DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
|
27.11.2007., utorak
Idemo li dalje ?!?
...je bilo pitanje koje smo si postavili kada smo u nedjelju, vraćajući se sa izbora, zapeli u vlaku više od sat vremena... No, krenimo od početka...
Kako vidite na slici,u prošlu nedjelju smo posjetili Milano. Naša avantura je započela u 4.30 ujutro kad je bilo zakazano buđenje. Brzinska kava i kolač te put pod noge. Na željezničku stanicu nas je odveo don Carlo (naš el jefe) koji je u 5 ujutro doletio raspjevan i radostan u blagovaonicu. Na stanici prvo iznenađnje. Nema najave vlaka te nalazimo da je prvi vlak u 7.30!
Šok i nevjerica su razbijeni dolaskom autobusa koji nas je odveo u Torino. Naravno da nikome nismo dali spavati u autobusu te smo izvrtjeli sve moguće izborne kombinacije. U Torinu nam je vlak zamalo pobjegao jer smo se, misleći da ima vremena, vukli do perona ko krepane kokoši. Tada smo ugledali kako vlak kreće za minutu. Prvo jurarnje razgibavanje od dolaska u novicijat. U Milano smo stigli oko 9 sati te smo krenuli prema Duomu ili milanskoj katedrali (za koju ne treba posebno napominjati da je predivna). Zadivljeni njenom ljepotom slikali smo se nekoliko puta te krenuli prema konzulatu.
Kako se konzulat našao na novoj adresi,našim preprekama nikako kraja. Vođeni iskustvom prijašnjih posjeta Milanu ubrzo smo pronašli isti te smo oko 9.30 glasali i ostali s našim ljudima dvadesetak minuta u razgovoru i upoznavanju. Pao je i poziv na koktel... onako... na čašicu druženja, jer, hm... ipak se sad treba držati zajedno u tuđinskoj zemlji. Potom smo sudjelovali na svečanoj misi u katedrali koja je bila na ambrozijanskom obredu s tim da je više-manje sve bilo na latinskom jeziku.
Uslijedio je obilazak Milana i okolice. Osim katedrale i trga, posjetili smo poznatu milansku Scalu, potom dvorac Sforzzesco u centru grada te Corso Buenos Aires.
Slike sa ovog izleta možete pogledati >OVDJE<
Zadovoljni i umorni krenuli smo kući u pet sati. U Torino smo stigli u sedam da bi zbog kašnjenja vlakova u Pinerolo stigli u 22.15. Zbog kašnjenja smo umalo prouzrokovali par srčanih udara jer smo zvali Hrvatsku da javi našima u Pinerolu kako kasnimo. Hvala našima na brzoj akciji...
Naši su svi gledali film, a mi do duboko u noć pratili rezultate izbora....
PS. Na salezijanskom teološkom fakutetu u Torinu (poznatiji pod imenom Crocetta) smo sudjelovali na koncertu u čast svetkovine svete Cecilije, mučenice i zaštitinice sakralne glazbe. Trudimo se uploadati na YouTube video uratke naših pjevanja pa kad uspijemo, stiže novi post.
Do tada... veseli pozdrav svima
|
- 18:00 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
17.11.2007., subota
Posjet don Stjepana Bolkovca
Kakav završetak tjedna!!
Prvo curatorium i posjet naših, a već danas novo iznenađenje.
Po završetku duhovnih vježbi, koje je obavljao u Avigliani, posjetio nas je don Stjepan Bolkovac.
Mestro nam je jos jučer rekao kako nam netko stiže u goste, ali nije znao tko.
Kako je subota dan naših apostolata David je morao u Piscinu tako da njega nema na slici.
Don Stjepan trenutačno boravi u Rimu gdje radi u Generalnoj kući.
U ugodnom razgovoru vrijeme je proletilo i don Stjepan je morao nastaviti svoje putovanje.
Saznali smo dosta o povijesti naše provincije te o prvim salezijancima iz Hrvatske, ali o tome ćemo drugi put.
Radosni i počašćeni posjetom otpratili smo don Stijepana oko 17 sati uz pozdrav do skorog susreta već u veljači prilikom otvaranja Generalnoga sabora nase družbe ili čak možda prije.
|
- 20:48 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
15.11.2007., četvrtak
Uživancija!!!!
Dragi naši,
danas su nam planine malo zabijelile pa želimo pogled a našeg balkona podijeliti s Vama! do skorog javljanja, pozdrav svima!
|
- 16:01 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
14.11.2007., srijeda
Curatorium ili susret Provincijala
Jučerašnji dan iščekivanja naše ekipe iz Hrvatske započeo je zanimljivo i smiješno.
Naime skoro svaki dan imamo show program kad jedan brat iz zajednice koji je tu od 1949, inače kolega iz novicijata s kardinalom Bertoneom, tijekom zajedničkih molitava pjeva sve svojom melodijom malo povišenog tona tako da se nitko ne može suzdržati od smijeha.
Za zabavu se ovaj put pobrinuo mladi ekonom koji je usred pjevane molitve izmiješao tekst tako da su svi zastali minutu u smijehu, a jedan od odgojitelja, je zalegao od smijeha doslovce na orgulje i još ta mješavina tonova je zakuhala ionako uzavrelu atmosferu.
No vratimo se "Curatoriumu", na hrv. susret Provincijala svih novaka koji se nalaze u novicijatu.
Jake hrvatske snage branili su naš Provincijal don Ivan i Ravnatelj malog sjemeništa u Podsusedu, don Milan. Događaj je svojim prisustvom uveličao i Danac, koji dolazi ovdje slijedeće godine.
Već sinoć smo se upustili u priće i pričice koje su trajale i trajale.....(cca do 00:40, a inače idemo spavat u 22:30)
Jutros smo nastavili sa susretima treće vrste te se prepustili planiranjima i prepričavanju događaja. Don Ivan je svoj dio posla obavio prije ručka, koji je bio jako ukusan i obilat
Razgovor s don Milanom je obavljen također u ugosnom ozračju u popodnevnim satima današnjeg dana. Za vrijeme ručka uz delicije gospođa iz kuhinje Provincijali Veneta i Friulija, Lombardije, Malte i Irske, Pijemonta te delegat Ukrajine su probali slatko iz Hrvatske popraćeno domaćim višnjevcem salezijanske izrade s podsusedskih grana višanja.
Popodne smo proveli u priči s Provincijalom. U dobrom društvu uvijek vrijeme brže prolazi tako se oko 17.00 sati približio trenutak povratka naše ekipe u domovinu.
Slike sa današnjeg susreta su >OVDJE<
Kako sve što je lijepo kratko traje tako su naši prije par sati krenuli kući...
. A mi....i mi ćemo brzo kući.. vrlo brzo ... već za Božić...a prije toga na još jedno mjesto...ali o tome nekom drugom prilikom...
Laka vam noć! Molimo za Vas! Ako imate neku posebnu želju i zahtjev da molimo za Vas, javite se preko bloga ili maila. Zdravi i veseli nam bili!!!
|
- 21:53 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
13.11.2007., utorak
Ljudi...mjesta... dogadaji...
Kako smo u iščekivanju dolaska hrvatske ekipe pređvodene Provincijalom don Ivanom, odlučili smo se javiti i napisati sva događana u prethodnim tjedanima!!!
Koliko je bilo događaja ne znam otkud početi....
Proslavili smo don Carlov rođendan i to jaaaaako svečano. Zabava je dosegla vrhunac kad je dobio ogromnu kutiju u kojoj je bio poklon. Naime kako mu je pukla sjedalica u uredu odlučili smo mu kupiti novu.... Oduševljenju nije bilo kraja. Ne treba napominjati da pjesme i šale nije nedostajalo. Večer smo zaključili molitvom u kojoj nas je pozvao da molimo za njega jer mu je to kao i svima potrebno. Maestro je iznimna osoba i zbilja teško je opisati rijecima. Svi koji su prošli godinu novicijata s njim znaju o čemu pričamo....
Drugi događaj koji nas je malo "uznemirio" je odlazak kući jednog lombardijskog novaka. Kako je novicijat i vrijeme u kojima se treba osluškivati Božiji poziv i početak življenja redovničkog načina života, neki se možda i ne pronalaze u tome. Tako je bilo i s našim donedavnim sustanarom koji je, na Maestrovu preporuku, žavrsio svoj salezijanski put te jučer i otišao.
U međuvremenu smo zapalili i drugu svijeću na našem godišnjem svijećanjaku.
Nadam se da ćemo video uspijeti postaviti na web. Mjesečnu duhovnu obnovu održao je don Testa, Provincijal u dva navrata u ovim krajevima....Trenutno je ravnatelj Teološkog fakulteta u Torinu.
Naš pastoralni rad se odvija u biskupiji te smo pretpošli vikend bili u Briccherasiu gdje smo imali "Dane poziva" na kojem je sudjelovao lijep broj mladih. U prošlu subotu smo bili u Bibbiani gdje smo imali klanjanje koje je bilo izvrsno posjećeno. Velika crkva je bila prepuna mladih s kojima smo kasnije bili na karaokama. Zabava je potrajala do ponoći te smo se kući vratili malo prije jedan sat.
Održali smo krizni štab. Ima pozitivnih zaključaka. Nadamo se da će ući u praksu. Vi budite kritičari zaključaka.
Slike koje ocrtavaju sve ove događaje su >OVDJE<
|
- 18:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.11.2007., nedjelja
Blaženi Ceferino Namuncura'
U župi Chimpay, u argentinskoj biskupiji Vidma, danas je u 11 sati po lokalnome vremenu proglašen blaženim Ceferino Namuncura'.
Kardinal Tarcisio Bertone,(salezijanac) Papin državni tajnik, u ime Svetoga Oca, predvodio je obred beatifikacije. Na misnom slavlju sudjelovali su brojni kardinali medu njima i kardinal Maradiaga, SDB; brojni biskupi te Vrhovni poglavar salezijanske druzbe don Pasqual Chávez Villanueva.
Ceferino je rođen 26. kolovoza u Patagoniji, u Argentini. Njegova je obitelj bila na čelu indijanskoga plemena Mapuche, a u njegovom se životu može osjetiti povijest, često dramatična, njegovoga naroda. On je izraz patnji, tjeskoba i očekivanja svoga naroda, koji se upravo tijekom njegova djetinjstva susreo s Evanđeljem i otvorio daru vjere, zahvaljujući hvalevrijednom radu salezijanskih misionara.
Njegov najveći ideal bio je „koristiti svome narodu“. Stoga je žarko želio postati salezijanac, svećenik, kako bi svojoj braći pokazao nebeski put. Započeo je studije u salezijanskome zavodu u Buenos Airesu, potom u Vidmi, a završio je u Frascatiju nedaleko Rima. U Rimu je obolio od tuberkuloze od koje je preminuo 11. svibnja 1905. godine.
Ceferino je za uzor odabrao svetoga Domenica Savija, kojega je Pio XII. 1954. godine proglasio svetim. Svetost novoga blaženika je primjer svakodnevne mladenačke svetosti: dobro i s ljubavlju činiti svakodnevnu zadaću, odlučno i stalno odgovarati na Gospodinov poziv.
Upravo o takvoj svetosti Ivan Pavao II. govori u apostolskome pismu 'Ulaskom u novo tisućljeće', a Benedikt XVI. je na svetkovinu Svih svetih u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji govorio: svetost nije iznimna povlastica malobrojnih, naprotiv, ona je zahtjevan cilj svakoga kršćanina, svakodnevice kršćanskoga života. U tome je tajna Ceferinove svetosti!
Blaženik je u noći na Veliki četvrtak 1904. godine doživio snažno i otajstveno euharistijsko prizor, koje je svojim prijateljima povjerio. Čuo sam tihi glas koji me zvao – Dođi, prijatelju, dođi!
Iznenadih se jer nikoga nisam vidio pokraj kreveta; ali kad sam došao k sebi, u rukama sam držao sličicu presvete Euharistije, koju sam po običaju uvijek stavljao u jastučnicu. Kad sam poljubio sličicu, učini mi se da ponovno čujem uporni glas – Dođi, prijatelju, dođi!
Gospodin je tako pozivao Ceferina na euharistijski život: nacrt „izlomljenoga kruha“ i „prolivenoga vina“, život koji ostavlja prazan grob i pobjeđuje smrt – Prvi salezijanski nadbiskup i kardinal Ivan Cagliero, promatrajući Ceferina, rekao – Vidi se da u ovome dječaku kraljuje milost. Rečeno je, to je istina – da drvo koje pada čini više buke od šume koja raste.
Ceferino po svojoj dosljednosti, vjernosti i odlučnosti jest pravi uzor za današnju mladež.
Dobrotvorni ideali kojima se Ceferino, poput brojne današnje mladeži, divio, stječu se, potvrđuju i jačaju zahvaljujući vjeri, sakramentima i molitvi.
Nikada ne smijemo zaboraviti da je ljudska povijest prije svega povijest milosti, poduprta i prosvijetljena Božjom providnošću, u kojoj su pravi heroji sveci, proglašeni i neproglašeni: oni su šuma koja raste !
|
- 18:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.11.2007., četvrtak
Rasturili smo ispit!!!
Dragi naši!
Ne možemo vam dočarati našu tugu što smo spori u pisanju na blogu! I nije ovo da se povlači ovaj problem po prvi put... već se dogodilo...
Zato uskoro imamo krizni štab oko funkcioniranja bloga jer ovako više ne može... moramo bit aktivniji, zar ne?
Utoliko, evo samo jedna kratka obavijest što smo radili.
Prije svega, malo ćemo samima sebi dignuti moral jer smo pisali prvi ispit iz prvog dijela naših pravila (točnije: Konstitucija). I moramo vam kazati, kako i piše u naslovu, da smo razvalili ispit. Jer, ovo je ipak prvi put da nešto moramo isproducirati na papir nevezano uz talijansku gramatiku na talijanski jezik. I osvojili smo bodove: 30, 29, 28, 27. (u Italiji maksimalna ocjena je 30 s tim da postoji i 30 s pohvalom ako je ispit preodlično napisan). Baš smo ponosni na naš uspjeh...
Inače, ovih dana smo praktički izbivali iz kuće jer smo pripremali i održali 3 dana susrete za mlade za izbor zvanja u životu. Cilj nam je bilo da mladi shvate da izbor zvanja nije samo postati svećenik/redovnik/redovnica/muž/žena već to znači da u dijalogu Gospodinom treba ispitati svoje talente, osluškivati što Bog traži od nas.I bilo je predivno... uskoro ćemo biti opširniji i sa slikama.
Proslavili smo rođendan od našeg maestra (hrv. učitelja novaka, odnosno nas) i tu je bilo jako zabavno pa ćemo i o tome nakon kriznog štaba...
Ima još stvari za pisati... ali eto...za sad samo da se oglasimo kako nismo otkantali blog i vas sve koji nas pratite.
Veseli pozdrav svima...mislimo i molimo za sve vas...
Javimo se uskoro...
|
- 14:07 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|