Prvi lik,scena: sjedi Al Pacino tj. za potrebe filma scarface sa ženom u otmjenom restaurantu, brada mu bespomoćno visi koliko je drogiran, drži monolog i nabada ženi na drogirani nos da ne može ni djecu roditi jer joj je maternica razrovana od droge. Ona ga zalije, teatralno ode, ljudi unezvjereno gledaju u njega. "Šta blejite, a? Ja sam bedgaj? Znate šta, trebate ovakvog nekog da možete pokazati prstom u njega i reći "da, to je taj bedgaj"...A šta ste vi onda, pozitivci? Ne, niste, nemate muda za biti ono što jeste. Vi se samo znate pretvarati.
Drugi lik. Saparmurat Nijazov, predsjednik Turkmenistana.. Dao je sebi nadimak Turkmenbaši, što bi značilo "otac svih Turkmena", kao što je Kemal paša sebi dao nadimak Ataturk, tj. "otac svih Turaka". Sebe je proglasio doživotnim predsjednikom, a da i organizira izbore vjerojatno bi dobio oko 120 % glasova. Mjesec siječanj je nazvao po sebi, zlatne biste sa njegovim likom se sjaje diljem zemlje, vrhunac svega je kada je organizirao čitanje poezije u kojoj se veliča njegov lik i djelo na glavnom trgu u glavnom gradu...
Finalni lik je Zdravko Mamić. Gledao sam ga u "Nedjeljom u 2". Showman istinski, svaki put mi je sve više simpa i cool. Emotivac do srži, rječi mu pogađaju u srž, za razliku od pustih seratora po TV-u koji se skrivaju iza sterilnih frazetina. Pametniji nego što se misli, i kad afektira vrlo dobro zna kakve će reakcije polučiti, normalno. opet na svoj mlin, ko da želi prebaciti lopticu na neke druge stvari, a ne da se kopa po nečemu što bi mu bilo neugodno objašnjavati (publika koja ga je uzela na zub, europski krah itd., pa je težište prebacio na novinare koji su sve skuhali) . I ono kad je otpjevao odu samom sebi, da nije u životu vidio većeg kavalira i humanitarca od samoga sebe, samo što nije rekao da je Majka Tereza razbojnica u odnosu na njega...i to mi je bilo simpa, za ovu izjavu mislim da bi i Turkmenbaši dva puta promislio, ma ko bi imao muda i ludosti kod nas takvo nešto reći??? Pa je jednom htio izaći usred emisije, da bi ga poslije toga neki kopirali, bljak. Isto ono kad se Madonna javno poljubila sa ženom, poslije su se sve počele preseravati i žvaljekati... Cijenim ljude koji imaju hrabrosti biti ono što jesu. Sad bi neko rekao, da ja imam zaleđe ko on, sasuo bi i ja svima što ih slijedi. A koliko ima onih koji su toliko svijali kičmu, da se nisu nikad ispravili i kad dođu do neke pozicije samo vegetiraju, eventualno dadu koje priopćenje za javnost bez teških glagola i to je to? Za razliku od njih, Mamić otvorenu skače na cajkama, iako zna šta javnost misli o njima. Isto tako u emisiji je otvoreno prozvao neke novinare što mu piju krv, hrabro jer novinari kreiraju javno mnijenje i nije se pametno kačiti s njima, poslije toga čitam da ga neki novinari žele bojkotirati. Ma o kome ćete onda pisati? O ovima što izjavljuju "biti će teško, dati ćemo 120 % sebe", ccc, to ne prodaje novine. Nije ni novinarima lako, svaki dan moraju servirati "krvavi" naslov, no mislim da je ta medijska sloboda stvarno donijela da svako sere i nagađa što mu se prohtije. Onomad kad je Niko Kranjčar otišao iz Dinama u Hajduk, mediji su kreirali sliku da je bahati Balkanac Mamić otjerao finog i pristojnog Kranjčara u rivalski klub. Koliko ja znam, Kranjčar je otišao jer nije htio dopustiti da mu kao kaznu srežu ugovor sa 140 na 120 tisuća eura. Zbog lošeg plasmana, svi ostali su pristali biti djelomično krivci (pa nisu im babe igrale na terenu), i da im se ugovori srežu, jedino Niko ode, i to direkt kod rivala. Sumnjam da bi Totti išao iz Rome u Lazio i za 200 milijuna eura, a ne za pišljivih 20 000. Dio javnosti se senzibilizirao s Nikinim nevinim osmjehom, ja imam osjećaj da Niko ima i veći ego od Mamića, samo ga još ne pokazuje, fura mladenačku kvazisramežljivost...Dalje, svježi primjer koji se skoro svaki dan može čitati u novinama, jer se taj novinar stalno ponavlja, a i ne skriva da se profesionalno bavi alkoholizmom i vlasnik je ponosni najveće jetre u gradu. Stalno nabada na nos Mamiću njegov promašaj s Andersonom Costom, dečkom od milijun dolara, koji nije baš opravdao ulaganje. Po njemu je to znak da bi se trebalo oslanjati na vlastiti inkubator i na igrače iz Hrvatske, a ne tražiti po Južnoj americi sumnjivu robu. Ček malo, da zbrojim dva i dva. Mamić je doveo Eduarda davno za neku siću, momak je golovima za klub i reprezentaciju sebi digao cijenu na 6 milijuna minimum, Etta također za siću koji danas vrijedi 20 puta više, možda oko 2 milijuna, Chago također, još su svi jako mladi što je najbolje...Eto, idiot može izračunati da ovi s kojima se pogodilo lako pokriju tih milijun dolara, i još ostane za kavu. Pa drugi klubovi u Europi bi bili presretni da imaju takav postotak, obično pet promaše, jednog pogode. I to je danas jedina moguća taktika za takve klubove da budu konkurentni, nanjušiti anonimnog mladog poluizgrađenog igrača, doraditi ga, pa prodati. Ni vlastita se proizvodnja ne isplati, jer se ne može na duge staze potpisati s njim, ti napraviš nešto od njega, dođe neki bogatiji i otme ti ga, ko što se Hajduku dogodilo. Od te taktike je i Ajax odustao, koji je imao najbolji inkubator za proizvodnju nogometaša, i prešli su na PSV-ov model, koji ima najbolje organizirano skautiranje na svijetu, i uvijek ugrabe kvalitetnog i ne preskupog igrača. Nije najsretnija ni ova druga stavka, kupovati afirmirane igrače iz hrvatskih klubova. Gro puta se dogodi da neka mlada zvijezda iz manje sredine završi na klupi i tako trune. I s druge strane, slabe se drugi klubovi, nemožeš ni ti biti jak ako su drugi slabi. To je i glavni razlog zašto se Dinamu dogodilo ono s Auxereom, Dinamo odigra 2-3 jake utakmice pod jakim pritiskom, Auxerre takve skoro svaki tjedan, rutiniranost se vidjela. Da potkrijepim sve ovo, zadnja momčad koja je bez stranaca uspjela osvojiti nešto u Europi (i s ovom taktikom, kupovanja svega što vrijedi u Rumunjskoj po Ceausescuovom nalogu) bila je Steaua daleke 1988., ako se ne varam (ne pamtim godine, imena da, evo sastav Helmut Ducadam, Tibor Tiberiu Csik, Gabriel Panait, Daniel Prodan, Ionel Pirvu, Anton Dobos, Constantin Galca, Gica Hagi, Bombescu ne znam ime, Ilie Dumitrescu, Marius Lacatus, ovo sve iz glave). Možda ni onda ne bi osvojili, da se onda moglo stavljati 11 stranaca u ekipu ko danas. Prije se moglo samo 3, i to je bila nekakva nada ovakvim klubovima kao Steaua, jasno je da danas ekipa od 11 domaćih nema nikakvu šansu osvojiti nešto veliko protiv ekipa s tonu stranaca. Sve do danas kupove su osvajale momčadi potpomognute strancima, i to je očigledno dobar put. Postoji još jedna opcija kako se pojačati, a to je vraćanje iskusnih hrvatskih rutinera iz inozemstva. Tu se teško može dobiti što bolje od potrošene robe, isluženog igrača, eventualno da malo vrati publike. Evo još jedan primjer za onog gore novinara. Prošle je godine Rijeka polusezonu završila na čvrstom 2. mjestu. Dinamo je bio daleko odmakao (15-ak bodova, ponavljam, loše mi idu brojke), Hajduk je bio daleko iza njih. Dakle, i da je Ronaldinho došao u Rijeku, ostali bi na najvjerojatnije drugom mjestu. I šta oni rade? Kad nema pritiska, umjesto da isfuraju nekog mladog, plaćaju 34-godišnje kljuse Bobiča masne eure za tu polusezonu. Da, osvojili su kup, ali to je utješna nagrada, na kraju Bobič skoro da i nije igrao. I taj je isti novinar što pljuca Mamićevo traganje po J. Americi (ja sam samo dao brojke da se vidi isplativost), u nebesa dizao"viziju" Rijekinog rukovodstva, kako su dobar potez napravili za publiku.

Na upit Stankovića Mamiću što vidi kad sebe ujutro pogleda u ogledalo, Mamić u svom stilu odgovara da vidi najljepšu sliku tj. sve najbolje. Stanković napravi zgroženu facu komentirajući njegovo visoko mišljenje o sebi i narcisoidnost. Ma ko se javlja? Još veći narcis, samo prikriveni. Kad je gostovao Lupino, Stanković je iscenirao foto-session, da se može skinuti do pasa i pokazati friško nabildani torzo, zgrčio je facu i mrko gledao u fotoaparat, da ispadne neki tafgaj. Ispalo ko spontano, ma da, ja sam odma nanjušio neku rabotu sa snimanjem jer se taj put Stankoviću ćela sjajila ko biljarska kugla, znači spremio se. Možda je po noći držao facu u dubokom smrzavanju, heheh, da mu se slučajno neki mišić na licu ne pomakne dok pozira ...

Pošto me dugo nije bilo, 2 turbopjesme dobijete iz "Vatrenih ulica", one 2 što fol pjeva Diane Lane
NOWHERE FAST TONIGHT IS WHAT IT MEANS TO BE YOUNG