Frend je prošli tjedan izjavio kako ja ne znam bariti frajere. Vrag bi ga znao zašto, ali ja sam se našla uvrijeđena takvom konstatacijom. Tim više jer to nije rekao meni. U facu. Već drugoj frendici. Koja je njegove riječi prenijela meni.
E sad, nije da ja inače barim frajere. Nije ni da ja želim bariti frajere. Ali...
Ne znam kako vi na to gledate, ali kad meni netko kaže da nešto ne znam, probudi neki jebeni inat u meni i tek odjednom kao da gledam film, skužim sebe kak idem dokazivati nešto nekome. U biti sebi. Sreća da još uvijek nitko nije skužio tu moju bedastu instinktivnu reakciju. Jer, realno gledano mogućnosti zloporabe su ooogromne. Mogao mi je npr. reći: „Ti se nikad ne bi usudila popeti na ovaj šank i otplesati trbušni ples!“ . A može i gore: „Ti ne znaš glumiti pornofilmu!“ npr.
Uh, kad malo bolje razmislim još sam dobro i prošla...
Anyway, u petak sam odlučila „zavesti“ prvog lika koji naiđe. Srećom nije naišlo ništa zanimljivo... S obzirom da nisam dokazala suprotno, a teret dokazivanja je po sudu ekipe bio na meni, par sati kasnije, konstatirano je da ne znam bariti frajere... S obzirom da još uvijek nisam priznala grijeh, frend je odlučio otići korak dalje i dokazati da ne znam bariti frajere. Slučajno je snimio frenda (ja nisam znala da frajera pozna) za kojeg je znao da mi neće biti „nezanimljiv“.
Cimnuo me: „Gle, onog lika u sivoj majici i trapericama. Kak ti se čini?“ „ Opa, napokon nešto dobro!“- ispalila sam ja ni nesluteći šta mi se sprema...
I tako, frend je nekud nestao, a cure i ja počele pogledavati frajera koji je konsenzusom proglašen najzgodnijim likom u klubu... Anyway, pokušavale smo prokužiti koga od nas gleda...
Onda sam u jednom momentu ja otišla napudrati nosić, a na povratku me netko primio za ruku i povukao snažno prema šanku. Pogađate moj frend koji je sad odjednom pio na šanku s onim frajerom. „ Odi da te upoznam s frendom!“.
I tako se mi upoznamo, a ja želim da se zemlja otvori i proguta me, jer nemam pojma šta je ovaj uopće rekao frajeru. I tako nešto spikamo, smijemo se i frajer mi se čini full ok. I onda naiđu neki frendovi od mog frenda, i ovaj ostavi nas dvoje same... I meni naravno opet užasno neugodno jer mi to izgleda kao nešto naštimano... I ja lijepo kažem frajeru: „E pa ja sad idem do cura! Drago mi je da smo se upoznali“. I zbrišem.
Za pet minuta, meni još nije jasno zakaj sam to uradila, kad dolazi frend s pobjedonosnim smješkom: „Eto, vidiš. Stvorio sam ti laboratorijske uvjete u prepunom klubu. A ti opet ne znaš zbariti frajera! I to kad je već praktički zbaren! Imaš još šta reći u svoju obranu?“.
E pa šta sve ljudima padne na pamet...

Iščezli komentari

linus_broj_dva: jao, ja sam u zadnje vrijeme dobio barem 5 takvih kosara. nakon odlicna uvoda i dobre price, cura odjednom zamuca i kaze "idem ja do svoje ekipe". i onda poslije pogledava telecim zalobnim pogledom... nije nama lako :-)) :-)) {20.02.2006. 22:55}
~ bugenvilija: Ti si naivac ko i ja, sva je sreća da si ovaj puta dobro prošla ;))) {20.02.2006. 23:34}
~ beštijica: Ovako ne buš do oltara došla, draga moja... :))))))) {21.02.2006. 13:38}
~ zara: hahaha, čitajući tvoj blog, doživjela sam deja vu! :) {21.02.2006. 14:40}
~ chablis: Ma kaj se opterećuješ s tim! Znas sve do cega ti je stalo. Do tipa za sankom...ti zapravo nije bilo stalo, zar ne? {21.02.2006. 21:39}
~ miss sixty: ajde moglo je bit i gore! {21.02.2006. 22:23}
~ brodwaybaby: :)ajde slažem se s miss sixty i btw blog ti je jako zanimljiv!poozz {22.02.2006. 09:18}
~ freestyler: ma nemaju pojma ti tvoji, lagano barenje uz ostavljanje na zbunjenom tinjanju neko vrijeme znatno smekša i najtvrđu lovinu, pa je rezultat na kraju znatno ukusniji .... uživaj i jako mi je drago da si opet tu ...:))) {22.02.2006. 12:48}
~ Stigy: uff...znam takve situacije...kad ti netko kao nešto namješta...ma ne daj se!imaš vremena...nikad nije kasno da naučiš nešto ;-) pozdrav!navrati malo do mog bloga ako ti se da... {22.02.2006. 13:09}
~ alterego: di je taj klub u kojem ima zgodnih frajera {23.02.2006. 13:48}

Znate onu staru narodnu: „Kakav prvi dan, takva cjela godina“.
E pa, prvi 1 i pol mjesec anno domini 2006 skoro je opravdao postojanje iste. A ja sam se već ozbiljno zabrinula.
A sad da se vratim na 1.1. o.g. Prvi sati tog famoznog dana prošli su u opijanju, plesanju, flertovanju, trježnjenju. Potom sam spavala. Pa pila kavu u sumnjivoj birtiji (jebi ga kad ništa nije radilo). Onda sam nešto jela, malo spavala, pa nešto čitala (vezano za posao, da ne povjeruješ) i išla van.
Kao što je vidljivo iz gore navedenog, od frajera ni f. A ako nema frajera, nema ni s (od sexa dabome)... A to znači da imamo problem...
Jer, baš ništa se nije promijenilo u danima koji su uslijedili. Osim, što se promijenio omjer navedenih aktivnosti u pojedinim danima. Bar sam mislila da se ne smucam po sumnjivim birtijama, a onda su prije par dana u novinama birtije u koje zalazim proglasili sumnjivim i opasnima.
I tako sam ja već bila u totalnom bedu.
A onda mi je danas, na jednoj za ovu priču irelevantnoj blagajni, sinula lampica! Šoping! Jedino šoping nije bio na listi mojih aktivnosti 1.1. o.g.! Međutim, šoping nalazimo kao svakodnevnu aktivnost ostalim danima o.g. Prema tome, dokazala sam da je faking doskočica/poslovica whatever neistinita!
Bar se nadam da jesam...
Jer uvijek postoji mogućnost da je to ona faking iznimka koja potvrđuje pravilo...

Sjedimo tako sinoć na večeri u jednom finom zagrebačkom restoranu.
Za stolom nas oko desetak – 4 žene i 6 muškaraca.
Muškarci – gotovo redom uspješni poslovni ljudi. Kao po defaultu – neugledni, sretno oženjeni i izrazito samouvjereni (samouvjerenost inače raste proporcionalno s napredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici i stanjem na tekućem računu). Zamišljam gospodina s moje lijeve strane u srednjoškolskim klupama. Imaginarni facelifting otkriva dečka iz prve klupe, kakvog smo skoro svi imali razredu. Da, da, onog istog kojemu neki zapravo nisu ni znali ime, a kontaktirali su s njim samo za testova, ako bi kojom srećom sjedili u blizini. Zapravo, kad bi bili iskreni do kraja, da smo ga ikada sreli izvan konteksta školske klupe i bez onih ružnih naočala, nije sigurno da bi ga uopće prepoznali... To je sasvim evidentno na godišnjicama mature, kad takvi likovi zasjaju u punom sjaju, pa se ljudi počnu gurkati i ispitivati jedni druge da tko je to uopće...
Ali, kao što rekoh, užasni kompleksi iz mladosti, ipak ostaju. Stoga su ti isti članovi uprava, nadzornih odbora, doktori znanosti, uspješni podzetnici itd itd obično neobično bučni, elokventni, duhoviti, šarmantni itd. Upravo pretjerivanje u svemu, jasan je znak da imaš posla s kompleksašem.
No, ne smijem zaboraviti drugu kategoriju. Sinoć zastupljenu s dva predstavnika zbog kojih ovo, zapravo i pišem. (jesam li Vam već rekla da je ovo trebala biti recenzija knjige?! E jebi ga!)
Znači, drage dame dozvolite da Vas upoznam s tipičnim slobodno/zauzetim frajerom. Izgleda normalno, pristojno ili iznimno dobro, zna se ponašati primjereno situaciji, duhovit, zabavan u neformalnijim prilikama, izrazito ozbiljan, lucidan i briljantan u formalnom poslovnom okruženju... Jednom rječju frajer s kojim se, ako pripada istom krugu, žena može jaaaako lako i zamisliti.
Idemo dalje. Takav frajer obavezno, i po defaultu ima curu. Da preciziram u višegodišnjoj je vezi. U vezi, ne u braku. Kao što jedan moj prijatelj kaže - on uopće nema vremena razmišljati o braku jer je jako zauzet, ali će jednom to napraviti. Napominjem, da je i njegova cura prešla tridesetu, a u vezi su već 5 godina.
Ali da se vratim liku iz priče. Znači, on nema vremena, ne razmišlja o braku, a uz to još (prisežem) lovi „sa strane“. Ako ste u ovom opisu prepoznale svog dragog, drage dame, zadajem Vam obveznu literaturu iz pera scenarista Sex & City serijala.
Dalje, ako ste kojim slučajem ipak žene za ovim stolom, i čitate ovaj post, velika je vjerojatnost da ste u kasnim 20tim ili 30tim godinama, još uvijek (sretno ili nesretno) slobodne i tako prokleto posvećene karijeri. Također je velika vjerojatnost da ste obrazovane, inteligentne, samostalne i neovisne. Vjerojatno iza sebe imate bar jednu nesretnu vezu koja je završila tako da vas je gad ostavio nakon xy godina veze zbog ovog ili onog, baš kad ste planirale vjenčanje. One sretnije (hvala bogu da sam ipak u ovoj skupini) iza sebe imaju vezu koju su prerasle i odlučile potražiti sreću u nekom drugom filmu... Bilo kako bilo, single žene iz ove kategorije, nemaju previše prilika za upoznati nove ljude. Društveni život često im se svodi na poslovna druženja poput ovog na kojima sreću ljude poput ovih.
To ih jasno čini lakom metom. Zanimljivo kako lijepa, inteligentna, duhovita i fakat zanimljiva kozmopolitkinja šaptom pada na spiku single (?!) lika, kojega uopće nije sram reći da „nema nikoga“, pred svojom kolegicom (naravno ovdje nazočnom) koja njegovu dugogodišnju već dobro poznaje...
Prema tome, molim dame koje su se prepoznale o opisanom, da obavezno pronađu i pročitaju već spomenutu literaturu: „He's just not that into you“.
P.S. Napominjem da nisam pratila spomenutu seriju i da ne volim američku popularnu literaturu. Ali, mislim da ovu knjigu fakat vrijedi pročitati!