scorpions2

ZRNO NA DAR

MANJI OD MAKOVA ZRNA JE ZA TEBE DAR
I ZATO ŠTO VIDIŠ MALO, ONO VELIKO JE.
SAMO JE JEDNA U ŽIVOTU VAŽNA STVAR
AKO TO OTKRIJEŠ, TAD ZNAŠ ZA TEBE JE.

TI SI VELIKA VRATA ŠTO SU ZAKLJUČANA
TAJNIM KLJUČEM, U TEBI JA RUPA CRNA.
TOM STRANOM TIJELU TVOJA DUŠA JE HRANA,
TAKO SI TUŽNA, BLIJEDA I PLAŠLJIVO MIRNA.

NUDIM TI POLJUBAC DA SE TRGNEŠ IZ SNA,
TAKO LIJEPE OČI NEMA NI JEDNA SRNA,
A BILA SI,BILA SI POSVE DO DNA.

MOJA LJUBAV, KOJU NE VIDIŠ, MANJA JE OD ZRNA,
ONA JE IZ MENE VELIKI DAR,
SVE BIH DAO KAD BI JE VIDJELA BAR.



KOSA


KAŽU DA IZ MJESEČEVE KOSE
IZVIRE TISUĆU LIJEPIH BOJA,
I IZ JEDNE KAPI JUTARNJE ROSE
ŠTO NA DLANU DRŽI RUKA MOJA.

ALI NE, ISTINA DANAS DRUGAČIJA JE
NAJLJEPŠA BOJA JE KOSA TVOJA,
OD NAJVEĆEG UMJETNIKA STVORENA JE
SATKANA TAJNIM RECEPTOM KROJA.

NA TVOJO KOSI SE VJETAR ODMARA,
SUNCE SE DIVI MILINOM DARA,
ČUVAJU TE, ČUVAJU OD ZALA.

JA GLEDAM SA STRANE POGNUTA STAVA,
OTKRIVAM: KOSA TVOJA IDILA JE PRAVA
O, KAD BI MI IGRATI SE S NJOM DALA!



AKO TE PROBUDI...


AKO TE PROBUDI JEDAN ČUDAN LIK
OBASJAN TOPLINOM I ČISTOM SVJETLOŠĆU.
VJERUJ, ŠTO VIDIŠ, TO NIJE MIG
ON TI GOVORI ISKRENOM VJERNOŠĆU.

OD DANAS BUDI ŠTO UISTINU JESI,
OTVORI SRCE I VJERUJ U SUTRA.
ZUBATO SUNCE SAMO TEBI SE SMIJEŠI,
TVOJIM OČIMA NEK GLEDAJU NOVA JUTRA.

S GODINOM NOVOM TAJ LIK NE LUTA,
ON JE TU, U TVOM SRCU CIJELI.
A IZA UHA TI TIHO ŠAPUTA:
"TO SAM JA, TVOJ ANĐEO BIJELI!"



EVO, OVDJE SI!


JA TE VOLIM VEĆ ODAVNO,
JEDNOM TI MORAM OVO PRIZNATI.
TA LJUBAV U MENI JE, ČINI SE ZA STALNO
BEZ OBZIRA ŠTO TE NEĆU NIKAD IMATI.

KAD NA TE MISLIM OBUZME ME DIVAN OSJEĆAJ:
KAO DA SAM CVIJET KOJI LJUBI DAN,
IL SAM ROSA ŠTO TRAVI DA SJAJ,
IL SAM KAMEN VALOVIMA OKUPAN.

BLAGI VJETRIĆ; MISLIH TO TVOJ JE DAH
I MOJE LICE KAO DA MILUJEŠ RUKAMA.
TRGNEM SE, OVDJE SI!- POMISLIH U PRVI MAH.

OTVORIH OČI; NE, TO LUTAM MEĐU ZVIJEZDAMA.
TAD ZATVORIM OČI I DOZIVAM TE NA GLAS,
I EVO, OVDJE SI, VRAĆAŠ SE ZA ČAS.




U TVOME SNU ZEMLJO


U TVOME SNU ZEMLJO JA SAM IZGUBLJEN ZAUVIJEK
GOLIH OČIJU GLEDAM U PORAŽENO DRVO.
ŠTO ĆE MI SVE OVE GODINE KOJE BROJIM U SEBI
KAD I OVE ŠTO DOLAZE LOME MOJE ŽELJE.

NE MOGU NIKAKO DA SHVATIM ZAŠTO POSTOJIM,
ZAŠTO MI DUŠA IZABRALA OVO TIJELO.
KAKVU PORUKU NOSIM, ŠTO SE IMA REĆI,
KAD SVE JE VEĆ VIĐENO, SVE SE PONAVLJA.

EVO ZEMLJO, USKORO ĆU SE U PRAH VRATITI
DA POLOŽIM NA TE RUKE, DA TE ZAGRLIM,
JER I TVOJA PLUĆA SE POLAKO GUŠE,

ZBOG ONIH ŠTO NE ZNAJU, NAŠE DRVEĆE RUŠE,
GRADE NEBODERE I SLAŽU BETONE,
I KAKO, KAKO DA SE LJUDI VOLE?