Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi!

ponedjeljak, 19.03.2007.

.... ....

Recite mi...
Zašto sam ujutro htjela napisati nešto veselo, sretno, djetinje...optimistično....?
A, onda..kako je dan odmicao šarene riječi su se pretvarale u crno-bijele slike iz starih filmova o razočaranjima?
Zašto se potrebno svako toliko razočarati? Ili se to samo meni događa?
Zašto ljudi misle da riječi idu s vjetrom? U nepovrat? Jer..ponekad ostaju toooliko blizu...a, posljedice su katastrofalne!
Zašto uvijek,uvijek najviše povrijedimo osobe do kojima nam je najviše stalo? Ili one kojima je užasno puno stalo do nas...i ne dijeleći iste osjećaje, nenamjerno (ili ne?) srušimo njihove svjetove?? da... TO je.
Zašto...... milijun zašto...a, nijedan zato...

''Probudili su ga riječima, tim svojim oštrim, sjajnim oružjem.'' T. H. White

- 22:15 - Komentari (27) - Isprintaj - #

srijeda, 14.03.2007.

.........Putovati je živjeti!.........

''Again it's time for me to go,
Although I've travelled high and low,
Now to challenge all my best,
To work while tripping is the test
My search for balance in extremes,
To bring the real into my dreams…''


Ovaj citat pronašla sam prije nekog vremena na nekom blogu..ili, točnije..na jednom blogu o putovanjima. U zadnje vrijeme dosta sam aktivna čitačica 'travel blogova'… Zapravo sam oduševljena nekim životnim pričama.. Onim početcima kada se ljudi odluče na pothvate poput putovanja oko svijeta… Početcima u kojima ljudi napuštaju svoje živote, posvete se putovanjima, otvorenog uma krenu u nepoznato! I to doslovno! Ljudi putuju na razne načine…Neki se odluče na turističke agencije i sve lijepo pripreme, dok drugi uzmu npr. biciklu, ruksak i odu… e, da..pogađate, ti su mi najdraži! Nepredvidljivo, slobodno…potpuno. Oduvijek sam sanjala o nečem takvom..Nekom putovanju oko svijeta, ali nekom u kojem ću se danas misliti gdje bih mogla sutra, odlučiti kako dalje…
''The traveler sees what he sees. The tourist sees what he has come to see.''
~G.K. Chesterton
Slažem se s ovim citatom…ali, isto tako moram priznati kako sam svakim svojim putovanjem bila oduševljena! No…uvijek je nedostajalo vremena… Vremena da obiđem sve ono što sam 'po putu' vidjela, od čega mi je dah zastao, a nije uključeno u program… Vremena da stanem i slikam svaku sitnicu, neobičnu reklamu, fenomenalan grafit…Vremena da ujutro ustanem i sjednem na neku klupicu pored glavne ulice i promatram rijeke ljudi, njihova živčana, sanjiva, pospana, sretna lica.
Vremena da stanem i popričam sa simpatičnom djevojkom o njenom životu, o nekim svakodnevnih stvarima koje mi nijedan vodič ne može ni približno tako dobro opisati, a opet s tolikom vedrinom i lakoćom!
Ah…vremena…za toliko toga. Ali, vremena..naravno nema! Bez obzira nalazili se u svojoj ili 'tuđoj' zemlji…
Dakle… zadnjih dana sam dosta pod dojmovima nekih dalekih zemalja, koje ljudi uspješno približe svojim zanimljivim postovima i originalnim, odličnim slikama.
I sanjarim…o nekim blesavim podhvatima, tražim putopise, izvlačim karte gradova u kojima sam bila, pregledajem slike… Obožavam, obožavam putovanja!!!

''Svijet je knjiga i oni koji ne putuju čitaju samo jednu stranicu!'' Sv. Augustin

A, za vas prijatelji, izdvajam ovaj citat:

''Dvadeset godina poslije biti ćeš više razočaran stvarima koje nisi napravio nego onima koje jesi. Zato otplovi iz sigurnih luka. Uhvati jake vjetrove u svoja jedra, Istražuj! Sanjaj! Otkrivaj.'' M. Twain



Volim ovu sliku. Osoba sjedi i svira...ne može bit jednostavnije.. ( Snimljeno u Cambridgeu)




- 21:46 - Komentari (16) - Isprintaj - #