Uvod u post

Na neutralnom terenu je bila planski postavljena anketa sa pitanjem "koja je najuspješnija nogometna nacija svih vremena?". Odaziv je bio slabašan, glasovi su išli Brazilu (2) i Njemačkoj (1). Logično, Brazil je peterostruki svjetski prvak, Njemačka najuspješnija europska reprezentacija sa 3 svjetska i 3 europska naslova. Ali...kako se na ovom blogu ja bavim razbijanjem ustaljenih predrasuda, onda ću demistificirati još jednu. Ja se kladim da bi 98% svoj glas dalo Brazilu, ostali bi se nećkali između Njemačke, Italije ili Argentine, vjerujem da bi od onih 6 reprezentacija zadnje mjesto zauzeo Urugvaj. Ja bih baš za njega glasao. Evo zbog čega ih smatram najuspješnijim. Urugvaj ima dva naslova svjetskih prvaka, no i imaju i dva naslova sa olimpijskih igara kada svjetsko prvenstvo nije postojalo. Tada se na olimpijske igre slalo najbolje igrače (ne kao danas mlade) i nogometni turnir na OI je slovio kao neslužbeno prventsvo svijeta. Znači, to bi bilo 4 titule naspram brazilskih 5. Ali, Urugvaj ima čak 14 titula Copa America i tu su najuspješnija južnoamerička ekipa, Brazil ih ima upola manje, samo 7 (Copa America je koju nijansu slabija od EP). To je 18-12 u titulama, čak i ako računamo da svjetska titula vrijedi dvostruko ili trostruko nego titula prvaka J. amerike, opet ispada da su Urugvajci najuspješniji(Copa america ima manju specifičnu težinu od world cupa, kao što almost ima manju od cool liste). Urugvaj je zaslužan da se u Brazilu za grobnu tišinu kaže maracanenzio, jer kada su dali gol za pobjedu u odlučujućoj utakmici SP-a Brazil-Urugvaj, nastupila je takva tišina 200 000 Brazilaca , da se čula muha u zraku, pa su odmah spojili riječi maracana i silenzio. Maracana (naglasak na zadnjem slogu) je čudo od stadiona, ja sam bio na utakmici Flamengo-Fluminense (Fla-Flu oni zovu), pa sam mogo zamisliti kad toliki broj ljudi tamo umukne. Čak ni njenog pomoćnog stadiona Maracanenzinho se ne bi posramili mnogi prvoligaši tu. Eto toliko u uvodu, samo neka se zna, sada malo o predstojećem SP, analizirao sam malo reprezentacije. Uzeo sam u obzir najjače, jedna od ovih dolje će sigurno osvojiti naslov.

Tijelo posta

Brazil-prvi favorit, sigurno najbolji u povijesti, uvalio bi onom Peleovom 3 komada. Jaki su u svim linijama, iako golman Dida ove godine ima više kikseva nego biljarska sala, on spada u sam svjetski vrh. Zadnja linija se zna, upitno je samo koji će biti drugi stoper uz Lucia, najvjerojatnije Juan. Bočni Cafu i R. Carlos su možda najslabija točka kompozicije, jer iako su prije bili super igrači, izgleda da im je istekao rok trajanja. U pričuvi za Cafua je Cicinho (prednost dobio u odnosu na Belettija) i G. Silva kao zamjena za Carlosa (čudan izbor jer u Arsenalu igra u sredini, otpao je Gustavo Nery). Sredina su , po meni precijenjeni Ze roberto i Emerson (umjesto Ze roberta, bolji se izbor čini Juninho, najbolji izvođač slobodnih udaraca na svijetu, ionako je Ze roberto ofenzivan ko i ovaj). Polulijevo i poludesno su dvije najjače karike; Ronaldinho i Kaka, i o njima ne treba puno govoriti. Napad na pairu djeluje ubojito, no i Adriano i Ronaldo su ove sezone imali puno problema u klubovima, i upitno je u kakvom su psihičkom stanju. Iako imaju slabosti, uvjerljivo su prvi favorit, i pokušati će na tlu Europe osvojiti naslov, jer im je to pošlo za rukom samo u Švedskoj.

Engleska-gura ih se za favorita br. 2, zahvaljujući najboljem veznom redu na svijetu. Gerrard i Lampard su prošle godine po svim anketama bili među top 5 igrača (bolje rečeno, u top 3, odmah iza Ronaldinha). Sličnog su profila i prezimena, imaju veliki radijus kretanja i haubicu u nogama. Tu su još u veznom redu i Joe Cole, koji je stasao u Chelseau, i Beckham, koji nije samo maneken nego i vlasnik ponajboljeg suhog lista na svijetu, i jedan od najmarljivijih igrača u Primeri. Svi u veznom redu imaju jaku igru u oba dva pravca. Uža obrana je također jaka karika, Ferdinand i Terry su jaki i na zemlji i u zraku. Joe Colu će leđa čuvati prezimenjak Ashley, a Beckhamu kum G. Nevile, s kojim se dobro slaže. Slabe su im točke golman, a i u napadu nemaju previše alternacija za Rooneya i Owena. Pozvan je Theo Walcott, teenager koji nije ni minute odigrao za svoj matični Arsenal u prošlom prvenstvu. Fali im jedan robusni napadač tipa stari, dobri Shearer, koji bi zadržao loptu i odigravao povratno za pucače. I engleski mediji, tradicionalno skloni vrištanju, im stvaraju preveliki pritisak, a uspjeli su potkopati i autoritet izbornika. Jedna sitnica koja bi mogla značiti, lopta s kojom će se igrati, zna biti jako neugodna kada ju se udari lelujavo ili rezantno, onako ko što to rade Lampard i Gerrard, pa će ti udarači biti u prednosti nad onima koji joj daju efe.

Italija-na prošla dva natjecanja su bili žrtva uroti, sudačke krađe i skandinavske podjele bodova, pa će napraviti sve da se iskupe. Imaju tradicionalno čvrstu i provjerenu obranu na čelu sa ponajboljim golmanom današnjice Buffonom (koji je upravo u središtu skandala). Igrati će sustavom 4-3-3 ili 4-3-1-2, sa Tottijem iza napadača. U vezi će ordinirati Gattuso, Pirlo i Camoranesi (De rossi), a i napadači će se imati zadatak vraćati, jer sustav 4-3-3 zahtijeva veliku trku krilnih napadača.

Argentina-nevjerojatno da je su sa popisa putnika izostavljeni Walter Samuel zvani "The Wall" i Javier Zanetti, legenda Intera i jedini koji je preživio sve čistke u Interu. U isto vrijeme pozvan je Burdisso, rezerva Samuelu u Interu Heinze, koji je propustio pola sezone. Jako im pada koncentracija u zadnjim minutama, kada su u zadnjim utakmicama primili golove. Napad uvijek može više dati nego što obrana može primiti, za lopte iz sredine napadačima je zadužen moj srednjeimenjak Juan Roman Riquelme. Centralna figura napada će biti provjereni trpač Crespo, oko kojeg će se vrtiti dva zvrka Messi i Tevez "el apache".

Španjolska-I španjolski izbornik je prekrižio 3 velika imena veznjeka Baraju, napadača Morientesa i Vicentea. Neopravdano, ako je uzrok loša forma, onda ni Raul nije trebao biti pošteđen. Vicentea se sjećamo kao sjajno lijevo krilo, očigledno se na ovom prventsvu misli ići preko Joaquina, jednako tako dobrog desnog krila i Reyesa kojeg je zamislio umjesto Vicentea.. Iako imaju na svim pozicijama dva kvalitetna igrača, dosad su na velikim natjecanjima redovito kiksali, iako su u kvalifikacijama bili uvjerljivi. Španjolci su ove godine osvojili Ligu prvaka i Uefa kup, ali ipak glavne zvijezde u njihovim klubovima su stranci.

Njemačka-jedine velike zvijezde su Kahn i Ballack. Kahn je izgubio mjesto među vratnicama, ostao je samo Ballack. Ostatak momčadi je prosječan, najveće će im prednosti biti domaći teren i tradicionalni duh koji ih uvijek nekako odgura do kraja.

Nizozemska- po meni "dark horse" prvenstva. Sigurno je Van Basten nešto opako smislio, kada se odrekao Seedorfa, Davidsa, Huntelaara, a posebice Makaaya na račun relativno nepoznatog Dirka Kuyta. Napad će predvoditi Van Nistelrooy, bočnu logistiku će pružati Van Persie i Robben, a iz sredine će konce vući mladi Sneider i Van Der Vaart, te iskusni Van bommel i Cocu. Ove se trojke odrekao vjerojatno zbog atmosfere u svlačionici, koja je godinama bila loša u taboru Nizozemske. "Oranje" je potentna momčad, iako možda premlada i neiskusna.

Francuska-potcjenjuje ih se, iako i dalje imaju istu kičmu momčadi koja je bilježila uspjehe. Zadnja linija nema manu, u veznom redu su dva ponajbolja defenzivna vezna na svijetu, Vieira i Makelele sa Zidaneom, koji će pokušati sigurno još nešto napraviti za kraj velike karijere. Jedino je čudno što nije pozvan Pires, puno bolji igrač od Wiltorda. U napadu su dvije kobre, Trezeguet i Henry, prvi će biti klasična špica, drugi lutajuća. Mogu daleko, iako nisu baš potentna momčad.

Portugal i Češka-spominjem ih zajedno, imaju dosta sličnosti. Igraju prelijepo, što nije recept za turnirski sustav natjecanja. Zadnja šansa Figu i Nedvedu da nešto osvoje sa reprezentacijom, iako je dojam da su obadvije reprezentacije propustile šansu u Portugalu na EP, kada ih je Grčka došla glave.

Hrvatine-stavio sam ih u ovo društvo, patriotskog naboja radi.Trebali bi proći grupu, četvrfinale je krajnji domet. Definitivno je trebalo zvati barem dvojicu od trojke Vugrinec, Eduardo i Rapaić. Vugrinec je bio najbolji igrač lige. Eduardo i Rapaić su mogli biti jockeri, oba dva su ljevonogi. Rapaić igra odlično u zadnje vrijeme, u najboljim je godinama, a u Barićevoj eri nam je bio uz Pršu najbolji igrač i poslije njegovih centaršuteva ili šuteva je padalo najviše golova. Pozvani su Šerić, Vranješ i Ivan Leko, koji vjerojatno neće skupiti ni minute na SP. Vugrinec bi bio idealan kao alternativa Kranjčaru, koji je preosjetljiv na pritiske, a igra na preskupoj poziciji za momčad, na kojoj bi trebao bilježiti više asistencija i golova, kada već druga vezna rade za njega. Protiv Brazila bi trebalo istrčati sa isturenim Olićem u špici i Pršom iza njega, protiv Japana hendikepiranih visinom, sa "target manom" Pršom i Klasnićem. Hendikep je što 1. utakmicu igramo sa Brazilom, koji će sigurno ići na prve dvije pobjede, tako da treću mogu odmarati prvu postavu. Lako bi se moglo dogoditi da treću odigraju nonšalantno, a da nama ti bodovi presude...

Ostali? Ne vjerujem da mogu iznenaditi, eventualno Afrikanci mogu nešto, no opet ne puno. Nasljednici Kameruna i Nigerije su Obala Bjelokosti sa par zvučnih imena (Drogba, Eboue, Toure) i Gana sa jakim veznim tercetom [Essien(Chelsea), Muntari (Udinese) i Appiah(ex Juventus). Mislim da će pobijediti onaj ko bude dosljednije prakticirao devizu "sa što više igrača napad, sa što više obrana". Nogomet je evoluirao zadnjih desetljeća u tom pravcu da su ofenzivni igrači počeli biti prva crta obrane. To je bilo za očekivati, lakše je nekog ko zna s loptom natjerati da trči, nego obratno. Sljedeća evolucija će biti da neće biti samo panjevi u obrani, nego će oni morati kreirati napad, tako da će klasične linije obrana-veza-napad, početi blijediti (već dosta njih to prakticira, ako jedan iz obrane krene naprijed, zna se ko mu čuva leđa. Ovo je dosad bilo samo u prekidima, sada će više dolaziti do izražaja tijekom igre.). Praktički bi se mogla dogoditi podjela na bokove, gdje su niži i brži igrači, i na sredinu gdje su viši i tromiji.

Zaglavlje posta- Idu mi na živce ovi nesposobnjakovići iz blog.hr. Opet nadograđuju kulu babilonsku tj. server. El znate koje bi mjesto osvojilo rukovodstvo blog.hr u natjecanju za nesposobnost? Drugo, za prvo ne bi bili sposobni. Ljut sam zbog toga, pa ću se iskaliti na čitateljima. Em je loše rješena prošla anketa. Drugi moji blogovi su dobili muziku, vi dobijate za kaznu novu mozgalicu "Izbaci uljeza", opet sa sportskom tematikom da se iskupite...

Pored Valićke, zadnjih se dana pojavljivao u medijima, pošto je bio u posjetu kod nas, i Ben Johnson, nesuđeni pobjednik olimpijskih igara u Seoulu i sudionik najvećeg doping-skandala u povijesti. Olimpijsko finale utrke na 100 m, obračun Johnsona, čovjeka s explozivnim startom i Lewisa, čovjeka dugog koraka. Ben je Johnsson u spektakularnoj utrci pobijedio ljutog rivala Carla Lewisa i postavio svjetski rekord na 100 m 9,79. Bez obzira što ovaj Gatlin trči i brže, Ben je vjerojatno najbrži čovjek svih vremena, jer je u toj utrci, po mišljenju stručnjaka, namjerno usporio, tako da bi u nekoj drugoj još jednom mogao srušiti svjetski rekord. Na doping kontroli potom Benu je nađen stanozolol ilitiga winstrol, prognan je iz atletike, a zlatna medalja je dodijeljena Carlu Lewisu. Iako je Ben poslije priznao da je kao i svi uzimao anabolike, za ovaj slučaj je tvrdio da mu je namješteno, što je vjerojatno istina, jer se stanozolol ne može otkriti ako prođe 24 sata nakon što je konzumiran, a nemoguće je povjerovati da ljudi iz njegove logistike su mogli napraviti takav previd. I on spada u slabije anabolike i koristi se za definiciju. Ben je Jamajčanin sa kanadskom putovnicom, a Lewis je Amerikanac, možda u tom grmu leži zec. I licemjerno je bilo oduzimati zlatnu medalju njemu, kada se vrlo dobro zna da u olimpijsko finale gotovo nikako ne mogu ući atletičari koji ne koriste neka zabranjena sredstva, što se može vidjeti po građi njihovih tijela iz satelita. Ko da Lewis dobio onakve mišiće hraneći se maminom kuhinjom...I oni koji slučajno zalutaju u finale, a takvih je malo, u pravilu ne mogu konkurirati atletičarima koji su konzumirali steroide.
Drugi najveći skandal u povijesti je bio pozitivni nalaz Maradone na efedrin na svjetskom prvenstvu u Americi 1994. Argentina je tada imala jaču momčad i od one 1986. i one 1990. kada su osvojili prvo mjesto, odn. ušli u finale, a osovinu su činili mladi Redondo, Batistuta i Maradona. U grupi su isprašili Grke i nigerijske superorlove i djelovali su nezaustavljivo. U isto vrijeme Brazil je silno želio "quartu", i na tom putu im je stajala Argentinska crna mačka, koja ih je pobijedila i 4 godine prije u Italiji jedinim golom u koprodukciji "braće po nosu", Maradone i Caniggie. Znači, Argentinu je trebalo zaustaviti, ali kako, pitao se Brazilac Joao Havelange, tadašnji predsjednik FIFE...U predvečerje utakmice sa Rumunjskom u osmini finala, Maradona je bio pozitivan na efedrin, koji je inače standardan sastojak u kapljicama za nos, koje je vjerojatno koristio pošto mu nos nije bio u nekom stanju. Argentina je tu utakmicu izgubila, Brazil je poslije osvojio prvenstvo.
Ove dvije priče pokazuju kakva se politika vodi prema zabranjenim sredstvima. Iako se na sav glas trubi kako se krovne sportske organizacije bore protiv toga,mislim da je prava istina da i te organizacije moraju podilaziti sponzorima o kojima ovise, a koji sve financiraju i ovise o gledanosti. I njima apsolutno odgovara nabrijani sportaš-superman, koji će blistati kratko i trajati ne predugo, jer publika se zasiti i želi uvijek nove gladijatore, brže, više, jače. Stimulansi rade upravo to, izvlače najbolje iz sportaša, ali se takav sportaš prije i ugasi. Lova sve pokreće, a cijenu plaćaju sportaši koji su prisiljeni to koristiti da bi bili konkurentni. Tu i tamo na doping kontroli zakače nekog nes(p)retnika, da bi se steklo dojam da se bore, u pravilu velika imena su pošteđena, doduše, teže ih je uhvatiti jer iza njih stoje timovi kemičara i laboratoriji. I kad ukebaju neko veliko ime, vrlo vjerojatno stoje nečiji interesi, što se vidjelo iz prve dvije priče. I za sada nemaju potrebe pretjerano razjebavati uhodani sistem, pošto se nikad nije dogodilo da je neko umro na stazi u naponu snage, a to što će neka olinjala zaboravljena zvijezda za 10 ili 20 godina umrijeti od zatajenja nečeg, koga briga. Show must go on, pritisak javnosti je relativno podnošljiv i da ga se amortizirati hvatanjem nekog autsajdera tu i tamo. Baš da se želi stati na kraj tome, uvele bi se kontrole i u pripremnom periodu, jer se baš tada najviše filaju svime, da im ostane dovoljno vremena očistiti se. U sjeni nogometne igre na terenu na predstojećem SP-u u Njemačkoj, usporedo će se voditi rat 2 turboproizvođača sportske opreme, Nike i Adidas. Normalno da njima odgovara da im opremu nose supermani, a ne neki obični smrtnici.Tako zvijezda koja reklamira određeni proizvod šalju poruku: kupite ove kopačke ili dres, pa ćete letiti po terenu kao ja (kad ono on leti zbog steroida). Koliko sve diktiraju sponzori, može demonstrirati glasina prema kojoj je Nike naredio Ronaldu da mora igrati u finalu SP-a 1998., iako je bio nespreman totalno (teško povjerovati u ovo). Evo dokaz za ovu teoriju o sponzorima i steroidima: svojedobno je u Americi bilo pokrenuto natjecanje natural bodibildera, tj. bili su strogo kontrolirani na doping kontrolama. I šta se dogodilo? Propalo je, niko nije htio gledat tek malo bolje građene ljude. Na svim bodobolding natjecanjima su glavni sponzori proizvođači suplemenata, tj. proteina i ostalih dodataka. Uvijek nam se sa raznih proteina smiješe bilderi i sugeriraju nam ako kupimo taj i taj protein biti ćemo takvi, a u biti oni su nabildani od steroida, na kojima se jedino crno tržište bogati. I onda se dogodi da svi prije ljeta navale na skupe proteine i suplemente, kreatine jer računaju da će bar malo dobiti od onog bildera na slici, rezultati uglavnom izostanu, jer je ipak jedina formula treniranje-prehrana-spavanje, suplementi su mozda 5% svega. Čak ni steroidi bez prehrane i treniranja ne vrijede ništa, oni će izvući maksimum tek ako su svi uvjeti prethodno zadovoljeni.
Mogu shvatiti da neko uzima steroide da bi npr. osvojio olimpijsku medalju, ipak je to šansa koja se rijetko dobija, a ni onda. Ono Coubertinovo "važno je sudjelovati" je kurčeva parola, slažem se da je nekad samo važno sudjelovati kao npr. u grupnom sexu, ali kad si već na olimpijadi...mislim da bi se i ja podmazao s nečim, opet ne pretjerano, ionako nema tog steroida koji će od antitalenta napraviti talenta, oni mogu samo podmazati stvari. Dok se još može shvatiti da neko koristi steroide da bi osvojio medalju, dotle je neshvatljiv trend uzimanja toga da bi se zablistalo na plaži. Skoro u svim teretanama se može doći do osoba koje dilaju to. Većina počne sa spominjanim metanom (koristio ga Schwarzenegger, generičko rumunjsko ime naposim, degeneričko dianabol:)), winstrolom ili decom, koji vrlo brzo daju rezultate. Uz te obično se kombinira sa nekom formom injektivnih testosterona koji je podloga za svaku ozbiljniju kuru. U pravilu, što su takve stvari jeftinije, to su i štetnije, tako je najskuplja kura sa hormonima rasta koja cijela košta 1500 eura u ampulama, a hormoni se uzimaju sa tijela mrtvih osoba. I ovdje vrijedi pravilo kao i za ono iz prethodnog posta, za budale nije ništa, za pametnog je sve. Neki tvrde da su pojedini steroidi u manjim količinama čak i zdravi, problem nastane kada se doze višestruko prekorače. I vrhunski sportaši uzimaju megadoze, no oni su pod stalnom kontrolom liječničkih timova, njima i da nešto pođe krivo nije problem instalirati si novu jetru ili nešto drugo (ni to ne pomaže uvijek, G. Best je uspio uništiti dvije nakon godina profesionalnog bavljenja alkoholizmom). Iako zasad nema dokazane direktne smrti od uzimanja steroida, oni djeluju kao tempirana bomba u tijelu i nikad ne znaš gdje će explodirati (Flo-Jo je umrla u snu od zatajenja srca, pretpostavlja se da je to od godina i godina trpanja svime i svačim).
U pravilu, najviše se toga koristi u individualnim sportovima gdje se traži izdržljivost i snaga, u kolektivnim sportovima pojedinci uzimaju na svoju ruku. Otkad je nestalo Istočne Njemačke gdje se to uzimalo planski, sumnja se da još kineski sportaši imaju neki državni program. Tako se plivačice rijetko pojavljuju na dva natjecanja u istom sastavu, a za njihovu snagu zaslužna je navodno kornjačina krv. Meni je uvijek najsumnjiviji po tom pitanju bio Juventus koji vjerojatno ne muti samo sa sucima, iz nekoliko razloga. Prvi, godinama im je zaštitni znak presing, a igraju obično na tri fronta (prvenstvo, kup, Europa), bez velike rotacije igrača. Drugo, svaki igrač koji ode iz Juventusa (osim Vierija) je u silaznoj putanji i poslije tridesete se počne gasiti, a koji dođe tamo obično procvjeta. I sjećam se kako je Del piero jednom odjednom dobio masu i počeo letiti po terenu, a malo poslije je Davids ispao pozitivac sa nandrolonom (deca-durabolin).
Kao što se u individualnim sportovima koristi više, i u sportovima snage i izdržljivosti se koristi više od ostalih. I u ostalim se koristi, pa čak i u šahu, samo su tu zastupljeniji psihostimulansi. Tako će npr. streličari kojima treba mirna ruka posegnuti za diazepamom, vozači za demerolom ili amfetaminima, oni koje trema sputava će uzeti beta-blokatore npr. propanolol. Ipak se najviše koristi u sportovima izdržljivosti i snage, gdje se koriste kokteli najprije nešto za snagu, pa razni podizači da bi se kvalitetnije odradilo trening, pa na kraju spuštači da bi se moglo spavati, i sredstva za oporavak.
Koja bi bila zdrava alternativa svemu ovom? Teško, ali ipak ima nekih surogata. Umjesto uzimanja hormona rasta, može se poticati vlastitu žljezdu za stvaranje istog unošenjem aminokiselina ornitina, arginina, glicina i glutamina.
Umjesto zabranjenih psihostimulansa, ima nekih biljaka koje potiču budnost, koncentraciju itd. Može se uzeti južnoamerički mate ili guarana (naglasci na zadnjem slogu), pa onda istočnjački gingko (za koncentraciju), ginseng (ženšen, najbolji je korejski i sibirskiza vitalnost i energiju) pa zeleni čaj (puno dobrih svojstava), najbolje sve u kombinaciji, jer tako sinergično djeluju. Neke biljke su i zabranjene kao ma huang koji sadrži efedrin ili kava kava. Za spuštanje je dobar hormon melatonin koji je bio jako popularan devedesetih, za oporavak mišića colostrum. Za dobijanje snage i mase najjače što je na tržištu je kreatin, koji hidratizira mišiće, a inače je prirodan sastojak tijela, najviše ga ima u govedini. Još jedna stvar se nedavno pojavila kod nas u apotekama, pa zaslužuje poseban osvrt. Tribestan, koji se radi od biljke tribulus terestris. Bio je tajno oružje bugarskih dizača utega, jer se nakon dužeg uzimanja dobija na snazi i masi. Inače, može se kupiti i exstrakt tribulus terestrisa, ali bolji je tribestan kojemu je dodan još jedan sastojak. Pojednostavljeno, t. terestris bi bila naranča, a tribestan sok od naranče. Traje osam sati u tijelu, stimulira izlučivanje testosterona koji naraste i do 40%. Maximalno se uzima 8 tjedana, nakon toga žlijezda zadužena za izlučivanje testosterona prepozna da je neko zajebava, onda se mora napraviti pauza 2 tjedna, pa onda opet. Podiže psihofizičko stanje, nema nuspojava, jedina mu je mana što je preskup, 330 kuna. Postoje neke američke imitacije, u originalu ga proizvodi bugarska "Sofarma".


Pjesme nema, u prvom dijelu je video...

P.S. nema veze s dopingom, al jedna sitnica o nepravdi u sportu, da se vidi kako stvari funkcioniraju. Sad se priča o pametnoj lopti, baš me zanima kad će je uvesti, prije toga se neko sjetio jednog genijalnog izuma (nije usvojen, pitam se zašto) da gol-liniju nakosi prema unutrašnjosti gola. Tako bi se znalo pouzdano da li je lopta prešla gol-liniju nakon udarca o prečku (osim ako ne bi bila pod jakom rotacijom) i u nekim slučajevima o stativu, jer bi se po zakonu fizike odbijala unutra. Isto, zašto se pomoćnim sucima ne daju ponovljene snimke, tako da mogu vidjeti je li ofsajd ili nije, ako nisu sigurni? Odgovor je opet lova, bez nepravdi ne bi bilo govorancije u medijima, o utakmicama bi čitali samo izjave "bilo je teško, dati ćemo 120 posto", ne bi bilo moviole ni oka sokolova, takav savršeni sustav bez nepravdi opet ne bi odgovarao sponzorim

U današnjem postu superteške tematike ću baciti osvrt na neke zabranjene supstance. U prvom dijelu će biti riječi o supstancama za mas-uporabu, u drugom o dopingu u sportu.
Zadnjih dana nisam mogao ne primjetiti kako me bombardiraju sa svih strana sa izvjesnom Paolom Valić.Te glavna na TV u talk-showu sa Goranom Barem, pa na naslovnicama...Ona je ko neka pjevačica u vječnom usponu, što je mene razveselilo, pošto se na Ribafishovoj trash-enciklopediji bliži slovo V, oduševljenje mi je splaslo kad sam ustanovio da se ne mogu sjetiti što ta uopće pjeva. Uglavnom, u žižu javnosti je dospjela zahvaljujući svojim "potresnim" svjedočanstvima o paklu droge koje je prolazila. Napravljena je pozitivna propaganda za heroin, jer je izgledala dotjerana i skroz OK, što se ne bi moglo reći za Baru, koji je tokom emisije vodio i izgubio bitku sa demonima u svojoj glavi. Ona nasmješena, soli pamet i glumi neku iskusnjaru, primjećuju se čak i neki simtomi zadovoljstva što je sad neka faca koja je sve to prošla. Ono što mene smeta je velika pažnja takvima i njihovim "strašnim" ispovijestima. Dok još razumijem da se npr. puno pažnje poklanja Maradoninoj (koji je u stanju rastresenosti meni ukrao naslov bloga) kokainskoj ovisnosti, ipak je čovjek nešto napravio, ne mogu razumjeti pojavu takovih štraca koji nisu ništa postigli, na TV u gledanom terminu. Ova je na TV došla jedino zahvaljujući ovisnosti , a ne zbog opusa glazbenog, i bez problema se hvalila kako je na ovisnost otkidala 1000 kn dnevno. U isto vrijeme branitelju nitko od medija ne poklanja publicitet, samozapaljuje se zbog 600 kn mirovine s kojom ne može prehraniti obitelj...
Ono zbog čega sam ja posebno alergičan na te ispovjesti su dvije stvari. Prva je da nitko od njih ne spominje koliki je to ipak užitak, nego počnu sa kuknjavom kada dođe vrijeme za naplatu dugova. Druga, svako ko postane takav ovisnik je ipak budala, kao da nije vidio primjere gro-ljudi kojima se to dogodilo i izvukao pouku. Izgovori tipa povuklo me društvo, depresija, stric me silovao, ovo-ono su priče za male bebe, svako ko ima jasne kriterije i cilj prema kojem ide, njemu se teško može dogoditi ovisnost. I neznanje mi nije izgovor, pogotovo u današnje doba protoka informacija. Ja sam o toj tematici u dobi od 8 godina pročitao 2 knjige i znao puno toga, danas ni vitamine ne pijem ako ne znam točno koji je zašto i kako, a kamoli tako nešto. Za tako nešto se ipak dobro promisli...
Da ne bi sad ispalo da solim pamet, evo i moje "potresne ispovijesti". Jebat ga, ja sam samo bloger u usponu na cool-listu, a ne zvijezda televizijska ili glazbena kojima je sada "in" davati ispovijesti o svom grešnom životu. Uvijek sam se pitao koji ću savjet budućem potomku dati u svezi toga. Pobornik sam toga da treba sve manje-više probati sve, život bez rizika zna biti dosadan. Između ostalih stvari, kao mlađem nadobudniku na red je došao i heroin. Nije me povuklo društvo, nije mi u to vrijeme bilo teško, uzeo sam proračunato, ono što sam maloprije objašnjavao.Super je to stvar, osjećaš se zadovoljan samim sobom, ispunjen.... Za mjesec dana sam uzeo opet, pa onda za dva tjedna opet, pa onda za dva dana...ovo ko da je početak ispovijesti narkomanske? Nije, tu priča završava, onda sam samo rekao dosta. Da, samo to. Kako sam prije znao da tijelo ima jednu naviku da razvija toleranciju na to, jer po svim pričama dobro je u početku, poslije ti treba puno više toga samo da bi bio normalan, tako sam ja izračunao da bi mogao to priuštiti nekoliko puta, da ispunim taj početni kredit. Poslije sa znao uzeti još, najviše 3-4 puta godišnje. Sad sam zaboravio kako to uopće izgleda, tri godine nisam apsolutno ništa. Sad bi neko rekao, a šta ti je to uopće trebalo, ja opet mislim da ako se možeš tako opustiti, s jasnom vizijom gdje je granica, onda nije tako strašno. Općenito, heroin nije toliko opasna droga ako ne pređe u ovisnost. Doduše, većinu povuče taj osjećaj da bi mogli to puno više uzimati, tako da ni ne primjete da su postali ovisni i da je on počeo uzimati njih, a ne oni njega. Čak on ne uništava unutrašnje organe kao neke druge droge i alkohol (droge podizači su opasnije puno za srce, o mozgu da ne govorim, extasy uzrokuje nepopravljive rupe u mozgu, kokain paranoju, sve skupa narušava trajno opskrbu serotoninom). Pa kako onda da su Bare i Dino Dvornik pretrpjeli ipak vidne posljedice? U dvije stvari leži razlog, najčešće ovisnici konzumiraju i neke popratne tvari tipa tablete, tripove i sl., a drugi je da heroin do zadnjeg potrošača dolazi u maximalno 10 % od cijelog praha. Ostalih 90 % je puding, žbuka ili tako nešto što dovodi do začepljenja kapilara u mozgu, pa neke stanice odumiru. Ipak ne treba zaboraviti da su se oni drogirali godinama, i da je toga prošlo na kile kroz njih. Bare se bockao, Dino je šmrkao, oba načina jako pogoduju da ova nečistoća dođe tamo gdje ne treba. Zato mudri Kinezi, da to izbjegnu, heroin konzumiraju sistemom "chasing the dragon" ilitiga hvatanje zmaja. Stavi se prah na foliju, odozdo se potpali, i onda se slamkom hvata dim, koji podsjeća na zmaja. Ovaj sistem kod nas nije zaživio, jer treba veća količina pošto puno toga doslovno ode u dim. Opasnost za konzumente ove droge se krije i u predoziranju, tj. infalaktičkom šoku. To toga jako rijetko dolazi, ili kada se na tržištu pojavi heroin veće čistoće, ili su česti slučajevi da se ovisnik namjerno predozira ubrizgavajući si "zlatni šut".
Sad bi se moglo po gore napisanom zaključiti da sam jako pozitivno napisao o toj drogi. Nije mi bila namjera, najpametnije je ne dolaziti u napast da postaneš ovisnik, jer svi znamo da tako zajebeš i sebe i bliske ljude. Mišljenja sam čak da ovisnici plaćaju kaznu sukladno svom nazovigrijehu, jer svi zaboravljaju da je to, bar u startu, veliko uživanje. Pa kako netko može biti naivan i misliti da će to proći samo tako. Jednostavno, svaki se užitak plaća, Bog je nepravednik, ali budala ipak nije. Dosta se na svijetu odvija po sličnim zakonitostima, npr. ljubav nekad zna podsjetiti na drogiranje euforija na početku, lebdiš, zatim sve postaje stvar navike, nekad ovisnosti, pa zatim bolno odvikavanje, šta nije slično? Uostalom, običnom se čovjeku život sastoji od puno trke za ovim, onim, nezadovoljstva, očekivanja, sa tek rijetkim trenucima euforije, obično kad postigneš neki cilj. Pa ako si misliš taj ushit priuštiti umjetno, logično je da dođe vrijeme za naplatu dugova.
U sljedećem nastavku, o dopingu, umjesto playera dobijete cijeli video. Dvojio sam uvijek između Sabrine Salerno i ove dame (nije Super Silva)...

Kako komentirate slobodni pad Hajduka ove sezone?

Ne bih ja to tako nazvao. Bolji smo nego Dinamo prošle sezone, osim toga na putu smo da se plasiramo u Intertotač. Dok se drugi budu kupali i sunčali, mi ćemo naganjati loptu po ljeti. Apeliram na publiku da nas dođu podržati u što većem broju.

Da, sigurno će biti krcat stadion, svi će umjesto da gledaju Brazil i Argentinu na World cupu, doći gledati vas kako mučite loptu protiv Dinamo Batumija. Četiri komada koje ste inkasirali protiv Rijeke?

Nemoj tako, možda neki namjernik-nesretnik i zaluta na stadion. Inkasirali smo ih zato jer ja nisam igrao. Još i danas patim zbog toga ko struna na gusli, a znaš da ona najviše pati od gudaćih instrumenata, jer mora sama podnijeti teret cijelog gudala, za razliku od drugih koje ga podijele.

Da si ti igrao inkasirali bi pet, ko protiv Debrecena...

A, ne. Suigrače sam upozoravao da će presuditi ko bude imao jače glave, tj. ko bude mentalno jači.

Pa pogodio si ko ćorava kokoš. Na prvoj su utakmici primili sve golove glavom.

Mah...

Da li te još vjera priječi da napraviš prekršaj?

Da, i smatram se zbog toga prosvjetljenim. U odnosu na mene Gandhi je bio razbojnik..

Ako tako nastaviš, posthumno će te mumificirati i beatificirati. Priječi li te vjera još u čemu?


Paaaaaa, suzdržavao sam se spolnih odnosa prije braka. I sada kada ih upražnjavam činim to isključivo sa suprugom u svrhu produljenja vrste.


I kakva je bila prva bračna noć sa suprugom, nakon toliko suzdržavanja?


Nažalost, spletom okolnosti dogodilo se to malo prije nego sam očekivao i na čudan način. Naime, u mom kraju je običaj da se mladenka prenese na rukama preko kućnog praga. Obnevidio od žudnje da je što prije obljubim, zapeo sam za prag, pali smo na pod i upao sam točno svojim spolovilom u njeno. Eto, to mi je bio prvi put, nimalo romantično.

Pa onda ti ne bi smio ni uživati u spolnom odnosu?

Meni se tu i tamo potkrade koji uzdah, žena ipak više uživa. Zato ju poslije odnosa natjeram da drži limun u ustima, tako da makne smješak blaženi s usta.

Kako to da si nakon deset godina prvloligaškog nogometa tek nedavno razglasio da te vjera priječi u prekršajima, i to baš dok je trener bio bivši izbornik svećeničke reprezentacije. Slučajno?

Ne krijem da je tu možda bilo ulagivačke politike s moje strane. Nije tajna da pretendiram na izborničko mjesto svećeničke reprezentacije po završetku aktivne karijere. Imam plebiscitarnu podršku crkvene vrhuške da me se instalira na to mjesto.

Za kraj?

Umjesto tebe imam glazbenu želju. Pošto se približava svjetsko prvenstvo na kojem ću nastupiti jedino ako se ozljedi svih 23 igrača, a ni onda, evo najbolje himne sa svjetskog prvenstva u Italiji 1990. I poruka, ovaj intervju i još mnogo toga čitajte u sljedećem broju "Vikija", pa trkom u trafiku.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit sed diam nonummy nibh euismod tincidunt ut laoreet dolore magna aliquam erat volutpat. Ut wisi enim ad minim veniam, quis nostrud exerci tation ullamcorper suscipit lobortis nisl ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis autem vel eum iriure dolor in hendrerit in vulputate velit esse molestie consequat, vel illum dolore eu feugiat nulla facilisis at vero eros et accumsan et iusto odio dignissim qui blandit praesent luptatum zzril delenit augue duis dolore te feugait nulla facilisi. Nam liber tempor cum soluta nobis eleifend option congue nihil imperdiet doming id quod mazim placerat facer possim assum. Typi non habent claritatem insitam; est usus legentis in iis qui facit eorum claritatem. Investigationes demonstraverunt lectores legere me lius quod ii legunt saepius. Claritas est etiam processus dynamicus, qui sequitur mutationem consuetudium lectorum. Mirum est notare quam littera gothica, quam nunc putamus parum claram, anteposuerit litterarum formas humanitatis per seacula quarta decima et quinta decima. Eodem modo typi, qui nunc nobis videntur parum clari, fiant sollemnes in futurum...SADA!!! OD SADA SVOG OMILJENOG BLOGERA MOŽETE VIDJETI I NA OVOJ ADRESI

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit, sed diam nonummy nibh euismod tincidunt ut laoreet dolore magna aliquam erat volutpat. Ut wisi enim ad minim veniam, quis nostrud exerci tation ullamcorper suscipit lobortis nisl ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis autem vel eum iriure dolor in hendrerit in vulputate velit esse molestie consequat, vel illum dolore eu feugiat nulla facilisis at vero eros et accumsan et iusto odio dignissim qui blandit praesent luptatum zzril delenit augue duis dolore te feugait nulla facilisi. Nam liber tempor cum soluta nobis eleifend option congue nihil imperdiet doming id quod mazim placerat facer possim assum. Typi non habent claritatem insitam; est usus legentis in iis qui facit eorum claritatem. Investigationes demonstraverunt lectores legere me lius quod ii legunt saepius. Claritas est etiam processus dynamicus, qui sequitur mutationem consuetudium lectorum. Mirum est notare quam littera gothica, quam nunc putamus parum claram, anteposuerit litterarum formas humanitatis per seacula quarta decima et quinta decima. Eodem modo typi, qui nunc nobis videntur parum clari, fiant sollemnes in futurum...BLA, BLA, BLA. KADA, JEBEM TE DA TE JEBEM, KADA???