Danas doznah. Još jedan šok. Ne znam stvarno dal da budem sretna ili tužna. Možda previše primam k srcu ovaj događaj, ali osječam da sam na kraju snaga. Zamišljam neku simpatičnu bočicu u kojoj kričavo zelena tekučina predstavlja moju snagu i strpljenje. E, pa u ovom se trenutku u toj bočici nalazi tek dvije tri kapi koje će uskoro ispariti. Ali, kako bi naš Gibonni rekao ˝Hodaj, nebo strpljive voli, hodaj, možda se ipak sve u dobro pretvori.˝ A ja kažem sigurno se ipak sve u dobro pretvori! Sorry Gibo Da si malo olakšam stvari odlučila sam napraviti popis dobrih i loših stvari koje mi ta odgoda donosi. Pa krenimo od loših da najbolje ostavimo za kraj.

LOŠE STVARI:

*svi ljudi koje poznajem, a na kraju krajeva i ja, psihički su bili pripremljeni da ću biti operirana za par dana, a sada je sve to poremečeno
*moj je tata uzimao godišnji, baš za sljedeča dva tjedna, što znači da ga kasnije neće moći dobiti
*dosta je ljudi odgađalo svoje planove da bi mi došli u posjetu, a sada to moraju odgoditi
*doktor Kovač je, kako sam čula bolestan


DOBRE STVARI:

*mama će se vratiti iz Italije, tako da će moći samnom u bolnicu
*možda stignem nešto malo u školu, vidit prijatelje i pohvatat nešto gradiva
*imam još malo vremena za razmišljanje o operaciji
*jučer mi ipak nije bilo zadnje kupanje u moru

Joj joj, eto, javim vam se novostima i želim zahvaliti svima koji mi pružaju podršku, pogotovo mojoj ljube Ines [hvala ti][hvala vam]

Ali ne mogu! Zadnje što bi u ovom trenutku mogla napraviti je smiriti se. U mojoj se utrobi nalaze mješavine boli i napetosti. U mojoj se glavi vrzma tisuče misli, a ne mogu se skoncentrirati, tako da je svaka od njih nedovršena. Nestrpljivost, strah, umor, znatiželja, zbunjenost, hiperaktivnost. To su osječaji koji me zadnja dva dana ne napuštaju. Ne mogu biti ni 5 minuta na jednom mijestu, izluđujem sve ukučane i što je najgore još nisam svjesna situacije. Naime ja, viječna skolioza, nakon mnogih propalih pokušaja ispravljanja, u srijedu, 20.08 putujem u Zagreb na operaciju. Aaaaa, da da istina je, a ni ja još ne mogu vjerovati!Uglavnom, oni koji su sve to prošli znaju kako je to kada te tjedan dana prije operacije, potpuno iznenada pozovu u Dubravu. Moram odgoditi sve planove, raspustiti sve obaveze, potisnuti sve želje i hrabro kročiti u drugu razinu. Iako sam se zadnjih godinu dana jako puno informirala o skoliozi ipak imam par pitanja pa bih molila da mi ljudi koji znaju odgovore pomognu!

Here we go now:

1.Ako imam dvostruko iskrivljenje od 60 i 70 stupnjeva, je li moguče da me pošalju na istezanje ili halotrakciju?

2.Ako niste iz Zagreba, jeste li lako i jeste li uopče dobili putni nalog za Zagreb od doktora opče prakse?

3.Ako u srijedu moram biti u Dubravi, za koliko će otprilike biti moja operacija?

4.Koliko ste otprilike odječe nosili? Meni je glupo pojaviti se sa ogromnim kuferom a isto tako i sa malenom torbicom.

5.Zašto je tako važna pidžama na rastvaranje?

6.Postoji li određeno vrijeme posjeta?

7.Koliko otprilike traje operacija?

8.Je li dren obavezan?

9.Koliko otprilike traje moj oporavak u bolnici, a koliko kod kuće?
(mislim na oporavak pod kojim se podrazumijeva odlazak u školu)

10.Iako mi je doktor Kovač rekao da ću, kada se potpuno oporavim biti pokretna koliko i prije, ipak sam pročitala par slučajeva u kojima se osobe mojih godina, poslije operacije i oporavka, ne mogu, na primjer, rukama sagnuti do poda. Što vi mislite o tome i koliko ste pokretljivi nakon operacije?

Eto, to bi bilo to. Molila bih osobe koje znaju odgovor na bilo koje od ovih pitanja za pomoć!