Putovanje


evo ljudi da se malo i ja javin...ja vaš bubnjar bio sam u San marinu u Italiji..neznam od kud da počnem najbolje je od početka .Ovako krenuli smo navečer u 11 sati iako smo za putovanje po noći morali molit, ali na našu sreću ispunili su nan zahtjev...došli smo na trajekt i odma sam pojeo jedan sendvič što jje svih začudilo jer praktički nismo ni krenuli...putovali smo dugo do slovenske granice kad smo došli tamo naši na granici su nas odma pustili a slovenčad nas je istjerala iz busa i morali smo dobit pečat-nastavili smo putovanje i u roku od pol sata prošli sloveniju i bili u italiji jako smo se začudili kad smo primjetili da je italija ista ko i vinkovci i da nema ništa što nema u HRVATSKOJ ili smo to bar mislili...došli smo do jednog centra di smo se opskrbili ali ja i moji nismo mogli nać wc izgubili smo se u dućanu ali nam niko nije reko da je dućan konbiniran sa wcom..onda smo se vozili e da nisam spomenuo kako nas je vođda puta hipnotizirao u jednom trenutku je rekao sad svi spavajte i svi smo zaspali nezznam kako je to izveo...nakon duge vožnje smo došli u centar romangia jako veliki centar di sam odma kupio podvodnu pušku i bocu jack danielsa za moj bend(nažalost ta boca nije preživjela)...e eto nas u San marinu tamo su nas smjestili u hotel Joli mali ali vrlo udoban hotel.di je bio jedan facistički konobar koji nas je častio cugom obilazili smo sve dućane sa oružjem i tako su super!!i onda smo čekali nastušp pala je kiša bla bla bla i zadnji dan smo ja i moj cimer mate do 6 ujutro stali vani kad smo se vratili hotel je bio zaključan pa smo lupanjen dozvali recepciju spavali smo hrkali probudili došli doma i to je to neda mi se više


11.09.2009. u 17:39 | K | 1 | P | # | ^


Ovo je istinito pismo kojim je nepoznati mladic u Hrvatskoj nedavno pokusao izbjeci vojnicku duznost.


Stovani gospodine ministre obrane, Dozvolite mi da Vam objasnim svoju
situaciju u nadi da cete moci razrijesiti moj slucaj. Trenutno cekam poziv u
redove HV. Imam 23 godine, ozenjen sam 47-godisnjom udovicom, koja ima
26-godisnju kci. Sa tom kceri ozenjen je moj otac. Ozenivsi kci moje zene,
moj je otac postao i moj zet. U isto vrijeme, moja je zena tasta mome ocu, a
kci moje zene moja je maceha. U sijecnju zena i ja dobismo sina. To je
dijete brat oceve zene, a zet moga oca. U isto vrijeme, to je dijete i moj
stric, jer je brat moje macehe. U svibnju zena mog oca rodila je sina. To je
dijete moj brat, jer je sin moga oca. U isto vrijeme, to je dijete i moj
unuk, jer je sin zenine kceri. Dakle, ja sam brat svoga unuka, a s obzirom
da je muz necije majke i otac toga dijeteta, ja sam i otac zenine kceri, te
brat njenog sina. Jasno je, dakle, da sam ja svoj vlastiti djed. Nadam se da
sam sve jasno objasnio. Nadam se, gospodine ministre, da cete me razrijesiti
vojnicke duznos! ti, jer zakon nalaze da sinovi vise od dviju generacija
(dakle djed, otac i unuk) ne smiju istovremeno sluziti vojsku. Hvala vam na
razumijevanju.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -


Odgovor Ministarstva Odbrane RH uslijedio je nakon dva tjedna. U izvjestaju
pisalo je: Osoba je permanentno razrijesesna vojnicke duznosti, zbog sumnje
psihickih nedostataka i mentalne nestabilnosti koje su poslijedica kaotickih
odnosa unutar obitelji.


07.08.2009. u 20:17 | K | 0 | P | # | ^


Zagreb


Moj doživljaj Zagreba najbolje opisuje sljedeća priča:
12. kolovoz: Uselili smo u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo.Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.

14. listopad : Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce poprimilo sve one nijans zute i narancaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora biti raj. Volim Kanadu.

11. studeni: Dan sjecanja (kanadski drzavni praznik) . Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu zamisliti da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.

2. prosinac: Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo van, ocistili stepeniste i prilazni put, a onda se grudali (ja pobijedio). Kad je prosla grtalica morali smo ponovno ocistiti kopiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.

12. prosinac: Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je zaista prekrasno.

19. prosinac : Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.

22. prosinac: Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun s grtalicom kao da se krije iza ugla i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!

26. prosinac: Jos malo snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubit cu ga !!! Mater im jebem sto ne posipaju malo vise soli po cesti pa da se to bijelo govno otopi?

27. prosinac: Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana. Samo sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.

28. prosinac: Prognoza je bila losa. Palo je pola metra!!! Ako ovako nastavi , nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj supak dosao je kod mene da trazi lopatu.Rekao sam mu da sam vec slomio 6 lopata cisteci ta govna sto ih je on nabio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.

4. sijecan: Napokon izasao iz kuce. Otisao do prodavaonice da kupim nesto hran i kad se vracao udario kolima jelena. 3000 $ stete na kolima. Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas ...
3. ozujak: Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerojatno koliko su zahrdjala od jebene soli sto je posipaju svuda.

10. ozujak: Selim na Floridu. Ne mogu zamisliti kako netko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi !!!!

Samo umjesto snijega su ogromne vrućine, a umjesto jelena tramvaji...


15.07.2009. u 18:56 | K | 3 | P | # | ^


Kako sam sjebao sistem :-)


Krenula ova školska godina i ko i svake, trebalo se autobusom vozit do škole. Znači, trebal je pokaz. Nema problema, poć ću do stanice i dignut ga. Ali onda san saznal da treba platit 20 kuna za pokaz. Pošto je preračunato u našu valutu to iznosilo pola litre pive u amadeusu ili čak 2 litre u trgovini, odlučil san da nema šanse da dignen taj pokaz. I odlučil se riskirat i cijelu godinu vozit bez pokaza. Mlačić je šal na manji rizik i sklepal pokaz od staroga pokaza od prošle godine, ali ja san šal na milost i nemoilost sudbini. Svako ulaženje u bus bi bio rizik da mi ne naplati kartu, a svaka kontrola rizik da ne dobijem kaznu. Ali godina je prošla a ja karte nikad nisam digao. I nije mi trebala. Bilo je nekih sitnih problema, ali to se riješavalo. Kad bi šoferi pitali di je karta, uvijek bi ibla "u torbi" ili imam pune ruke pa ne mogu je izvaditi. Jednom je kontrola došla i pitala di je karta, a ja sam se izvukao da su mi u subotu ukrali novčanik sa svim dokumentima pa i pokazom i da čekam novi da se napravi. prošlo je. Kartu mi je naplatil samo jednom, za uskršnje praznike kad pokaz ionako ne vridi. I to je bil Dudić. Šime i Stipe nebi nikad naplatili, a pogotovo ne onaj zbunjeni francuz. I tako je prošla godina bez karte.
U četvrtak navečer odlazim na 3 tjedna u Zagreb. Pripreme, prijamni, upisi... 3 tjedna potpuno sam, bez ikoga... popizdit ću. Mlačić je najavil da bi mogal navratit i molim boga da je dovoljno lud da to načini jer ću inače stvarno popizdit. Mlačić gre 24.-27. u Zaton s crvenim križem ča su mene sjebali pasi jer san ja mislil da gredu ovaj tjedan kad ja iman maturu pa da ne moren poć. Da su mi prije rekli, kurac bi ja šal na pripreme... Teču moji zadnji dani na rabu, a meni se sve manje gre... Vruće je, treba se kupat a ne poć na asfalt... al dobro... Ajl bi bek!


16.06.2009. u 14:54 | K | 3 | P | # | ^


Ljeto,uživancija,cuga,žene...malo morgen


Dolazi ljeto svi se vesele kraju... ali nije za sve veselo neki se moraju pripremati za maturu ma jebeš maturu to je kurac...ja (bubnjar)radim cijela dva mjeseca svaki dan po 9 sati za 500 kuna!!!!!!!!!!!!!!!...jebemti ljeto jebemti sve....nemamo prostor a želi se svirat.škola je basistu gotova pa misli da može što oće (zapravo može ali nemojte mu to reć) još me sad profesorica jebe u zdrav mozak da idem na popravni pa di ću ja nać vremena za Ljeto,uživancija,cuga,žene.i svirku... ne tin redosljedon...jeben ti ljeto i sve


04.06.2009. u 07:15 | K | 6 | P | # | ^


Eo me opet


Nakon dugo vremena san našal volje da napišen novi post. Prošlo je dugo od kad se nešto pametno napisalo pa ću krenuti od početka ovog mjeseca... Prvog maja. Organizacija zapala (opet) mene i Mlačića. Ekipa koja je šla su: Ja, Mlačić, Dinko, Peco, Magali, Lucija (kasnije se pridružila), Tomo, Šljiker, Lori i Ivana. Dan prije smo ivana i ja krenuli kupit mesa. Ja htio kupiti 7 kila mesa, pravog mesa. Ali! Došli mi u trgovinu i ja odma na svinjetinu. Ivana se dere: Ne svinjetinu! Svinjska gripa! Njnjnjnjnjnjnj! Dobro, onda ću teletinu! Ne teletinu, kravica, kravica! A dobro, ča onda da jedemo?! Piletinu! E, u tom stupnju san nju otil zaklat, tranžirat i hitit na roštilj. Jebala ih piletina! Kupil žemskinjama kilo piletine, ostatku vratine, a meni i mlačiću buta (njami). Navečer smo Mlačić i ja šli kupovat piće (čitaj: pivu). Peco je bil va Rijeci i ni dal šoldi, pa jedino ča je trebal načinit je kupit sokova i to donest. Jutro polaska je došlo. Probudil san se na 7 jer je na 7 i pol trebal Mlačić doć kod mene. Prva je došla Magali i donesla neke kolače ke san odma većinu poil... U osam, kad se Mlačić još ni pojavil san ga zval. Naravno, on je zaspal. Ajd, bar dok ne dođe ću na miru popit kavu i poist još malo kolača. Onda je banul Mlačić s ostatkom muške ekipe. Pogađate... Peco je zaboravil kupit sokove. Nastala panika ča ćemo pit osim alkohola. Pripremili smo boce da ih napunimo vodom, ali ja Mlačić rekal da ima neki kanistar od 20 litara pa smo pustili boce, zeli sve potrebno i krenuli prema Mlačiću.Kod nejga smo spremili ostatak potrebnih stvari, ali su nan ipak trebale one boce pa smo Peca poslali nazad po njih. Muziku celi dan nismo imali jer nismo imali akumulator pa smo se oslanjali samo na gitaru. I off we go! Prvih 5 minuta: Rtić... daleko smo došli... Uspili smo nekako dogurat do lučice. Tu smo se odvojili u 2 skupine: Prva predvođena Mlačićem ka je nosila hranu i ostale potrepštine i druga predvođena menom koja je nosila pivu i vodu. Na moju žalost, ja san dobil Peca i Šljikera. Čak je i Magali bila veće muško od njih kad smo nosili! Preuzel san kanistar od 20 litara i san ga nosil i oni su 3 trebali nosit 2 kašuna. Magali u sredinu i nosi 2 i oni svaki po jedan s bande. Njurgali su cijelin puten da je teško, da ih žulja, da ne moru! Došlo mi je da ih prebijen! Pederi... Nekako smo uz puno muke i izgubljenih živaca uspili s ova dva slabića doć do plaže kaj ćemo se utaborit. Vatra je već bila nagorena, šator se dizal, gitara se svirala... Sad je postalo dobro. Otvorile su se pive, selo se na deku pivat, skupljalo se drva i onda se išlo peć meso. Da! Zaboravil san napomenut! Ne samo da smo Mlačić i Ja sve organizirali nego smo još i večer pirje meso stavili u pac! Majstor od roštilja, yours trully, je stavio svinjetinu da se speče. Ženske odmah poludile: Stavi pileeeeeeetinuu! stavil njima 2 komada, meni i Mlačiću buta, to se speklo, poili i to je bila prva runda. Usljedilo je još alkohola, izležavanja, zajebancije, kupanja. Mlačić je počel radit šator kadi će on i Lucija "spat" noćas, a ja san šal prošetat s Magali. Nakon 2 sata smo se vratili i našli raspašoj! Počela je kiša, pa su u žurbi svu hranu napunili pjeskom, svu robu i nisu nacipali još drva... Odeš malo i vratiš se, a oni načinu sranje! Ne moreš vjerovat. Mlačić je i dalje radil svoje sklonište. Počel je pljusak pa smo se sakrili u šator, ali je brzo pljusak prestal. Još smo se neko vrime zajebavali, a onda san prvo Magali moral pratit do Livačine i skoro se ubil po mraku kad san šal nazad, a onda posle Toma, Ivanu i Lori. Jesam li spomenuo da su se Lori i Ivana napile i da su mi stvarno digle živac. Nikad više s dicon na prvi maj! kad san se živ vratil, Lucija je već bila došla i ona i Mlačić su se povukli i svoje odaje,a ja san dobil šator sa Pecom, Šljikerom i Dinkom. Peco je definitivno peder, jer je celu noć jebal i pipal Dinka, ali se ovaj ni previše žalil pa je i on vjerojatno... Nismo se imali s čin pokrit pa smo se smrzavali dok oko 4 Mlačić ni šal s Lucijon ća i ostavil nan vriće za spavanje. Šljiker je isto šal ća, pa smo ostali samo mi tri. Još malo su se ova dva jebali i onda smo zaspali. Jutro san se ja prvi digal, zbudil njih, poredili smo sve, oni su spekli mesa ča je ostalo, ali su spekli na suhoj borovini, bez paca, na poluhladnoj rešetki pa nisan otil ist da ne umren... Nekako smo uspili sve odnest do civilizacije, ostavili Mlačićeve stvari kod njega i otišli doma. Zaspal san taj dan na 6 popodne i spal do podne drugi dan. Sve u svemu, bilo je dobro.
Sljedeća stavka: moj kraj gimnazijskog školovanja. Prvo, 3 godine san prošal s 5 i sad me sjebalo za jednu ocjenu i moran na maturu! Ali nema veze! Zbužat ću in gume! Tema je bila Danteov pakao i školu smo cijelu pretvorili u pakao. Majcie su bile zakon. Imali smo alkohola za vojsku napit, posle je bilo roštilja, imali smo najglasniju muziku (hvala Pecu na pojačalu), ma bili smo zakon. Grale se napil, svi profesori su došli na roštilj i plesali s nama, Mlačić se napil iako ni maturant... Raspašoj... Pjesmon smo rasplakali većinu škole, atmosfera je bila zakon. Dinko pas ni došal ni vit pa neka mu je žal. To je trajalo do 4 popodne kad je pala kiša i morali smo se pokupit. Sve u svemu, bilo je dobro i sad čekamo generaciju koja će nas nadmašit.
Neda mi se više. Bok.


24.05.2009. u 13:13 | K | 7 | P | # | ^


ljudi pomozite...


nezmamo ideje i jako smo usporili treba nam malo pomoći...može li neko predložiti mjesto za koncert ali mmora biti besplatno i da se održi tek za 1 i pol mjesec...i predložite kkoje bi vi pjesme da sviramo pa ćemo probat to ostvariti.I nešto se spominje o promijeni imena pa dajte par prijedloga..nemora značit da ćemo bilo gdje svirati ili mijenjati ime samo volimo imati mogućnosti hvala


16.05.2009. u 00:04 | K | 0 | P | # | ^


Novi album Metallice-death magnetic


budite nježni hehe


24.04.2009. u 00:45 | K | 9 | P | # | ^


e da...


e pa sad neznam o čemu da pišem pa mi je pala ideja na pamet svaki tjedan ja vaš bubnjar ću stavljat jednu temu i vi ćete govoriti pisati što mislite o tome...kako nebi bilo dosadno odma počinjemo sa novom temom koju možete naći iznad ovog posta ......hvala


24.04.2009. u 00:41 | K | 0 | P | # | ^


and there were 4


i evo nas sad nas je 4 i to dobrih 4...IVAN MLAČIĆ...DINKO RIBARIĆ...MARIO ŠKARIĆ...I PAULO KRSTAČIĆ...da ljudi moji imamo novi prostor svirka se odvija svakodnevno uživamo...skidamo pjesme stvaramo pjesme...imali smo nekih prepirki u bendu ništa važno spomena...ali ipak sad smo svi se pomirili i tako pošto sad stvaramo budućnost vrijeme je da spomenemo par riječi o prošlosti ali samo par riječi...ovako ja sam počeo sa sviranjem zbog jedne stvari volio sam u pjesmi čuti bubnjeve bendovi bez bubnjara su mi bili zakurac tako sam se bacio na metal,kao što moj basist voli funk i bendove u kojima se bas čuje kako spada i moj lead gitarist voli metal jer su solaže i riffovi moćni a ritam gitara voli jednostavni cllasic rock kojeg svi skupa volimo pa imamo ideje za lagano,žestoko,ritmičko,muzički izraženim skladbama...i sad ih stvaramo...sad nam se bliži nastup pa ćemo vas obavijestit...usput ljudi koji vole metal savjetujem im da pročitaju knjigu POVIJEST HEAVY METALA odlična knjiga i uputit će vas na pravi put...oprema se sve više i više gomila počinjemo se uzdizat na visine P.S..."Bog je mrtav"... Nietzsche


13.04.2009. u 23:33 | K | 1 | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (6)
Kolovoz 2008 (6)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Opis bloga


Budući uspješni rock-bend


free web counter

free web counter

Linkovi


Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Članovi


Ivan Mlačić- Ovaj naočiti gitarist san je svake cure, a osim izgledom pažnju plijeni i svojom virtuoznošću koja ga svrstava rame uz rame s imenima poput Satriannia, Battia i Eddia Van Halena...

Dinko Ribarić- Zaboravite Keitha Moona,Ringa Starra,Larsa Ulricha tu je Dinko! Najbolji od naljboljih! Dr. Ritam! Visok, crn,zgodan,kad sjedne iza bubnjeva, bubnjevi gotovo da sami sviraju!

Mario Škarić- Ovaj basist postavlja nove granice virtuoziteta na svom instrumentu. Fingerstyle, slap i pop, tapping, picking, ništa mu nije strano. Svaka bi ga cura za muža željela i svaka bi ga majka za zeta željela.

Paulo Krstačić A.K.A PECO- gitarističke sposobnosti ovog jedinstvenog ritam gitarista su nezamislive...tako brzo uči i stvara riffove da je začuđujeće da svira samo tako malo vremena.

OGLASI


Traže se:

Karte svijeta s ucrtanim barovima, prodavaonicama alkohola i kuplerajima - ne pitamo za cijenu

Cure koje mogu staviti noge iza glave!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!-izgled je nevažan

Traže se brojevi Riječkih rock klubova u kojima mogu nastupati amaterski rock bendovi...hvala unaprijed vaš bubnjar


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se