Šatro Cosmo girl
utorak, 16.05.2006.
Nešto sasvim osobno

Prije nekih pola godine ušao je u moj život jedan muškarac.
Donio ga je jedan projekt koji se, po svim mojim pretpostavkama, nikad nije trebao realizirati. Nositelj svega je bio on.
Muškarac, koji obara s nogu... Predobar da bi bio stvaran...
Nisam se ni usudila pomisliti da bi naš odnos mogao ikada biti više od poslovnog. A i projekt po mojim predviđanjima nije trebao biti ništa više doli još jednog Potemkinovog sela...
Jeli bio samo hrabar ili pomalo lud, kad je obećao relizaciju nemogućih stvari, još ne znam. Sigurno je samo jedno, sve što je obećao je i realizirao. I totalno me oborio s nogu... Meanwhile, naš odnos je evoluirao u frendovski. Nisam ništa očekivala, iako ga nisam i ne mogu doživljavati kao frenda...
Anyway, kao što je to netko lijepo rekao: najbolji muškarci su zauzeti... Tako je i on BIO zauzet. Dugogodišnja veza.
A onda je odjednom počeo izlaziti vani, u klubove. Mjesta gdje ga nikad ne bih smjestila. Mjesta o kojima sam mu pričala...
I onda sam jednu večer saznala da je single...
Koliko god sam samu sebe spuštala na zemlju, letjela sam sve više pod oblake...
Svaki novi susret s njim, bacao me u ekstazu...
Ja, realna i objektivna do besvjesti, počela sam satima razmišljati o njegovim riječima, komplimentima, zaštitničkim gestama... Na koncu, dovela sam se u stanje da mi je, u večerima kad on ne bi bio van, pogled stalno bježao prema vratima kluba...
A ja sam u tim novim susretima postajala netko drugi – zbunjena školarka koja skreće pogled i izbjegava gledati u oči. Privremeni gubitak dara govora postao je moja normalna reakcija na njegovu blizinu. Jedne noći, jedno njegovo pitanje i jedan moj nebulozan odgovor, koji se, tek sam kasnije, shvatila mogao protumačiti kojekako, doveo je do naglog zahlađenja odnosa...
I dalje smo se silom posla, često čuli ali su ti pozivi postali hladni i službeni. I sve rjeđi... Više ga nije bilo vani i susreti su prestali...
Razum je opet postao moj saputnik i ja sam njegovo ime vratila u ladicu „business partners“ iz kojeg ga nisam ni trebala micati... Sve se opet vratilo u normalu...
Prošli tjedan sam otišla na godišnji u inozemstvo. Zvao me,
Pa onda jučer u 8 a.m. Pa popodne. Pa jutros. Pa popodne.
Razlozi? Presmješni da bi bili istiniti. Predobro ga poznajem da bi mogao zaboraviti takve stvari...
Ne, nisam nemirna... Nisam ga ni makla iz ladice...
A opet, fakat sam zbunjena...
I pitam se po tko zna koji put, kako ti svi pacijenti saznaju moju adresu?

- 17:54 - Komentiraj (24) | Printaj | #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se