ave hibrid!

02 veljača 2017





[/IMG]

[/IMG]

KOMPILACIJA U SPOMEN KEČERU - uskoro!

Tko slušao nije, neka navrati na:


http://satanpanonski.bandcamp.com/


 


[/IMG] [/IMG] ...jena od rijetkih fotki zabilježenih tijekom rata

29 rujan 2016

Krvavi performans i tijelo otpora: Satan Panonski (By Ljubica Anđelković Džambić)

07 svibanj 2016

Pisalo se o tome, pričalo, a moglo se izlaganje pratiti i uživo, nedavno, u Zagrebu.
Sada je dostupno i "online", prvi stučni rad o uvaženom gospodinu Kečeru II. Klikni na link:

http://www.uaos.unios.hr/artos/index.php/hr/eseji-3/dzambic-andelkovic-lj-krvavi-performans

Preuzimanje teksta u PDF-formatu:
http://www.uaos.unios.hr/artos/pdf/broj_3/krvavi.pdf




Kečer 4

Svratite kod susjeda blogera:

http://strazarni-lopov.blogspot.hr/

O našem avangardnom performansu i toposu Vinkovci ili od dadaističkih provokatora do Satana Panonskog

04 travanj 2016

Udruga Zamisli vas poziva na predavanje Suzane Marjanić i Ljubice Anđelković Đambić

petak 15. 04. 2016, 18:00 sati @ MaMa

MULTIMEDIJALNI INSTITUT MAMA
Zagreb, Preradovićeva 18



Predavanje će se sastojati od dva dijela “Predavanje-večernja” i “Antiradionica”. Suzana Marjanić će se u svojem izlaganju zadržati na zenitističkim večernjama Marijana Mikca, koje je 1923. godine održavao u Sisku, Topuskom i Petrinji, te dadaističkim provokacijama (Dadaistička matineja, 20. kolovoza 1922. u osječkom kinu Royal), a koje interpretira kao prve hrvatske teorijske performanse. Bit će i riječi o dadaističkim uličnim akcijama grupe gimnazijalaca Traveleri, u okviru kojih su skidanjem šešira pozdravljali konje, a ne dakle kočijaše, a koje se mogu uzeti kao začeci akcionizma u našemu avangardnom kontekstu.

Ljubica Anđelković Đambić u drugom će djelu održati “Antiradionicu” ili “Krvavi performans, tijelo otpora i glas s margine koji se i danas čuje: vinkovačka punk ikona Satan Panonski” kojom će se prikazati stvaralaštvo Satana Panonskog u svojoj raznolikosti, a osobnost ovog umjetnika osobne traume bit će sagledana kroz njegovu poziciju stigmatiziranog kreativca koji krajem 1980-ih i početkom 1990-ih hrabro progovara o identitetu Drugog i drugačijeg, što ga na ovim prostorima također čini i prilično izoliranom pojavom, neshvaćenom od strane suvremenika, te pretečom glasova s margine koji u okvire znanstvenih proučavanja ulaze tek posljednjih desetljeća kroz queer i srodne teorije.

O autoricama:
Suzana Marjanić radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje ostvaruje interese za teorije mita i rituala, kulturnu animalistiku te antropologiju izvedbe. God. 2005. u Nakladi MD objavila je knjigu Glasovi “Davnih dana”: transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22., a 2014. god. knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga). S A. Zaradijom Kiš uredila je zbornike radova Kulturni bestijarij (Zagreb, 2007.) i Književna životinja. Kulturni bestijarij 2. (Zagreb, 2012.), s M. Hameršak Folklorističku čitanku (Zagreb, 2010.) i s I. Pricom Mitski zbornik (Zagreb, 2010.). Članica je uredništva časopisa Treća: časopis Centra za ženske studije, dvotjednika Zarez i časopisa Život umjetnosti.

Ljubica Anđelković Džambić radi kao stručna suradnica za kazališnu produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bavila se pisanjem književne i kazališne kritike, radila kao profesorica filozofije, logike, književnosti i etike te bila suradnica na projektima izrade Hrvatskog biografskog leksikona i Kazališnog leksikona (LZMK). Od 2003. radi na HRT-u kao autorica pitanja za televizijske kvizove. U sklopu doktorske disertacije bavi se autodestruktivnim performansom.

Dodatno na linku: http://www.mi2.hr/2016/03/o-nasem-avangardnom-performansu-i-toposu-vinkovci-ili-od-dadaistickih-provokatora-do-satana-panonskog/

više o klubu: http://www.mi2.hr/

Jedna aktualna...

31 ožujak 2016

Rockmark knjižara ZG & Čizme slobode

17 ožujak 2016



Vjerujem, već svi znaju za legendarnu knjigu Ivana Glišića "Čizme slobode". Za one koji možda ne znaju, riječ je o Punk-romanu koji govori o životu i djelovanju kontroverznog vinkovačkog punkera – Satanu Panonskom.
Ukoliko još uvijek niste nabavili svoj primjerak, možete se prošetati do zagrebačke glazbene knjižare Rockmark, ili jednostavno knjigu naručiti „online“.
Uz čizme slobode, knjižara nudi još zanimljivih Glišićevih kultnih knjiga.
S time da moram napomenuti, zalihe ovog drugog izdanja su pri kraju!!!

Detaljnije na linku: http://www.rockmark.hr/artikl/516/cizme-slobode

Također, u Rockmarku možete kupiti i zbirku poezije/proze Ivice Čuljka Satana Panonskog "Prijatelj":
http://www.rockmark.hr/artikl/301/prijatelj

...a ima i još punk literature. Npr. ovo: : http://www.rockmark.hr/artikl/2273/velika-smeda-fleka


U svakom slučaju, poigrajte se s tražilicom na njihovoj stranici. Ponuda bi vas mogla iznenaditi.
Rockmark, jedan i jedini!











Oznake: Rockmark, Čizme slobode, Ivan Glišić, Punk književnost

NOVO: Treći LP Satana Panonskog!!!

03 veljača 2016

Eto, objavljen je i treći LP Satana Panonskog, ako ne računamo kompilacijski LP "Bombardiranje NY"...
Dakle, ovoga puta riječ je o koncertnom izdanju i to iz OKS-a, Osijek 1990.
Broj vinila je naravno limitiran pa si nabavite svoj primjerak na vrijeme.
Uz to, valja napomenuti da je ovim izdanjem po prvi put zabilježena pjesma "Dragi sine moj" na formatu LP-a, doduše u live verziji, no ipak. Dotična pjesma trebala se naći na prvoj ploči Satana Panonskog "Nuklearne olimpijske igre", no glazbeni urednik koji je trebao samo umnožiti ploče, samoinicijativno izbacio je tu pjesmu zbog "neprimjerenog teksta" iako je Zdenko Franjć (Slušaj najglasnije) dao već odštampati omote s numeriranim naslovom pjesme...

Ploča je dostupna na:

SATAN PANONSKI - LP Live in OKS, Osijek 1990.

Omot ispred:



Omot iza:

Oznake: satan panonski lp vinil ploča

Sniženjeeeeeee!!!!

30 siječanj 2016

POjačalo i gitara

17 siječanj 2016

Ivan Glišić, autor kultnog romana o Kečeru "Čizme slobode" jedan je od glavnih glumaca (otac) u filmu "Pojačalo i gitara".
Pogledajte film i uživajte:

Oznake: film, punk

Satan Panonski i Johnny Rackovic

17 prosinac 2015

ave kečer!

01 prosinac 2015

10. travnja 2015. na otvorenju izložbe "Osamdesete"

15 travanj 2015

Davor Dundara, re-make performansa Satana Panonskog i Dragomira Križića

Riječ je o mojoj izvedbi i viđenju Kečerovih recitala poezije, performerskoj ekspresiji na njegovu glazbu, a sve završava iscrtavanjem pentagrama na mojim leđima. Ukratko, riječ je o kultnom performansu Satana Panonskog i Dragomira Križića; zvijezda na njegovim leđima s naslovnice Mentalnog ranjenika, nastala 25. svibnja 1990. na FPN u klubu Rebus u Sarajevu.

Pokojnik se slaže s izvedbom i imam njegovu punu dozvolu, a Dragomir Križić također, štoviše – drago mu je.

"Sva ta Kečerova ritualna samoranjavanja slična su derviškim ritualnim samoranjavanjima kojima pokušavaju dotaknuti svoje božanstvo. Iako se drastično razlikuju u tretiranju religije, ritualni proces im je identičan." (Dragomir Križić)


Na fotografiji: Davor Dundara

08 ožujak 2015


Kečer, KSET '90




Popovača

1990 sarajevo

15 siječanj 2015





















Orlove kandže

05 studeni 2014

NOVA KNJIGA

Ivan Glišić:
ORLOVE KANDŽE


Orlove kandže dugo je očekivan roman underground-pisca Ivana Glišića. Onima koji su pratili dosadašnja Glišićeva izdanja (a ima ih preko 40!) bit će jasno ako kažem da je ovaj roman nešto između romana: Čizme slobode, Mars – Punk strle for life, i Ludog engleza ili Dece ulice.

Priča je ovo o svijetu u kojemu je jedino bitno koliko imaš novaca. U Glišićevim knjigama nema laži i prevare. Sve je izvorno, iskonska istina u pokušaju opstanka pojedinca kao nepotkupljive individue koja misli svojom glavom a ne onako kako upriličeni svjetonazor očekuje ili nalaže. Knjiga je popraćena fotografijama punxa s kojima se autor družio i druži.

Za sve one koji žele znati kako je nastao punk u bivšoj Jugoslaviji, što se zbivalo s tim pokretom u vrijeme rata (ali i što se sad dešava), Orlove Kandže su pravo štivo za njega.

Prava punk-knjiga za prave punkere!

Za samo 35 kuna, knjigu naruči na: knjigaart@gmail.com

Ja se igram i dalje...

21 kolovoz 2014


Krele & Maja Velika Gorica...



Kečerove misli još uvijek se ispisuju zidovima ;)

Suprotno od nogometa ili Što za vrijeme utakmice rade tvoji prijatelji koji ne vole nogomet

25 lipanj 2014

NOVA KNJIGA

O novoj knjizi Daniela Radočaja "Suprotno od nogometa ili Što za vrijeme utakmice rade tvoji prijatelji koji ne vole nogomet", u svom pogovoru, Milan Zagorac kaže:
"Sažeto, kratko i jasno, ova je knjiga crnohumorni oslik generacije i to iz perspektive jednog ofsajdera, jednog koji, eto, ne voli nogomet, ali zato voli sve što je suprotno od njega. Jer on je panker, on je drugačiji, on je pripadnik neke supkulture koja gotovo više i ne postoji, ali postoji, pa makar i u naznakama, pa makar u jednom jedinom autentičnom govorniku".
Knjigu je ilustrirao splitski akademski slikar i strip-majstor Ivan Svaguša.



Više o knjizi pročitajte na linku: SUPROTNO OD NOGOMETA



Knjiga je nabavljiva po akcijskoj cijeni od 50 kuna (u knjižarama je po 70) na direktnom mailu distribucije: knjigaart@gmail.com

Količine su ograničene!!!

Devojka od bronza

11 lipanj 2014














Ivičin šešir








Kečeri na okupu



knjiga: mentalni ranjenik

25 ožujak 2014

Dakle, tip prodaje knjigu Mentalni Ranjenik, što je zapravo vrlo rijetko, pa ako netko nema neka mu se obrati na mail:

mononukleoza@gmail.com

Tip živi u Srbiji...

...

20 ožujak 2014

[/IMG]
Na fotografiji: Kečer III, Kečer II i otac Nikola.








...

01 ožujak 2014

50% OFF

10 veljača 2014

Ako ne znate što čitati, možda vam ovaj osvrt pomogne odlučiti se:

D.R. Punk

Literatura nabavljiva na mail: knjigaart@gmail.com uz odobren popust od 50% direktnom kupnjom od nakladnika.

Sretno!

Satan Panonski intervju Globus, prvi dio, 8.11.1991.


Umjetnici u ratu: Satan u panonskom paklu
Među već pomalo umornim ratnicima na Vinkovačkom ratištu susrećemo jednog izuzetnog borca - pjesnika, pankera, čovjeka koji je devet godina proveo u umobolnici zbog ubojstva, a ipak je, kako sam kaže, "uspio ostati normalan, zahvaljujući svom duhu". Satan Panonski je pjesnik i glazbenik čiji su koncerti uvijek bili nešto više od obične predstave, bila je to posebna glazba s mnogo krvi.

Nagle pjesme i agresivno ponašanje na pozornici uopće ne odgovaraju Satanu u privatnom životu. U razgovoru to je miran, staložen i razborit mladić, pankerski romantičar s posebnim pogledom na život, rad i smrt. Satan Panonski, pravim imenom Ivica Čuljak, priča o filozofiji svog života, o tome zašto je danas u prvim borbenim linijama na najtežem ratištu te kako se ratovanje uklapa u njegovo poimanje života.
"Čitav svoj život", kaže Satan, "od 1977. do danas, nazivam ratom tako da mi ovo danas, kad gledam stanje svoga duha, nije ništa nova. Te godine napustio sam gimnaziju jer sam smatrao da obrazovanjem neću steći pamet, ništa od čega ću moći egzistirati kao pošten čovjek. Mogao sam steći obrazovanje (a bio sam jedan od najboljih učenika), titule i postati liječnik, odvjetnik, steći novac i položaj u društvu. Svi ti ljudi koje sam nabrojao, htjeli ne htjeli, moraju biti nepošteni da bi egzistirali u kolu u kojem jesu. Možda postoje neki pošteni, ali ja ih ne znam. Tako sam ja, jer nisam znao, htio, mogao... biti pokvaren, prestao ići u školu. Smatrao sam da će obrazovanje, okončam li ga, učiniti od mene čovjeka koji će biti nepošten prema sirotinji. Nisam htio upasti u neku kolotečinu, da budem poput svih. Doktor mora uzimati od pacijenta, jer su takve norme, a to nisam htio. Ako si htio biti pošten komunist, pridržavati se načela, odbacivali su te..."

Je li bilo poštenih komunista?
Nemoguće. Ne, nemoguće.

Jesi li time što si odustao od daljnjeg školovanja odustao od borbe protiv tih ustaljenih pravila ponašanja koja su te gušila?
Došao sam do tih saznanja i dalje nisam mogao. Počeo sam se kao klinac stravično alkoholizirati. Zatim sam 1978. otišao u Hamburg među pankere, kasnije u vojsku. Tamo sam bio dobar i discipliniran vojnik. Obožavam disciplinu.

To baš i nije pankerska osobina?
Nisam panker kao ostali po svijetu, osim oblačenjem. Ja sam osoba koja mora da uradi nekakav eksces. Nisam istraživao zašto sam takav, ali možda bih i našao odgovor da se potrudim kopati po sebi. Ne radi se o tome da volim stalno biti u centru pažnje ili skrenuti pažnju na sebe. To je više potreba da se svijet opomene na zlo. Civilizacija, to je čovječanstvo koje je gnjilo. Kadšto su Hotentoti ili Bušmani daleko zreliji od Amerikanaca ili Sovjeta. Sadašnja civilizacija je uništila u čovjeku čovjeka. Ja sam borac protiv civilizacije. Sjećam se jednog koncerta 1985, kad su me pustili iz ludnice da ga održim u Zagrebu. Rekao sam tada: "Došao sam uništiti tradiciju, kulturu i običaje!". Svo to troje ne podnosim jer te komponente sačinjavaju trulež civilizacije. Za ovo što govorim, napast će me svi, od Crkve, vlasti, to kulturnih institucija.

Danas si na ratištu i boriš se protiv uništavanja Hrvatske, a u ovom ratu ruše se crkve, muzeji, kazališta, želi se uništiti naša tradicija, povijest, običaji?
Ja jesam u ratu, ali to što govoriš sa mnom nema veze. Borim se, ne za Hrvatsku, za Vinkovce, već za svoj dom, svoje ognjište. Međutim, ne za svoje osobno ognjište, već za ognjište moje majke, moje braće. Ja nemam ognjište, ne pripadam ognjištu. Kao čovjek koji je van civilizacije, kao neki pračovjek, koji nije imao ognjište. On je lutao, od spilje do spilje.

Lutao je možda baš u potrazi za ognjištem...
Da, ali kasnije. Prije dok je bio majmun nije mu to trebalo. Tako i ja, kao majmun. Bit će zanimljivo ovo što sam rekao. Kako je to dobro kad razgovaramo pa mi dođu nove ideje.

Zašto ne želiš pripadati nikome?
Nije da ne želim, ali ja sam takav.

Želiš li da iza tebe ostane nekakav trag, da ljudi jednom za 50 ili 100 godina kažu - "Bio jednom Satan Panonski".
Pa, želim. Ali trag već postoji, ja već jesam legenda. O meni se strašno puno govori, ima i puno dezinformacija, glasina. Možda sam narcisoidan, ali nikada nisam drugima smetao.

Sada si u ratu, tu se gine, ubija. Kako se snalaziš u tom kaosu?
Ukoliko izvršavam ubojstvo žrtvi nikada ne kažem: "Ideš na strijeljanje". Uvijek mu kažem da ide na razmjenu. Navučem mu kapuljaču i kažem: "Budi tiho, sad će tvoji. Eno ih, čuju se..." I kad se nađemo u kukuruzu, šumi, ispalim kratki rafal u srce. Uradim to ubojstvo.

Kako se onda osjećaš?
Dobro, poznato je da sam ja 29. studenog 1981. ubio čovjeka. Doduše, ja njega ne mogu smatrati čovjekom jer je bio zločinac prve klase. No, sad kad sam u pravom ratu, ubio sam prvi put na nekom strijeljanju. Nisam osoba koja se nekom može i mora dokazivati, htio sam da sebi dokažem da to mogu. Prije svega, da pokažem da stojim na raspolaganju i za daljnje potrebe, jer ne može se dobiti rat bez ubijanja. Spopala me nekakva jeza u automobilu, taj čovjek je smrdio. Ustvari bio je to četnik a četnik i čovjek nisu jedno te isto. On se usrao, strašno je smrdio. Tad me spopala neka jeza, nekakva hladnoća oko srca ili tjeskoba... Ne vjerujem u Boga, ali sam se pitao je li to grijeh. A imao sam snage, nije bila u pitanju snaga. No, kad sam se sjetio slika poklanih i pobijenih prijatelja, djece poklane u Dalju, ali i diljem Hrvatske, onda sam sebi rekao: "stop" tom stanju psihe duha. Nisam osjetio ništa. Pucam kao u prazno, kao da nema ništa ili opet, kao, pucam u nekakvog monstruma. Da je pravi monstrum imao bih nekakve osjećaje, ovako nemam nikakve. Lovim te neljude, te četnike, na krajnje zanimljiv način, ali to ne smijem iznijeti jer bi se oni čuvali. Reći ću to nakon rata.

Što zapravo misliš o ovome ratu?Što god bih rekao ne bi bilo ništa novo. Jedino ne razumijem njih zašto nam sve ovo rade. Mnogi moji beogradski prijatelji pobjegli su u London, ne zato što su intelektualno slabi pa su nasjeli Miloševiću, već su vjerovali meni. Govorio sam im da Srbi nisu ugroženi, da imaju najbolje kuće. Srpska sela oko Vinkovaca bogatija su od hrvatskih, na položajima su uglavnom bili Srbi, a ne Hrvati.

Odgovara li ti da budeš Hrvat?
Da. U ovoj situaciji mi paše. Međutim, ako kažem da sam Hrvat, onda priznajem da pripadam civilizaciji. Moji mama i tata jesu Hrvati. Ma, dobro i ja sam... Ovo sada može ispasti kao fantazija, ali i ne mora, mada to jest. Ja sam u biti panker po narodnosti i po vjeroispovijesti, ali se borim za Hrvate i uvijek ću se borit za Hrvate jer su to moji roditelji, moja braća i moji prijatelji.

Bojiš li se smrti ili možda da će jednom tebe netko voditi s kapuljačom na glavi?
Nisam to nikad pomislio. Nedavno sam dobio od bombe koju samo osobno bacao, na jednog četnika. Nisam se uplašio mada sam znao da sam pogođen. Nisam u prvi mah znao gdje sam pogođen, možda i u neke vitalne organe, ali se nisam bojao. Kasnije me kirurg sredio. Nakon te intervencije krenuo sam iz bolnice. Nedavno sam dobio na poklon Fiat 132 kojeg sam čitavog išarao - Satan Panonski, Hard Blad Shock, Rock i te neke svoje parole. Bio sam popio nešto piva, a dobio sam od doktora lijekove pa se to izmiješalo. Udario sam u kuću nekog čovjeka i tada sam se otrijeznio pa sam ispucao dva okvira u taj svoj auto i počeo se smijati. Drago mi je da se to desilo, volim kad mi se nešto događa.

Stalno si blizu smrti, a poznato je da si još početkom rata skoro zaglavio u Zagrebu, kod Špegelja, zbog nekih svojih izjava.
Počelo je tako što me moj zapovjednik, Vojvoda Mišić, kako ga mi zovemo, pozvao jer je primio teleks od Špegelja da me odmah doprema u Zagreb. Pita, što sam napravio? Sad mi analiziramo što bi moglo biti, i ispadne da bi to mogao biti samo intervju koji sam dao Radju 101. U tom sam intervjuu napao sve. Kaže mi Vojvoda - Ivice, bježi. Naređeno je, kaže, da te županjska policija sprovede u istražni zatvor. Sad, pazi tu logiku, ja u Vinkovcima, a mene da Županjci sprovode. Zato smatram da sam trebao biti smaknut. Međutim, načelnik PU Vinkovci, Biočić naredio je da to ipak učini vinkovačka policija. Vodili su me Jurica Tolj (veliki ratnik) i Miljenko Čutuk. I tako, crvenim BMW-om stignemo pred Ministarstvo obrane, a jedan u maskirnoj uniformi odmah kaže "Je li to taj zatvorenik?", a Jurica zaurla "Ma, 'ko zatvorenik?!? Ivice, kupi stvari, idemo nazad u Vinkovce". Ja smirujem Juricu, znam da tamo ima najmanje 300 ljudi, kuda će. Kažem mu, vrati se u Vinkovce, pa ako mi se, što dogodi, javi mom ocu, braći, rodbini, oni će već znati što će. Jer ja ne mogu poginuti tek tako, uludo, jer nisam običan. Nisam bezvrijedan i moje zasluge nisu male. Sad ispadam narcisoidan, ali tako je. Odveli su me u Petrinjsku. I tamo, dok smo čekali, pobunio se Tolj, što Titova slika radi na zidu. On Tita ne može smislit'? Ja isto pljunem prema toj slici, a jedan od policajaca se uhvati za pištolj. I sad tamo ima valjda 70 posto policajaca Srba. I tu se stanemo natezati s tim čuvarima, Tolj i Vojvoda im zaprijete da će ih sve pobiti, ako mi i dlaka s glave padne. Bili su šokirani što komandant obrane grada Vinkovaca želi spavati sa mnom u smrdljivoj ćeliji, gdje je kibla s govnima. I onda u 5 sati dolaze dvojica iz sabora i odvedu nas u Sabor. Stanu se svađati, urlati, tko meni može odredit' pritvor, jer ionako sam već duže od zakonskog roka držan u ćeliji. Svađaju se što će sa mnom, zovu, čas Špegelja, čas Manolića. Traži ovaj od mene da ponovim ono šta sam ispričao tim novinarima. Prisjećam se toga, a on popizdi jer sam zaboravio reći da u Srbiji u medijima ima više demokracije nego u Hrvatskoj. Tad je to tako bilo u šestom mjesecu. Tada je kod njih na radiju bila emisija "Niko kao ja" u kojoj su napadali i Miloševića, i Šešelja, i Draškovića. Počeo se derati na mene i tad meni prekipi i počmem vrištati: "Ajde, deri, ubijaj, pucaj, šta čekaš?". Poludio ja, derem se: "Isti ste kao komunisti. Što ste napravili od Hrvatske. Dok kolju djecu po Slavoniji, vi ovdje mene sudite, mene koji se borim, iznosim ranjene i mrtve, zbog moje jedne izjave pravite cirkus!". Nakon toga, nazvali su Zovka, predsjednika općine Vinkovaca, koji je potvrdio da sam pravi borac i da me se odmah pusti. I, dobro, oni kažu neka Zovak odluči, kao, oni će meni zabranit' da ja ubijam četnike. Moš' mislit', sile.

Bio si osuđen, moglo je to biti i na smrt, u ratu si u prvim borbenim linijama, smrt ti prijeti. Razmišljaš li o njoj?
Ne, jači sam od smrti. Jači sam od svega osim od nepravde. Jedino zbog toga patim. Ne patim da će me neki četnik zaklat' ili ubit'. Ne, patim zbog svih onih nevinih koje su pobili, zbog te nepravde. Moje selo je spaljeno, kao i ostala. A nekoga nije bilo briga za to.

Kako si se osjećao kad je palo tvoje selo Cerić?
U zadnje vrijeme često plačem. Nije da gubim snagu, možda je čak tim suzama dobijam. Gledam te ljude, izbjeglice, idu, a ne idu nigdje. Kamo će, što će? Nedavno me nazvala majka tu u vinkovački hotel. Kaže mi: "Sine, pošalji mi kaput, džemper, cipele, hladno mi je". Ona je u izbjeglištvu. Onda sam počeo plakati. Zamolio sam konobarice da se sagnu i istresao rafal u zid.

Nije te strah ili stid suza?
Glupost. Suze su isto tako muške. Što bi žena imala mekše i nježnije srce od mene, pa se njoj dozvoljava da zaplače, a nama ne? Mogu bit ko' majka Tereza, a mogu bit' ko samuraj.

Na ratištu u Slavoniji dosta je gadno...
Zato poručujem našem predsjedniku Tuđmanu da pomogne Vukovaru i Vinkovcima. Jer, ako to ne napravi, postat će za one ljude tamo (koji su na izmaku snaga, ali se bore hrabro protiv te četničke zvijeri) pravi izdajica. Najomraženija ličnost. On jednostavno mora, mora i mora. Tamo je došlo do kulminacije, dogodit će se veliko zlo ako Tuđman nešto ne poduzme.

Satan Panonski intervju Globus, drugi dio, 20.12.1991.



"Panker koji ubija četnike"

"Ja sam Ivica Čuljak poznatiji kao Satan Panonski, po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj" - predstavio se čovjek u gardijskoj uniformi na svom prvom ratnom koncertu u prepunoj dvorani na Vrbiku.
Na koncertu "Neovisnost '91" - predstavila se gotovo cjelokupna nezavisna rock scena Hrvatske, u organizaciji nezavisne kuće "Slušaj Najglasnije", koja je izdala prvi i jedini LP Satana Panonskoga. Satan Panonski objavio je i knjigu poezije "Mentalni Ranjenik". Koncert je protekao u mirnoj atmosferi, bez destrukcije i rezanja na pozornici kojima je Satan svojedobno šokirao publiku; zvijezda večeri, ratnik vinkovačkih bojišta, osjetio je da je ovo vrijeme samo po sebi dovoljno šokantno.

Kad si posljednji put svirao?
Ove godine, u ožujku, na koncertu u Ajdovščini, a prije toga u Beogradu. U taj grad više nikada neću otići, ne zato što se bojim ekstremista kojima sam se zamjerio, nego zbog jada koji je u meni prouzročio ovaj rat. Možda ću ići u Zemun, kad bude naš. Poslije ovog nastupa osjećam se kao pobjednik, jer mi je rat pomogao da prodrem u "Globus", a hrvatskim medijima sam uvijek bio odbojan; bože sačuvaj da spomenu moje ime. Mene ovaj rat nije psihički strašno pogodio, jer sam navikao na njega. Moji ratovi traju od 1977, kad sam napustio gimnaziju, a bio sam odličan učenik. Ljudi su mislili da sam koljač, ubojica, jer sam počinio ono ubojstvo 1981, i jednostavno me nisu mogli shvatiti, a ja sam ponekad čeznuo, ne da me netko shvati, nego da me prepoznaju kao čovjeka. Eto, rat mi je priuštio da me mediokriteti koje smatram časnim i čestitim ljudima upoznaju, prihvate i zavole. Oni su to uspjeli zato što je rat, jer su vidjeli puno krvi, terora, nepravde: rat je skinuo mrežu mraka između mediokriteta i mene.

Kako procjenjuješ ljude; tko je po tvom mišljenju mediokritet?
Ne dopuštam nikakvo mjerenje pameti. Odvratno mi je sve što uči psihologija i svatko tko piše o psihi, jer sve je to obmana, zabluda, s kananom da se od ljudi stvore sluge, programirani poslušni robovi. Psihologiju prezirem upravo zato što klasificira inteligenciju. Zašto je Einstein genije, a nije moja pokojna baba? Ona je tako dobro okopavala krompire, a okopavanje krompira korisnije je od svake teorije. Puno toga je napisano da bi se ovladalo ljudima. Za mene je čovjek pametan ili kreten. Okopavam krompir bolje od moje pokojne babe. Sve moje susjede se dive kako to dobro radim. Sad sadim luk, to mora biti apsolutna, šokantna estetika i simetrija. Eto, sad četnici beru bundeve u mom divnom vrtu. Što bi govorila moja pokojna baba, kad bih išao u školu - "Pij moj iko, ko ga jebe, nek se šiša, nećemo sto godina živjeti", i onda bi mi davala rakiju iz tegle od krastavaca. Ja se toga i danas držim. Ljudi su pametni ili nisu. Kako ja puno toga znam i radim, slikam, pišem, pjevam, a oni ništa ne rade, misle da sam pametan, a oni glupi. A glupi su zato što misle da su glupi. To je ludnica.
Zato ne čitam ništa od tih filozofija. Što me briga što je napisao Nietszche, Hesse, Hegel, ovaj, onaj. Nema on što napisati što ja ne znam. Nemaju oni šta pisati ako ja sam ne znam čitati život. Život čitaš kad gledaš ulicu, kavanu, rat...

Jesi li svoju knjigu pisao za sebe ili za druge?
Knjigu sam pisao za sebe, to što je drugi čitaju, kroz to me neće upoznati, dok ne dođe do živog razgovora i dok ne vide drhtanje mojih kapaka, usana, pokrete ruku.

Rekao si da si po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj?
Ljudi se čude otkud ja panker, a nikad nisam pjevao "Ustani bane", a sad, eto, branim Hrvatsku više nego većina koja je uskrsnula bana i tako. Hrvat, pitam se što to znači? Daleko sam od tradicije, kulture i običaja. To u meni ne postoji. To čak nisam ni uništio u sebi: to u meni nije nikad ni bilo. Ja se mogu prilagoditi svim situacijama i ljudima, običajima, tradiciji. Eto, neki su Hrvati, neki Srbi, a ja sam panker... Što je to panker? To je čovjek. A što je to čovjek? To je panker. Ja hoću da je tako, i to tako jest. Prijatelj sam po zanimanju i ne znam što bih tu objašnjavao.

Što kažeš na ovu poplavu domoljubnih pjesama?
Ivčić je umjetnik, ali ovi ostali... neke Hrvatine, pa što ja znam. Zabiju se u podrum, pet katova ispod zemlje i viču: "Kreni, Gardo". Budi ti s Gardom i onda viči-kreni! Nije pošteno. Ne možeš tako, na račun rata dignut lovu. Dobro, možeš s tim paliti mediokritete u Gardi, ali mene ne možeš.

Ovaj put si na koncertu bio prilično miran bez šokova.
Pa da. Sad ću morati izmisliti nešto novo. Rekli su mi da puno serem i da se moram uozbiljiti. Slušaj, ako me uhapse, morate u "Globusu" napraviti paniku.

Nije valjda da ti netko prijeti?
Ma, ima puno priča. Nije to dobro, ja sam puno dao Hrvatskoj, a sad se oni bave pitanjem je li netko ubio četnika ili nije. Rat je, a ne smiješ ubiti čovjeka! Ja sam se prošli put šalio kad sam u "Globusu" izjavio da vršim likvidacije. To sam rekao samo zato da dam podršku našem narodu. Šalio sam se, i evo sad se demantiram. Ozbiljno. Ali, znaš, nisam ja bio u ludnici jer sam lud, nego jer sam pametan, jer nisam htio ići na Goli otok. Bolje je u ludnici. Dobro je bilo u ludnici, bogami. Najprije sam morao potući sadizam prema pacijentima. Bolničari se cijeli dan bave svojim kravama kod kuće, i onda se dođu odmarati u bolnicu. Kad pacijenti nešto mole, oni urlaju na njih, udaraju ih, uspavljuju ih da se pet dana ne bude. Gledao sam to, i to me ubijalo. Mrzili su me, jer poslije šest mjeseci, kad sam malo pustio korijenje, počeo sam ih odgajati. Dao sam im do znanja da me ne mogu dotući i uništiti.

Tvoji nastupi prilično su destruktivni, šokantni. Što je svrha toga?
Šokiram da bih ljude oslobodio. Kad ih šokiram pogledom, znam da će me slušati, a kad me slušaju, onda je to već hipnoza, ludilo. U tome sam majstor. Perfekcija koja paralizira mozak, razum. U tom trenucima ih oslobađam, deblokiram od barikada koje su nabačene kroz obrazovanje i razne torture ispiranja mozga. Kasnije, kad se vrati kući, on je opet onaj iz civilizacije, sa svojim barikadama. To je moje zanimanje prijatelja. Eto, sve to radim da bih ljude oslobodio od teškoća... i od Srba.

IN memoriam: satan panonski, 25. 01. 2014.

11 siječanj 2014

Kad?
25. siječanj 2014.

Vrijeme?
20:00 h

Mjesto?
Revolution bar, Vinkovci

Što i zašto?
Sjećamo se Kečera......njegovoga izražaja i glazbenog opusa......čast mu odaju svi koji se pojave a njegovi apostoli na stageu bit ce Borovski štakori, neću Žvake oću Kusur, Otvoreni prelom i Agitatori .....opaka pankerijada zagarantirana!

Više na linku:
https://www.facebook.com/events/1484254968467410/?ref_newsfeed_story_type=regular






Kečer, Svjetlana i Crass

Vrbik 1990 satan & pokvarena mašta

28 listopad 2013

doći će glasnik avetni...

07 listopad 2013

Novi LP satana panpnskog

02 listopad 2013

Eto, objavljena nova ploča, nešto kao Nuklearne olimpijske igre, malo izmijenjene, pročišćen zvuk, novi omot, itd, itd, sve odrađeno u Americi. Za sad, ploče se mogu nabaviti i kod nas, putem fejsa na stranici "No Profit Recordings", ili drito kod proizvođača, link:
http://www.discogs.com/Satan-Panonski-Hard-Blood-Shock/release/4923237

[/IMG]

[/IMG]

legendarne knjige ivana glišića

21 rujan 2013

Komplet legendarnih knjiga Ivana Glišića, sve NOVO: komplet 120 kn, ili 35 pojedinačno; opim Dogfucker, on je po 40.
Narudžbe slati na: knjigaart@gmail.com

književni punk-rariteti



Književni punk-rariteti. Legendarne knjige Ivana Glišića, nove, skladištene u kutijama, izdavane davnih dana i prije svega teško nabavljive. Osigurajte si ove preostale primjerke. Komplet: 160 kn ili 40 pojedinačno. Naruči na: knjigaart@gmail.com

nove knjige



tri nove knjige Ivana Glišića:
1. Ljubav Pande i jednog Pingvina- ljubavna poezija,
2. Polni život - knjiga "za odrasle" (ne brinite, nećemo vas tražiti osobnu), svojevrsan nastavak legendarnog "Dogfuckera", perverzni roman...
3. Nuda veritas - perverzne pjesme + dodatak Daniela Radočaja - perverzne priče.

KOMPLET KNJIGA IZNOSI 90 KUNA + POŠTARINA (ili 35 kuna pojedinačno)
NARUDŽBE NA MAIL: knjigaart@gmail.com


"Pogledaj ljude i vidjet ćeš da sam ja sjecište svih njihovih osobina.
Moja glava strši u gomili…"

Ivica Čuljak - Kečer II





*

radio drama "čizme slobode"

22 kolovoz 2013

Radio-drama Čizme slobode po istoimenoj knjizi Ivana Glišića konačno na netu. Svakako poslušati. Imam još i knjiga, pa tko nema može naručiti na: knjigaart@gmail.com

Nova knjiga daniela radočaja

21 srpanj 2013



AKCIJA!
NARUČITE KNJIGU DIREKTNO IZ DISTRIBUCIJE:
knjigaart@gmail.com
I UMJESTO 90 PLATITE JE SAMO 50 KUNA
+ troškove dostave

[/IMG]

Uploaded with ImageShack.us

Nova knjiga Daniela Radočaja
PONEKAD BIH ODLAZIO K NJOJ BICIKLOM
Studio moderna d.o.o. & Naklada Đuretić – Zagreb
109. str.


„Ponekad bih odlazio k njoj bicklom“ priča je o suživotu Nje (darkerice) i Njega (pankera) te svim onim stvarima koje su, zajedno, željeli napraviti a nisu stigli. Ova romantična komedija bez dlake na jeziku, 2010. godine na anonimnom natječaju za prozni tekst Matice hrvatske – Osijek proglašena je, pod radnim naslovom „Ona navodno ne prdi“, jednim od pet najboljih pristiglih radova. Iste godine, rukopis razlomljen u stihove, pod istim radnim naslovom, proglašen je i jednim od pet najboljih radova pristiglih na natječaj udruge Jutro poezije u konkurenciji za nagradu Josip Sever.

Ulomak iz knjige:

Mi svakako nismo par poput onog Šekspirovog, koji bi svojim intenzitetom razmjene sentimenata mogao zadiviti slučajnog promatrača ili još bolje čitatelja. Ipak smo mi likovi koji po potrebi prde, podriguju i obavljaju veliku nuždu uz neizbježne zvukove. Ponekad preskočimo i oprati zube prije spavanja, usprkos pirjanom luku u prilogu večere. Znam, nismo baš reprezentativni. No ne bi ni Romeo toliko jurio za onom svojom Julijom da je kod kuće imao PlayStation. Ili da je živio u našem stanu preko puta kojeg dragstor prodaje jeftino pivo, čitavu noć.

uskoro novi lp

19 lipanj 2013

Uskoro izlazi novi vinil, ploča, LP (kako god želite zvati taj nosač zvuka). Riječ je o novom projektu na kojemu će se naći i neke pjesme s Kako je panker branio HR, dakle, nije riječ o reizdanju već postojećih Nuklearnih olimpijskih igra, već sve se radi nanovo, i, kako kažu, biti će to puno kvalitetnija produkcija od prošle. Dva vrijedna momka, jedan iz Zagreba, drugi iz Splita (pogađate?) rade na tome, a studio u kojemu se sve snima je u USA, vjerovali ili ne. Za sada vam neću odavati detalje, osim da počnete skupljati novac na vrijeme. Na linkovima pogledajte popis pjesama i prototip:

https://www.youtube.com/watch?v=x9Leol6rsFY
i ovdje:
http://www.discogs.com/Satan-Panonski-Hard-Blood-Shock/release/4666287

Dakle, uskoro više informacija o svemu :P

IN MEMORIAM

05 lipanj 2013

...povodom kečerovog rođendana, novi tekst objavljen je na ovom portalu:
http://kvarnerski.com/in-memoriam-ivica-culjak-kecer-ii-04-06-1960-27-01-1992/

Iza zida

01 lipanj 2013

Fotka preuzta iz fanzina Pobuna br. 3 :
[/IMG]


Čovjek je napravio izvanredan video:

Možete li vi bolji? :)

AKCIJA na njuškalu!

11 svibanj 2013


Sva tri albuma na CD-u + knjiga Prijatelj za samo 150 kn:
http://www.njuskalo.hr/cd/satan-panonski-sva-tri-albuma-knjiga-prijatelj-oglas-7193226

nova e-mail adresa: knjigaart@gmail.com

07 svibanj 2013

PAŽNJA! Dosadašnji e-mail kojeg je ovaj blog koristio (catch.cozo...) više ne vrijedi! Novi je: knjigaart@gmail.com. Na njega i dalje šaljite fotke ili ostale novitete vezane sa legendarnog Kečera. Isto tako, naručujte dolje navedene knjige. Svi oni koji su u zadnjih mjesec dana naručili knjigu ili poslali materijal na stari mail, molim da ponove narudžbu/donaciju na novi mail: knjigaart@gmail.com jer zbog tehničkih razloga, podaci nisu zaprimljeni. Zahvaljujem na razumijevanju! ;)

Barba Franko Bušić

05 svibanj 2013

Franko Bušić, splitski slikar, pisac i štošta drugo, kad je o umjetnosti riječ, posjetio je grob pokojnog Satana Panonskog. Između ostalog, bio je prisutan i na jednom od njegovih održanih koncerata u Sarajevu. Pratite rad ovog pankera, nećete biti razočarani. Preporučam, za početak, pročitati knjigu Postbalkanac (ratna proza) i zbirku poezije: NITKO NITKOV KAO JA Franko Bušić

[/IMG]

Uploaded with ImageShack.us

12 ožujak 2013

Na ovom linku možete pročitati nekoliko priča od ukopno 60 koje su štampane u knjizi Velika smeđa fleka:



http://issuu.com/zigo_rijeka/docs/velika_smeda_fleka


Tko želi naručiti (štampanu) knjigu (200 str.) neka šalje upit na: knjigaart@gmail.com

U novom Zarezu osvrt na kompilaciju Oči u magli

02 ožujak 2013

Osvrt možete pročitati ovdje: http://www.scribd.com/doc/127932081/Povratak-Satana

Odgovor uredništva bloga Zoranu Tučkaru i njegovim asocijacijama

19 veljača 2013

Nedavno, na linku: www.muzika.hr "recenzent" kompilacijskog CD-a Zoran Tučkar, maltene je napao čitav projekt, uspoređujući Satana Panonskog s Thompsonom, itd... Ovo je naš odgovor "neupućenom novinaru":

KOMPILACIJSKI «TRIBUTE TO» POSVEĆEN SATANU PANONSKOM NAIŠAO NA OSUĐUJUĆU SUBJEKTIVNU RECENZIJU NEUPUĆENOG „NOVINARA“

Da uvijek netko mora imati nešto protiv tuđeg hvalevrijednog uloženog truda, u ovom slučaju radi se o kompilacijskom CD-u „Oči u magli“ na kojemu se petnaest bendova predstavlja obradama pjesama pokojnog Ivice Čuljka alias Satana Panonskog, pokazao je i Zoran Tučkar autor „recenzije“ naslovljene „Spušta li se opet gusta magla?“. Osim što Tučkar priziva, ničim izazvan glede kompilacijskog uratka, ratnu avet, i aludira spornim naslovom na istu, iz objavljenog teksta na stranicama portala www.muzika.hr vidljivo je da on niti zna išta o punku kao pokretu, niti o punku kao neizostavnom fragmentu underground glazbenog, ali i puno šireg, izričaja. Tako se, već iz prvih iščitanih redaka da zaključiti kako se autor teksta šlampavo i naivno povodi za gotovo mitskim člancima objavljivanim (nakon Čuljakove smrti!) u primjerice „Ex Yu rock enciklopediji“ iz koje se, doslovce, prepisuje podatak: „Ritual pranja kose u WC školjci“. Zanimljivo je da je Ivica Čuljak imao ritual pranja kose (i to u WC školjci!) uz činjenicu da je više od trećine svog, reklo bi se relativno kratkog života, brijao glavu. Druga stvar koju Tučkar navodi je Čuljakovo „neobično služenje zatvorske kazne“. Tu Čuljak niti je imao utjecaj, niti je mogao utjecati na dodijeljenu kaznu od dvanaest godina obaveznog liječenja u psihijatrijskoj bolnici Ivan Barbot – Popovača, radi ubojstva u nedokazanoj samoobrani, iz koje je, na veliko Tučkarovo zaprepaštenje pacijent imao povremeno pravo izlazaka na vikende u svrhu dodatne socijalizacije po zaslugama u suradnji liječenja, odnosno na osnovu dobrog vladanja. Jednako tako, Tučkaru nije jasno da punk niti je „stav“ kako navodi u sad već pomalo smiješnom tekstu, niti je nekakva „energija“. Punk je POKRET, i jasno se zna kad je nastao, gdje i što propagira.
Kad Tučkar kaže da Ivica Čuljak ima „manijakalnu energiju“, na što to točno misli? Na karizmu, ali se nije mogao sjetiti dotične riječi? Tko to zna…I što je to za njega „ekstremizam“ i gdje bi bila njegova granica? Bi li svaki nekonvencionalni pristup umjetničkog izražavanja po Tučkaru bio ekstremizam? Npr. Charles Bukowski, kada je riječ o književnosti, Lucian Freud u slikarstvu ili Marina Abramović kada je performans u pitanju. Zna li on da su članove benda Sex Pistols, kao jednog od začetnika punka, proganjali zbog takozvanog «ekstremizma» ne znajući da je to bend koji je troakordnim ritmom promijenio čitavu glazbenu industriju i integrirao prekretnicu na već dosadan i isforsirani rock? Za Tučkara su mnogi, čini se, bendovi kultni, ali ne i Satan Panonski. Jer o Satanu Panonskom, izgleda, nije napisana knjiga Čizme slobode, najprije devedesetih, da bi prije samo nekoliko godina doživjela i svoje drugo, prošireno izdanje. Mladi dramaturg I. Velisavljević uspješno je adaptirao navedeni roman u radio-dramu i 2010. godine, istim djelom, proglašen najboljim autorom do trideset godina. Radio dramu je snimila ekipa Drugog programa Radio Beograda i više je puta reprizirana. Šuška se nešto i o snimanju istoimenog filma, ali to Tučkar ne može znati. Za njega su kultni bendovi The Spoons i Messerschmitt, koji su, ruku na srce, odlični bendovi, ali o njima se ne može snimiti dobar igrani film, niti izvesti radio drama. Za njih kaže kako su više zaslužili da im «mlađa underground ekipa oda počast snimanjem 'tribute to' albuma. Da jesu, valjda bi on već bio i snimljen… Tako, po Tučkaru, ispada – što manje bend pruža (dakle, samo muziku) to je on kultniji. Da li je Tučkar pogledao dokumentarni film Milorada Milinkovića «Satan Panonski»? Vjerojatno nije, a bio je u kinima gotovo svih većih hrvatskih gradova u sklopu DORF festivala. I zanimljivo, snimio ga je srbin, pa nitko nije pričao o nacionalizmu, kao Tučkar, za kojega, očito, neki davno završeni ratovi još uvijek traju.
Nadalje, Tučkar Satana Panonskog naziva «ekshibicionistom sklonom agresiji» zanemarujući da se radi isključivo o mazohizmu, dakle, agresija nije opća, upućena je uvijek prema samome sebi i ne može nikoga drugoga ozlijediti. Izjavu da je «Čuljak više nalikovao na nekog pripadnika "zlatne" mladeži nego na istinskog punkera» teško je komentirati. Ne znam kakav to panker u njegovim očima treba izgledati? Imati Exploited majicu i čizme od 800 kuna?
Pa kaže, Preslušavanje kompilacije jednako je gledanju reklamnog spota starog body buildera Jacka LaLannea u momentu kada ovaj, privezan za nepomičnu masu pliva u mjestu i objašnjava da na ovaj način jača svoje mišiće. Njegovu ljubav spram gledanja starih nabildanih muškaraca kojima još i zna imena, pustit ćemo neokaljanom, jer smo tolerantni ;)
«Naši underground izvođači opako se trude da iz Panonskog izvuku novo čitanje» – kaže Tučkar, kao da je riječ o knjizi a ne CD-u. A knjigu je Ivica Čuljak napisao i objavio 1990. godine, u Beogradu pod nazivom «Mentalni Ranjenik» i to je jedna od knjiga kakvu još dugo nećemo, na žalost, kada je riječ o jedinstvenosti, susresti u pjesničkoj praksi. Čuljak je i slikao ali ostavimo nešto i za sljedeći put objasniti Tučkaru.– «No, to u najboljem slučaju zadržava nivo zanimljive studijske snimke koja nikakve novce, slavu ili priznanja donijeti neće, ali je lijepo da je snimljena» – nastavlja on, još uvijek zapravo ne shvaćajući da se ne radi o «novom čitanju» nego «čitanju za nove generacije». Ne samo to, usuđuje se izjaviti: «Ima nekoliko uistinu očajnih promašaja», bez da argumentira gdje su to «očajnici» promašili ili koje su to njihove neoprostive glazbene pogreške.
I na samome kraju Tučkar se, uspoređujući Satana Panonskog, iskonskog punkera s pjesama M. P. Thompsona, okomio na treći album pod nazivom «Kako je Panker branio Hrvatsku». Jednom su pitali bivšeg predsjednika RH Stipu Mesića, zašto je pjevao «Evo zore, evo dana», dok se u pozadini studija reproducirao video snimak. Odgovorio je nasmiješen, «Jer su to tada svi pjevali». Izgleda jedini nije pjevao ratne pjesme Tučkar. Naime, on ih sada pjeva i vadi iz prašine…

Uredništvo bloga http://www.satanpanonski.blog.hr

Tribute to Satan Panonski

06 veljača 2013

službena recenzija kompilacije Tribute to Satan Panonski:
http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15965


KOOMPILACIJA Tribute to Satan Panonski, i još mnogo toga, poslušajte ovdje:http://satanpanonski.bandcamp.com/

Davor gobac priča o Satanu panonskom

28 siječanj 2013

ako vam se ne gleda cijela snimka skocite direkt na 18:43 min

http://youtu.be/0eJZB217d-8

25 siječanj 2013

ođe ima dobrih fotki, tekstova i koncert koji dosta njih nije gledalo:

http://strazarni-lopov.blogspot.com/2013/01/satan-panonski-1990.html?m=1

Nova recenzija "vsf" knjige:

16 siječanj 2013

[/IMG]

Najnoviju recenziju knjige "Velika smeđa fleka" možete pročitati na ovom linku:

http://prozaonline.com/?p=5231

Knjiga je nabavljiva po cijeni od 65 kuna (s uračunatom poštarinom!) na mailu:

knjigaart@gmail.com

Satan Panonski tribute (Promocija kompilacije Oči U Magli)

09 siječanj 2013

[/IMG]

Nove glazbene generacije odaju počast nasljeđu Satana Panonskog:
http://mixer.hr/2013/01/nove-glazbene-generacije-odaju-pocast-nasljedu-satana-panonskog/




Satan Panonski tribute (Promocija kompilacije Oči U Magli)
Kada?
31. siječanj 2013.

Projekt je smišljen od strane fanova legendarnog Ivice Čuljka "Kečera II" s ciljem da se njegova glazba predstavi novim generacijama slušatelja. Radi se o kompilaciji obrada Satanovih pjesama, a bendovi koji sudjeluju na njoj žanrovski su vrlo različiti. Sežu od alternativnog rocka, punka, dubstepa, folka do black metala. Kompilacija dokazuje činjenicu kako je Satanova glazba inspirirala velik broj bendova i umjetnika koji nisu usmjereni isključivo na punk scenu. Bendovi su dobili zadaću da naprave nove interpretacije Kečerovih pjesama, umjesto da ih generički obrade. Tako su već dobro poznatim pjesmama dali novo lice i identitet. Kompilacija izlazi 27.01.2013. godine na Ivičinu 21. obljetnicu smrti, te će biti dostupna kao free download.

Na promociji će se puštati dokumentarni film o Satanu, slušaonica njegovih pjesama i slušaonica kompilacije, te nastup benda Petar Punk koji sudjeluje na kompilaciji.

Više informacija o kompilaciji nađite na facebook stranici: http://www.facebook.com/events/186672581478790/?sestsessionid=1000028544330181357713521

Ulaz se otvara (31. siječnja 2013) u 20h, a karte možete nabaviti na ulazu po cijeni od 20kn.

Prihod od ulaznica za promociju će biti uložen u tiskanje fizičkog izdanja koje će se moći kupiti tokom sljedeće godine.

Sa sobom je potrebno imati člansku iskaznicu KSET-a. Zelenu iskaznicu nabavite na ulazu (5kn) ili preko dana na šanku KSET-a (0 kn).

Spomen profil

07 siječanj 2013

ETO, NAPRAVLJEN JE JOŠ JEDAN BLOG VRIJEDAN PAŽNJE:
http://ivanglisic.blogspot.com/
...BACITE OKO :)





INTERVJU S LEGENDOM YU PUNKA I JEDNIM OD OSNIVAČA PUNK-POKRETA, IVANOM GLIŠIĆEM, AUTOROM LEGENDARNE KNJIGE ČIZME SLOBODE, PROČITAJTE OVDJE: http://www.avangardaportal.com/mesta-za-268izme-slobode-ima-samo-u-manjim-grupama--intervju-sa-ivanom-gliscaroni263em.html
...KNJIGA JOŠ IMAM PA MOŽETE NARUČITI NA MOJ MAIL, PIŠE KOJI JE, NEGDJE DOLJE ISPOD... ;)



PIŠE SE JOŠ O KEČERU:
Glazbeni dnevnik: Satan Panonski, 'Oči u magli'

[/IMG]
Na fotografiji, gore: Kečer II (s irokezom) i Adolf (desni) u bendu Pogreb X.


NA OVOM LINKU POSLUŠAJTE DOBRU MJUZU:
Spomen profil: SATAN PANONSKI




Ludnica, ha?

šaljite fotke!!!

05 studeni 2012

GITARIJADA U VINKOVCIMA 1990

29 listopad 2012

Satan panonski - gitarijada u Vinkovcima 1990


U 6 djelova na jubito može se pogledati čitava gitarijada.

Ima li u Istri punkera?!

15 lipanj 2012

[/IMG]

Što reći? U nekoliko mjeseci, dolje dvije spomenute knjige prodali smo u troznamenkastom broju. Knjige "Čizme slobode" i "Velika smeđa fleka" kupovali su Punxi iz čitave HR, te iz Srbije i BiH. Naravno, 90% tih knjiga prodane su na području RH, ali zanimljiva je sljedeća činjenica; osim Druga Hibrida, mog kolege Šankera, te konobara koji nam toči pivo za tim šankom, NITKO drugi iz čitave Istre nije naručio knjigu (a Druga Hibrida tu ne računam, ipak je on iz Osijeka!). Sve su otišle "preko Učke", usprkos činjenici da ekipa iz Pule ima priliku kupiti knjigu bez troškova dostave, osobnim preuzimanjem. Pa se ja sada pitam, ima li u Istri Punkera?! - ili je sve ostalo samo "na papiru"? Pula, nekad najjači grad alternative, pokretač Monte Paradiso festivala po tom pitanju, potpuno je podbacio. Što li slušaju svi ti silni ljudi? Čitaju li knjige Nives Celzius?! Ili su ortodoksni Punxi naprosto preselili iz Istre?

...žalosno, nekada je bilo drugačije ovdje. No, nebitno, ima nas još! Gdje god...

nevezano za to, evo jedne prave stvari:

NOVA PUNK KNJIGA: "Velika smeđa fleka" - Daniel Radočaj

14 lipanj 2012

Nova književna kritika "Velike smeđe fleke" u emisiji Bibliovizor, Trećeg programa Hrvatskog radija, by Dario Grgić:



[/IMG]

Da ova knjiga nema bliskog doticaja s temom bloga, ne bih je ovdje ni "reklamirao". No kako ima, moram.
Dakle ovu knjigu biste trebali imati iz sljedećih razloga:

- Knjiga započinje aforizmom Satana Panonskog koji (na neki način) simbolizira čitavo štivo.
- Jedan od glavnih likova veliki je štovatelj Satana Panonskog i ne štedi ga spominjati.
- Najduža od šezdeset zastupljenih priča je ona o mom prijatelju-ratniku Kreletu, VG-bitangi (pronađi ga pod stare postove na temu "tatoo")...
- Osim što je Krele VG-bitanga-ratnik glavni lik najduže priče, ujedno je bio i autorova inspiracija mnogih nezamislivih događaja najdužeg poglavlja knjige.
- Knjiga sadrži čak 204 stranice, a košta samo 59 kuna, u što je već uračunat "put knjige do vašeg poštanskog sandučića", ako je naručite na ovaj mail, s naznakom "Velika smeđa fleka" :

knjigaart@gmail.com

- Knjiga sadrži dvije nagrađene priče i tri izdvojene među "deset najboljih autora" na regionalnom natječaju priča.
- Narudžba bez suviše komplikacija: nakon što pošaljete mail sa svojim podacima, odnosno adresom, knjiga će već kroz nekoliko dana stići na vaša vrata, a novac ćete dati poštaru ;)

Službene stranice izdavača: www.zigo.hr

Na zadnjoj piše:
[/IMG]

Članak iz novina (Glas Istre):
[/IMG]

Ako vam je ime autora poznato od ranije, a ne znate točno odakle, budući da ste posjetitelj ove stranice, najvjerojatnije će to biti iz knjige Čizme slobode; njenog: predgovora, impressuma i In memoriama ;)

Svi oni koji nisu mogli fizički prisustvovati promociji knjige, foke mogu pogledati na ovom linku:
http://www.mojarijeka.hr/korisnik/Katapult/slike/daniel-radocajvelika-smeda-fleka/

Foršpan s promocije knjige "Velika smeđa fleka" koji potpisuje riječki Filmaktiv, objavila udruga Katapult:


Ponovno u dnevnom tisku:
[/IMG]

Intervju s autorom:
http://konkursiregiona.net/intervju-sa-danielom-radocajem/




N O V O ! Čizme slobode II dopunjeno izdanje

13 lipanj 2012

NOVO!

PUNK KNJIŽEVNOST

IZAŠLO DRUGO IZDANJE LEGENDARNOG PUNK-ROMANA "ČIZME SLOBODE", neumornog Punkera Ivana Glišića

[/IMG]

Ono po čemu se ovo, drugo izdanje, razlikuje od prvog jest u broju stranica, prije svega. Prvo izdanje imalo je svega 45 stranica, drugo ima 93 stranice, dakle DUPLO!
Druga stvar, drugo izdanje obogaćeno je Kečerovim nikad štampanim CRTEŽIMA!
Treće, Kečer i njegovi Vinkovčani više ne pričaju ekavicom, već hrvatskim jezikom!
Četvrto, sadrži poseban prilog s Kečerovim proznim i poetskim radovima. Uglavnom se gledalo da to, uz pokoji legendarni i neizostavni uradak, budu stvari koje nisu štampane. A tu je i pokoja sličica…

Tiraž ovog izdanja je LIMITIRAN i namijenjen pravim kolekcionarima, stoga zagrabite dok nije nestalo, a nestat će, veoma brzo. Zbog toga će, za desetak godina, knjiga vrijediti ko suho zlato…
Što je najsmješnije, cijena je NON-PROFIT: 35 Kuna

Ukoliko naručite uz Čizme Slobode i drugu novu Glišićevu knjigu Plastično lice, odobravamo dodatan popust. Plastično lice također je drugo izdanje legendarnog romana o potrazi za identitetom, na 128 stranica, i nudi se po cijeni od 30 kuna. S njenih ćete korica, dolje, moći gledati moje lijepo raznobojno lice. Tako, obje naručene knjige dobit ćete, uz popust, za samo 50 Kuna! Svakako NE PROPUSTITE OVU PRILIKU!

(Pojašnjenje interesentima iz BiH koji mi se javljaju, 50 kuna dođe nešto manje od 7 eura, ustvari točno 6,84 eura. To je uglavnom i cijena za Srbiju.)

[/IMG]

Po romanu Čizme slobode u adaptaciji diplomiranog dramaturga Ivana Velisavljevića snimljena je i radio-drama. Interesenti koji nisu uspjeli čuti, mogu uz knjige dobiti i CD s audio zapisom, uz nadoplatu od par kunica, koliko stoji prazan CD.

POŠTARINA za jednu knjigu iznosi 12 kuna, za obje 15 kuna, ukupno.
KNJIGE ŠALJEM IZ HRVATSKE U HRVATSKU.

NARUČITI na ovaj mail: knjigaart@gmail.com s obaveznom naznakom «KNJIGA» u subjektu maila, kako vaš cijenjeni mail ne bi završio u smeću zajedno s ostalim spamovima.

Ukoliko naručujete iz Srbije, naručite direktno od Glišića, za par eurića, na evaj mail: ivangl@sbb.rs

Podsjetimo, prvo izdanje legendarne knjige Čizme slobode pojavilo se 1995 godine i odmah je rasprodano. Za onoga tko ne zna, riječ je o Punk-romanu s glavnim akterom Satanom Panonskim u središtu Punk-pokreta. Ovaj roman, preporučam, ne samo Kečerovim fanovima, već svim ljudima koji su ikada bili u doticaju s Punkom i undergroundom! OVAKVA KNJIGA NIKADA I NIGDJE U SVIJETU NIJE NAPISANA!

Božo čk je bog!...

08 lipanj 2012

Materijal stiže,
meni se diže... :)
[/IMG]

Drug Hibrid, opet aktivan:


Prvo je neki pulski "čedo" prefarbao dotičnu riječ,
potom je Hr pošta nasadila svoj sandučić na pola grafita,
da bi ga, naposlijetku, ovi iz gradskog poglavarstva,
prefarbali kao i sve druge grafite u toj ulici. Naravno, izuzevši, u potpunosti,
one grafite koji se tiču fucking nogometa!!!
[/IMG]

...poslao je sljedeće:
[/IMG]

[/IMG]

...očekujem da šaljete još dobrih fotki!

ŠALJITE I VI FOTKE NA: knjigaart@gmail.com

30 ožujak 2012

:) ajd, pogađajte tko je poslo fotku:
[/IMG]

Sjećanja na predratnu Punk Prisnu Porodicu ili "Bili smo velika deca..."

26 ožujak 2012

Razgovor s Ivanom Glišićem.
Razgovor je premijerno objavljen u Dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja "Zarez" br. 329, 1. ožujka 2012., str. 36-37.
Pitanja postavljala: Suzana Marjanić


[/IMG]

S Ivanom Glišićem, najvećim underground književnikom ex-YU, kako ga određuje Daniel Radočaj, novinarom, direktnim sudionikom ondašnje zajedničke, bez državnih granica rock i punk scene, razgovaramo sa zakašnjenjem povodom objavljivanja drugog, dopunjenoga izdanja njegova romana Čizme slobode (2009) posvećenu Satanu Panonskom i njegovu tjelesnom tekstu otpora ispisanoga žiletom

Prvo pitanje neka bude kontekstualno za one čitatelje/čitateljice koji još nisu uspjeli pročitati vaš roman o Satanu Panonskom: dakle, kada ste upoznali Ivicu Čuljka, Kečera II., i zbog čega se sredinom ratnih devedesetih odlučujete napisati roman o njegovu strastvenom životu i djelu? U knjizi, romanu Čizme slobode opisujete kako ste se prvi puta upoznali u kući njegovih roditelja u Ceriću.
– Fanzin Delirium, Dragana Radanovića Radane, objavio je 1985. godine moj punk roman Rock and Roll Warriors. Ivica me nazvao iz Popovače, predstavio se, i zamerio što i njega nisam u knjigu stavio; ja sam rekao da nisam znao za njega. Tad sam se družio s Denisom Čulinovićem Hašom iz bendova Buka i Patareni, knjiga je o tome. "E odsad ćeš, ako me se ne plašiš i ne stidiš, znati, imenjače", kaže Ivica. To me nasmejalo. Upućivao me i na njemu odane punkse, da me kao najstarijeg paze. Kad se Yu raspala, i počeli ratovi, napisao sam Čizme slobode, sećanje na Kečera, i na predratnu, divnu, sada nepostojeću Punk Prisnu Porodicu. Ja sam u punk uleteo 1975. u Londonu. Tada su dizelaši na ulici masakrirali jednog člana benda The Adverts. Kao što su kasnije zloupotrebili Sid Viciousa, stavili mu svašta u piće, podmetnuli mu nož, pa ga optužili da je ubio svoju devojku Nensi, kako bi se osvetili zbog uvreda kraljevskoj porodici pesmom God, save the queen. A s pučanstvom šta bude...


Orlove kandže nastavak Čizama

Do sada ste napisali, objavili pedesetak knjiga; u kojima, pored navedenoga romana, možemo susresti vašu zaokupljenost stvaralaštvom Satana Panonskog?
– Ja sam 1964. godine završio jugoslovensku i englesku književnost, počeo sam pisati 1967. godine. O Kečeru je kamenčić u mozaiku moga stvaralaštva. Nas dvojica smo 1989. uradili knjigu Deca starog Bakunjina, antologiju Yu alternativne poezije i slikarstva. Sad radim na punk romanu Orlove kandže, nastavku Čizama, gde pokazujem šta je bilo s drugim junacima koji su uspeli da izbegnu mobilizaciju, tobožnje dobrovoljne odlaske u rat, kako je bilo u emigraciji, kako kad su se vratili. Moje punk knjige su poput fanzina; u svakoj pesme, crteži, stripovi punksa, kao dodatak. Takva je naročito Mozak u tegli.


Kako ste se upoznali s Danielom Radočajem koji vodi blog posvećen Satanu Panonskom, a koji je napisao i pogovor vašoj knjizi?
– Putem pisama, sredinom devedesetih. Radočaj je nekako došao do prvog izdanja. Slao mi je i fanzine iz Pule. Stizali su, iako je bio rat. Mislim da je tada imao 15 godina. U međuvremenu, završio je faks, postao izuzetan pisac, dobio je nagradu za knjigu Velika smeđa fleka. Radio mi je omot i za reizdanje Plastičnoga lica, s kolor pejzažima dalmatinske obale koje je naslikala Radočajeva mati. Uradio je i za The Wreckhouse Tales i Yellow Dog, Žuti Ker; crteže je radio punks iz Požege, Boris Milaković Kukatz. S njim sam imao zin Udarac Drito. To su moja punk/hc dela, prevedena u Baltimoru (USA) u prevodu filosofa Davida Stonea. Dobili smo tamo visoke ocene. Žutog Kera ima na internetu za skidanje. Sad Radočaj radi omot za Moje druženje s Pasolinijem, gde će biti i fragmenti magistarskog rada o Pasoliniju, Antonele Pivac, profesorice sa Sveučilišta u Splitu i Zadru. I to nonprofit, samizdat. Prođu imaju samo knjige koje pišu kraljice folka, silikonske tv voditeljice i knjige žestokih momaka s pločnika. I novom, tobože demokratskom, establišmentu nije poželjno ništa umno...


Izložba Ex Yu punk bez punkera

U razgovoru za Novi reporter 2009. godine izjavljujete kako tek sada ima povoda za opori pank; kakva je scena u Srbiji u odnosu na našu scenu i koje biste mlađe bendove posebno izdvojili po njihovim žestokim energijama protiv, kako bi rekao Kečer II., političkoga establišmenta?
– Sada su socijalne razlike ogromne. U naše vreme nisu bile takve. No, naslućivalo se rasulo; posle Brozove smrti oni na vlasti i oko nje počeli su da sve više lažu i kradu. I mi smo pisali i pevali o tome, upozoravali; bilo je toga i ranije, u Crnom Yu talasu/valu. Bili smo punksi iz stvarnog opredeljenja. Sada je punk moda. Većinom deca iz dobrostojećih krugova pišu punk romane o svekolikom jadu i čemeru, a da ga nisu osetili na svojoj koži; imaju punk bendove i zovu na pobunu. Stalno su na televiziji, dobro plaćeni. Ima i mojih ili Kečerovih vršnjaka. Uzgred, ja sam od Keča stariji 18 godina. Vele bili su punksi. Ali mi smo se svi poznavali, za ove nisam čuo. Nedavno je bila izložba Ex Yu punk. Na fotografijama tobožnji punksi! Nigde nas koje je, kako nekada reče Kečer, punk mnogo koštao. Pravi punk je iz naših, nižih slojeva. I sve smo postigli svojim talentom i trudom. Sada, pored ostalih, pratim bend Hladno pivo, s Hađom se znam još iz doba Buke i Patarena. A pratim i KUD Idijoti, i njih znam od pre. Pre rata, mi smo jedni drugima slali fanzine, knjige, kasete. Punk lažnjake ne čitam i ne slušam.

Zbog čega je šutljivoj većini, kako ju je nazivao Tomislav Gotavac aka Antonio G. Lauer, ipak draži, bliži, srcu i duši miliji licitarski i cukervaserski nacionalizam od utopijskih bratstava i komuna tipa punk bratstva? U tome smislu roman Čizme slobode i posvećujete cijeloj toj generaciji bez budućnosti koja je stradala pod mrakom nacionalističkog ratnog bjesnila bez razumnoga cjepiva.
– Nisu im bili miliji, nego je to licitarski i cukervaserski nacionalizam iz golemog straha od vlasti i onih oko nje. Šta si mogao za sebe i svoje ako si niko i ništa? To sam opisivao. I kako su moćnici izazvali te ratove, šutljivu većinu doveli do prosjačkog štapa, terali im decu u rat. A kome je od onih na vlasti i oko nje na svim podeljenim stranama nešto falilo. Sastajali su se po elitnim mestima, pregovarali, dogovarali, delili prostore, potpisivali mirovne sporazume uz viski i tompuze, pa se opet svađali. I sad isto, ali uz: "Zaboravimo što je bilo. Hajde ponovo da se pobratimimo, pa zajedno u EU."


Kečer i Marina Abramović

U vašoj knjizi, romanu, Čizme slobode, koji Daniel Radočaj određuje kao memorijalno-istraživački roman, navodite kako je Satan Panonski u svojoj sobi u roditeljskoj kući u Ceriću imao na zidu poster Marine Abramović i da je zapravo i svoje body art izvedbe temeljio na njezinim radovima. Je li vam možda pričao gdje se prvi puta susreo s njezinim performansima; odnosno, da li je njezine performanse i gledao uživo?
– Marina je u Yu bila neprihvaćena. Kečer je širio glas o njoj, čuo je, a rekao mi i video, u Nemačkoj, pre zatvora i Popovače. Izjavljivala je kako više ceni duh od tela. Na svojim izložbama skida se naga, penje na postolje: "Pipajte me, možete me i reckati žiletom, ubadati čiodama, dušu mi ne možete uzeti." To su joj posetioci i radili. Kečera je njen stav oduševljavao, pa je i on isto činio na pozornici. To je poruka: "Ljudi, okrenite se duhu, ne procenjujte po odeći, novcu, telu. Uzmite mi telo, duh ne možete."


Dizelaši i krimi milje

Prilikom promocije svoje prve i jedine knjige Mentalni ranjenik 1990. godine u Beogradu Ivica Čuljak, Kečer II. izveo je performans vlastitoga samospaljivanja gdje mu je netko u tom izvedbenom autodafeu umjesto špiritusa podmetnuo benzin. Zapisujete kako ga nakon toga užasa, naime, ostaje invalid jer mu je izgorjela lijeva noga, posjećujete u njegovu selu i zamjećujete nove plakate na njegovu zidu: tako su se pored Marine Abramović našli i bečki akcionisti – Günter Brus i Rudolf Schwarzkogler kao i plakat Gine Pane – fotografija na kojoj se spomenuta umjetnica body arta naga obmotava bodljikavom žicom.
– To s benzinom... Nisu mu to uradile vlasti nego dizelaši. Mi smo i širom ex Yu doživljavali pljuvanje i psovanje u busu, vozu, parku, na ulici. Uvuku se na koncert, izazovu tuču. Mi smo bili zaista miroljubivi. Dođe policija, izgrednici pobegnu, a punksi krivi za sve. Nama poturene palice, noževi, suzavci... Od dizelaša su u ratu nastali krimi momci. Kad sam Kečera video u njegovom selu, posle tog koncerta, još je imao one postere. Kečer je prvi u ex Yu stavljao sebe u žice i lance. Simbolični gest kako nas je društvo okivalo. Posle Kečera niko to ovde više nije radio. A otišli smo kod njega Zoran Šalinović, njegov najbolji prijatelj, i ja. Zoran je dobar pesnik, objavio je dve knjige. Kad sam bio urednik na Radiju, često je gostovao kod mene i pričao o punku, i istorijatu Vinkovaca. On me upoznao i s bendom Majke. Odvezao sam se šinobusom u Vinkovce, a Zoki je imao stara crvena kola.


Bili smo velika deca...

Koji je Satanov performans vama osobno ostao u sjećanju, naravno, pored ovog strahotnoga, kukavički podmetnutoga autodafea?
– Kečer je voleo performanse, tamo gde se zatekne kada je izlazio, za vikend, iz Popovače, i posle, kad su ga pustili, pukne mu film, dođe sam, iznenadi te. Pa zove punkse telefonom. Kakav je bio pre zatvora i Popovače, to treba da kažu oni koji su ga tada poznavali. Mnogi misle da smo delovali destruktivno, što je laž. Ko je želeo s nama, morao je da pravi fanzine, da ima bend, da piše, slika. Političari su imali svoju politiku, sveštenici svoju crkvu, mi – Punk Prisnu Porodica. Na performansima budu i maske, farbanja tela, razna odeća i obuća, ritmovi i igre. Kao u pagana. Otuda je Ivica stavljao: "Ja, Paganin!... Ko je tužan, priđe i kaže mu: Glavu gore! Pljuni, razmaži prašinu, pokopaj probleme!" Bili smo velika deca. Uzeli smo to iz francuskog fovizma, s kraja 19-og stoleća. Otuda moj roman Fovizam ili Radost življenja...

Navodite kako je imao zamisao da na imanju njegovih roditelja osnujete art komunu za punkere iz cijele YU. Kako ste zamišljali komunu i kakav je bio stav njegovih roditelja prema toj zamisli ushitnoga zajedništva?
– Bilo je najpre planova za komunu na tromeđi Slovenije, Hrvatske, Mađarske. Poput art radionice Fabrika, koju je u Njujorku imao Warhol. I filmove da snimamo. Tada smo Keč i ja radili na rukopisu Deca starog Bakunjina; on – korice i crteže, ja – pisma, poeziju i foto-album punksa ex Yu. Još uvek to je jedina antologija ex Yu undergrounda. Tad smo obišli i njegovu njivu, za komunu. Mislim da su mu roditelji dali odobrenje. Bio je bez kape, jedva s kosom, u sivom vunenom džemperu, s belim i braon šarama, krenuo je da me otprati na stanicu, sa Zoranom; zabrinuta mati, sva u crnome, mu vikala: "Ivice, štap!" U bifeu na stanici jeli smo ćevape, pili pivo. Ja sam pušio, on i Zoran nisu voleli cigare. Dođe šinobus, izgrlimo se, triput poljupci u obraze. I više se nismo videli. Ja sam bio najstariji punks, skoro vršnjak roditeljima punksa, pa su se roditelji čudili otkud ja s njihovom ludom decom, a kad vide naše fanzine, knjige, kasete, shvate da su im deca pametna, ali neshvaćena od strane ludog establišmenta.


Što je točno značila karizmatična kratica K.O.Z.O. – Kečerov odred za odmazdu koju u uvodu vašem romanu spominje Daniel Radočaj?
– To je bilo ubojitije: Kita Onim Zlotvorima Odozgore! Ipak, Kečer je često patio što niko od zvaničnih izdavača ne želi da mu objavi knjigu. Njegove prve pesme u knjizi bile su u Deci starog Bakunjina. To ga je teralo da još više stvara. Govorio je: "To je njima moj K.O.Z.O.". Da, nameravali smo da štampamo Mentalnog ranjenika, u Šapcu, ali izdavač odbije: ko će to da kupuje, vi punksi delite besplatno, pravim gubitke. Kečerovu adresu dao sam Šapčaninu Milomiru Gruiću Fleki, voditelju tada kultne underground emisije Šišmiš, na Radio B92. I on se, pored ostalih, potrudio za knjigu. O Fleki i Šišmišu imam sa Stanislavom Sašom Nedeljkovićem book Sve što znam o Junkiju ili Gde je pogrešio Majakovski.


Killer brani domovinu

Na početku romana navodite kako je pojava ploče Killer brani domovinu nastala kao jedan od cinizama nacionalističke propagande na koju je Satan Panonski bio prisiljen kao i uostalom brojni mentalni ranjenici svih sustava. Kako su te vijesti-montaže-demontaže bile primane u punk pokretu u odnosu na istinu da je u rat bio prisilno mobiliziran?
– U haosu raspada i ratova, oni na vlasti i oko nje, iz svih tabora, umeli su itekako da zastraše i da zloupotrebe i narod, i poznate ličnosti, uzore mladih, da ih tobože dobrovoljno pridobiju. S Kečerom sam se telefonom čuo pred front, iz Ljubljane; bio je kod slovenačkih punksa, dao sam mu neke adrese. Potom sam i o njemu nalazio u novinama – ovo, ono, više ne iz prve, njegove ruke, to sam i naveo u romanu. Tako da je i roman neka vrsta vijesti-montaže-demontaže. Upravo takav pobuđuje pažnju čitalaca, ali umetnički nastrojene inspiriše. Čizme slobode inspirisale su punksa, sada diplomiranog dramaturga i magistra književnosti, Ivana Velisavljevića, te ga 2009-te adaptirao u radio dramu, i za to je dobio prvu nagradu Radio Beograda. A gledajte umetnike koji su preživeli; ponovo po bivšim republikama imaju koncerte, izložbe, promocije, izvinjavaju se i izjavljuju kako su onda morali, zarad svog života, i života svojih, da rade ovo, da kažu ono. Inače, Kečer i ja smo pobuđivali veliku pozornost. Nažalost, nikad nismo nastupili zajedno. Zoran Šalinović je stalno insistirao. No, ja ne mogu na pozornici da čitam svoje punk romane. Na Kečerove koncerte se dolazilo kao na hodočašće, iz cele ex Yu, posebno u Novom Sadu. Na promociji mog punk romana Ura, ura, matura, u Beogradu, bilo je nekoliko stotine punksa sa svih strana. Prostor mali, knjižara u centru, pa se ulazilo u nastavcima, po pedesetak, na po dvadeset minuta.


Koliko je točna ona urbana legenda o njegovu prepoznatljivome crnom fesu koji je stavljao, kako je npr. zabilježio Gordan Nuhanović u Globusu 1993. godine, na glavu samo u posebnim prigodama. "Crna figura s fesom na glavi koja defilira gradskim ulicama očito je ostala duboko urezana u sjećanje njegovih sugrađana. I u ratu je Satan pazio na image!"
– Fes je preuzet od Maura. Nosio je i kapu pilota, ruski kačket, vikinšku kacigu s rogovima, šaman/manitu amajlije, kao meni moja crna beretka sa antenicom na vrhu, za poruke iz Kosmosa. Mi smo sebe nazivali i Marsovcima, otuda moj roman Mars, punk strle for life. Imali smo moto: "Neki vele braća i sestre smo po bogu, samim tim u incestu/ to je taj praroditeljski greh." Darwin pak kaže postali smo od čovekolikih majmuna. Mi smo govorili: "Postali smo od Vanzemaljaca." I sad novine pišu ovo i ono o Ivici, da je živ, nije više punks, ima Bajker Prisnu Porodicu. Pa kako s grupom mladih delikvenata obija grobnice po Zagorju, Slavoniji i Vojvodini, tako se izdržavaju i kriju. Kako su maltretirali neke cigane, cigani ga prepoznali: "To je On! Satan Panonski!" Kao da su znali ko je on. No, sve to je i dobro, Kečer je postao underground mit, nadrastao samoga sebe; takav prestao je da bude svoj, poput svakog mita pripada svima, neko ga blati, neko uzdiže, neko voli, nekome je oduran, neko je ljubomoran, neko ravnodušan. I tu nema ljutnje. U protivnom ne bi bio mit, pao bi uveliko u zaborav. On je svoje rekao i jasno i glasno, i između redova. Pitanje je gde smo i kakvi smo mi. I šta ostaje od nas posle smrti. Uzgred, Kečer je obožavao romsku muziku. Ja sam mu slao kasete Esme Redžepove, a iz Rusije ruskih cigana.


Body art i auto-agresija

U romanu Čizme slobode navodite Kečerovo pojašnjenje vlastitoga body arta, odnosno: "Kako da na koncertima i recitalima ne posežem žilete, čaše, boce i noževe i ne radim body art, napuštajući podijum u krvi!" I pritom pridodaje kako se time ne bori protiv moći establišmenta, već protiv vlastite nemoći da išta promijeni nabolje. "Moć Establišmenta je jaka onoliko kolika je moja Nemoć...". Odnosno, to ispisivanje teksta otpora na vlastitome tijelu, kako navodi Daniel Radočaj u pogovoru vašem romanu, nije nazivao mazohizmom već auto-agresijom
– To je, rekoh, od Marine, i G.G. Allina. Cenite duh, koji odlazi u Kosmos, a ne telo koje odlazi crvima. Ima auto-agresije. Ivica je to radio na sceni, a koliko je to radilo, i radi, kod kuće ili u kafani. Nikad iz radosti, nego od nemoći i tuge, kad prejaka reč ili pesma, pogode u srce, te lome rukama čaše, ili flašu o glavu. Svi nosimo auto-digresiju/agresiju, priznali ili ne. Moj moto je: Niko od nas pre rođenja nije imao katalog da bira roditelje, mesto i vreme rođenja, veroispovest, izgled, boju kože, i jezik, ali posle rođenja ima izbor: Biti Čovek ili Zver...


Isto tako iznosite njegovu otvorenu priču o tome kako je zapravo aseksualan, da podjednako osjeća zazor prema oba spola: prema muškom spolu od kada ga je Lugar maskiran u vučju kožu pokušao silovati, a pogotovo kad su ga braća Debeljak pokušali napastvovati, te da su sve gej izvedbe bile, kako navodi, "iz čiste zajebancije ili provokacije". Recite, navodite li te njegove iskaze prema sjećanju ili prema njegovim zapisima, pismima?
– Kečer je govorio i pisao: "Što sam više uman, to sam manje telesan." I kao što se igrao Indijanca, Satane i Paganina, igrao se i geja – šminkom, oblačenjem, govorom. I u pismima ljubavno oslovljavati. To je druge šokiralo, mi smo to smatrali sprdnjom, zajebancijom. Što se ne zagrliti, lupiti po guzi, naskakati jedno na drugo kad to rade pred kamerama fudbaleri, ragbisti, košarkaši kad daju protivniku gol? Navodim to i prema njegovoj priči, i njegovim stihovima, pismima, treba pažljivo sve njegovo razmotriti. Poznavao je i rad Freuda, Junga, Adlera...


Zbog čega je, među brojnim nadimcima, imao i nadimak Petar Pan i Pinokio? Među ostalim nadimcima bilježite i zbog čega je uzeo nadimak Satan Panonski: "Predstavljam se kakvim me vide primitivci – Satanom iz Panonske nizine! Njima prkosim, u inat!"
– Svi smo imali nadimke. Mene su, najstarijeg, zvali Matora Ajkula. Kečer mi uradio maskotu: krug, u krugu raširene čeljusti ajkule, sa zubima iz kojih kaplje sluz, a sve to opet liči na W, od Warrior. Zvao me i – Faraon! A on je imao nadimke Petar Pan i Pinokio, obožavao je te Diznijeve crtaće. To s rogovima i nadimkom Satan Panonski? Nema veze sa sektama i Satanom. Uzeo je iz mitova, u starih naroda simbol snage i svekolikog prkosa su glava i rogovi bika. Neuki su u tome videli Nečastivog te je Ivica iz zezanja uzeo to.


Romanu pridajete i Literarni dodatak s tekstovima Ivice Čuljka, Kečera II., Satana Panonskog. Kako ste došli do tih njegovih radova?
– To je nakupio Radočaj. Ja sam deo toga dao početkom devedesetih Igoru Bašinu Bigoru, za fanzin D'Iks (Ljubljana). Kečer je Igora upoznao preko mene. A veći deo dao sam Andrei Tomašević, ona je bila naša punk princeza iz Beograda. Pripremala je fanzin Shaved Woman/Obrijana žena, pa da jedan broj posveti Kečeru. Usledilo je NATO bombardovanje, i sve je propalo.


Ex Yu Punk Muzej

Iz koje godine datira Kečerov zapis Kralj žileta u kojemu pojašnjava okolnosti ubojstva zbog kojega je osuđen na dvanaest godina?
– Nastajao je u pritvoru. I priča koju je svima slao, kako je Žrtva, nož su podmetnuli dizelaši, kako je u pritvoru psihički i fizički zlostavljan, te je imao grozne napade straha, i premešten je u Popovaču. Tu je dobio mali atelje, zahvaljujući doktorki, mislim da se zvala Ines, u mom romanu je Olja; ja sam u romanu menjao imena ličnosti i nazive prostora. Tu je i posete primao. I pisma. Nekoliko hiljada. Toliko je i poslao. U svakom svoje stihove i crteže. Davao mi ta tuđa pisma, ja nisam hteo; imao sam i ja toga na stotine, a uslovi života, kao i kod Kečera, nikakvi. Nema Ex Yu Punk Muzeja, pa da traga za tim stvarima izvornoga punka.


Nadalje, u tekstu Vojnik do vojnika Ivica Čuljak bilježi kako je njegov tata Nikola najveći pozitivni anarhist. Ipak, kako navodite, prilikom prvog susreta s Kečerom II., u roditeljskoj kući – bio je odjeven po roditeljskom zakonu – u "pristojnoj odjeći". Jeste li susreli njegovu obitelj nakon njegove smrti?
– Nisam ni pre ni posle, sem kratkog viđenja majke. Od raspada Yu nisam se makao iz sobe. Još nešto. Kečer i ja smo u znaku blizanaca. Govorio je to je najgori znak, dvojakih ličnosti, jedna mirna i tiha, druga avanturistička, ratoborna. Otpadaju i priče kako je imao bujnu kosu, kako ju je prao u WC šolji. Obojica smo bili skoro ćelavi. Kod kuće svi smo imali "kućnu" odeću i obuću. Kad se kretalo negde, onda se oblačile martinke, crni kožnjak. Neko se senčao crnom olovkom. Anarhija? Po Kečeru, anarhija je kad unutar sebe svako izgradi ljubav prema bližnjem, pa nisu potrebne institucije. Establišment pojam anarhije iskrivljuje.


Krležin anarho Vražji otok – preteča Yu punk romana

I završno – navedeno pitanje postavljam zbog nedavnoga obilježavanja tridesete obljetnice Krležine smrti, autor ste i knjige Krleža protiv Krleže. Zbog čega je tako naslovljujete?
– To je knjiga eseja o Krleži. Nisam ga razumeo i voleo kao školarac. Živeli smo u socijalizmu, a on piše o nekakvim Glembajevima, ratnim i poratnim profiterima, koji su se obogatili ubivši i opljačkavši trgovca. Sad, u kapitalizmu, mnogi su se obogatili poput Glembajevih. Sada shvatam Krležu. I danas Krležu, kritičara eksploatacije, ne vole ni u jednoj ex Yu republici. Po meni, on je jedan od najvećih slovenskih intelektualaca ikad, i preteča Yu punk romana svojim anarho Vražjim otokom. Obračunavao se i s drugima, i sa samim sobom, lakoverno je uletao u mnogo toga. Moje eseje Radočaj i ja smo proširili; Radočaj je to preveo na hrvatski, i ta verzija, koautorska, nosi naziv Vodič kroz Krležu. Bili smo među pet najboljih na konkursu Matice hrvatske Osijek. Nisu imali novca da nas štampaju, samo prvorangiranog.


Knjigu možete naručiti, za 35 kuna + troškovi poštarine, na mail: catch.cozo@gmail.com




Gradska knjižnica - Starčevićev trg br. 6

22 ožujak 2012

[/IMG]

ŠKRTCI koji nisu kupili knjige, u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, onoj na Starčevićevom trgu br. 6, mogu, između ostalih knjiga Ivana Glišića, posuditi i ove veličanstvene naslove:

1. Zdravo Kolumbo, ovde Amerika
2. Dogfucker
3. Jer znala je mama, mene će skrckati levi elementi
4. R'N'R warriors...

Radi se o prvim izdanjima iz devedesetih godina ili ranije, pa posudite ako želite pročitati što pametno ;)

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se