SchokoBananenMuffin https://blog.dnevnik.hr/schokobananenmuffin
ponedjeljak, 22.06.2009.
Hoću baku
Onakvu kakvu ima Tweety. S velikim, sijedim gnijezdom na vrh glave i polunaočalama. Da mijesimo pite zajedno i plijevimo ruže. Baku s mekim staračkim dlanovima i zaraznim smijehom. Koja sve zna i ništa ne pita.
Takve bake su kao svježi kruh iz pećnice. Nešto najbolje na svijetu.
Hoću biti mala curica i hoću svo-ju baaakuuu!
četvrtak, 18.06.2009.
Ta dobra noć
Noć je i palimo svjetla. Ponekad navučemo zastore, a ponekad ne. Otvorimo prozore i nijemo razgovaramo s prolaznicima. Žalimo se na žegu njima koji šetaju pse ili jednostavno dolaze privučeni svjetlošću naših prozora. Govorimo njima, a zapravo razgovaramo sami sa sobom.
Noću svaka bolest postaje teža. Za ovakvih vrelih noći nas zidovi stišću, nemamo zraka i izlazimo van. Hodamo, šetamo pse, fućkamo, bojimo se. Bivamo privučeni nekim osvijetljenim prozorom. Zastajkujemo, razmjenjujemo poglede.
Netko gleda u zvijezde.
Ali svi dočekamo jutro.
I tada sve zaboravimo.
utorak, 16.06.2009.
Jedan običan dan
Rano buđenje u sparnoj sobi. Tapkanje do prozora i svježina od koje se naježim. Prvo kava, pa zalijevanje cvijeća. Ovo drugo kriomice jer sam još u spavaćici i ne želim prestrašiti nevinu dječicu.
"Ah, nevina dječica spa-va-juu!"
"Zaboravih."... Prerano je za početi pričati, pa čak i sama sa sobom.
A onda odijevanje, potraga za stvarima i izlazak iz kuće. Kamenčić u sandali, normalna stvar. Već vidim da će biti dug i vreo dan, ali nije bitno. Odlučila sam da mu neću zamjeriti, znam da to ne misli osobno.
I tako bješe.
ponedjeljak, 15.06.2009.
Good Geed
Šta je ovo? Nije moguće da sam se napila od deci vina. Nu, ni tipfelera nemam.
prvi čudak
pa drugi
ne mreš bilivit, treći
strange but true
Sotonisti???
Antidržavni elementi???
Vanzemaljci???
Globalne korporacije???
Hoće li neki subliminalni sadržaj zavladati mojim sinapsama? Hoću li se pretvoriti u stroj za ubijanje? Hoću li postati sluga Zla?
(Zlokobna glazba i odjava.)
subota, 13.06.2009.
Smoto, hajde da se igramo!
Kad bi mogli odabrati film u kojem bi htjela živjeti i da to bude jedini svijet kojeg poznaješ.... koji bi odabrala? :-)
Moi:
a) "Proljeće, ljeto, jesen, zima.. i opet proljeće"
Tutto completo, s eksterijerima, glazbom, scenarijem.
b) onaj plavi prizor s prozorima i kišom u "Plavom" K. Kieslowskog, kad Juliette prvi put vodi ljubav sa svojim ljubavnikom. Kada bih jezike ljudske i anđeoske govorio, a ljubavi ne bih imao...
c) scenu iz "Kralja Arthura", kada vitezovi na konjima galopiraju procvjetalom šumom i lome granje. (Carmina Burana)
A toi?
(Zapravo me zanima što bi i Zub tu stavio, a smije se oglasiti i ostatak nevjernog čitateljstva. :-D)
četvrtak, 11.06.2009.
Paula Jhung,«Kako izbjegavati kućanske poslove?», VBZ, 2007.
Crossover između SF-a, horora i komedije. Na primjer:
· Odjeću složite prema boji i prema vrsti, kako biste lakše pronašli ono što vam je potrebno.
· Sastavite kombinacije za cijeli tjedan, zajedno s dodacima, a nakit stavite u plastične vrećice navučene preko kuke vješalice.
· Opskrbite se haljinama kako biste se manje bavili usklađivanjem pojedinačnih komada odjeće.
· Šal prethodno svežite i stavite broš te ga stavite na vestu ili haljinu.
· Otkrijte svoje boje uz pomoć stručnog savjetnika za boje.
(Uređivanje ormara – Brzo odijevanje)
· Načinite stolić s tajnom. U prodavaonici zamolite da vam od šperploče odrežu krug promjera 75 centimetara, koji ćete staviti na kantu za smeće zapremine 150 litara. (...) U kanti možete držati izvansezonsku odjeću, blagdanske ukrase, posteljinu ili bilo što drugo.
· Kupite flomaster za označavanje odjeće (...) kako biste uredno označili sve, od ladica u dječjoj sobi do kutija za pohranu.
· Na vanjskoj strani limenke boje povucite crtu kojom ćete označiti razinu boje u limenci i samu boju.
(Savjeti koje vam mama nije dala – Pohrana)
· 42% žena izjavilo je da im je čista kuća draža i od vođenja ljubavi, 12% nije znalo odgovoriti, dok je 64% muškaraca izjavilo da im je seks važniji od potrebe za redom.
(Umjetnost raspoređivanja poslova – Seks i kućanski poslovi)
Toplo preporučujem. Što od šoka i nevjerice, a što od smijeha, ne možeš ispustiti iz ruku sve do zadnje stranice.
utorak, 09.06.2009.
Gojub na gjani?
Svi igraju loto ovih dana. I ja sam isto htjela odigrati, ali uvijek zaboravim. Prođem pored lutrije a da mi nimalo ne zazvoni u glavi... I još si nekako mislim, kako taj zgoditak postaje sve veći i veći, da su mi šanse za njegovo osvajanje sve manje i manje. Nije da vjerujem u neku teoriju zavjere, naprosto sam zaključila da sam nesretnica od rođenja.
Nikad u životu nisam ništa dobila džabalesku, ako ne računamo one četiri klaunske značke iz žvaki "Cirkus" kad mi je bilo oko deset godina. (A i njih mi je, ako ćemo pravo, mama kupila, a ja samo odmotala i skočila do neba kad sam vidjela nagradni kupon.)
A i nisam nešto pri parama, pa mi blesavo ulagati u po svemu sudeći uzaludnu stvar.
Sve je to divno i krasno, racionalno i prihvatljivo, draga moja Schoko, ali kako ćeš na taj način ikada išta osvojiti?
Vjerojatno i neću.
Ima neki Španjolac koji je zapisao:
"Sad mi je dovoljna moja samoća
Jer znam što u njoj imam
I što sam za nju izgubio."
Eto. Baš sam si dosadna, ali to je tako.
Let freedom ring. :-)
nedjelja, 07.06.2009.
Coming out is hard to do
Doživjela sam epifaniju neki dan. Slušala sam nekog pedera na Stojedinici (ne ljuti se kad ti kažem 'peder', ja kažem 'peder' svakom koga volim) dok je pričao nešto u vezi queer festivala.
Rado mislim o sebi kao o praktičnoj i prizemljenoj osobi. S tog stanovišta, ne postoji apsolutno niti jedan dobar razlog za kretati se u organiziranim skupinama i deklarirati svoje seksualno niti bilo kakvo drugo opredjeljenje. (Tu ubrajam i vjerske procesije, btw.) Dovoljno je upoznati samu sebe s time i tu je kraj priče.
Ali, on diader hend, ima tooliko zapečaćenih pisama u poštanskom sandučiću moje osobitosti... koja odbijam otvoriti. Tek ponekad podsvijest nesmotreno virne u njih i tada ne mogu zaspati.
Zamisli kako bi bilo... Zagrliti braću pedere (sigurnost mase!) i vrisnuti svoju noćnu moru! A prolaznici te blijedo gledaju i misle si: "Yeah, right, reci mi nešto novo." I još: "Ništa posebno, draga moja!"
Let freedom ring.
subota, 06.06.2009.
Ah!post (Nije za djecu mlađu od 12)
Surfam ja tako večeras po blogovima i veselo fućkam kao nedužni Štrumf u tamnoj šumi. Kad tamo, na proplanku, odjednom ugledam...
http://debilizam.blog.hr/
Malo je reći da elokventnijeg već dugo nisam pročitala. Dodaj tomu političku nekorektnost i totalnu ispižđenost. Moj najgori pms can't touch this... I to traje dobrih desetak kartica. Od šoka nisam uspjela sve pročitati, ali vratit ću se ja, pa ga zato bookmarkam.
Pitam se da li bi imao što protiv da ga isprintam i citiram u trenucima kad mi netko stane na žulj, a ja nemam dovoljno prisebnosti i pameti da si dam oduška i zagorčam mu život, barem verbalno... Joga, opuštanje i meditacija iz nekog razloga ne polučuju isti rezultat.
Svako nek piše ono kaj hoće. Ak vi mislite da sam ja glup- mislite. To je vaše pravo. Puca mi kitason. Pišite to na svom retajskom blogaččččču. Ionak ga više nikad neću otvorit. Il si istetovirajte na pizdu. Il di već oćete. Samo mi nemojte slat spamerski nadrkane mejlove, jer ih ni ja vama nisam slao. Od vas tražim samo trunku elementarne kulture. Niš drugo. Oke!? Jesam bio jasan!? Jesmo se dogovorili!? Jesmo, kažete!? Ak jesmo – fino. Onda mi se možete kao i prije - lagano sterat u krasan falusoidni kurčić. Debili!
Ah!
četvrtak, 04.06.2009.
Nije problem, nego izazov
I nije šija nego vrat. U kojem trenutno imadem pain.
A što za večeru? Štapići ili pereci...?!
Uf. Uvijek neki problemi. Pardon, izazovi.
utorak, 02.06.2009.
How do you do?
«Kako si?»
Koji je smisao tog pitanja, neka mi netko lijepo objasni.
Je li to uvodna fraza u ostatak razgovora? Postavlja li se to pitanje u svrhu privlačenja pozornosti sugovornika i kao takvo ne zahtijeva dublje promišljanje niti smisleniji odgovor? Kaže li jednostavno: «Hej ti tu, prekini to što god radiš i o čemu god razmišljaš i slušaj sada mene»? (Zapravo.) I još k tome: «A budući da sam ja tako dobar i uljudan čovjek, dopustit ću da kažeš riječ-dvije o sebi, a onda ćemo promijeniti temu i govoriti o onomu što mene doista zanima.»
I što odgovoriti na to? Klasično 'dobro' koje ne znači ništa? Ili podastrijeti iscrpan petominutni izvještaj o vlastitom psihofizičkom stanju? Ali, zašto stati tu?! Zašto ne dati uvid u pozadinu, tj. recentne događaje te svoju interpretaciju istih? Kako u privatnoj, tako u javnoj sferi? ... I što to sve znači za naše cijelo društvo?
Predlažem da se kao službeni odgovor na pitanje 'Kako si/ste?' uzvrati istim tim pitanjem, po engleski. Kada je već besmislena formula, slavimo njen besmisao do kraja.
| < | lipanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (15)
Travanj 2009 (10)
Ožujak 2009 (14)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Stari majstori
Metafizičari
D. G. Rossetti
Emily Dickinson
Bruno Schulz
Nove nade
Zubo
Smoto
Gjuro
OVOONO
Piko
Blogo
Odabrala Schoko Bananen
We'll build in sonnets pretty rooms. (J. Donne)
I do not know what I want, and perhaps I shall never know, but my only wish from every star will always be another star; and truly I am not afraid.(T. Capote)