Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

težnja k savršenstvu i borba s anoreksijom

Ne, ne želim više ovako izgledati.



Želim ponovo biti prava žena, s oblinama, vedra, nasmijana.
Poput Marilyn.



To sam prava ja.

Everyday I fight a war against the mirror
I can't take the person starin' back at me
I'm a hazard to myself

Don't let me get me
I'm my own worst enemy
It's bad when you annoy yourself
So irritating
Don't wanna be my friend no more
I wanna be somebody else....

djevojka
22 godine na plećima
pokušava pobijediti anorexiu nervosu
držite joj fige, trebat će joj puno hrabrosti i sreće!

26.1.2007.
težina: 54,1 kg
5.2.2007.
težina: 54,4 kg
15.2.2007.
težina: 54,9 kg
cilj - 58 kg do Uskrsa

Ovo nije pro-ana blog. Djevojke koje se upuštaju u to nisu ni svjesne posljedica do kojih ih anoreksija može dovesti. Trenutno sam u fazi oporavka i želim uspjeti, vratiti se na staro. Biti ponovno ona vesela djevojka, vratiti obline, samopouzdanje.
Anoreksija ne uništava samo fizičko zdravlje, utječe i na mozak. Vodi u depresiju, vječno crnilo, gubitak volje za životom. Ujutro ne želiš ustati iz kreveta, pitaš se ima li sve to smisla. Život se svodi samo na brojanje kalorija, vaganje tri puta dnevno, a ponekad i više. U tebi nema životne radosti i poletnosti koju si osjećala nekad, najradije bi da te svi puste na miru, bila zatvorena u svojoj sobi po cijeli dan i samo plakala, plakala... Ima li to smisla?!?
Odlučila sam da ne želim dalje tako.
I odabrala život.

petak, 16.02.2007.

povratak

Ovih dana se otprilike navršava godinu dana otkako je Ana ušla u moj život.
Sve je manja i manja, danas sa zadovoljstvom gledam kako nestaje.
Jučer sam konačno skupila hrabrost i stala na vagu.
Pokazala je broj 54.9.
Još malo pa sam ona stara Satine.
Još samo tri kilograma.
Puna sam samopouzdanja i sreće.
Ide sporije no što bih željela, ali epuor si muove.

I položila sam još jedan ispit.
Preda mnom je bezbrižni ostatak veljače.
Odlazak u Rijeku ovaj vikend s Malenim i prijateljicama.
Potom i Samobor u utorak ako ćemo naći vremena.

I jedno predivno Valentinovo iza mene.
Poznajemo se tek tri mjeseca, ali Maleni mi znači nevjerojatno puno.
Prvi put mogu onako iskreno reći nekome "Volim te", a da to zaista i mislim.
Bio mi je nevjerojatna podrška i pomogao mi da skupim snage za borbu s ovim užasnim demonom koji me opsjeo.
Vjerovao je u mene. Brinuo.
Hvala ti za sve. Znam da nećeš ovo pročitati ali ipak.
Uljepšao si mi život, ljubavi. Izvukao me iz pakla.
Je t'aime.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.