|
Poremetila sam si bioritam.Ne mogu nikako zasapti prije 3 ujutro.Umorna sam ali ne mogu zaspati.Drži me budnom osjećaj nervoze;nazovimo to stresom.Odjednom izađem na neuređeni balkon(Nema tu ograde ni stola niti stolice ,pa čak ni fasade.Samo gola prašnjava oštra betonska ploča) s čašom u desnoj ruci a u lijevoj bocom crnog vina(ne odveć skupog).Povod?Osjetila sa nenadanu žeđ koju može samo utažiti cno vino.Ali znam ja da to nikakve veze nema s crnim vinom.To je boja onog što mi zaista treba.Kao što je mrak protkan tišininom zvuk koji mi treba.Što to pokušavam poručiti samoj sebi?Potrebno mi je nešto.Bez toga ne mogu spavati.Odmah moj nesvjesni dio predlaže crveno vino.Moje tijelo poseže za bocom i čašom.Ja svjesno biram ugođaj.Ali što predstavlja crno vino?Sjedam na betonsku ploču.Puštam noge da mašu po hladnoći.Znam da sam si porezala dlan na ploču.Opet radije gledam u kamenćiće ugalvljene u beton sleta za garažu.Već znam kako izgled krv,pa me baš i ne privlači zurenje u porezotine.Sad mi je već žao što nisam kupila cigarete.Nekad mi se čini da samo 'one' nogu učiniti trenutak savršenim,ne smrdljivim.Vino mi ne predstavlja nikakav užitak.Samo pojačava dojam kako je vani prehladno.Vjetar uništava mir i tišinu a baba preko puta zuri i trči na telefon da dojavi susjedima da se 'ona marina(posvojni pridjev) se ponovo u gluho doba noći klati na balkonu'.
Ta baba me stvano fascinira.Kako može tako dugo ostajati budna i uvijek biti spreman za olajavanje...
Ljudi su uistinu fascinantna bića kada se radi o gadostima.Nažalost rijetko kad vidim nešto dobrohotno što fascinira.Ipak učimo djecu da ne udariti/uvrijediti nekoga znači biti slab.Ne samo slab nego to ujedno znači da se ne cijeniš dovoljno.Zar se ne znate cijeniti dovoljno?Brzo na ulicu uvrijediti nekoga,izbaciti svoju frustraciju u nečije oči,razmetati se nečim 'ja imam a ti ne'....
Prošle godine čula sam od jedne gospođice uzvišene(zašto svi optužuju naciste za nečovječnost kada očito svaka druga osoba na svijetu misli da je po rođenju i po tome što ima više novaca od drugih nadčovjek?) slijedeće:“Dok sam bila mala svađala sam se s drugima.Sad sam odrasla i shvaćam da se ne trebam spuštati na njihovu razinu.Zašto trošiti riječi kada su ispod moje razine i ne vrijede kao ja?“
Dotična je bila studentica prava a izjavila je to za vrijeme predavanja na raspravi o jednakosti.Problem čak nije bio u tome što je rekla(jer i ja sam u tom trenutku zaključila da ona definitivno nije na mojoj razini pa neću joj se ni truditi objasniti joj zašto je to što je upravo izrekla svetogrđe.)nego ton glasa i držanje.Ona je zaista mislila da je spoznala nešto što ju čini zrelom a ne umaženom bogatašicom.Kako se djetinjasto ponašamo i msilimo u trenucima punim ponosa i samouvjerenosti istekle iz odgoja gradeći svoje kule od karata....
Čitala sam neki dan post o ženskim grudima koji je pisala žena.To me podsjetilo na post koji sam čitala prije nekoliko mjeseci.Neka cura posvetila 15 rečenica o tome kako ona ima „jebene“ grudi.Prošle godine na blogu sam nabasala na još tri slična posta.
Šokiralo me to što su autorice bile žene.Otkad žene mare za grudi?Ja sam izgleda nesvjesno dijete.Jer eto ne znam da dok se muškarci prepucavaju s obdarenošću u određenom području tako i žene vole isticati svoju obdarenost.Ovaj paragraf sam pripremala u glavi 6 mjeseci.Znam, što toliko?Pa da se riješim bilo kakvih primjesa gorkog crnog humora i trenutne ogorčenosti/gađenja.Treba razrijediti sve to u prozračnu smjesu za gutanje.Nije tableta nego sirup, kao što me nekad tješila mama kad sam bila bolesna.
Krajnje je vrijeme da se ljudi prestanu procjenjivati kao stoka.Tko ima bolje zube,obline,mišiće.....
Bože,prelijepa je signaliziram sestri.Ona me upitno pogleda.
„Mala nije ništa posebno,samo je krupna i prokleto siromašna“ piše na zaslonu sestrina mobitela koji je okrenula prema meni da pročitam.Ali u tome i jest njena ljepota.Ona zaista izgleda kao dijete.U svojim gumenim čizmicama,sašivenoj plavoj suknji,sivoj poludugačkoj sky jakni i crevnoj pletenoj kapi.Ravna smeđa kosa do brade,smeđe oči uokvirene ravnim šiškama koje se puštaju na kapke...Toliko sam zurila u nju da se uplašila i otišla stajati s ocem u rpolazu.“Pedofilu!“-podrugljivo će sestra.Prasnula sam u smijeh.“Satara-Priklopil!“Napokon dijete opterećeno nečim osim mobitelom,odjećom s markom...
Ima umorne oči.Ne želim previše razmišljati o tome što ju muči.Podsjećaju me na mene kada sam bila njenih godina.Oči odrasle osobe koje nikako ne odgovaraju njzinoj dobi.Umirila sam se gledajući u njene oči koje su govorile o lošim stvarima koje su se dogodile i koje će se dogoditi.Kako se odgaja žensko dijete?Da li odgovornost površne žene pripada majčinom pogrešnom odgoju ili utjecaju okoline...
Morala sam posvetiti nekoliko redaka najljepšoj 10-godišnjakinji na svijetu.Barem u mojiim preumornim očima....
Koiko puta sam čula „Brak je samo komad papira.“Oprositite ali sve vam je u životu 'komad papira'.Čak i sam život(vi).Taj papir je prazan.Vi po njemu(samom sebi ) možete pišati/pisati,srati/plakati, pizditi/ diviti se.Vi ste potpisali taj papir.To je vaše djelo.Vaša slobodna volja.Vaša odluka.Vaša zakletva.S godinama 'rukopis' postaje nerazumljiv i nejasan ali vi još uvijek otprilike znate što stoji gdje na tom papiru.Razvodom priznajete da ste pogriješili.Ali to je laž.Vi ste se samo ogriješili za vašu djecu.Većina djece ne zamjeri roditeljima.Ali to ne znači da nećete biti osuđeni u očima drugih.Nije to stvar pogrešnog odabira partnera.Pitanje se nameće samo;kako možete biti dovoljno neodgovrni da se u nešto nešto tako važno(roditeljstvo)upuštate s pogrešnim partnerom?
Čini mi se kao da se većina roditelja nikako ne može strpiti do 18 rođendana(možda zalijevanje cvetalkom pomogne bar fizičkom rastu?)Dakle razvodom djeca dobiju još jedno jako korisno životno iskustvo.Naravno svima ćemo govoriti kako smo napravili izvrstan posao u odgajanju'ma gle kako je zreliji/ozbiljniji nego prije (emocionlna ruševina koja će doživjeti dan kada se više neće moći sama zakrpati.Na taj dan roditelj će zaplakati i scenskim nastupom vrijednim svake grčke tragedije uzviknuti na koljenima:“Učinio sam sve što sam mogao!“Da,zaista.Učinio si i više nego je dovoljno.Čak previše(sarkazam na n-tu!))Dakle, jedan od načina kako dobiti 'moderan' pogled na brak je razvod vaših roditelja.Drugi je meni ipak bliži a zove se udati se isključivo iz ljubavi(ovaj dio je istinit i bez sarkazma)s dodatkom ostati u braku punom ljubavi (sarkazam na n-tu)do kraja života.Jesam li spomenula djecu?Da i u ovom slučaju su pristna kao svjedoci zrelosti svojih roditelja.
Prošetala sam se gradom s sestrom i bratom.Sjedili smo ispred neke zgrade na pločniku poput beskućnika.
„Što ti je to s noktima?“-posprdno će brat.
Premazala sam nokte superljepilom.Jučer sam zatvorila vrata na jednom.Noktima lijeve ruke sudarila sam se s zidom.Zrezala nožem palac.Na ribež oštetila prstenjak.
Drži.Superljepilo drži.
“Zaštita.“-odrezala sam prijetećim pogledom.Strašno me presjeklo u trbuhu pa sam malo usporila.
Bol se pojačavala izvirući iz izvora radeći krugove.Što dalji krug,veća bol.
Počela sam se smijati.Opsovala sam na početku.
“Što je smiješno?“ –pita sestra.
“Boli me užasno.“-kažem osjećajući kapljice znoja na čelu.Znam da sam problijedila.Ne moram pogledati u svoj odraz na izlogu.
“I,hoćeš sad plakati?“-podrugljivo će ona.
„Bolje ti je?“-pita nakon nekoliko minuta.
“Ne pitaj“-protisnem.
Želudac mi se zgrčio poslao dio 'pošiljke' kroz ždrijelo u usnu šupljinu pa natrag u želudac.
„Daj mi tu bocu vode.“-rekoh bratu.
“6 kn za o.5 kl vode.“-gunđa mrzovoljno brat sebi u bradu.
“Rekla sam ti da je ne kupuješ na tom kiosku,skuplje je.“-promrmljala je sestra.
Kod djeda se voda uopće ne plaća.U Zagrebu je kupuješ u bocama.
"Ah,gradski život..“-uzdahnem ja.
“Klošarenje!!!“-kličemo sve troje trčeći prema glavnom kolodvoru.
|