petak | 01.02.2008.

Mnogi od vas vidim po raznim blogovima toliko volite Pablu Nerudu. Slažem se on je najveći pjesnik, ali ja se ne mogu oteti dojmu da stalno zaboravljate na još jednoga velikog pjesnika, pa zato stavljam na svoj blog ovu njegovu pjesmu:

TKO JE LJUBIO TAJ NE LJUBI VIŠE


Ti me ne voliš i ne želiš zar,
lijep nisam ni malo, mala?
Ne gledajući od strasti u žar
na rame mi tvoja ruka pala.

Sa keženjem, mlada, osjećajnim
s tobom nisam ni nježan ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Tko ti je sve dosad ruke, usne, dao.

Znam,oni su prošli kao sjenke, mila,
ne dodirnuvši tvoj oganj u snima.
Na koljenima mnogim si bila,
a sada, evo, sjediš na mojima.

Neka ti oči trepavica rubi,
neka ti u misli dođe drugi netko.
Ta, i ja te baš jako ne ljubim
tonuć u nešto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom očajno
ne zovi, veza lakoumna je,
kao što smo se susreli slušajno
rastaćemo se uz smiješak nas dvoje.

Svojim putem otići ćeš u smiraj,
da prokockaš dane i plač novi,
neljubljene samo ti ne diraj,
negorjene nikako ne zovi.

U ćor sokaku s drugim ćeš se naći
o ljubavi brbljajuć bez svijesti.
Tad ću možda u šetnju izaći
i sa tobom se sresti.

Bliže pleća okrenuvši drugom
i malo se pognuv ne misleći.
"Dobro veče."- reći ćeš mi s tugom.
"Dobro veče, mis."- i ja ću reći.

I ništa neće dušu da zanjiše,
nit u drhtanje da je svali.
Tko je ljubio, taj ne ljubi više,
izgorjelog nitko ne zapali.

Sergej Jesenjin

- 10:05 - Komentari (6) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>