Linkovi
Blog.hr
KOCKA



klikni i slušaj

online
17.11.05 23.00
Free Web Site Counters
Free Web Site Counters


SVAŠTA NEŠTO

nedjelja, 05.11.2006.

Kako se nositi s lošim šefom?

Prošlo je mjesec dana otkako više ne spadam u vojsku nezaposlenih. Kad sam našla posao bila sam sretna no moje ushićenje je naglo splasnulo na probnom radu koji je trajao 5 dana. Iz dana u dan u firmi su se događale u najmanju ruku prestrašne stvari. Rat između bivših zaposlenika i poslodavca nimalo ne daje samopouzdanje. S jedne strane slušala sam loše stvari o poslodavcu s druge loše stvari o bivšim zaposlenicima. Nažalost više je bilo onih prvih. Već nakon nekoliko dana htjela sam pobjeći glavom bez obzira. Zatim je došlo i do prvih nesporazuma s poslodavcem. Jednostavno došlo mi je da uzmem torbu i odem kući. Inače nisam osoba koja previše vjeruje pričama i o svemu volim imati vlastiti stav. Isto tako nisam osoba koja kad joj nešto smeta podvije rep i pobjegne. U trenutku kad mi je bilo svega dosta umjesto da uzmem torbu i odem uhvatila sam svog poslodavca i dobro se istresla upravo na njega. Naravno on me pokušavao uvjeriti da sve to nije tako ali sam ga poklopila nekim argumentima i rekla da tako ne želim raditi. Moj poslodavac je inače dosta mirna osoba za razliku od svoje žene koja je sasvim drugačijeg karaktera od njega. Poštujem to što inače sve rješavaju zajedno i istog trena kad sam se sasula na njega znala sam da će joj sve prenijeti iako se moja pritužba odnosila kako na nju tako i na nešto vezano uz nju što nikako nebi moglo funkcionirati jer je bilo meni na štetu.
Poslije te moje reakcije vratila sam se na radno mjesto i nastavila raditi kao da se ništa nije dogodilo i dok mi je ona prigovarala da se trebam više smješkati ja bi je bila najradije ugrizla koliko sam bila ljuta. Zatim ju je moj poslodavac fino odveo na kavu i vjerojatno joj prenio sve što sam ga izribala.
I njezin smiješak je nestao no iako sam možda očekivala kako će me izjuriti ona je pokupila stvari i otišla skupa s njim, a škrgut zubi gotovo se glasno čuo. Svoj posao shvatila sam ozbiljno i obavljala ga kao i svaki drugi s puno odgovornosti. Ona se neko vrijeme nije pojavljivala već bi s vremena na vrijeme on samo navratio nakratko i sasvim službeno. Ja sam mu na brzinu samo prenijela što se neobično dogodilo što smo dobro napravili i predala narudžbu koju očito nije navikao primati.. Imala sam osjećaj da sam pod velikim povećalom jer su mi se svako malo pojavljivali ljudi za koje sasvim sigurno mogu reći da su me uhodili. Prema njima sam se ponašala kao i prema svakom drugom s kim sam morala surađivati. Vjerujem da je dobar dio tih ljudi upravo zato jer je znao zašto su tu i što sam napravila davali loše izvještaje o meni, ali nisam se brinula previše. Moji rezultati, kao i ljudi koji su se zatekli tu slučajno, a ne radi uhođenja pričali su drugu priču.
Sada je prošlo više od mjesec dana kako tu radim . Sve više se uvjeravam da su pritužbe poslodavca na bivše djelatnike bile u redu jer je stanje koje smo mi zatekli bilo stvarno pomalo komično, pomalo tragično. Ako je i bilo nekih propusta poslodavca pomalo razumijem jer ni poslodavac nije baš tako lako biti no kako je sam rekao podsjeti me na vrijeme... Mene nije sram nekoga podsjetiti a postoji i razumno vrijeme čekanja. Mislim da sam dobro postupila što sam postavila nekakve granice jer mislim da imam dovoljno godina da se nikome nedam iskorištavati niti praviti budalu od sebe. Sad još čekam plaću da vidim hoće li se držati dogovora. Ako bude sve u redu možda ipak nađemo zajednički jezik . Gazdina žena više ne škrguće zubima kad navrati i ne ponaša se više kako se ponašala. Sad navrati samo kad smo stvarno zatrpani poslom i to da pomogne a ne da joj mi zaposlenici budemo robovi dok ona“ zgrće lovu“. Samo još da napomenem da posao koji radim nema veze ni s mojom strukom ni s nečim što sam u životu radila. Kad sam počinjala raditi nisam o svemu imala pojma i iskreno bojala sam se hoću li uopće biti sposobna za takvo što. Danas sam zadovoljna sama sa sobom i sa svojim rezultatima no bez obzira na to meni je cilj biti još bolja, s čime bi još zadovoljnija bila i ja a vjerujem i moji poslodavci.


Što me potaknulo napisati ovaj post? Pročitala sam jedan zanimljiv tekst u kojem sam eto pronašla sebe i kojeg preporučam da pročitaju svi koji imaju problema sa poslodavcem, šefom ili nekim nadređenim.

- 19:16 - Reci (15) - Nemoj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SVE MOJE
MOJ NAJDRAŽI CITAT
Ljubav je najplemenitiji osjećaj koji i najinteligentnijeg čovjeka pravi najvećom budalom


MOJI FOTO ALBUMI

MOJI STIHOVI:

********************
........
Jedino nebo vidi
moju tugu...
.... i ono tužno je.
Vidi i moje suze....
....i plače samnom.

********************
Njemu

Kada jednog dana
ti se sjetiš mene,
i kada ti umjesto vode
venama krv krene,
i ako shvatiš koliko sam
te zapravo voljela
ne traži me
nebih to željela.
Riječi tvoje
previše su bile teške
Čak i da me moliš ,
Ne mogu ti više
opraštati greške.

*********************
.......
Nikad nismo imali razloga
za početak,
a počeli smo.
Isto tako nemamo razloga
za kraj,
a završili smo.
A ja te još uvjek volim....

**********************

.......
Evo mene,
no na žalost daleko od tebe.
Morat ću pisati nebulozu
dok ne smislim neku prozu.

**********************
........
Da mi je samo na tren
ući u tvoje misli,
samo na tren
postati nevidljiva,
samo tren
ušetati u tvoje snove...
Zanima me
jesam li možda tamo,
jer čini mi se da sam se
negdje izgubila.......



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se