Život salezijanskih novaka.
Generacija 2009/ 2010.
A mi smo.....
Domagoj Bešlić
Andrej Marić
Mario Bobić
Ivan Lukač
Mate Kujundžić
Josip Petrčić
Naša e-mail adresa:
Rado ćemo Vam odgovoriti ako nam pišete na:ili na:Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Od 23.07.07. bilo vas je:
Poziv...
Poziv nije kao neka matematička jasnoća, nego to je sigurnost vjere kao što je bio slučaj sa Abrahamom kojega Bog zove da krene u nepoznato. Ako tražimo stopostotnu sigurnost, nikada je nećemo susresti. Ljubav je milosni rizik, ali taj rizik stoji u rukama Božjim, ne našim. Zapravo sigurnost će rasti sve više kada se iskreno odgovori na ono što se traži.
Poziv je jasnoća da smo dio predivnoga i tajnovitoga Božjega plana, u kojemu svatko od nas u svojoj slobodi, slijedi onaj odaziv koji je već usađen u nama od samoga začeća.
Statistika
Družba sv. Franje Saleškoga na svjetskoj razini djeluje na: 5 kontinenata
130 zemalja 97 provincija i delegatura,
1 865 redovničke kuće, 167 druge prisutnosti
114 kardinala i biskupa, 10 834 svećenika,
17 stalnih đakona, 2 817 klerika-studenata,
2110 braće laika, 492 novaka. Sveukupno Salezijanska družba ima 16 358 članova.
U Hrvatskoj i Bosni Hercegovini
Salezijanska družba djeluje:
Molio sam Boga za jakost,
a On me učini slabim,
da bih bio skroman i ponizan!
Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika djela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bezbrižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!
Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a on mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio sve ono
što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!
Autor nepoznat
Tragovi koraka u pijesku
Sanjah jedne noći, kako šetamo morskom obalom, moj Gospodin Bog i ja.
Pred mojim očima pojavi se brzinom filma moj život.
Za svaki odsjek mog života, kako mi se činilo, otkrih tragove stopala u pijesku.
Jedan par tragova pripadaše meni, drugi mom Gospodinu.
Kad je i posljednja slika pred mojim očima preletjela, osvrnuh se natrag i vidjeh
kako je u pijesku često ostao samo jedan par tragova,a drugi je iščeznuo.
Ti tragovi označavahu najteže trenutke mog života. To me zbunilo.
Okrenuh se Gospodinu i upitah ga:
"Kad sam ti predao sve što imah, da te mogu slijediti, tada si mi rekao da ćeš uvijek biti uza me.
A sad vidim da najdublje krize mog života prati samo jedan par tragova u pijesku.
Zašto si me ostavio upravo tada, kad sam te, sav očajan, najviše trebao?"
Gospodin me uze za ruku i reče: "Drago dijete, nikad te nisam ostavio samog, a pogotovo sam bio
uz tebe u vrijeme tvojih patnji i boli. Tamo gdje vidiš samo jedan par tragova u pijesku, tamo sam te
na svojim rukama nosio."
Autor nepoznat
Sve ovisi!
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
košarkaška lopta:
U mojim rukama vrijedi 200 kuna.
U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket:
U mojim rukama vrijedi 500 kuna.
U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap:
U mojim rukama može odagnati psa.
U Mojsijevim rukama može razdvojiti more.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama
dvije ribe i pet malih kruhova:
U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča.
U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi.
Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli:
U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice.
U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet.
Sve ovisi o tome u čijim je rukama…
Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi.
Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer…
Ne dolazi, ako se bojiš,
ne dolazi, ako ne ljubiš Crkvu kao majku,
ne dolazi, ako misliš da svojim dolaskom Družbi činiš uslugu.
Dođi, ako ti je jedina želja služiti Kristu,
dođi, ako imaš čvrsta ramena koja će podnositi teret,
dođi, ako imaš razborit, otvoren i bistar duh,
dođi, ako imaš srce veće nego svijet,
dođi, ako se znaš nasmijati dobroj šali, a ponekad i samome sebi.
Salve, don Bosco
Mladi cijelog svijeta nada
pronose pjesmu svoju
k 'o prijatelju pozdrav.
Oče ti ponovno se vrati
jer srce radost treba
a tko će nam je dati!
Salve, don Bosco, oče,
salve naš učitelju blagi
stijeg pobjeda nam slavnih.
Zovi sva srca mlada Kristu,
u ljubavi da mogu
svi gradit' novi svijet.
Slavlje je živjet s tobom, slavlje,
i proljeća vijek traju
k'o blagoslova rijeke.
Smjelo mi kročimo kroz vihor
i slijedeć zvijezdu svoju
dok tvoj nas zove glas!
Pusti mreže te
Pusti mreže te i sve poslove,
Čamac pusti taj.
Jer Gospodin zove da ga slijediš sad,
Srca pripravna.
Idem, evo me, o Gospodine,
Bit ću uza Te.
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Samo daj da opet čujem poziv tvoj:
'Dođi slijedi me!'
Hoćeš slijedit ga, idi prodaj sve,
Podaj gladnima!
Krista koji slijedi prima stostruko,
Vječni život k tom!
Žitna polja svud se talasaju,
Žetvu čekaju!
Radnik dal bi htio biti žetve te,
Žetve Gospodnje?
Čuvaj stado mi, za njeg' život daj,
K paši vodi ga!
Izgubljene traži koji lutaju,
Svjetla nemaju!
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava
Zvanje moje
Kad jednom vr'jeme dođe,
da k dragome pođem Bogu,
i kad dahnem zadnji puta
na samrtnom teškom logu,
čela moga neće resit
v'jenac lišća lovorova,
nit će povjest za moj spomen
trošit svojih zlatnih slova.
Uminut ću košto minu
milijuni ljudstva mnogi
veljem sv'jetu odaljeni
i prezreni i ubogi,
u osami što su teški
ovaj zemski vijek vili,
pa kad umru povjest ne zna,
da su ikad ovdje bili.
U seocu Bog zna kojem
proživjet ću svoje dane:
poslat će me zvanje moje
međ boge sirotane,
na tom sv'jetu što nemaju
prijatelja nikog svoga,
tek na nebu utočište
sviju b'jednih - dobrog Boga.
I u ime dobrog Boga
ja ću poći k svome stadu,
da ga kao anđel tješim
u njegovu teškom jadu,
da mirisni balzam lijem
u njegove gorke boli:
tješeći ga, zboreći mu,
da i njega Gospod voli.
Prema Bogu raspetome
dizat ću mu suzne oči,
pa će žića teškom stazom
moj bijednik lakše poći.
Zborit ću mu, kako ovdje
život traje kratko doba,
i da pravi tek počinje
s onu stranu hladnog groba.
Ja bogataš neću bit,
u biserju neću sjati
ko sretnici ovog sv'jeta,
pa mu blaga neću dati.
Dušu ću mu dati svoju
i krv vrelu srca svoga
i utjehu, što je pruža
vjera sveta Krista Boga.
Vjero sveta! Ti jedina
u toj našoj suznoj doli
utjeha si milijuna
i u tuzi i u boli.
Gdjegod Tvoje sunce sine,
i kud Tvoja zraka pane,
sušiš suze, vedriš lica,
ublažuješ gorke rane.
U narodu našem jadnom,
gdje je bol i tuga sama,
gdje se živi, gorko živi
ponajviše u suzama,
mnogim, gdje se znojem stvara
ona suha kora ljeba -
pronosit ću vjeru svetu,
ljudskoj boli melem s neba.
Pa će tako hrlit vr'jeme,
i proći će moji dani,
u zemlju ću hladnu leći,
gdje i moji sirotani.
A na grob mi neće stavit
mramornoga spomenika,
tek križ drven, jednostavan -
ko i život svećenika.
Izidor Poljak
Croatio iz duše te ljubim
Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači
Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite
Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača
Nek te rani kora kruva
Kapja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli
Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine
Bog Te Ljubi
Tvoju su lađu
Vjetrovi odnijeli
Na pučini dalekoj
Olujama lomili.
Al oblaci nestanu
Kad more sunce poljubi
Duša ti zna
Više nisi sam
Bog je s Tobom.
On te ljubi
S tobom uvijek ostaje
Kada pritisnu te boli
Ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora
Lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi
Tvojoj duši daje luku.
Kad tvoja se lađa
u nemirnom moru izgubi
Odbaci sav strah
Odbaci tugu
Bog je s tobom - On te ljubi.
(m.š)
Ja glasnik ću bit Božji
Ja glasnik ću bit Božji i ko cjelov mira
tom zemljom ja ću poć
i ljudstvo dizat k nebu, nebeskih bacat zraka
u tamnu, zemsku noć.
I zborit ću o Pravdi, Dobroti i Ljepoti,
o vječnoj ljubavi,
da svima jedan Bog je, što sve nas dobar stvori,
i da smo braća svi.
Pa kada k meni dođe, makar tkogod bio,
i otrcan i gol
i s mnogo rana teških, ja trpjeti ću s njime:
bol svač'ja moja bol.
I otrt ću mu suzu i vedriti mu lice
i rani melem bit
i dat ću sve mu svoje, a neću l' sveg tog moći,
bar s njim ću suze lit.
Pa stanu l' na me braća vikat: Crucifige!
ko na zlotvora kog,
ja slušat ću mirno, gdje me sude - neka!
Sam tako umr'je Bog.
Il prohtije li zloba da kamenjem se baca,
ko Stjepan ja ću stat,
zvat pravde Božje neću, za svoju ću braću
tek molbe Nebu slat.
Totus tuus
Pitao sam te, Svevišnji,
Tko sam i čiji sam ja,
Mali Lolek, po rođenju Poljak,
Pripadnik naroda kojemu su državu uzeli,
Član obitelji Wojtyla
Kojega život liši i oca i majke i brata po krvi.
Izgubivši što sam mislio da imam,
život mi oduze one kojima pripadah.
Ostaše mi tek dvije žuljave ruke
I snažna želja za životom.
I to si zatražio od mene tvrdeći kako trebaš dlanove moje
I moga srca ražaren plamen.
Pođoh za tobom,
Sav u čudu izgovarajući:
O Bože, zar si pozvao mene?,
Jer si me vodio u ralje crvenoga zmaja
Žudnjom raspalmataloga
Za krvlju tvoje djece.
Tu es sacerdos in aeternum – ti si svećenik dovijeka!
Tvoje mi rijeci uliše snagu.
Kad već pomislih da otkrih
identitet i poslanje,
iznenadi me tvoj ponovni glas:
Tu es Petrus – ti si Petar, stjena!
Imenom si me novim nazvao,
I, kao za ruku, uveo u vječni grad.
Čudesno mi suobličio
Pravome Velikom Svećeniku,
Bez oca i majke, bez genealogije.
Tebi sam pripadao čitav život,
A sada ti, kad jasnije vidim iza sebe,
Za sve one trenutke mogu reci,
Da si mi bio sve,
A ja čitav tvoj,
Totus tuus,
Bože moj!
(Ivan Bodrožić)
DOBRODOŠLI...
Daj mi duše, drugo uzmi...
Za svako
ljudsko biće velika je sreća ako u životu u pravi trenutak susretne
pravog čovjeka. Mnogo Te ljudi susreće i mimoilazi, a malo Te tko
pogleda, pogotovo ako nešto tražiš. Nitko Te ne poziva kao Krist:
"Dođi i idi za mnom!" Govorim Ti o čovjeku koji je zaustavio tisuće
mladih, zadržao se s njima, pozvao ih Kristovim riječima, oduševio
ih za Nj i učinio ih sretnima. Zvao se Ivan Bosco, a svi su ga od
milja zvali "don Bosco". Svaki mladić ili djevojka koji žele svoj život darovati Bogu živeći i radeći za mlade mogu to i danas ostvariti u različitim granama salezijanske obitelji.
Don Boscove riječi vrijede i danas: "Svakome tko mi se želi pridružiti mogu obećati: komadić kruha, puno rada i mjesto u raju."
28.10.2007., nedjelja
Blaženi salezijanski mučenici
Tijekom španjolskog građanskog rata 1936-1939 ubijeni i mučeni su mnogi svećenici, redovnici i laici.
95 je članova salezijanske obitelji koji su mučeni u tom periodu.
Don Enrico Saiz Aparicio stoji na čelu 63 mučenika iz Madrida i Sevilje.
On je bio hrabri ravnatelj odgojne salezijanske kuće u Carabanchel Alto u predgrađu Madrida. Kad su naoružani "crveni" razbojnici upali u zavod on je hrabro izrekao: "Ako želite moju krv, evo mene, ali pustite mladiće na miru!
Mladici iz zavoda su oslobođeni dok je osam salezijanca odvedeno, mučeni i na kraju su ubijeni. Malo prije svoje smrti don Enrico je povjerio svom prijatelju:"Postoji li lijepša stvar nego umrijeti za slavu Božju?!"
Ponudio je svoj život u zamjenu za živote mladića koji su mu bili povjereni u zavodu.
Živio je za njih do posljednog daha.
Novi salezijanski blaženici su članovi iz nekoć postojećih provincija Madrida i Sevilje.
Od njih je 22 svećenika, 18 braće pomoćnika, 16 bogoslova, 3 pred novaka, 3 suradnika. Nitko od njih nije bio uključen u političke borbe.
Njihova je politika bila politika don Bosca:"Politika očenaša!"
Ubijeni su i mučeni samo zato jer su bili redovnici. Svi su pred smrt oprostili svojim mučiteljima!
Na trgu svetog Petra u Vatikanu danas je održana jedna od najbrojnijih beatifikacija u povijesti Crkve. Pročelnik Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih kardinal Jose Saraiva Martins u Papino je ime proglasio blaženima 498 mučenika od kojih 63 salezijanca koji su bili ubijeni tijekom građanskog rata u Španjolskoj tridesetih godina prošloga stoljeća. "Mučenici nisu ekskluzivno blago neke biskupije, a ni jedne nacije. Oni pripadaju cijelom svijetu i općoj Crkvi", rekao je u propovijedi kardinal Saraiva Martins.
Mučeni su zbog evanđeoske poruke, koju su naviještali.
Svetost se ne sastoji u prihvaćanju općeljudskih vrednota, već u osobnom prianjanju uz Krista spasitelja svijeta i povijesti.
Mučeništvo je, prema riječima kardinala Saraiva Martinsa, paradigma te istine.
Primjeri...mladenačke svetosti...Karlo Acutis, 15 godina
Karlo Acutis je bio običan mladić zaljubljen u tehniku posebno kompjutore, pažljiv i osjećajan na potrebe svojih bližnjih. Blagoslovljen velikom vjerom!
Bio je poseban mladić, različit od onih koji modernizam svrstavaju daleko od vjere. S jedne strane bio je zaljubljenik u modernu tehniku, kompjutere i video, a s druge je prijateljevao s časnim sestrama u klauzuri te je iskazivao veliku osjećajnost prema potrebitima koji su u nevolji.
Knjiga Nikole Goria, Euharistija, moja autocesta u nebo (životopis Karla Akutisa) živi je primjer mladenačkog života prožetog vjerom. Skup je to svjedočanstava spontano ostavljenih nakon smrti mladića koji je na mladenački način rijedak u današnje vrijeme živio svoju vjeru.
Cesto je znao kupovati knjige o njemu dragim temama poput Biblije, koju je uvijek držao uz krevet te Euharistije koju je živio svakodnevno te živote svetaca.
Uz šaljive videa koja je snimao s svojim kućnim ljubimcima spremao je i prezentacije o potrebi volontiranja za svoje prijatelje.
Moj sin bio je radostan, duhovan, ali i šaljivdžija te iznad svega osjećajan na potrebe ljudi, uvijek je znao kako se približiti drugima i pripomoći, osobito svojim prijateljima.
Svjedoći u knjizi Karlova majka Antonia te nastavlja kako je često znao zamoliti :"Majko moramo pozvati ono tužno dijete kojem se roditelji rastavljaju", ili se je zaustavljao u razgovoru s imigrantima te ih pozivao u svoj dom.
Nakon njegove smrti mnogi su me zaustavljali da mi ispričaju misao, djelo ili gestu koju im je napravio.
Kad me pitaju kako uspijevam biti smirena i ne gubiti nadu odgovorim da je to još jedan dar mog sina. Ohrabreni primjerom njegovog kratkog života moramo svi naučiti živjeti u danu koji je pred nama. Preko njega sam se još više približila Crkvi, Euharistiji te čitanju Biblije koju nisam razlikovala od Evanđelja u svojoj mladosti. Svoje svjedočanstvo Karlova mama završava riječima kako je sve to čudesnog djelo Gospodnje!
Karlo je preminuo 13. listopada 2006. godine nakon kratke i teške bolesti u bolnici Sv.Gerardo u Monzi. O njegovim posljednjim danima te smirenosti i blagosti i u teškim bolovima svjedoci osoblje i liječnici bolnice, zadivljeni primjerom mladog bolesnika.
U milanskoj biskupiji prikupljanju se svjedočanstva za moguću beatifikaciju ovog mladića.
Na Karlovu računalu pronađene su mnoge poruke. Na jednoj je napisao: "Svatko se rodi kao original, a mnogi umru kao fotokopije!"
Uhvatili smo malo vremena da napisemo jos par stvari koje su se u meduvremnu dogodile.
Kao sto smo vam i napisali bio je Terzin rodendan. Lijepo smo proslavlili, a cestitka je bila najoriginalniji dio svega. Talijanski novaci su se zbilja potrudili...
U iducoj galeriji potrazite sliku na kojoj ce biti ta cestitka...
Danas je Danijel bio u Kuci Beltrami gdje su smjesteni stariji salezijanci i on donosi zanimljiva iskustva o zivotu ljudi koji su cijeli svoj zivot posvetili drugima..
Obradovali smo se kad su nam javili iz Domovine da su tiskane Uspomene iz Oratorija. Naime mi tu knjigu obradujemo na talijanskome. A da ne bi samo to bila poteskoca napisana je jezikom devetnaestgo stoljeca tako da je jos teze..
Dani brzo leteeee i vec je doslo vrijeme prvih ispita pa se spremamo i za to.
Terze zahvaljuje svima na cestitkama...
Eto nas opet brzo.
Usput, obavljujemo slike sa ovomjesečnog izleta Gospi Snježnoj. Kliknite OVDJE
Ivan Bosco Uspomene iz Oratorija svetog Franje Saleškoga od 1815. do 1855.
Zagreb, 2007.
Format: 17 x 24 cm
260 str.,
Uspomene iz Oratorija svetog Franje Saleškoga od 1815. do 1855. temeljno je djelo za upoznavanje don Boscova života i rada. Ovaj prvi hrvatski prijevod.
Don Bosco je naime i u tom tekstu prvenstveno odgajatelj mladih, svećenik i utemeljitelj. Pišući to djelo, on se izravno obraća prvenstveno svojim duhovnim sinovima, redovnicima salezijancima. Njegova je misao međutim mnogo obuhvatnija. Stoga će to djelo sa zanimanjem i radošću čitati i njegove duhovne kćeri, redovnice odgajateljice salezijanke, laici i svi ostali članovi brojne Salezijanske obitelji, kao i svi oni koji su zainteresirani za don Boscov odgojni sustav. U opisanim događajima i susretima javljaju se i brojni don Boscovi suvremenici, a posebno mjesto među njima zauzima don Boscova majka mama Margareta.
Ovo je djelo mnogo više od običnih sjećanja ili štiva za razbibrigu. Iako će naime i sâm don Bosco osobno već na početku spomenuti kako bi ovo njegovo djelo moglo poslužiti kao ugodno i zabavno štivo, ipak su njegove Uspomene iz Oratorija mnogo više od toga. Don Bosco tu bilježi mnoge događaje i sjećanja iz prva četiri desetljeća svoga života, od rođenja do stalnog nastanjivanja u torinskom predgrađu Valdoccu i organiziranja svoje karizmatske i složene ustanove, oratorija. Ujedno, upravo zahvaljujući činjenici što je djelo nastalo nekoliko desetljeća nakon samih događaja, don Bosco gotovo na svakoj stranici svojih Uspomena daje i naputke iskusna pedagoga i duhovnog učitelja. Tako je ovo djelo uistinu i lako i zanimljivo štivo koje se može čitati u trenucima opuštanja, ali i znalački napisan tekst duhovnoga i pedagoškog sadržaja koji potiče na daljnje razmišljanje i djelovanje.
Uspomene iz Oratorija poziv su svima koji su zainteresirani za don Bosca, njegov život i djelo, da nastoje upoznati izvornoga don Bosca, koji je mnogo više od vrsnog akrobata i pripovjedača zanimljivih priča i snova. Taj istaknuti torinski odgajatelj i svećenik iz 19. st. zasigurno ima što poručiti i nama koji živimo na početku 21. stoljeća.
Nakon dugo vremena evo nas opet...
Ne, nismo vas zaboravili, ali nas je jednostavno proguato dnevni red kojeg moramo postivati... ipak da budemo iskreniji, uljenili smo se....
Nastojat cemo to popraviti u buducnosti... ha..ha..ha
Prvo. Terzi nam je rodendan pa cemo danas slaviti....jutros ga je maestro pokusao poljubiti tri puta, ali je to u zadnji cas izbjegnuto.
Svi smo u nekakvom pogonu i svi nesto radimo.
Branko je ostao na duznosti sakristana do pocetka prosinca...dobio je novog kolegu.
David je dobio ucenike koje ce poucavati gitaru, a i sam ce se usavrsavati uz profesora koja dolazi subotom.
Kao sto smo negdje spomenuli bili smo i na izlet. Posjetili smo svetiste Majke Bozje od Snijega. Tamo smo proveli cijeli dan i dobro se zabavili. Nakupili smo kestenja za cijeli mjesec tako da ih sada svako malo jedemo. Slike sa izleta cete moci vidjeti ovdje....
Inace prepuni smo aktivnosti...
Svako malo nam dolaze posjete. Bio nam je piemontski provincijal u vizitaciju, potom razne grupe mladih koje dolaze na susrete koje organiziramo..
Posjetili smo klauzurne casne (jedne od vise koliko ih u Pinerolu ima) potom red casnih sestara Giuseppine (red svetog Josipa).
Svakog cetvrtka jedna gupa novaka odlazi u Kucu Beltrami u Torino gdje provodi popodne sa starijim i nemocnim salezijancima. Branko je bio medu prvima i donio nam zanimljiva iskustva...
Vratio nam se don Ivan G. koji je diplomirao glazbenu akademiju ili tako nesto te postao maestro. Nakon dva tjedna ispita vratio se i dobro smo to proslavili.
Sada se pripremmamo za beatifikaciju spanjolskih mucenika i naravno Zeferina Namuncure o kojem cemo vam pisati ubrzo..
Obecajemo da do iduceg posta necete trebati cekati dugo dugo dugo...
Proslavili smo i prvi mjesec našeg boravka u novicijatu. Na večernju molitvu nam je došao i naš lokalni biskup Pier Giorgio. Pinerolski biskup je jako dobar!!! Iznimna osoba. Tjekom pjevanja Veliča, biskup je zapalio prvu svijeću na godišnjem svijećnjaku. Potom je održao večernji govor gdje je drhtavim glasom punim žaljenja izjavio kako do ima dvije godine nije imao ni jednog bogoslova i kako je cijeloga sebe orjentirao prema nama - salezijanskim novacima. i također je rekao da u svojoj kapeli ima slike svih generacija otkako je biskup i da obećaje jednu dnevno Zdravo Mariju za nas. Potom nam je udijelio riječi ohrabrenja i njegovu potporu. Poslije je, naravno, uslijedila, večera... nije bilo ništa glamurozno niti za Red Carpet... pristojna večera.. Video kako smo pjevali Veliča s paljenjem prve svijeće pogledajte:
Himna i simbol su u izradi, a pošto smo sami tj, i Maestro i Socio su izvan kuće, jučer je bio tulum jer je jednom od nas (Micheleu) bio rođendan. Išli smo i na mjesečni izlet, tal. rusticacio. Slike, video i izvješća slijede. Jučer je Branko bio u Casa Beltrami gdje se nalaze stariji salezijanci - svećenici i pomoćnici. Naime, jedan dio našeg apostolata je tjedni posjet starije braće kako bi bili malo s njima.
Svi smo manje više dobro, neki bolesni, previše je posla da bi sve stigli objaviti na Internetu. Sve vas pozdravljamo!!!
Kako nam YouTube otkazuje poslušnost...nakon svakodnevnih pokušaja, uspjeli smo nadodati još jedan video uradak ovog dijela posta o susretu s Vrhovnim poglavarom:
"...Misa je trajala više od dva sata, što zbog svečanosti što zbog umetnutih dijelova prinosa darova na afrički način, što možete pogledati ovdje:
Izabrali smo geslo. "Izvezi na pučinu"... DUC IN ALTUM je geslo ovogodišnje generacije salezijanskih novaka. Ne moramo ni navoditi da ga je predlozio Terze. Proglašenje gesla možete pogledati ovdje:
Dragi prijatelji,
posto cemo u bliskoj buducnosti morati pripremit izlozbu s slikama Hrvatske pozivamo vas da nam pisete i posaljete razglednice vasih gradova....
Nasa adresa... Salesiani Monteoliveto
Novizi Croati
Strada al Colletto, 44
10064 Pinerolo (TO)
Italia
Sad smo se vratili iz Torina gdje smo otpratili starog zupnika u novu zupu. Jucerasnji dan je prosao u pripremi za susret mladih i odlazak u oratorije. Dani lete, lete i ne stignemo ih vise brojiti....
Danijel je cijeli dan pripremao materijele i prostor za odlazak mladih iz Pinerola. Zavrsio je s poslom oko dva ujutro. Terze je bio u svom oratoriju gdje je imao bliske susrete s mladezi koju je trebalo obuzdati....(sto god to znacilo), no vjerujemo da ce biti dobro. U oratoriju je imao priliku na ulasku vidjeti sliku na kojoj se nalazi nas Goran u Juventusovom dresu. Nakon toga slika je spremljena u spremu da ne strasi djecu!!! Salimo se, ponosni smo sto je Goran na slici i nastojat cemo vam to slikati i pokazati.
David je nedjelju proveo u svom oratoriju, u Piscini!!! Kako mu je bilo saznat cete ubrzo..
Branka nam boli uho te je bio u ambulanti gdje su mu dali sprej i kapi, prolazi mu i nadamo se da ce biti bolje...Inace na jedno uho ne cuje :-))) Valjda mu je to od feste jer je Dinamo pobijedio! Urlao je od radosti da je cijela kuca znala za svaki Dinamov gol, a i Maestro don Carl (inace navijaza Bresciu koja je prva u Serie B) odgledao zadnjih 20 min kao moralnu podrsku Branku :-)))
Sutra nam je prvi mjesec u novicijatu pa se sprema festa, a dan cemo provest u divljini.... idemo na izlet...jos neznamo gdje....
Dugo vam nismo pisali, a i nakupilo se toliko toga da neznamo odakle početi.
Nadam se da nas niste zaboravili...
Prošlu nedjelju smo bili u Torinu i razgledali grad koji je ostavio dojam kulturne prijestolnice. Gotovo u svakoj crkvi u koju smo ušli održavao se nekakav koncert i sve je bilo puno ljudi koji su to pratili.. U nedjelju smo susreli i don Pasquala, devetog don Boscovog nasljednika.
Ovog tjedna smo i pobrali grožđe koje je preostalo nakon što smo ušli u vinograd. Zanimljive fotografije iz vinograda pogledajte >OVDJE<.
Također, snimka rada s grožđem slijedi preko Google Videa:
Isti dan su nam došle i časne sestre iz Pinerola i okolice. Bilo je zanimljivo.. :-)))
Navečer nam je vikar pijemontskog provincijala podijelio križeve kao simbol poslanja u apostolat koji ćemo ovu godinu obavljati u Italiji. (neki se nadaju ne samo ovu godinu :-))
David i Terze idu u apostolat u župe raditi u oratoriju. Branko je u apostolatu za susrete s mladima i posjeta škola, dok je Danijel u grupi za formaciju animatora i suradnju s mladima iz pinerolske biskupije.
Slike sa dodjele apostolata možete pogledati >OVDJE<
A pjevanje Ave Marije na kraju te svečanosti možete vidjeti preko Google Video (nadamo se da će vam se svidjeti)
Simbol i himna su u izradi pa cemo o tome kasnije. Socio (čitaj "sočo") nam je otišao na odmor dva tjedna tj. završiti napokon studij glazbe.. Nadamo se da će uspijeti...
Povjerenstvo za pastoral mladih i zvanja Hrvatske salezijanske provincije, raspisuje natječaj za međunarodni festival duhovne glazbe ”Don Bosco fest 2008”. Festival će se održati u subotu 26. siječnja 2008. u 20 sati u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji, Omiška 10, Zagreb.
Cilj festivala je okupiti mlade talentirane tekstopisce, skladatelje i pjevače da u don Boscovu duhu slave Boga, da pjesmom izriču molitve Nebeskom Ocu, Isusu Kristu, Blaženoj Djevici Mariji, don Boscu i drugim svecima, te da očituju vlastito iskustvo vjere. Festival nije natjecateljskog, već revijalnog karaktera.
Natječaj je otvoren do 1. prosinca 2007. U prijavi treba priložiti tekst pjesme uz snimku (ne studijsku) vokala i pratnje jednog ili više instrumenata. Pristigle pjesme preslušat će i procijeniti festivalska komisija, a rezultati će biti objavljeni najkasnije do 10. prosinca 2007.
Sudionici trebaju ispuniti sljedeće uvjete:
Napisati i uglazbiti pjesmu duhovnog sadržaja s kršćanskom porukom.
Pjesma ne može biti ranije objavljivana na nosačima zvuka niti službeno izvođena.
Pjesma ne može biti dulja od 4 minute.
Tekst pjesme i notni zapis trebaju biti napisani u dva primjerka.
Nakon objave rezultata natječaja treba poslati konačnu verziju pjesme (a: kompletna studijska snimka s glazbom i vokalima; b) snimka samo s glazbom).
Autori teksta i glazbe ne mogu prijaviti više od dvije pjesme.
Poslati kratku biografiju izvođača sa adresom, brojem telefona i kontakt osobom.
Starosna dob izvođača može biti od 16 do 29 godina i ne mogu izvoditi više od jedne pjesme.
Prijave slati na adresu: Povjerenstvo za pastoral mladih i zvanja, Omiška 8, 10000 Zagreb. Sve ostale informacije možete dobiti u uredu Povjerenstva za pastoral mladih i zvanja, na telefon 01/36.88.138; 098/92.08.517 ili na e-mail adresu: pejo.orkic1@zg.t-com.hr