Pored Valićke, zadnjih se dana pojavljivao u medijima, pošto je bio u posjetu kod nas, i Ben Johnson, nesuđeni pobjednik olimpijskih igara u Seoulu i sudionik najvećeg doping-skandala u povijesti. Olimpijsko finale utrke na 100 m, obračun Johnsona, čovjeka s explozivnim startom i Lewisa, čovjeka dugog koraka. Ben je Johnsson u spektakularnoj utrci pobijedio ljutog rivala Carla Lewisa i postavio svjetski rekord na 100 m 9,79. Bez obzira što ovaj Gatlin trči i brže, Ben je vjerojatno najbrži čovjek svih vremena, jer je u toj utrci, po mišljenju stručnjaka, namjerno usporio, tako da bi u nekoj drugoj još jednom mogao srušiti svjetski rekord. Na doping kontroli potom Benu je nađen stanozolol ilitiga winstrol, prognan je iz atletike, a zlatna medalja je dodijeljena Carlu Lewisu. Iako je Ben poslije priznao da je kao i svi uzimao anabolike, za ovaj slučaj je tvrdio da mu je namješteno, što je vjerojatno istina, jer se stanozolol ne može otkriti ako prođe 24 sata nakon što je konzumiran, a nemoguće je povjerovati da ljudi iz njegove logistike su mogli napraviti takav previd. I on spada u slabije anabolike i koristi se za definiciju. Ben je Jamajčanin sa kanadskom putovnicom, a Lewis je Amerikanac, možda u tom grmu leži zec. I licemjerno je bilo oduzimati zlatnu medalju njemu, kada se vrlo dobro zna da u olimpijsko finale gotovo nikako ne mogu ući atletičari koji ne koriste neka zabranjena sredstva, što se može vidjeti po građi njihovih tijela iz satelita. Ko da Lewis dobio onakve mišiće hraneći se maminom kuhinjom...I oni koji slučajno zalutaju u finale, a takvih je malo, u pravilu ne mogu konkurirati atletičarima koji su konzumirali steroide.
Drugi najveći skandal u povijesti je bio pozitivni nalaz Maradone na efedrin na svjetskom prvenstvu u Americi 1994. Argentina je tada imala jaču momčad i od one 1986. i one 1990. kada su osvojili prvo mjesto, odn. ušli u finale, a osovinu su činili mladi Redondo, Batistuta i Maradona. U grupi su isprašili Grke i nigerijske superorlove i djelovali su nezaustavljivo. U isto vrijeme Brazil je silno želio "quartu", i na tom putu im je stajala Argentinska crna mačka, koja ih je pobijedila i 4 godine prije u Italiji jedinim golom u koprodukciji "braće po nosu", Maradone i Caniggie. Znači, Argentinu je trebalo zaustaviti, ali kako, pitao se Brazilac Joao Havelange, tadašnji predsjednik FIFE...U predvečerje utakmice sa Rumunjskom u osmini finala, Maradona je bio pozitivan na efedrin, koji je inače standardan sastojak u kapljicama za nos, koje je vjerojatno koristio pošto mu nos nije bio u nekom stanju. Argentina je tu utakmicu izgubila, Brazil je poslije osvojio prvenstvo.
Ove dvije priče pokazuju kakva se politika vodi prema zabranjenim sredstvima. Iako se na sav glas trubi kako se krovne sportske organizacije bore protiv toga,mislim da je prava istina da i te organizacije moraju podilaziti sponzorima o kojima ovise, a koji sve financiraju i ovise o gledanosti. I njima apsolutno odgovara nabrijani sportaš-superman, koji će blistati kratko i trajati ne predugo, jer publika se zasiti i želi uvijek nove gladijatore, brže, više, jače. Stimulansi rade upravo to, izvlače najbolje iz sportaša, ali se takav sportaš prije i ugasi. Lova sve pokreće, a cijenu plaćaju sportaši koji su prisiljeni to koristiti da bi bili konkurentni. Tu i tamo na doping kontroli zakače nekog nes(p)retnika, da bi se steklo dojam da se bore, u pravilu velika imena su pošteđena, doduše, teže ih je uhvatiti jer iza njih stoje timovi kemičara i laboratoriji. I kad ukebaju neko veliko ime, vrlo vjerojatno stoje nečiji interesi, što se vidjelo iz prve dvije priče. I za sada nemaju potrebe pretjerano razjebavati uhodani sistem, pošto se nikad nije dogodilo da je neko umro na stazi u naponu snage, a to što će neka olinjala zaboravljena zvijezda za 10 ili 20 godina umrijeti od zatajenja nečeg, koga briga. Show must go on, pritisak javnosti je relativno podnošljiv i da ga se amortizirati hvatanjem nekog autsajdera tu i tamo. Baš da se želi stati na kraj tome, uvele bi se kontrole i u pripremnom periodu, jer se baš tada najviše filaju svime, da im ostane dovoljno vremena očistiti se. U sjeni nogometne igre na terenu na predstojećem SP-u u Njemačkoj, usporedo će se voditi rat 2 turboproizvođača sportske opreme, Nike i Adidas. Normalno da njima odgovara da im opremu nose supermani, a ne neki obični smrtnici.Tako zvijezda koja reklamira određeni proizvod šalju poruku: kupite ove kopačke ili dres, pa ćete letiti po terenu kao ja (kad ono on leti zbog steroida). Koliko sve diktiraju sponzori, može demonstrirati glasina prema kojoj je Nike naredio Ronaldu da mora igrati u finalu SP-a 1998., iako je bio nespreman totalno (teško povjerovati u ovo). Evo dokaz za ovu teoriju o sponzorima i steroidima: svojedobno je u Americi bilo pokrenuto natjecanje natural bodibildera, tj. bili su strogo kontrolirani na doping kontrolama. I šta se dogodilo? Propalo je, niko nije htio gledat tek malo bolje građene ljude. Na svim bodobolding natjecanjima su glavni sponzori proizvođači suplemenata, tj. proteina i ostalih dodataka. Uvijek nam se sa raznih proteina smiješe bilderi i sugeriraju nam ako kupimo taj i taj protein biti ćemo takvi, a u biti oni su nabildani od steroida, na kojima se jedino crno tržište bogati. I onda se dogodi da svi prije ljeta navale na skupe proteine i suplemente, kreatine jer računaju da će bar malo dobiti od onog bildera na slici, rezultati uglavnom izostanu, jer je ipak jedina formula treniranje-prehrana-spavanje, suplementi su mozda 5% svega. Čak ni steroidi bez prehrane i treniranja ne vrijede ništa, oni će izvući maksimum tek ako su svi uvjeti prethodno zadovoljeni.
Mogu shvatiti da neko uzima steroide da bi npr. osvojio olimpijsku medalju, ipak je to šansa koja se rijetko dobija, a ni onda. Ono Coubertinovo "važno je sudjelovati" je kurčeva parola, slažem se da je nekad samo važno sudjelovati kao npr. u grupnom sexu, ali kad si već na olimpijadi...mislim da bi se i ja podmazao s nečim, opet ne pretjerano, ionako nema tog steroida koji će od antitalenta napraviti talenta, oni mogu samo podmazati stvari. Dok se još može shvatiti da neko koristi steroide da bi osvojio medalju, dotle je neshvatljiv trend uzimanja toga da bi se zablistalo na plaži. Skoro u svim teretanama se može doći do osoba koje dilaju to. Većina počne sa spominjanim metanom (koristio ga Schwarzenegger, generičko rumunjsko ime naposim, degeneričko dianabol:)), winstrolom ili decom, koji vrlo brzo daju rezultate. Uz te obično se kombinira sa nekom formom injektivnih testosterona koji je podloga za svaku ozbiljniju kuru. U pravilu, što su takve stvari jeftinije, to su i štetnije, tako je najskuplja kura sa hormonima rasta koja cijela košta 1500 eura u ampulama, a hormoni se uzimaju sa tijela mrtvih osoba. I ovdje vrijedi pravilo kao i za ono iz prethodnog posta, za budale nije ništa, za pametnog je sve. Neki tvrde da su pojedini steroidi u manjim količinama čak i zdravi, problem nastane kada se doze višestruko prekorače. I vrhunski sportaši uzimaju megadoze, no oni su pod stalnom kontrolom liječničkih timova, njima i da nešto pođe krivo nije problem instalirati si novu jetru ili nešto drugo (ni to ne pomaže uvijek, G. Best je uspio uništiti dvije nakon godina profesionalnog bavljenja alkoholizmom). Iako zasad nema dokazane direktne smrti od uzimanja steroida, oni djeluju kao tempirana bomba u tijelu i nikad ne znaš gdje će explodirati (Flo-Jo je umrla u snu od zatajenja srca, pretpostavlja se da je to od godina i godina trpanja svime i svačim).
U pravilu, najviše se toga koristi u individualnim sportovima gdje se traži izdržljivost i snaga, u kolektivnim sportovima pojedinci uzimaju na svoju ruku. Otkad je nestalo Istočne Njemačke gdje se to uzimalo planski, sumnja se da još kineski sportaši imaju neki državni program. Tako se plivačice rijetko pojavljuju na dva natjecanja u istom sastavu, a za njihovu snagu zaslužna je navodno kornjačina krv. Meni je uvijek najsumnjiviji po tom pitanju bio Juventus koji vjerojatno ne muti samo sa sucima, iz nekoliko razloga. Prvi, godinama im je zaštitni znak presing, a igraju obično na tri fronta (prvenstvo, kup, Europa), bez velike rotacije igrača. Drugo, svaki igrač koji ode iz Juventusa (osim Vierija) je u silaznoj putanji i poslije tridesete se počne gasiti, a koji dođe tamo obično procvjeta. I sjećam se kako je Del piero jednom odjednom dobio masu i počeo letiti po terenu, a malo poslije je Davids ispao pozitivac sa nandrolonom (deca-durabolin).
Kao što se u individualnim sportovima koristi više, i u sportovima snage i izdržljivosti se koristi više od ostalih. I u ostalim se koristi, pa čak i u šahu, samo su tu zastupljeniji psihostimulansi. Tako će npr. streličari kojima treba mirna ruka posegnuti za diazepamom, vozači za demerolom ili amfetaminima, oni koje trema sputava će uzeti beta-blokatore npr. propanolol. Ipak se najviše koristi u sportovima izdržljivosti i snage, gdje se koriste kokteli najprije nešto za snagu, pa razni podizači da bi se kvalitetnije odradilo trening, pa na kraju spuštači da bi se moglo spavati, i sredstva za oporavak.
Koja bi bila zdrava alternativa svemu ovom? Teško, ali ipak ima nekih surogata. Umjesto uzimanja hormona rasta, može se poticati vlastitu žljezdu za stvaranje istog unošenjem aminokiselina ornitina, arginina, glicina i glutamina.
Umjesto zabranjenih psihostimulansa, ima nekih biljaka koje potiču budnost, koncentraciju itd. Može se uzeti južnoamerički mate ili guarana (naglasci na zadnjem slogu), pa onda istočnjački gingko (za koncentraciju), ginseng (ženšen, najbolji je korejski i sibirskiza vitalnost i energiju) pa zeleni čaj (puno dobrih svojstava), najbolje sve u kombinaciji, jer tako sinergično djeluju. Neke biljke su i zabranjene kao ma huang koji sadrži efedrin ili kava kava. Za spuštanje je dobar hormon melatonin koji je bio jako popularan devedesetih, za oporavak mišića colostrum. Za dobijanje snage i mase najjače što je na tržištu je kreatin, koji hidratizira mišiće, a inače je prirodan sastojak tijela, najviše ga ima u govedini. Još jedna stvar se nedavno pojavila kod nas u apotekama, pa zaslužuje poseban osvrt. Tribestan, koji se radi od biljke tribulus terestris. Bio je tajno oružje bugarskih dizača utega, jer se nakon dužeg uzimanja dobija na snazi i masi. Inače, može se kupiti i exstrakt tribulus terestrisa, ali bolji je tribestan kojemu je dodan još jedan sastojak. Pojednostavljeno, t. terestris bi bila naranča, a tribestan sok od naranče. Traje osam sati u tijelu, stimulira izlučivanje testosterona koji naraste i do 40%. Maximalno se uzima 8 tjedana, nakon toga žlijezda zadužena za izlučivanje testosterona prepozna da je neko zajebava, onda se mora napraviti pauza 2 tjedna, pa onda opet. Podiže psihofizičko stanje, nema nuspojava, jedina mu je mana što je preskup, 330 kuna. Postoje neke američke imitacije, u originalu ga proizvodi bugarska "Sofarma".


Pjesme nema, u prvom dijelu je video...

P.S. nema veze s dopingom, al jedna sitnica o nepravdi u sportu, da se vidi kako stvari funkcioniraju. Sad se priča o pametnoj lopti, baš me zanima kad će je uvesti, prije toga se neko sjetio jednog genijalnog izuma (nije usvojen, pitam se zašto) da gol-liniju nakosi prema unutrašnjosti gola. Tako bi se znalo pouzdano da li je lopta prešla gol-liniju nakon udarca o prečku (osim ako ne bi bila pod jakom rotacijom) i u nekim slučajevima o stativu, jer bi se po zakonu fizike odbijala unutra. Isto, zašto se pomoćnim sucima ne daju ponovljene snimke, tako da mogu vidjeti je li ofsajd ili nije, ako nisu sigurni? Odgovor je opet lova, bez nepravdi ne bi bilo govorancije u medijima, o utakmicama bi čitali samo izjave "bilo je teško, dati ćemo 120 posto", ne bi bilo moviole ni oka sokolova, takav savršeni sustav bez nepravdi opet ne bi odgovarao sponzorim