subota | 29.12.2007.

NAD TOBOM BDIJEM


Nad tobom bdijem, ti spavaj slatko,
odmori svoje oči od dugoga leta.
Da tvoj sam čuvar ne mora znati svatko,
s tobom sam od početka do svršetka svijeta.

Zalutaj u dubinu i snivaj slatko,
oslobodi dušu,i ne misli na mene.
O, tvoje tijelo je tako glatko
njegovat ću ga da nikad ne uvene.

Neću te dirat, ti samo spavaj slatko,
sjedit ću kraj tebe i gledat to milo lice.
Trenuci sreće u životu traju kratko,
čovjek pamti ono što njegovo srce piše.

Toliko toga si želimo reći,
mi odugovlačimo, a život traje kratko.
Tišini se predamo, ona će sama sve izreći,
ja šutim, a ti spavaš slatko...

- 17:49 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

petak | 28.12.2007.

VEČERAS MILUJEM SAMO TVOJE OČI

Večeras milujem samo tvoje oči,
s gitarom u ruci pjevam pjesmu novu.
Neka traju što duže mjesečeve noći,
s tobom ću šetat po nebeskom krovu.

Večeras milujem samo tvoje oči,
ta dva dragulja što nokim ne dajem.
Za tebe sam snažan i imam velike moći,
borit ću se sa svakim vatrenim zmajem.

Večeras milujem samo tvoje oči
zaustavit ću vrijeme da te vječno gledam.
Nemoj nikad od mene nikamo poći
kao u pustinji vode, tvojih sam očiju žedan.

- 11:08 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

TVOJ POGLED JE HLADAN KAO JUTARNJA ROSA


Tvoj pogled je hladan kao jutarnja rosa,
Ja, mali cvijet bojim se otvoriti svoje latice.
Zašto mi je danas strana ta tvoja predivna kosa?
Stojim i šutim. Riječi skrivam u mračne ladice.

Želim da mi vratiš onaj tvoj mali osmjeh,
Tu sekundu vremena kad bili smo jedan svijet.
Da ti nešto značim, priznaj, to nije grijeh.
Zar ćeš u pustiti da u samoći vene cvijet?

Zbog tuđih ideala digli smo visoke zidove.
Ne slušamo što na kazuje naše srce.
Rijeke su duboke, tonemo u virove,
Igre postaju prljave, pusti, neka ih drugi vrše.

Od danas ja latice za tebe otvaram,
Ti budi moja pčela i ispi iz mene sok.
Nove ću pjesme o tebi pokušati da stvaram
I ne daj nikom da poremeti ovog vremena tok.

- 10:59 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

četvrtak | 27.12.2007.

ZRNO NA DAR

MANJI OD MAKOVA ZRNA JE ZA TEBE DAR
I ZATO ŠTO VIDIŠ MALO, ONO VELIKO JE.
SAMO JE JEDNA U ŽIVOTU VAŽNA STVAR
AKO TO OTKRIJEŠ, TAD ZNAŠ ZA TEBE JE.

TI SI VELIKA VRATA ŠTO SU ZAKLJUČANA
TAJNIM KLJUČEM, U TEBI JA RUPA CRNA.
TOM STRANOM TIJELU TVOJA DUŠA JE HRANA,
TAKO SI TUŽNA, BLIJEDA I PLAŠLJIVO MIRNA.

NUDIM TI POLJUBAC DA SE TRGNEŠ IZ SNA,
TAKO LIJEPE OČI NEMA NI JEDNA SRNA,
A BILA SI,BILA SI POSVE DO DNA.

MOJA LJUBAV, KOJU NE VIDIŠ, MANJA JE OD ZRNA,
ONA JE IZ MENE VELIKI DAR,
SVE BIH DAO KAD BI JE VIDJELA BAR.



KOSA


KAŽU DA IZ MJESEČEVE KOSE
IZVIRE TISUĆU LIJEPIH BOJA,
I IZ JEDNE KAPI JUTARNJE ROSE
ŠTO NA DLANU DRŽI RUKA MOJA.

ALI NE, ISTINA DANAS DRUGAČIJA JE
NAJLJEPŠA BOJA JE KOSA TVOJA,
OD NAJVEĆEG UMJETNIKA STVORENA JE
SATKANA TAJNIM RECEPTOM KROJA.

NA TVOJO KOSI SE VJETAR ODMARA,
SUNCE SE DIVI MILINOM DARA,
ČUVAJU TE, ČUVAJU OD ZALA.

JA GLEDAM SA STRANE POGNUTA STAVA,
OTKRIVAM: KOSA TVOJA IDILA JE PRAVA
O, KAD BI MI IGRATI SE S NJOM DALA!



AKO TE PROBUDI...


AKO TE PROBUDI JEDAN ČUDAN LIK
OBASJAN TOPLINOM I ČISTOM SVJETLOŠĆU.
VJERUJ, ŠTO VIDIŠ, TO NIJE MIG
ON TI GOVORI ISKRENOM VJERNOŠĆU.

OD DANAS BUDI ŠTO UISTINU JESI,
OTVORI SRCE I VJERUJ U SUTRA.
ZUBATO SUNCE SAMO TEBI SE SMIJEŠI,
TVOJIM OČIMA NEK GLEDAJU NOVA JUTRA.

S GODINOM NOVOM TAJ LIK NE LUTA,
ON JE TU, U TVOM SRCU CIJELI.
A IZA UHA TI TIHO ŠAPUTA:
"TO SAM JA, TVOJ ANĐEO BIJELI!"



EVO, OVDJE SI!


JA TE VOLIM VEĆ ODAVNO,
JEDNOM TI MORAM OVO PRIZNATI.
TA LJUBAV U MENI JE, ČINI SE ZA STALNO
BEZ OBZIRA ŠTO TE NEĆU NIKAD IMATI.

KAD NA TE MISLIM OBUZME ME DIVAN OSJEĆAJ:
KAO DA SAM CVIJET KOJI LJUBI DAN,
IL SAM ROSA ŠTO TRAVI DA SJAJ,
IL SAM KAMEN VALOVIMA OKUPAN.

BLAGI VJETRIĆ; MISLIH TO TVOJ JE DAH
I MOJE LICE KAO DA MILUJEŠ RUKAMA.
TRGNEM SE, OVDJE SI!- POMISLIH U PRVI MAH.

OTVORIH OČI; NE, TO LUTAM MEĐU ZVIJEZDAMA.
TAD ZATVORIM OČI I DOZIVAM TE NA GLAS,
I EVO, OVDJE SI, VRAĆAŠ SE ZA ČAS.




U TVOME SNU ZEMLJO


U TVOME SNU ZEMLJO JA SAM IZGUBLJEN ZAUVIJEK
GOLIH OČIJU GLEDAM U PORAŽENO DRVO.
ŠTO ĆE MI SVE OVE GODINE KOJE BROJIM U SEBI
KAD I OVE ŠTO DOLAZE LOME MOJE ŽELJE.

NE MOGU NIKAKO DA SHVATIM ZAŠTO POSTOJIM,
ZAŠTO MI DUŠA IZABRALA OVO TIJELO.
KAKVU PORUKU NOSIM, ŠTO SE IMA REĆI,
KAD SVE JE VEĆ VIĐENO, SVE SE PONAVLJA.

EVO ZEMLJO, USKORO ĆU SE U PRAH VRATITI
DA POLOŽIM NA TE RUKE, DA TE ZAGRLIM,
JER I TVOJA PLUĆA SE POLAKO GUŠE,

ZBOG ONIH ŠTO NE ZNAJU, NAŠE DRVEĆE RUŠE,
GRADE NEBODERE I SLAŽU BETONE,
I KAKO, KAKO DA SE LJUDI VOLE?




- 09:51 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

srijeda | 26.12.2007.

Na dan Sv. Valentina


Da li si ikada pomislila da te još uvijek voli čovjek kojeg se, možda, sjećaš iz davnih dana? Da li se ponekad danas pitaš kad si usamljena, melankolična; danas kad svi nekamo žure, ne primjećujući druge ljude, kad svi traže neki cilj, a taj cilj ne znaju ni imenovati, postoji li netko tko misli na tebe?
I znaj, postoji! Postoji , ipak, na ovoj maloj planeti jedan čovjek koji skuplja svoje godine i više ne broji sijede vlasi na glavi, pokušavajući ih skrivati, još uvijek misleći na tebe.
Sjećam te se još od onih dana kada je Osijek živio u ulici s brezama u sutonu, naših prvih koraka okupljanja u Pivnici i Rojalu na kavici, cigarete i društvo. Tu su prva pribljižavanja ljepoti, komentiranja, neslaganja, svađe i neki tajni ljubavni pogledi. Tu su prvi izlasci Roma, Korzo, plašljivi pogledi i šetnje tamo i natrag, naš prvi dodir očiju, tvoje zelene poput prve proljetne travke, a moje boje kestena. Promenada, most i žuborenje vode, daleko od drugih, sami, držeći se za ruke a oko nas zuje komarci. Gledali smo kako grad tone u neku tišinu, tek čuli bi poneko dijete što negoduje jer ga mama zove u kuću, kasno je, spušta se noć što grli nas. Sve lijepo kratko traje i pjesmu Dadinu „ Da li znaš da te volim“ više ti nisam pjevao jer u tom našem prvom pokušaju susreta usana molila si me da te ne gledam, da te ne dotičem, da ti je teže nego meni, ali...ovo ne smiješ. Geslo tvoga doma je bilo da te nitko ne smije povrijediti, važan je faks, budućnost trebaš graditi... i s tim geslom otac te uništio. Za ljubav se nisi znala boriti.
Bila je to kao priča o leptirima. Dodirnuli smo svjetlost, a ta svjetlost nam je spržila krila. Ne znam tko je od nas bio jači. Tko je uspio izaći van i krenuti dalje?
Svaki čovjek samo jednom ili nijednom dodirne istinsku ljubav. Poslije tebe je nisam tražio. Ona je bila u meni tada ptica Feniks koju si spalila. Još uvijek spava u pepelu, pa i na današnji dan koji sam posvetio jedinoj koju sam volio, tebi. Vidiš, poslije svih bura i kiša koje su me bacali čas na jednu, čas na drugu stranu nisu uspjeli išćupati korijen u meni. Koliko sam već puta htio da te se riješim, da išćupam taj korjen što si ga usadila, ali uzalud iako je prošlo više od 15 godina i ti si danas druga žena s svojom djecom. Vidio sam vas jednom kad ste se igrali u parku, kad mi je sunce zamijenilo njihov smijeh, kad mi je srce uzbuđeno zakucalo, kad sam digao novine više u vis da me ne primjetiš kad ste gotovo trčeći prošli pored mene, kad nisam htio uznemiriti duhove prošlosti. Pustio sam te da odeš s njima. A i što bih ti sad mogao reći? Samo: „Dobar dan“ i „Doviđenja miss.“
A kad dođe ovaj dan, dan Sv. Valentina samo tebi poželim poslati jednu crvenu ružu kao nekad. Kad dođe ovaj dan osjetim kako izlazim iz sebe, lebdim i vraćam se i tad ugledam nas dvoje, zagrljene i smiješim se i volim vas. Tebe i njega. Gledam par iz snova. Osjećam sreću tog mladića, osjećam kako on želi iskočiti, poletjeti iz ovoga svijeta, iz svakidašnjice, pobjeći, ukrasti tebe da se naučiš oduprijeti okolini koja je rekla ne. Ne našoj sreći.
Iz ljutnje sam te povrijedio rekavši da ostaješ bez ponosa odeš li. Postala si crna ovca porodice jer si voljela, ali i crna ovca našeg društva jer si me otjerala. Da li smo se mi voljeli? Gdje je ljubav nestala? Tko bi to znao? Oblaci što plove nebom postali su tvoja stvarnost, jer tvoje usne nisu znale govoriti. Ostala si sama.
I ja sam ostao sam. Bezuspješno živio život poput lutke i iz dana u dan osjećao kako dio po dio mene nestaje. Nije to bila bol kakvu osjeća čovjek, već bol duše iz dubine koja nema kraja i bezčujni krik ludila. Oh, samo da već jednom umrem, mislio sam, i da me više nema jer bit će mi lakše, mnogo lakše. I dogodilo se! Mene više nema. Moje tijelo nitko vidio nije i svi su prolazili i gledali kroz mene. Olovka je šarala po papiru, ali nju nitko držao nije. Ona je pisala sama!
Zbog te patnje osjećao sam želju, iako bespomoćan, da se tebi osvetim. S prvim proljetnim jutrom probudio sam se kao cvijet. I to ne bilo kakav cvijet, već narciss! Iz dana u dan sve više rastao sam u tvome vrtu sve dok nisam postao divan žarko-žuti cvijet obješene glavice znajući da me moraš primijetiti. Čekao sam trenutak da se sagneš, ubereš u ruke i mirišiš miris cvijeta. Krio sam jednu malu tajnu koju nisi znala, a ja sam čekao i čekao... Moj miris je trebao tebe zaluditi i tako te kazniti. Htio sam da postaneš furija jer u sebi sam čuvao narkotična sredstva. Baš kao što su stari grci svoje ljude kažnjavali.
Čekao sam, ali taj trenutak dočekao nisam. Ili me nisi primijetila ili si znala za tu prastaru tajnu pa si uvijek samo prošla, jer si željela neki drugi, novi život ne dirajući prošlost.
Da, to nije bilo lijepo od mene. Tebi trebam oprostiti jer si bila mlada i bojala se, a i sebi jer sam bio mlad i nisam znao se time nositi. Godine nas uče da rane ne treba dirati, već naučiti živjeti s tim.
I sad sam ponovo čovjek. Više ne izlazim u Rojal ili na Korzo jer tamo nikoga nema. Više ne izlazim u Pivnicu jer je zatvorena. Ali, našao sam staro društvo na drugome mjestu i tu ću tražiti neki plašljivi pogled, osmjeh na licu ili nehotični dodir ruku i možda će iz toga nastati neka nova priča, nova ljubav... ako se nju još može naći...

- 14:00 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

utorak | 25.12.2007.

...


POLEĆ ĆU TE NA BIJELE OBLAKE
I POSIPAT PAHULJAMA DA TI BUDE TOPLO
PLUTAT ĆEŠ NEBOM POPUT BARKE
I PJEVAT ĆU,SAMO DA ZNAŠ KOLIKO.

TVOJE ODAJE ČUVAT ĆE PEGAZI
NEVIĐENOM HRABROŠĆU I ČISTA SRCA
O,SAMO NEKA PROBA NETKO DA IH GAZI
OSJETIT ĆE KAKO NAJTVRĐA STIJENA PUCA.

TI SAMO SPAVAJ U TOJ MIRNOĆI
ANĐELI ĆE TEBI HRANU DONOSIT
A JA ĆU NA DRUGU STRANU POĆI...

ZLE DUŠE MAČEM ĆU POKOSIT
ŠTO DONOSE OBLAKE CRNE
A JA NE DAM, NE DAM DA TE DIRNE!

- 15:45 - Komentari (0) - Isprintaj - # -

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se