31.01.2007., srijeda
|
evo nisam pisala nove postove jer mi nije radio net..... dakle da nadoknadimo... ništa se novog nije dogodilo... nažalost...dosadno je... svaki dan isto... dizanje,škola,doma,trening,doma,spavanje... želim promjene...ne da mi se uvijek po istom putu.. naporna je to...želim da se dogodi nešto spontano,iznenada,neočekivano...shvaćate??? nešto na što ne računam...nešto da se od srca nasmijem ili zaplačem od smijeha...i ugode...zbog društva... htjela bih da se cijela ekipa negdje nađe...da napravimo party...da slavimo....jedan običan dan...da svi shvate koliko smo sretni samo zbog toga što imamo jedni druge...prijatelje.... da plešemo cijelu noć na najdraže pjesme... da pjevamo dok nam ne popucaju glasnice... da se napijemo od sreće... poludimo od opuštenosti.... da imamo osjećaj da nitko nije sam... da negdje pripadamo... osjećaj društva...mase... da se svi razumijemo samo pogledom u oči... da mimika govori sve... da sve bude jednostavno... lagano... da bude baš tako kako je.... to bih ja htjela..... |
22.01.2007., ponedjeljak
|
evo nemam ništa za napisati...nemam inspiracije i nisam neke volje pa ću vam samo staviti par slikica.... koje su sa deviantarta... imaju predivne slike pa prođite i pogledajte....     |
15.01.2007., ponedjeljak
|
danas mi je jako lijep dan.... neznam zašto...kad sam se dizala pazila sam da stanem prvo na desnu nogu... i zato sam sad sretna.... razmišljala sam... ne treba mi još jedan isforsiran,nametnut post,pisan bez inspiracije i rađen čisto iz obaveze ili dosade... ovaj post pišem jer želim s nekim podjeliti svoju sreću...kako je lijepo vidjeti opet prijatelje...i vratiti se na staru stazu nakon praznika...nije to sreća zbog neke stvari..ili zgoditka na lotu... to je obična sreća,najjednostavnija,iskrena,neiskvarena,kao malo djete koje se smije ..... sreća zbog sitnica,nekakva ljubav,prijateljska,ugodna,nesebična,velika... samo želim grliti sve oko sebe...i ljubiti...eksplozija osjećaja...već dugo se nisam ovako osjećala.... i ne želim da prestane...želim da me drži cijeli dan,cijeli tjedan,mjesec,godinu,život.... stvarno ne želim da završi...mislim da imam sve,neželim ništa,dovoljno mi je to što imam... dovoljna mi je ova sreća... ponašam se ko dijete,igram se...izvukla sam neke stare igračke i igram se...ne zanima me što drugi misle ili kako ovo komentiraju.... i nadam se da će svi koji pročitaju ovaj post postati sretni..ili barem mallo bolje raspoloženi... |
03.01.2007., srijeda
|
vratila sam se... ma ne nisam bila na putu nego sam prelijena da se sjednem za komp i počnem razgibavati svoje prstiće u nadi da ću pretiskujući slova složiti nešto pametno..ili barem čitljivo... zadnjih nekoliko dana sam baš u nekom bedu samo plačem... niti nemogu slušati muziku koja me veseli... jednostavno sjedim i plačem...derem se... najgore je to što nemam razloga... nemam nikog tko bi me povrijedio i razočarao...možda je to to...nemam nikog... i sada sjedim sama u sobi...i okružuje me neka....glasna tišina..... ništa se ne čuje jer ja želim mir...ali opet taj mir i ta tišina mi smetaju.... preglasna je....napeta...a opet dosadna... jooj...baš bi htjela razbiti komp...tako naporno zuji....previše....previše...neznam..... trebam tišinu...a opet trebam vrištanje,dernjavu,kreštanje,smijeh,govor,ljutnju,sreću...trebam gomilu... a u gomili se izgubim...pa postanem dio gomile...ponašam se kao i ostali...mislim što i ostali...na to se navikneš i onda više nikad ne možeš razmišljat svojom glavom..više nisi svoj...to je kao živi pjesak..kad jednom upadneš nema ti spasa...već si došao do grla i glava ti se puni pijeskom... ti si dio društva...ti si dio gomile....i sav tvoj identitet nestane...svaka tvoja osbnost,mana,vrlina... sve nestane uu gomili...svaka čast pojedincima koji se opiru i bore da ostanu ono što žele i da zadrže ono što vole....takve ljude cijenim...one posebne...one jake...ne mislim fizički... one koje ćeš u gomili prepoznati....i oni koji će prepoznati tebe.... ja se uvijek nadam da me gomila neće progutati...tamnosiva gomila...užurbana i dosadna...napeta,živčana,naivna.... |
