|
|
| siječanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
težnja k savršenstvu i borba s anoreksijom
Ne, ne želim više ovako izgledati.
Želim ponovo biti prava žena, s oblinama, vedra, nasmijana.
Poput Marilyn.
To sam prava ja.
Everyday I fight a war against the mirror
I can't take the person starin' back at me
I'm a hazard to myself
Don't let me get me
I'm my own worst enemy
It's bad when you annoy yourself
So irritating
Don't wanna be my friend no more
I wanna be somebody else....
djevojka
22 godine na plećima
pokušava pobijediti anorexiu nervosu
držite joj fige, trebat će joj puno hrabrosti i sreće!
26.1.2007.
težina: 54,1 kg
5.2.2007.
težina: 54,4 kg
15.2.2007.
težina: 54,9 kg
cilj - 58 kg do Uskrsa
Ovo nije pro-ana blog. Djevojke koje se upuštaju u to nisu ni svjesne posljedica do kojih ih anoreksija može dovesti. Trenutno sam u fazi oporavka i želim uspjeti, vratiti se na staro. Biti ponovno ona vesela djevojka, vratiti obline, samopouzdanje.
Anoreksija ne uništava samo fizičko zdravlje, utječe i na mozak. Vodi u depresiju, vječno crnilo, gubitak volje za životom. Ujutro ne želiš ustati iz kreveta, pitaš se ima li sve to smisla. Život se svodi samo na brojanje kalorija, vaganje tri puta dnevno, a ponekad i više. U tebi nema životne radosti i poletnosti koju si osjećala nekad, najradije bi da te svi puste na miru, bila zatvorena u svojoj sobi po cijeli dan i samo plakala, plakala... Ima li to smisla?!?
Odlučila sam da ne želim dalje tako.
I odabrala život.
Ne znam kako mi je to mogla učiniti.
Tako me iznevjeriti, povrijediti... Uspjela je jer zaista boli. Najgori je osjećaj kad te iznevjeri prijatelj. Netko koga poznaješ godinama, za koga misliš da ga potpuno poznaješ i možeš mu uvijek vjerovati.
Da, baš. Shvatila sam danas da je uopće nisam poznavala. Osam godina je sve bila samo gluma, maska janjeta na licu vuka. Dala bih za nju ruku u vatru, vjerovala sam joj baš sve.
A ona mi je tako bezočno lagala jučer u lice. Iznova vrtim taj film u glavi i gledam scenu u kojoj mi zabija nož u leđa. Posve je ravnodušna, a osmijeh joj lagano titra na usnama. Svjesna je svega, sve te silne boli koju će zadati drugima. A svejedno se smiješi, onako hladnokrvno, bezosjećajno. Ne želim je nikad više vidjeti. Za mene je to prijateljstvo mrtvo...
I pitam se kako dalje. Hoću li moći ponovno vjerovati ljudima? Ne znam. Trebat će vremena, ono će izliječiti sve rane.
Večeras me samo pustite da plačem, sutra će već biti bolje.
