subota | 02.02.2008.

I naša hrvatska književnost se može pohvaliti s brojnim velikanima. Meni osobno su naši pjesnici draži nego strani... ima ih mnogo kojih cijenim...i ovaj put spomenut ću jednoga,koji je najviše uticaja ostavio na mene, a on nas je rano napustio...

UGASI...


Ugasi, draga tihe oči svoje-
tihe su oči pune tajne sjete,
ja nisam znao, da su one moje,
ja nisam znao, da sam još dijete!

Nad mojom glavom lagano se gase
zvijezde, sunce i crvene boje,
i ja sam tako nujan kao da se
mladosti sjećam, lijepo malo moje!

Spušta se suton. Lahora talasi.
Večernje kose stazama se truse.
Mrmore plavi dobrih zvona glasi,
mrmore dolom, poljem, sedlom- u se.

O, ne odoli!... kao ananasi
mirisni, čuj ih!... Prilaze nam lako;
Ugasi, draga, ne žali, ugasi:
budi kao ja malo dijete tako!

O, vjeruj, sve će opet k nama,
ko majka, kao dobra braća prava,
i svud će kucat mala srca sama,
ptica i sjena, zumbula i trava.

I svud ćeš ćuti svoje malo ime,
srebro ljiljana, milost tople rose,
kako te poje povečernje plime,
kako te dižu, na rukama nose.

I kad osjetiš zvijezde gdje se bude,
što mrtve bjehu, ti ćeš dići ruke,
da ljubiš sa mnom, ove tužne ljude,
da snosiš sa mnom sve kušnje i muke.

I bit ćeš sretna!... veo tajne tuge,
kad oblak lijepe skrije oči tvoje,
on će da bude s one strane druge,
a s ove bit će radosnih nas dvoje...

Ugasi, draga, tihe oči svoje;
tihe su oči pune tajne sjete,
ja nisam znao, da su one moje,
ja nisam znao, da sam još dijete!

Đuro Sudeta
- 09:58 - Komentari (6) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>