Sastavci :)

Što napraviti kada nekog povrijedimo,kada zbog pogreške izgubimo voljenu osobu?Kada sve krene nizbrdo,kada se sve sruši,kada ne znamo kamo?Ispaštamo zbog vlastite pogreške ,a osobu koju smo povrijedili volimo više od svega.Sve bismo učinili za nju,za njezin povratak.Ona nam taj povratak onemogućuje,no mi se nadamo.Samo nam preostaje napraviti nešto nezaboravno,nešto lijepo.Kada napravimo pogrješku ,koju je teško ispraviti,žalimo.Razbijamo glavu mislima,razmišljamo o posljedicama,o onome što bi bilo da se to nije dogodilo.Željeli bismo vratit vrijeme i promijeniti stvari.ali to zbilja nije moguće.Samo nam preostaje truditi se i moliti za oprost,napraviti nešto ludo za tu osobu ili možemo jednostavno odustati i reći:Život ide dalje!!

Ponekad se zaljubimo,ponekad tugujemo, a ponekad samujemo.Kada se zaljubimo,toj osobi prepuštamo sve svoje osjećaje,svoja razmišljanja,svoje srce i najvažnije svoje povjerenje.No,što kada nas ta osoba,ta voljena osoba iznevjeri?Ostajemo sami,cijeli nam se svijet sruši,sve postaje crno i manje bitno.Svi naši osjećaji nestaju u toj izdaji.Ta osoba u našim očima prestaje sjati,ona blijedi.Ponekad se pitamo,što je to uopće povjerenje?Neki to smatraju običnom stvari,no i stvari ne mogu strgati,izgubiti,posuđivati ali i oduzeti.Dakle recimo da ono i je stvar.Posudimo ga nekoj osobi ili poklonimo i zatim očekujemo da ga ona ne slomi,no ona to ipak napravi.Sve stvari se mogu popraviti,zalijepiti,ali one nikada više neće biti iste,zar ne?Svoje povjerenje dodjeljujemo osobama vrijednima pažnje,ili mi barem tako mislimo,jer na kraju ipak ispadnemo prevareni.Kada bismo situaciju gledali da visokog stajališta,uvidjeli bismo da nas u najviše slučaja razočaraju osobe kojima smo najviše vjerovali i u koje smo najmanje sumnjali.Uvijek se kajemo i pitamo:Zašto?E ,pa odgovor je uvijek isti i vrlo jednostavan:Zato!!Ponekad pomislimo da je najbolje ne vjerovati nikome osim samima sebi,no ipak ne možemo živjeti sami,Trebamo prijatelje,oslonac u životu,nekog posebnog.Ponekad pomislimo:Pravila su tu da se krše!,pa zašto onda ne bi i povjerenje bilo tu da se iznevjeri i izda.Ipak svi mi koji budemo iznevjereni osjećamo se bezvrijedno,naivno i prevareno.Teško je vratit prvobitno povjerenje,no ponekad ga nekome ni ne žalimo vratiti.Sigurno nam glavom prolazi riječ osveta ali ni to nije pravilno rješenje.Samo treba paziti kome vjerujemo ali nažalost i mi smo samo ljudi te uvijek griješimo i kad-tad svi ćemo biti iznevjereni.

U svakom braku ima prepreka.U svakom muško-ženskom odnosu ima prepreka.No zašto se one ubiti stvaraju?Jeli to zato što se različiti spolovi ne razumiju.Svakodnevno se susrećemo sa brojni muškarcima u svome životu,bilo to na radnom mjestu,u prijateljskom okružju ili sa vlastitom obitelji.Jeli zapravo lako razumjeti nekoga .ako ne znate što ta osoba misli?No što to muškarci zapravo misle?Pokušavamo ih razumjeti,brinuti se o njima, komunicirati s njima,voljeti ih i postići da nam oni tu ljubav uzvrate.Ponekad mislimo da su divni i da bez njih ne bismo mogle živjeti.Češće mislimo da su nemogući i da bi nam bilo bolje da nemamo posla s njima.Kako se zapravo služiti sa muškarcima.Jesu li nam uz njih potrebne male knjižice sa uputama za korištenje.I vjerojatno ste barem jednom pomislile: Ovaj muškarac je neispravan,vratite ga u proizvođaču! Eh,da tako je i meni bilo svakodnevno,da svakodnevno dok nisam otkrila jedan trik pomoću kojeg uspijevam sve:biti uzorna majka,supruga,savršena kućanica i izvrsna kuharica.Sve kućanice bih odmah shvatile o čemu ja upravo govorim.Nakon nekoliko godina braka sve nekako počinje prestajati,ta ljubav gubi prvobitnu čar,ili mi to zapravo tako zamišljamo.Život postaje samo jedan radni plan,tj.mogla bih ga čak nazvati ratnim platnom.Svakodnevno ratujemo sa obitelji oko običnih sitnica,oko zanemareno ostavljenih stvari u nekom dijelu kuće i nemarnome odnosu prema obavezama.Ponekad se čak pitam što ja to u životu radim.Svaki je dan skoro isti,pa mogle bismo reći kao precrtan,zar zaista mora biti tako?Ne, samo ako imate par trikova u svoje takozvanom rukavu.Ujutro buđenje,kuhanje kave svome dragome mužu i ispraćanje djece u školu.I što nakon toga,naravno ostajem sama,sada slijedi moja nadnaravna nadarenost za kuhanje.Kuhanje za mene ne predstavlja nikakav problem,jer volim isprobavati sve nove specijalitete iz moga omiljenog restorana la monche.Nakon savršenog ručka,koji naravno samo ja mogu naručiti,tj. s ljubavlju skuhati,slijedi obavljanje kućanskih poslova i uređenje vrta i okućnice.Svaki dan točno u 9.00 dolazi mi gospođa Sonja,što zapravo reći o njoj,ta žena je predivna očisti kuću bez ijedne zamjerke.Zatim svaki treći dan u 12 i 30 dolazi mi gospodin Mićo.Nakon njega vrt je toliko prelijep kao da ga je umjetnik stvarao.U 10 i 15 nalazim se sa Ivanom u našem kafiću Kod Jure.Zatim nam se pridružuje Monika i sve tri zajedno idemo u salon za uljepšavanje,i frizeru naravno.Sve uspijevam obaviti do 15 sati kada se vraćam u svoju urednu kuću,sa vrlo lijepom okućnicom i finom mirisu svoje kuhinje.Suprug se vraća kući oko 16 sati sa djecom.Svakodnevno diveći se mojoj izdržljivosti,mome trudu.Kuća je uvijek spremljena,očišćena tip-top,vrt uvijek pometen,cvijeće obrezano,a ručak uvijek uredno na stolu.Da, ja sam savršena kućanica,savršena žena u njegovim očima,da ja to zapravo i jesam ali samo sa nekoliko trikova,koji uvijek dobro dođu svakoj ženi.Svoju ljubav prema mužu ne mogu opisati.Zar je to uopće potrebno?Moja ljubav je neopisiva,ona je NADpisiva.Kako je samo ponosan kada se vrati s posla tako umoran u svoj savršeni dom svojoj savršenoj ženio.I reci te mi molim vas što ima ljepše od ljubavi supruga koji se divi svojoj ženi čak i nakon 10 godina zajedničkog života?Da, ja znam odgovor na to pitanje,skori odgovor ali ipak odgovor.Dječja ljubav.Nema ništa ljepše kada se vaše dijete,vaš plod ljubavi zaleti u vas onako nas obgrli svojim malim ručicama i kaže:Mama volim te!!Imam dvije kćerke jednu od 6 godina Leu(moja mala mrvica tek je krenula u prvi razred) i Anu od 16 godina(sada će skoro iz puberteta,tako sam bar pročitala u knjizi,koju sam ponosno posudila PRATITE SVOJE DIJETE KROZ PUBERTET,da budem njezina savršena mama koja je uvijek uz nju i koja razumije njezine potrebe… da sad će ona izaći iz puberteta,sad skoro,jer iskreno, ako ne izađe ubrzo,ja ću je natjerati sa zadovoljstvom).Sada da se vratim onom užitku te izjave ljubavi od malih nogu.Uživajte u tome dok možete,iskreno vam govorim,jer kada odrastu vjerujte neće biti tako lako zaletiti se u vas i reći vam:mama volim te!! Te rečenice se pretvaraju u :mama imaš možda sto-dvjesto kuna,trebala bih,znaš nove hlače.Da uživajte u tim trenutcima koliko možete!!No njihova ljubav ne blijedi samo je malo teže pokazati ju,pubertet i to znate već.Ali vaša ljubav nikada ne prestaje,ona biva samo veća i veća.I volite kao majka,sve biste učinili za svoje dijete,za svoju obitelj,za svog supruga.Kada postajete žena,supruga majka,vi postajete manje bitni sebi,više bitni drugima i drugi postaju više bitni vama nego samima sebi.Ono što je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi,na kojoj je sve lijepo,to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza ŕ to mi je moja draga obitelj dala napisati u čestitku na majčin dan,i zaista nijedna moja mana ne dolazi do izraza,jel ja sam zaista savršena,suvremena žena koja se zna brinuti o svemu.A ovo za gospođu Sonju,i Gospodina Miću,ehh da to je naša mala tajna!!

Tako je teško izgubiti onoga kojega voliš,reći zbogom.Pokušavaš biti jak,ali bol se javlja,i sve što možeš učiniti je plakati.Duboku u srcu znaš da je vrijeme da kreneš dalje,kada bajka koju smo nekoć poznavali završava.Kada zadnja suza padne ja ću i dalje čuvati sve naše uspomene i sve što smo nekada bili.Kada zadnja suza padne ja ću biti jaka i znati da si ovdje u mom srcu.I sada sam sama i život ide dalje,ali moj cilj i dalje je nepoznat.Hoću li se ponovo zaljubiti,onako slučajno prolazeću ulicama kojima smo nekoć prolazili zajedno?Da postoji samo jedna želja koju bih večeras mogla poželjeti,onda bi to bilo da te imam ponovo uz sebe,da ponovo budem uz tvoje pogled,i tvoj smiješak.Sada je vrijeme da ponovo nađem svoju sreću,ali žudnja za tobom nikad neće nestati.Sve uspomene su unutar mog srca zajedno s tobom.

Kada bi samo znao slušati,kada bi samo mogao razumjeti moje želje i moje potrebe.Samo trebaš slušati,samo trebam malo tvoje silne pažnje,samo jedan trenutak svog života posveti meni.Osjećam se kao da sam sama,sama na raskrižju života,osjećam da moj dom zapravo nije moj.Ali dolaze trenutci da moji snovi budu ostvareni,ne oni neće biti odbačeni samo zato što me ne znaš slušati.Samo pokušavam reći što me muči,tišti i samo želim da me slušaš.Više ti ne želim vjerovati,ti zapravo ne znaš što ja osjećam,i da ja sam više od toga,više od toga što si ti stvorio u meni,pratila sam glas koji si mi dao,ali sada moram pronaći sama svoj put.Trebao si slušati,ovdje unutra je netko,netko za koga sam mislila da je umro jako davno,želim samo vrisnuti da se čuju i moji snovi,ne oni neće biti odbačeni,samo zato što ti ne znaš slušati.Ne znam gdje pripadam,ali ja krećem dalje,samo,jer ti zbilje ne znaš što ja osjećam.I što je s mojim potrebama,s mojim osjećajima,s onim što je najbolje za mene,što je sa mnom? Ali zapravo je to više od mene,jer mi smo obitelj.Svi naši snovi su za nju,da mi smo obitelj,i ja moram ostati radi NAŠIH snova.Ona obitelj koja se mora razumjeti,voljeti i početi slušati.

You are the one that encourages me,
give me hope and wishes me good luck before big days.
The one who makes me feel proud
and the one who makes me feel sad.
Before we met i tought you are some chick who is untouchable
but when i happen to know you better
I understood that you are the most beautiful girl
I had chance to go out with. You make me feel special.
Dont know why, but you simply attract me like nobody else.
I am afraid that i will lose you,
then i cant imagine my future without you.
When i read this sort of poem,
I realise i use too much "you".
It doesnt mind me because my mind is all about "you".
In words or meaning.
Minutes ago i was talking with you and you said you were depressed.
I was scared and terrified immidiately. I was pushing you to tell me what bothers you.
You didnt want to tell me. I think you dont want to tell me that because you think im not reliable enough.

by:Stefan Vedrina

Svi mi imamo potrebu za slobodom. No znamo li mi što ja zaista sloboda? Ne,zar ne?Svako ima drugačije shvaćanje te riječi, te ona može biti višeznačajna.Ljudi različitih stajališta i drugačijih pogled na život drugačije razumiju pojedine dijelove života,pa tako i pravo na slobodu.Mogli bismo početi sa pogledom na slobodu iz najviših društvenih slojeva.Oni vjerojatno misle da mogu kupiti slobodu,kao i sve ostalo s tolikim novcem.No,zapravo gledajući oni imaju najmanje slobode.Što ti zapravo znači taj slini novac zbog kojeg nemaš slobodu ,najvjerojatnije je da će dijete bogataša biti oteto te zamijenjeno za otkupninu u najboljem slučaju ako ne i ubijeno,da vjerojatno prije nego nekoga siromaha koji ima svu slobodu svijeta.Zatim srednji slojevi.Oni zapravo imaju slobodu ,ali ju i nemaju,to sada ovisi o navikama i odgoju u životu,i što zapravo smatramo pod slobodu?Možemo imati slobodu mišljenja,slobodu kretanja,slobodu oblačenja,te neki nažalost i imaju nekontroliranu slobodu ponašanja.Kao što sam već navela sve ovisi o vrsti odgoja i navikama.Netko može dati djetetu svu slobodu svijeta,.ne mareći gdje je,s kim se druži,kada će se vratit kući.Ali možemo se tada zapitati dali je takvim roditeljima zapravo stalo do nas.Često čujemo rečenicu :“to je za tvoje dobro“ , iako nama taj određeni postupak ne odgovara ono jest za našu dobrobit,no ne skrećimo da teme sada. I zadnji pogled stvara se gledajući iz perspektive najnižih slojeva društva,oni zapravo imaju najveći dio te cjelokupne slobode.Nemaju mnogo sredstava koja bi ih sputava.No i bez sredstava možemo biti ograničenje na slobodu.Sloboda na potrošnju,no zar je to uopće toliko bitno,zar nam to označava slobodu?Po mojem mišljenju najveće značenje ima sloboda kretnja i mišljenja.Sloboda kupnje,sloboda posjedovanja,to zaista i ne znači mnogo,zar ne??!!

Dali vam se ikada dogodilo da ste se našli u situaciji da biste jednostavno pobjegli od stvarnosti,od sve te zlobe i prezira?Dali ste se ikada osjećali da biste željeli biti u svom životu,u zavičaju koji vama odgovara, s ljudima koje vi volite?Svi smo mi sanjari,neki više neki manje ali uglavnom svi znamo maštati i sanjariti.Ponekad samo osjećam da bih mogla pobjeći pod svoju dekicu,zavući se pod svoj poplun i odvojiti se od svijeta.Neki snovima pokušavaju pobjeći od stvarnosti,od problema.To bi bilo najbolje,zar ne?Najbolje bi bilo da stvarnost postane san,da sve bude kako mi zamislimo.Kažu sudbina je onakva kakvu si sami skrojite,u snovima toga nema ,sudbina je onakva kakva vi želite da bude.Može se mijenjati,može se oblikovati i razlikovati.San je nešto što nam izaziva sreću i zadovoljstvo.No nekada se treba i probuditi iz tog sna i okrenuti se ponovno u stvarnost,ponovno se suočiti sa problemima i ljudima koji nama odgovaraju. Kada bismo barem zauvijek mogli ostati u snovima,sanjariti i maštati.I vjerujete mi možemo, samo moramo prvo proživjeti život i probati ga preobraziti u san koji se nam sviđa,skrojiti si vlastiti san u stvarnosti,no ako to ipak ne uspijemo imamo podosta vremena i nakon života,da ,imamo svo vrijeme ovog svijeta za sanjanje i maštanje,za ostvarenje nečega što nismo u životu a željeli smo.

Kad je najgore sanjaj
Jer snovi su tvoja sigurnost,
Tvoja zaštita,tvoj spas

Zatvori oči i sanjaj
Sanjaj livade,ljubav,cvijeće
Sanjaj ljude,kuće,drveće
Pobjegni od stvarnosti,
Uđi u snove,uđi u svoj svijet

Zatvori oči i sanjaj
Sanjaj život,dobrotu,milosrđe
Solidarnost,sreću,prijateljstvo
Pobjegni od problema
Uđi u snove,uđi u svoj svijet

Kad je najgore sanjaj
Jer snovi su tvoja kreacija,
Tvoja ideja i tvoja mašta.

Kada hodaš vjeruj samo sebi,
Nikom drugom,
Jer kom god vjeruješ
Uvijek će te iznevjeriti.

Budi svoj gospodar,
Svoj glas razuma.
Osloni se samo na sebe.

Kad hodaš vjeruj samo sebi,
Nikom drugom,
Jer svi drugi su tu samo
Da te iznevjere i razočaraju,

Vjeruj samo sebi,
Jer jedino ti znaš
Što ti je potrebno ,
I što je dobro za tebe!

Većina ljudi ima isti životni cilj:biti zadovoljni sobom,biti sretni,svidjeti se svima.A dali smo se uopće zapitali dali je to moguće?Nije,zar ne! Svi se toliko trudimo svima se svidjeti da smo zaboravili tko smo zapravo tj. tko smo bili na početku cijele priče.Ljudi su različiti, imaju različita stajališta,različite poglede na svijet,na život,različit način života.Nastojeći svakome ugoditi napravimo sami sebi problem,izgubimo se u cijeloj toj priči.Nije lako pretvarati se da smo nešto što zapravo nismo,zar je uopće to lako,zar to uopće netko treba tražiti od nas?.Maloprije smo bili jedna osoba,a sada smo druga,i zašto? Samo zato što smo promijenili društvo.U želji da svima ugodimo zaboravljamo na sebe.Ne mislim da trebamo misliti samo na sebe,ali budimo kakvi smo zapravo.Najiskreniji prijatelji trebali bi nas prihvatiti onakve kakvi smo zbilja,s našim manama i s našim nedostatcima. Jednom prilikom čula sam jednu misao: Prijatelj sviju, nije ničiji prijatelj! Ta misao potakla me na razmišljanje.Možemo obnavljati stara prijateljstva,i sklapati nova,ali svačiji prijatelj,to je ipak previše.Zar mislite da možete biti više osoba istovremeno,da možete imati više odvojenih mišljenja samo radi drugih,samo da im udovoljite? Ako ne želite biti kakvi jeste i sami sebi birati prijatelje koji će vas cijeniti zbog vas samih onda je vama vjerojatno jednostavnije glumiti,i cijeli život biti neka osoba koja ne postoji,i to zašto? Samo zato što je bojite što će drugi misliti o vama!I na kraju kada se ustanovi ko ste zapravo,samo lažnjak ,izgubit ćete i te lažne prijatelje kojima se cijeli život toliko trudite udovoljit!! I još nešto : Tko je savršen?-Nitko,Što je savršeno?-Ništa….Zašto se svi onda toliko trudimo postati NITKO I NIŠTA??!!

U početku to je bila samo igra,natjecanje za titulu najboljeg.Lova na blago moglo bi se reći.Igra u prevlasti .S vremenom to postaje opsesija,zaluđenost,a kasnije bolest,bitka za sve više i više pa na kraju za sve.U početku samo smo sanjali o novcu i svim njegovim mogućnostima,natjecali ko će imati više,s vremenom postajemo omamljeni,a na kraju kada imamo novac nije nam dosta želimo ga više i više,želimo ga i nikada nam nije previše.U početku se trudimo zaraditi novac pošteno svojim radom jer je on još samo san koji treba ostvarit,trudimo se izdignuti iz mnoštva,postati netko,u početku časno zarađujemo, kada osjetimo taj okus novca počinje ono s vremenom,s vremenom se zaluđujemo novcem,počinjemo do njega dolaziti vrlo nečasnim putovima,lažima,prevarama,samo da bismo ga imali sve više,kasnije ne mislimo na druge,uništavamo si život radi novca,uništavamo živote drugih,čak smo sposobni i vlastitu obitelj uništiti, sve samo radi novca,ne misleći s kime potrošiti taj novac,ne, to nam više nije bitno,važno nam je samo imati ga i biti bogati.Kada bismo se samo okrenuli i shvatili što smo učinili,koliko smo samo života uništili da bismo došli do postignutog cilja,koliko ljudi ponizili,kako smo razorili obitelj -ni sav taj novac to ne bi riješio.Sada smo sami,sami i bez igdje ikoga,ljudi oko nas su tu samo zbog našeg takozvanog novca,da ali takozvanog prljavog novca,ljudi se više ne okreću za nama zbog naše osobnosti već zbog bogatstva,samo radi koristi,sada nemamo ni pravih prijatelja,sve smo izgubili,sama samoća,bez ljubavi ili sreće,ali da mi toga svega nismo ni svjesni jer mi imamo svoj novac,novac koji toliko silno želimo da ćemo do njega doći na bilo koji način.Kad shvatimo što smo sve napravili tj. ako shvatimo onda je već prekasno i sve nam se čini kao na početku,željeli bismo vratit vrijeme kada je to bila samo igra,natjecanje i lov na blago,ali ne sad je prekasno sada smo na kraju puta.Sada vidimo što smo sve učinili,koliko tuđih snova razorili radi naše pohlepnosti i sada plaćamo kaznu,kaznu koja nikada neće biti otplaćena u potpunosti,ali ipak dovoljno nam je da znamo da imamo novac ali smo bez obitelji,bez iskrenih prijatelja i bez ljubavi i sreće,bez nekoga s kim bismo se radovali,tugovali.Da imamo novac,i zbog njega možemo biti sretni,ali on ne može kupiti sreću,ne može kupiti ljubav,bar ne iskrenu.