središnje misno slavlje predvodio je torinski nadbiskup kardinal Severino Poletto u koncelebraciji s vikarom salezijanskoga poglavara don Adrianom Bregolinom, pijemontskim provincijalom don Pietrom Migliassom i više svećenika.
Kardinal Poletto u propovijedi je pozvao sve strukture, crkvene i javne, na odgovornost u ponudi kvalitetnih programa koje će izgrađivati mlade. Nije bit mlade samo privući Crkvi, već ih odgojiti srcem kojim je odgajao sv. Ivan Bosco - od mladih stvoriti "poštene građane i dobre kršćane". Danas nam nedostaje don Bosco da vrati na pravi put izgubljene vrijednosti, počevši od vjere, obitelji do međuljudskih odnosa. Ne možemo očekivati kvalitetne kršćane ako nemamo kvalitetne obitelji u kojima se razgovara i moli zajedno, upozorio je propovjednik. Kako možemo očekivati od mladih da budu pošteni građani i dobri kršćani ako im se putem sredstava javnog priopćavanja nudi pogrešna i nerijetko zastranjena propaganda, upitao je kardinal i poručio: "Mladima se treba pokazati put nade. Ići protiv 'struje vremena', kako se mladima obratio u Loretu papa Benedikt XVI., znači u osobi Isusa Krista pronaći nadu i sreću za život". Čestitajući blagdan svim članovima salezijanske obitelji, kardinal je zaželio da salezijanska karizma i dalje nastavi prodirati u srca mladih te tako biti primjer i drugima da se mladima može približiti formulom don Bosca: "razumom, vjerom te ljubaznošću".
Poslijepodnevno misno slavlje predvodio je vikar Bregolini, koji je primio zavjete 26 novih suradnika i suradnica koji su postali članovi salezijanske obitelji. Upriličen je i izravan prijenos sa svečanoga misnog slavlja vrhovnog poglavara don Pasuala Chaveza Villanueva, koji je u Panami proslavio stogodišnju salezijansku prisutnost. Na svim misnim slavljima molilo se za zagovor sv. Ivana Bosca za sve mlade u svijetu te za XXVI. vrhovni sabor salezijanaca koji će započeti 24. veljače u Torinu te će se nastaviti u Rimu.
Nas osvrt i izvjestaj o svemu slijedi uskoro... Jako smo zauzeti!!!