U današnjem postu superteške tematike ću baciti osvrt na neke zabranjene supstance. U prvom dijelu će biti riječi o supstancama za mas-uporabu, u drugom o dopingu u sportu.
Zadnjih dana nisam mogao ne primjetiti kako me bombardiraju sa svih strana sa izvjesnom Paolom Valić.Te glavna na TV u talk-showu sa Goranom Barem, pa na naslovnicama...Ona je ko neka pjevačica u vječnom usponu, što je mene razveselilo, pošto se na Ribafishovoj trash-enciklopediji bliži slovo V, oduševljenje mi je splaslo kad sam ustanovio da se ne mogu sjetiti što ta uopće pjeva. Uglavnom, u žižu javnosti je dospjela zahvaljujući svojim "potresnim" svjedočanstvima o paklu droge koje je prolazila. Napravljena je pozitivna propaganda za heroin, jer je izgledala dotjerana i skroz OK, što se ne bi moglo reći za Baru, koji je tokom emisije vodio i izgubio bitku sa demonima u svojoj glavi. Ona nasmješena, soli pamet i glumi neku iskusnjaru, primjećuju se čak i neki simtomi zadovoljstva što je sad neka faca koja je sve to prošla. Ono što mene smeta je velika pažnja takvima i njihovim "strašnim" ispovijestima. Dok još razumijem da se npr. puno pažnje poklanja Maradoninoj (koji je u stanju rastresenosti meni ukrao naslov bloga) kokainskoj ovisnosti, ipak je čovjek nešto napravio, ne mogu razumjeti pojavu takovih štraca koji nisu ništa postigli, na TV u gledanom terminu. Ova je na TV došla jedino zahvaljujući ovisnosti , a ne zbog opusa glazbenog, i bez problema se hvalila kako je na ovisnost otkidala 1000 kn dnevno. U isto vrijeme branitelju nitko od medija ne poklanja publicitet, samozapaljuje se zbog 600 kn mirovine s kojom ne može prehraniti obitelj...
Ono zbog čega sam ja posebno alergičan na te ispovjesti su dvije stvari. Prva je da nitko od njih ne spominje koliki je to ipak užitak, nego počnu sa kuknjavom kada dođe vrijeme za naplatu dugova. Druga, svako ko postane takav ovisnik je ipak budala, kao da nije vidio primjere gro-ljudi kojima se to dogodilo i izvukao pouku. Izgovori tipa povuklo me društvo, depresija, stric me silovao, ovo-ono su priče za male bebe, svako ko ima jasne kriterije i cilj prema kojem ide, njemu se teško može dogoditi ovisnost. I neznanje mi nije izgovor, pogotovo u današnje doba protoka informacija. Ja sam o toj tematici u dobi od 8 godina pročitao 2 knjige i znao puno toga, danas ni vitamine ne pijem ako ne znam točno koji je zašto i kako, a kamoli tako nešto. Za tako nešto se ipak dobro promisli...
Da ne bi sad ispalo da solim pamet, evo i moje "potresne ispovijesti". Jebat ga, ja sam samo bloger u usponu na cool-listu, a ne zvijezda televizijska ili glazbena kojima je sada "in" davati ispovijesti o svom grešnom životu. Uvijek sam se pitao koji ću savjet budućem potomku dati u svezi toga. Pobornik sam toga da treba sve manje-više probati sve, život bez rizika zna biti dosadan. Između ostalih stvari, kao mlađem nadobudniku na red je došao i heroin. Nije me povuklo društvo, nije mi u to vrijeme bilo teško, uzeo sam proračunato, ono što sam maloprije objašnjavao.Super je to stvar, osjećaš se zadovoljan samim sobom, ispunjen.... Za mjesec dana sam uzeo opet, pa onda za dva tjedna opet, pa onda za dva dana...ovo ko da je početak ispovijesti narkomanske? Nije, tu priča završava, onda sam samo rekao dosta. Da, samo to. Kako sam prije znao da tijelo ima jednu naviku da razvija toleranciju na to, jer po svim pričama dobro je u početku, poslije ti treba puno više toga samo da bi bio normalan, tako sam ja izračunao da bi mogao to priuštiti nekoliko puta, da ispunim taj početni kredit. Poslije sa znao uzeti još, najviše 3-4 puta godišnje. Sad sam zaboravio kako to uopće izgleda, tri godine nisam apsolutno ništa. Sad bi neko rekao, a šta ti je to uopće trebalo, ja opet mislim da ako se možeš tako opustiti, s jasnom vizijom gdje je granica, onda nije tako strašno. Općenito, heroin nije toliko opasna droga ako ne pređe u ovisnost. Doduše, većinu povuče taj osjećaj da bi mogli to puno više uzimati, tako da ni ne primjete da su postali ovisni i da je on počeo uzimati njih, a ne oni njega. Čak on ne uništava unutrašnje organe kao neke druge droge i alkohol (droge podizači su opasnije puno za srce, o mozgu da ne govorim, extasy uzrokuje nepopravljive rupe u mozgu, kokain paranoju, sve skupa narušava trajno opskrbu serotoninom). Pa kako onda da su Bare i Dino Dvornik pretrpjeli ipak vidne posljedice? U dvije stvari leži razlog, najčešće ovisnici konzumiraju i neke popratne tvari tipa tablete, tripove i sl., a drugi je da heroin do zadnjeg potrošača dolazi u maximalno 10 % od cijelog praha. Ostalih 90 % je puding, žbuka ili tako nešto što dovodi do začepljenja kapilara u mozgu, pa neke stanice odumiru. Ipak ne treba zaboraviti da su se oni drogirali godinama, i da je toga prošlo na kile kroz njih. Bare se bockao, Dino je šmrkao, oba načina jako pogoduju da ova nečistoća dođe tamo gdje ne treba. Zato mudri Kinezi, da to izbjegnu, heroin konzumiraju sistemom "chasing the dragon" ilitiga hvatanje zmaja. Stavi se prah na foliju, odozdo se potpali, i onda se slamkom hvata dim, koji podsjeća na zmaja. Ovaj sistem kod nas nije zaživio, jer treba veća količina pošto puno toga doslovno ode u dim. Opasnost za konzumente ove droge se krije i u predoziranju, tj. infalaktičkom šoku. To toga jako rijetko dolazi, ili kada se na tržištu pojavi heroin veće čistoće, ili su česti slučajevi da se ovisnik namjerno predozira ubrizgavajući si "zlatni šut".
Sad bi se moglo po gore napisanom zaključiti da sam jako pozitivno napisao o toj drogi. Nije mi bila namjera, najpametnije je ne dolaziti u napast da postaneš ovisnik, jer svi znamo da tako zajebeš i sebe i bliske ljude. Mišljenja sam čak da ovisnici plaćaju kaznu sukladno svom nazovigrijehu, jer svi zaboravljaju da je to, bar u startu, veliko uživanje. Pa kako netko može biti naivan i misliti da će to proći samo tako. Jednostavno, svaki se užitak plaća, Bog je nepravednik, ali budala ipak nije. Dosta se na svijetu odvija po sličnim zakonitostima, npr. ljubav nekad zna podsjetiti na drogiranje euforija na početku, lebdiš, zatim sve postaje stvar navike, nekad ovisnosti, pa zatim bolno odvikavanje, šta nije slično? Uostalom, običnom se čovjeku život sastoji od puno trke za ovim, onim, nezadovoljstva, očekivanja, sa tek rijetkim trenucima euforije, obično kad postigneš neki cilj. Pa ako si misliš taj ushit priuštiti umjetno, logično je da dođe vrijeme za naplatu dugova.
U sljedećem nastavku, o dopingu, umjesto playera dobijete cijeli video. Dvojio sam uvijek između Sabrine Salerno i ove dame (nije Super Silva)...