Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

težnja k savršenstvu i borba s anoreksijom

Ne, ne želim više ovako izgledati.



Želim ponovo biti prava žena, s oblinama, vedra, nasmijana.
Poput Marilyn.



To sam prava ja.

Everyday I fight a war against the mirror
I can't take the person starin' back at me
I'm a hazard to myself

Don't let me get me
I'm my own worst enemy
It's bad when you annoy yourself
So irritating
Don't wanna be my friend no more
I wanna be somebody else....

djevojka
22 godine na plećima
pokušava pobijediti anorexiu nervosu
držite joj fige, trebat će joj puno hrabrosti i sreće!

26.1.2007.
težina: 54,1 kg
5.2.2007.
težina: 54,4 kg
15.2.2007.
težina: 54,9 kg
cilj - 58 kg do Uskrsa

Ovo nije pro-ana blog. Djevojke koje se upuštaju u to nisu ni svjesne posljedica do kojih ih anoreksija može dovesti. Trenutno sam u fazi oporavka i želim uspjeti, vratiti se na staro. Biti ponovno ona vesela djevojka, vratiti obline, samopouzdanje.
Anoreksija ne uništava samo fizičko zdravlje, utječe i na mozak. Vodi u depresiju, vječno crnilo, gubitak volje za životom. Ujutro ne želiš ustati iz kreveta, pitaš se ima li sve to smisla. Život se svodi samo na brojanje kalorija, vaganje tri puta dnevno, a ponekad i više. U tebi nema životne radosti i poletnosti koju si osjećala nekad, najradije bi da te svi puste na miru, bila zatvorena u svojoj sobi po cijeli dan i samo plakala, plakala... Ima li to smisla?!?
Odlučila sam da ne želim dalje tako.
I odabrala život.

utorak, 13.02.2007.

promišljanja

Još uvijek sam tu...
Ta su mi dva i pol tjedna izolacije baš trebala.
Povukla sam se od svijeta i razmišljala o svemu.
Anin je glas ponovno počeo jačati u mojoj glavi, morala sam ga utišati.
Zašto ne bih popila kavu s mlijekom ako mi je tako finije?
Zašto bih pečenu puretinu uvijek brisala u kuhinjski papir da upije mast?
Zašto bih nakon svakog obroka morala minimalno sat vremena šetati ubrzanim tempom ako mi se zapravo spava?
Zašto bih u salatu morala staviti toliko octa da mi brže razgradi masti u tijelu ako od toga samo dobivam kiselinu u želucu?
Zašto ne bih smjela pojesti nešto konkretnije i nakon 18 sati?
I zašto bih morala danima plakati ako vaga pokaže i dekagram više no ujutro?
Zašto, zašto, zašto... ?
E, pa nema više.
Ovih dana svi oko mene kreću na fitness, aerobik, pilates i ina čudesa, žale se na nakupljeni višak kilograma i kukaju kako do ljeta neće stići popraviti sve.
I kod mene je sve započelo baš u ovo vrijeme prije točno godinu dana.
Veljača je krizno razdoblje, ali ne dam se. Bliži se i korizma.
Svi se nečeg odriču, uglavnom hrane.
Mislite li da ćete tim odricanjem postati bolje osobe? Ako je odgovor da, samo naprijed i sretno vam bilo.
Ja ću navaliti, onako poštenski i ima da do Uskrsa vratim staru kilažu.

U ova sam dva tjedna izolacije shvatila da odsad moram biti najbitnija sama sebi.
Ne dopuštati da me tuđe kritike i mišljenja tako olako pogađaju.
Ostati svoja.
I učila sam za ispite, položila čak tri do danas, još nije ni sredina veljače.
Vraćanje na staro ide brže no što sam to očekivala, čitala sam na raznim ED recovery forumima (ED recovery - eating disorder recovery ilitiga po naški oporavak od poremećaja u prehrani) da to traje mjesecima, čak i godinama.
Neću dozvoliti da pokleknem i vratim se na staro, opet postanem ona suha, jadna deprimirana hrpica kostiju i kože ispijenog lica i tužnog pogleda.
I znam da sam zabrinula toliko ljudi oko sebe, znate li koliko mi je žao zbog toga?
Nanoseći bol i patnju sebi nanijela sam je i drugima.
Hvala svima koji su ostali uz mene i pomogli mi da se nosim s ovim teškim problemom.
Da sam vas barem ranije poslušala!
Volim vas i ne znate ni sami koliko sam sretna što ste dio mog života.
Milijardu vam puta hvala.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.