YO SOY AL SAROUKH

yo soy al saroukh

center>

subota, 03.05.2008.

Post nakon posta

Dakle, nisam pisao ohoho vremena, pa ću nešto lagano napisati da se zna da sam živ, da vidim oću li pobrstiti koji komentar. Moram neke stvari baciti na papir, jer me zbog nekih stvari u zadnje vrijeme baš bilo sram Hrvatom se zvati. Reče Ćiro jednom kad je pričao o nekom tipu, "on je takovo govno da mora da je Hrvat", eto baš pogodi...Uglavnom, počelo je kad je šiptarski živalj na KiM-u, tj. Kosovu i metohiji proglasio samoopstojnost, i time skoro dovršio predskazanje Tarabićevo da će se Srbija svesti na beogradski pašaluk, nakon oka izgube i srce. Kažem šiptarski, ne znam zašto naši misle da je to njima uvredljivo, jer oni tako sami sebe zovu, Šiptar bi značilo na albanskom "sin orla", aj da kažem šipac , to je uvredljivo. Sad treba to i priznati, i šta naše ljige rade? Da ne bi Srbima na žulj stali, odlučuju se za drugi krug priznanja, da to nekako neprimjetno izvedu, tako da nam Srbi ne bi bojkotirali Vegetu i Cedevitu, možda i "Kraljeve ulice". Sado-mazo smo narod, ko što sam pisao već, već smo im oprostili i tu nepristojnost što nam nisu rat objavili. Pa koliko Šiptara tu žive, rade, nikad ništa ne gnjave, ginuli su i za nas, zapitaš se čemu to otezanje, mada primjećujem u zadnje vrijeme da su se iz mirnog naroda preobrazili u vodeće dilere u svijetu. Paradox je da je u ovom jedinom slučaju kada je Srbija u pravu, jer je Kosovo srpska zemlja i Šiptari nemaju nikakvo pravo na nju, da su svjetske sile stale na stranu Šiptara, a kad su trebali zaustaviti Srbe, onda ništa.. ...Dobro, pregrmio sam to, naviko. Onda je ubrzo kod nas sletio Bush sa pozivnicom za NATO, spremno dočekan od liziguza. I onda se pitaš šta je poterbno za uspjeh u životu, sve me strašno podsjetilo na Forrest Gumpa. Šta je najgore, čovjek je simpa i djeluje dobroćudno, iako je poluidiot. I vjerujem u sve to, marioneta mora vraćati dugove kampanje koje košta malo manje od miljardu dolara. Irak napadnu da bi narod oslobodili od čovjeka koji na izborima dobija 120 posto glasova i uništili oružje za mas-uništenje koje ne postoji, Afganistan da bi uhvatili čovjeka koji je iz pećina rušio twinse, za 2 čovjeka preorati 2 zemlje, Hitler je barem raspirio teoriju o ugroženosti sudetskih Nijemaca da bi napao. Da, ali Hitler je imao samo Goebelsa, da je imao ovakvu propagandu i njega bi tako slavili. Na večeru se odazovu svi uspješnici koji su pozvani, osim Janice, zašto joj skidam kapu. Ustvari, i nemam zašto, vjerojatno bi i ja tako napravio, da sam bar financijski potkovan i uspješan, tako da svakom mogu reći da ga nabijem ko mi se ne sviđa, ko što Maradona radi, kad se udružio sa južnoameričkim ljevičarima Chavezom, Moralesom, Castrom...Neki marginalci su organizirali prosvjede protiv Busha, drugi peticiju za referendum protiv NATO-a. Čisto gubljenje vremena, ako se mene pita, a i novca poreznih obveznika ako do referenduma dođe, nadavaćemo se love NATO-u, bolje štediti. Ne znam jel ima neko toliko naivan, da stvarno misli da se nešto može promijeniti, jer odluka je donešena. Evo pretpostavimo da do referenduma i dođe, situacija je sada pola-pola za i protiv. Jednostavno će na TV i novine puštati neke intelektualne autoritete koji će davati neke čvrste argumente za NATO tipa da ćemo ekonomski prosperirati, i da sve bude demokratski, nekakvog oponenta koji će biti isto u službi svega, kao oni pomagači šibicarima, kao što su nedavno nekog redikula stavili koji nije znao rečenicu složiti. I tako sve dok ne hipnotiziraju ono šta im fali. Zna se otprilike koji su ti autoriteti-plaćenici, npr. oni koji seru protiv Big-brothera kao manipulacije, a u biti im odgovara, jer će kritika naroda biti uperena protiv ispraznosti ovih u BB, dok će oni mudri ispasti.Na kraju bi rekli "Eto, sami ste tražili", to je ta demokracija. Ljudi na vlasti su skužili da kad imaš medije, nikakva ti represija nije potrebna, i sve možeš prodavati pod krinkom demokracije, jer ne odlučuje onaj mali postotak pametnih, nego masa koju je lako preko mainstream medija hipnotizirati koji su još uvijek opinion-makeri. Wow, koji izrazi. Jednostavno, ali opet kad pitaš nekoga, uvjeren je da živi u demokraciji, ja kad kažem da ne izlazim na izbore gledaju me preko oka, uvjereni da su oni ti koji odlučuju. Odlučuju o nekim ljudima koje su opet mediji isfurali kao kandidate za to i to. Pa već 60 000 godina otkad je prvobitne zajednice šačica ljudi upravlja većinom, ne znam zašto su sad neki pomislili da je ta šačica odlučila dati da vlada većina. Šta su evoluirali, prosvjetlili se i onda baš mi imamo čast u tome sudjelovati? Nisu, isto je ostalo, samo je došao gori fašizam, jer bi se prije na teror digao bar koji revolucionar, sada smo u zlatnom kavezu koji smo sami izabrali i bojim se da nema lijeka, ovce same sebe čuvaju, ako neko i iskoči, ismiju ga i proglase ludim. Glavno da se diskutira, po mogućnosti o sasvim trivijalnim stvarima, npr. koliko košta premijerov sat na ruci, tako da se u toj kakofoniji i prepucavanju zamagle bitne stvari. O genocidu u Iraku i Afganistanu odlučuju ovi ljudi . Ljudi se smiju kad su pitali na youtubu Amerikance "da li treba napasti Irak?" i pokazivali im na zemljovidu Australiju, svi Ameri su rekli da treba zbog ovog onog, nemaju pojma, ali TI retardinjosi su oni koji odlučuju, a ne neki povjesničari i intelektualci... Čitao sam nedavno da je obitelj Oppenheimer za vrijeme apartheida u JAR-u nadzirala preko svoje firme De beers 80% prometa dijamantima, sad bi se očekivalo da će to pasti u ruke proletera padom apartheida. Ništa se nije promijenilo, nizozemski židovi Oppenheimer i dalje vladaju s tih 80 % rudnih bogatstava koje im ne bi trebalo pripadati. Da, ali sad su crnci slobodni i mogu u isti WC sa bijelcima, to je najbitnije, samo sada robuju bankama vjerojatno ko i bjelci... Pa tako su bez problema Amerikance za običnu agresiju uvjerili da idu oslobađati narode od diktatora i terorista, ono što je dio probudio iz kolektivne hipnoze su bili lijesovi koji su se vraćali avionima. Prije je bivša Juga bila demokracija, ljepo mučiš i radiš, ovo je samo lajanje, a u biti svi pušu u isti rog, stvarno se zaželiš nekad da umuknu i da opet dođe neko ko će slati na Goli otok. Evo blagi prmjer, u isto vrijeme, poslije tragične smrti nogometaša Čustića, nije bilo retoričara ili kolumnista koji nije vrištao da ostavke mora dati Marković, Štimac ili još bolje kompletno vodstvo da budu sigurni da su krivci smaknuti, iako nemaju pojma ko je zadužen za stadione. Nevjerojatno da nikom nije palo na pamet da je to jednostavno bio nesretan slučaj, jednom u milijun godina. Isto ko da sutra nekog nogometaša meteor pogodi, i da ovi urlaju zašto stadioni nisu ko od Ajaxa natkriveni pomičnim krovom. Zid udaljen i više od propisa, rijetko će se više ponoviti situacija, eventualno se može nogom otklizati, pa više su i igrači i golmani u opasnosti od stativa, ne od nekog zida van terena, i to 3 metra udaljena, to je ono šta ameri kažu "shit hapens". Pa propisi su takvi, time HNS izlazi u susret nesolventnim klubovima, njima bi najlakše bilo donijeti zakon da svi moraju imati ultra-stadione. Da, ali bodovi se kod naroda stiču urlanjem da moraju dati ostavke ovi, oni, ne s ovakvom retorikom...
Konkretno za NATO nema nikakvog razloga, nekakva sigurnost, pih, šta da nas Slovenija ne bi napala, ako nismo 91 ušli ni sad ne treba..91 je bila situacija sljedeća: 4 milijuna nas protiv 12 milijuna njih, razoružana i ona sitna Teritorijalna obrana, s druge strane 4. najjača kopnena sila. Još k tome uveden embargo na uvoz oružja, koji njima uopće nije smetao. U sportskom žargonu, imali smo šansu ko rahitična djevojčica protiv Tysona. Epilog? Osim Vukovara, praktički su osvojili samo onaj teritorij di su bili u većini, i to je to. Prosperitet za ekonomiju, turizam... ma, onaj ko misli ulagati ionako prije dobro sondira teren, baš da on neće znati da se tu ne puca, turisti ionako dolaze. Pričao mi prijatelj koji radi na američkim kruzerima da 90 % putnika nema blage veze uopće u koju državu idu, oni su samo vidili neke plaže na prospektima i to je to. NATO ne rješava ni koškanje zemalja članica oko teritorija, Turska i Grčka se još natežu oko CIpra, iako su obe članice.
Znači, poštedite nas referenduma, nema smisla, ko i onaj za EU. Za EU su napravili sve, da su tražili da poljube vlastitu guzicu ko što je tražio Walace u "Braveheartu", i to bi napravili. Isti oni busači u prsa, sutra to Hrvatstvo neće biti ni bitno, bilo je bitno samo šačici koji su od toga imali koristi. Ionako samo lova burgija, mi smo prodavali naftu Srbima za njihove tenkove usred rata, Gotovinu su locirale naše tajne službe, nikakvi bjelosvetski moćnici. Ovo sa ZERPOM su isto upakirali u neprovođenje prema članicama EU, da, bitno je da Australci ne dođu loviti ode illi flota iz Neuma. Ja ću poljubiti vlastitu guzicu iil spolovilo, ako mi kojim slučajem ne uđemo u NATO. E pa to se neće dogoditi, neki dan sam se uvjerio 120 % vozeći se Zadar-Zaton. Pored svih autoputeva grade kompletno novu široku cestu između Zadra i Šepurina, di bi trebala biti NATO-baza, točno do Šepurina, bar su mogli produžiti kilometar do Zatona, da toliko ne upada u oči nama paranoicima. Slučajno?
Evo malo muzike nostalgične, sjećam se da su davno premijerno pustili ovu pjesmu, čini mi se u "Nedjeljno popodne", sutradan su u školi svi pjevušili. Pročitao sam da su Neša i Lidija što pjevaju umrli, grozno, valjda nema veze sa karmom pošto su se nazvali Poslednja igra leptira


Update: Otkriven ubojica Ivane Hodak. Kad su je ubili, nije bilo onog u državi koji nije vikao mafija. Kada su rekli da je hodala sa par velikih lovaša, ja sam odmah reko, pa što ako ju je neko ubio zbog ljubomore, ovog, onog trivijalnog razloga, jer ko s vragom tikve sadi... Čemu takva strka, nije mi bilo jasno, odma otkazi 3 ministara, jel ikome palo na pamet da staviš 4 milijuna popova i časni u jednu državu, kolko bi ih se pobilo? Šta je ministar trebao svakom građanu dati osobnog policajca? Bog te jebo, debili odmah izađu prosvjedovati na ulice, svi daju izjave "strah nas je, nesigurni smo", premijer na rubu da proglasi izvanredno stanje. U Kolumbiji nije uputno ak imaš sat u sred bijela dana izbaciti ruku kroz prozor od auta jer ti je mačetom odsjeku, ovi rade strku od ovoga, koje i da je mafija, nema veze sa sigurnošću građana. Ne znam ko je tu lud, ja jedva čekam da neko nekog ubije ili opljačka bar banku, jer mislim da je i presigurno kod nas, dosada živa..

ponedjeljak, 15.01.2007.

YO SOY AL SAROUKH

5 stvari koje niste znali o meni

1. Smatram se napola Balkancem, pošto mi je tata sa otoka Ugljana

2. Dalmatinac nosi lančić oko vrata, on je sanjar, on je ptica lutalica. Po nacionalnosti sam Dalmatinac ko Milo Hrnić. Lančić nisam skidao ni kad sam mogo glavu izgubiti.
3. Kviz, neko vrijeme me bila prala zamisao da se prijavim na neki kviz, pošto bi od doma super znao na karici i milijunašu. Splasnulo mi je samopuzdanje kad sam vidio šta Pauletić radi od kviskoteke, kako ni super-Miočić ne prolazi jer nije brz dovoljno. Znalac do znalca, ne bh mogo pobijediti. Najviše me jebe književnost, jer knjigu nisam pročitao 15 godina, zadnja je bila "ptice umiru pjevajući". Sport, povijest, zemljiopis bi mogo nekako konkurirati, opet ne toliko, pola pitanja ne znam u zadnjoj rubrici. Ako su kvizomani vitezovi uzaludnih znanja, šta sam onda ja? Vitez superuzaludnog znanja, jer za igrače iz talijanske serie C sigurno neće pitati, pa niti za naoružanje, vojna pitanja, stvari koje imam u malom prstu.
4. Ljubav mi je najvažnija stvar u životu. Svi kažu zdravlje, meni je na drugom mjestu. Ako nema ljubavi, ni život ni zdravlje nemaju smisla, i smrt u naručju voljene osobe ima smisla. Ako ne to, onda želim poginuti na bojnom polju. Zaljubljen sam bio u Emiliju Kokić kad je bila pobijedila na Euroviziji, pa u Danijelu Martinović koja mi je sad bezveze, momentalno sam zaljubljen u Ivanu Kovač, novu akviziciju Magazina. Ima glas koji me pogađa točno gdje treba, podsjeća me na Đurđicu Barlović na koju se uvijek rastopim. Jabuka ne pada daleko od stabla, zna se ko je bio Mišo. Rekoh već da je svijet ošo u kurac, pjevačica Magazina je crnka, Bond je blond, sve naopako.
5. Nepravdu ne podnosim, iako će svaka manekenka slično ustvrditi. Ja je stvarno ne podnosim, spreman sam ubiti nekog zbog toga. Najviše me boli nepravda prema meni, valjda sam i zato postao cinik koji do podne mrzi sebe, a poslije cijeli svijet. Ždere me i kad se drugima nanosi, još uvijek ne mogu ovo s Ademijem provariti, duboko me rastuži kad neko pati.
Ide pjesma kooju pjeva Ivana Kovač, još kad nauči reći slovo r, di će joj biti kraj. Štafetu predajem 5 stvari koje niste znali o meni predajem onima ulinkanima u boxu, pošto vidim da fali, neka piše onaj ko bude komentirao...
neću plakat namjerno u slučaju da ne radi, evo link na spot

nedjelja, 07.01.2007.

SAY IT LOUD

Ode J. Brown, ode Turkmenbaši, kapetan Adama je Sajlonac, ode sve u pičku materinu, razmisliću do kraja hoću li proglasiti žalost ili ide pjesma. Slavim godišnjicu blogovanja svog, trebalo je ovo prije napisati, ali mi se nije dalo za praznike. Neće biti riječi o nekoj specijalnoj temi, nego o meni i blogovanju, uglavnom sve obojano pozitivno. Čitao sam neki dan vlastite postove, eto, bar sam znao na što ću naletiti. Prisjetih se malo početaka. Kada sam otvarao blog nisam znao o čemu ću pisati, samo sam znao da ne želim pisati puno o sebi, i drugo, da to što pišem bude originalno, a ne da ponavljam šta su drugi rekli. Politika? Ne zanima me previše, možda samo globalno, ova naši su prelivači iz šupljeg u prazno. Te ovaj prešo u ovu stranku, raskol u onoj, ona s desnog centra zauzela kurs oštrije desno...bljuvotine, u biti se roštiljaju uvijek jedni te isti likovi i to je to. Sex? Rađe priče za malu djecu, naporne mi znaju biti te priče. Ko i pornići uvijek isto, ovaj liže , ona puši i tako, ne sjećam se kad sam zadnjeg pogledo. Odlučih o svemu dati svoj pogled na stvari. Prvi dizajn sam odabrao iz standardnih predložaka, ružičasto-zeleno-siva kombinacija. Cool mi je ta kombinacija boja, reko bi neko ženskasta, ali ja mislim da ružičasta je unisex boja, za rozu se može reći da je ženska. Iako, odmah sam znao kad se malo ušaltam da ću promijeniti design u neki mirniji, za početak sam bio zadovoljan. Prvi važni post je bio post o pranju love, jedan od boljih. Napisao sam ga iznerviran koliko se o tome priča, čistom logikom objasnio kako su to uglavnom gluposti što se priča, ne znam je li još kome ista stvar pala na pamet. Ne dobijem komentar nikakav, pa odlučim pisati o onome što uvijek ide, tj. što žene žele. Iskopao sam neku kinesku mudroliju, pa sam malo pisao o kontradiktornosti svega. Uglavnom negativni komentari, samo i danas vidim da nisam puno fulao. Pošto sam se taman bio vratio iz Dominicane, odmah poslije slijedi putopis u dva dijela, nekoliko srednjih postova, i onda...onda začujem unutarnji glas, božji naputak koji mi je sugerirao da moram promijeniti dizajn. I to sam sredio, uz pomoć raznih help-blogova, eto to mi je kad razmislim i jedina korist što sam izvukao iz blogovanja. Kad sam počeo pisati, jedino sam znao upaliti kompjuter i mail provjeriti, sad znam puno više. Eto, najveća korist, sa drugim sam stvarima uglavnom razočaran, nekako sam se nadao da će mi blog donijeti nešto, bar afirmaciju pa da počnem pisati knjigu koju sam najavio. Kako stvari stoje, teško, jednostavno mi se ne da. Ako se grbim i ćoravim, onda želim da me neko sponzorira, ako ne...izgleda da ću neke tajne ponijeti u grob, šteta. Dalje, slijedi serija dužih postova, 2. post o inteligenciji, tj. izvjesnom profesoru Lynnu, koji tvrdi da je žuta rasa najpametnija, pa slijede bijela, pa crna. Objektivno kad bi gledali, po stupnju organiziranosti i uspjeha u raznim sferama, to bi trebala biti istina, i mislim da je. Samo je malo pretjerao u razlici, Japanci nisu sigurno u prosjeku duplo pametniji od nekih crnaca. Poslije mi je pala na pamet interesting teorija. Neko reče jednom da je muškarcima dana onolika količina krvi da u jednom trenu može napojiti samo jednu glavu, donju ili gornju, pa tako kad radi jedna ne radi druga. Vidiš, po toj logici Japanci imaju male alate jer je krv išla gore za razvijanje intelekta, a crnci su očigledno drukčije rasporedili prioritete. Heh? Dalje pišem post u dva dijela o zabranjenim stvarima. Tu sam pokušao dati pogled sa dvije strane, a ne kako se obično piše da su te stvari ultimativno zlo. To je jednostavno jin i jang, nešto dobiješ, nešto izgubiš, stvari koje su ko i sve u životu, patnja u životu uvijek višestruko nadmaši trenutke sreće. Pa ne bi baš svi bili pizde koji to uzimaju. O drogi nisam davao teoriju zašto nekim institucijama odgovara sve, a mislim da se i nema smisla ponavljati jer se to zna uglavnom, za doping sam iznio svoju teoriju za koju sam uvjeren da je istinita, jer sport pratim otkad znam za sebe i zapazio sam dosta toga što govori teoriji u prilog. Onda slijedi SP u nogometu, nisam puno davio o nogometu, ono o Urugvaju mi je bila moralna obveza obznaniti jer sam stari borac za istinu i jurišnik na vjetrenjače pravde. Pisao sam poslije o međuvezi igračke inteligencije i predispozicija i ljepote, valjda zbog toga jer svi uglavnom isključuju da to može biti u kombinaciji, štoviše dokazao sam da je ljepota nekakva nagrada za dobre gene. Baš nedavno pročitam o nekom istraživanju što je ovo potvrdilo, čak da će se u budućnosti odvojiti lijepi i pametni i ružni i glupi. Eto, malo sam dao na važnosti ljepoti jer je se dosta potcjenjuje, pa čak i svoja se marginalizira, npr. kad pitaju neku voditeljicu o tome ona će izbiflati ono standardno da joj je to u početku pomoglo, ali su poslije došle do izražaja kvalitete kao pronicljivost, elokventnost, bla bla jer se sigurno ne bi održala bla, bla. To ti je isto kad ideš pitati sitog za glad, ali nema veze. Zadnji bitniji post je bio o Domovinskom ratu, sad na vidjelo dolazi ono što sam pisao. Sjetili su se bar na obljetnicu pada Vukovara rehabilitirati Jastreba, Zadru i ostale junake, a i sada se vidi da je Ademi bio Tuđmanovo žrtveno janje, rekao sam zbog čega. Ma da ga i ne osude, šteta mu je već nanesena što ga ovako razvlače. Ogavno, gadljivo, ljigavo, ne znam jel mi se gade više oni liziguzi koji su ovo smislili, ili ovo stado ovaca od našeg naroda koji sve to gledaju ko da ih se ne tiče. Uvijek smo se kroz povijest slizavali sa onima koji su nas tlačili, poprimali dosta od njih, ispada da smo zbilja ovce koje je prava šteta ne zgaziti. Jebala vas individualizacija krivnje i takve floskule, ako je i poslao koju granatu više nego je trebalo, pa šta, tone granata su svake minute padale na Vukovar, pa niko ništa. Gotovina, Norac, MarkaČermak (ovako ih pišem, jel neko primjetio da uvijek njih skupa spominju ko blizance?), izgleda da neće imati mira dok zadnjeg ne potaracaju u zatvor. To je to, ovo izgleda ko oproštajni post, možda je, možda opet budem pisao, bojim se da mi se neće dati pretjerano...
GRAZIE ROMA

četvrtak, 30.11.2006.

DRŽAVA, TO SAM JA

Prvi lik,scena: sjedi Al Pacino tj. za potrebe filma scarface sa ženom u otmjenom restaurantu, brada mu bespomoćno visi koliko je drogiran, drži monolog i nabada ženi na drogirani nos da ne može ni djecu roditi jer joj je maternica razrovana od droge. Ona ga zalije, teatralno ode, ljudi unezvjereno gledaju u njega. "Šta blejite, a? Ja sam bedgaj? Znate šta, trebate ovakvog nekog da možete pokazati prstom u njega i reći "da, to je taj bedgaj"...A šta ste vi onda, pozitivci? Ne, niste, nemate muda za biti ono što jeste. Vi se samo znate pretvarati.
Drugi lik. Saparmurat Nijazov, predsjednik Turkmenistana.. Dao je sebi nadimak Turkmenbaši, što bi značilo "otac svih Turkmena", kao što je Kemal paša sebi dao nadimak Ataturk, tj. "otac svih Turaka". Sebe je proglasio doživotnim predsjednikom, a da i organizira izbore vjerojatno bi dobio oko 120 % glasova. Mjesec siječanj je nazvao po sebi, zlatne biste sa njegovim likom se sjaje diljem zemlje, vrhunac svega je kada je organizirao čitanje poezije u kojoj se veliča njegov lik i djelo na glavnom trgu u glavnom gradu...
Finalni lik je Zdravko Mamić. Gledao sam ga u "Nedjeljom u 2". Showman istinski, svaki put mi je sve više simpa i cool. Emotivac do srži, rječi mu pogađaju u srž, za razliku od pustih seratora po TV-u koji se skrivaju iza sterilnih frazetina. Pametniji nego što se misli, i kad afektira vrlo dobro zna kakve će reakcije polučiti, normalno. opet na svoj mlin, ko da želi prebaciti lopticu na neke druge stvari, a ne da se kopa po nečemu što bi mu bilo neugodno objašnjavati (publika koja ga je uzela na zub, europski krah itd., pa je težište prebacio na novinare koji su sve skuhali) . I ono kad je otpjevao odu samom sebi, da nije u životu vidio većeg kavalira i humanitarca od samoga sebe, samo što nije rekao da je Majka Tereza razbojnica u odnosu na njega...i to mi je bilo simpa, za ovu izjavu mislim da bi i Turkmenbaši dva puta promislio, ma ko bi imao muda i ludosti kod nas takvo nešto reći??? Pa je jednom htio izaći usred emisije, da bi ga poslije toga neki kopirali, bljak. Isto ono kad se Madonna javno poljubila sa ženom, poslije su se sve počele preseravati i žvaljekati... Cijenim ljude koji imaju hrabrosti biti ono što jesu. Sad bi neko rekao, da ja imam zaleđe ko on, sasuo bi i ja svima što ih slijedi. A koliko ima onih koji su toliko svijali kičmu, da se nisu nikad ispravili i kad dođu do neke pozicije samo vegetiraju, eventualno dadu koje priopćenje za javnost bez teških glagola i to je to? Za razliku od njih, Mamić otvorenu skače na cajkama, iako zna šta javnost misli o njima. Isto tako u emisiji je otvoreno prozvao neke novinare što mu piju krv, hrabro jer novinari kreiraju javno mnijenje i nije se pametno kačiti s njima, poslije toga čitam da ga neki novinari žele bojkotirati. Ma o kome ćete onda pisati? O ovima što izjavljuju "biti će teško, dati ćemo 120 % sebe", ccc, to ne prodaje novine. Nije ni novinarima lako, svaki dan moraju servirati "krvavi" naslov, no mislim da je ta medijska sloboda stvarno donijela da svako sere i nagađa što mu se prohtije. Onomad kad je Niko Kranjčar otišao iz Dinama u Hajduk, mediji su kreirali sliku da je bahati Balkanac Mamić otjerao finog i pristojnog Kranjčara u rivalski klub. Koliko ja znam, Kranjčar je otišao jer nije htio dopustiti da mu kao kaznu srežu ugovor sa 140 na 120 tisuća eura. Zbog lošeg plasmana, svi ostali su pristali biti djelomično krivci (pa nisu im babe igrale na terenu), i da im se ugovori srežu, jedino Niko ode, i to direkt kod rivala. Sumnjam da bi Totti išao iz Rome u Lazio i za 200 milijuna eura, a ne za pišljivih 20 000. Dio javnosti se senzibilizirao s Nikinim nevinim osmjehom, ja imam osjećaj da Niko ima i veći ego od Mamića, samo ga još ne pokazuje, fura mladenačku kvazisramežljivost...Dalje, svježi primjer koji se skoro svaki dan može čitati u novinama, jer se taj novinar stalno ponavlja, a i ne skriva da se profesionalno bavi alkoholizmom i vlasnik je ponosni najveće jetre u gradu. Stalno nabada na nos Mamiću njegov promašaj s Andersonom Costom, dečkom od milijun dolara, koji nije baš opravdao ulaganje. Po njemu je to znak da bi se trebalo oslanjati na vlastiti inkubator i na igrače iz Hrvatske, a ne tražiti po Južnoj americi sumnjivu robu. Ček malo, da zbrojim dva i dva. Mamić je doveo Eduarda davno za neku siću, momak je golovima za klub i reprezentaciju sebi digao cijenu na 6 milijuna minimum, Etta također za siću koji danas vrijedi 20 puta više, možda oko 2 milijuna, Chago također, još su svi jako mladi što je najbolje...Eto, idiot može izračunati da ovi s kojima se pogodilo lako pokriju tih milijun dolara, i još ostane za kavu. Pa drugi klubovi u Europi bi bili presretni da imaju takav postotak, obično pet promaše, jednog pogode. I to je danas jedina moguća taktika za takve klubove da budu konkurentni, nanjušiti anonimnog mladog poluizgrađenog igrača, doraditi ga, pa prodati. Ni vlastita se proizvodnja ne isplati, jer se ne može na duge staze potpisati s njim, ti napraviš nešto od njega, dođe neki bogatiji i otme ti ga, ko što se Hajduku dogodilo. Od te taktike je i Ajax odustao, koji je imao najbolji inkubator za proizvodnju nogometaša, i prešli su na PSV-ov model, koji ima najbolje organizirano skautiranje na svijetu, i uvijek ugrabe kvalitetnog i ne preskupog igrača. Nije najsretnija ni ova druga stavka, kupovati afirmirane igrače iz hrvatskih klubova. Gro puta se dogodi da neka mlada zvijezda iz manje sredine završi na klupi i tako trune. I s druge strane, slabe se drugi klubovi, nemožeš ni ti biti jak ako su drugi slabi. To je i glavni razlog zašto se Dinamu dogodilo ono s Auxereom, Dinamo odigra 2-3 jake utakmice pod jakim pritiskom, Auxerre takve skoro svaki tjedan, rutiniranost se vidjela. Da potkrijepim sve ovo, zadnja momčad koja je bez stranaca uspjela osvojiti nešto u Europi (i s ovom taktikom, kupovanja svega što vrijedi u Rumunjskoj po Ceausescuovom nalogu) bila je Steaua daleke 1988., ako se ne varam (ne pamtim godine, imena da, evo sastav Helmut Ducadam, Tibor Tiberiu Csik, Gabriel Panait, Daniel Prodan, Ionel Pirvu, Anton Dobos, Constantin Galca, Gica Hagi, Bombescu ne znam ime, Ilie Dumitrescu, Marius Lacatus, ovo sve iz glave). Možda ni onda ne bi osvojili, da se onda moglo stavljati 11 stranaca u ekipu ko danas. Prije se moglo samo 3, i to je bila nekakva nada ovakvim klubovima kao Steaua, jasno je da danas ekipa od 11 domaćih nema nikakvu šansu osvojiti nešto veliko protiv ekipa s tonu stranaca. Sve do danas kupove su osvajale momčadi potpomognute strancima, i to je očigledno dobar put. Postoji još jedna opcija kako se pojačati, a to je vraćanje iskusnih hrvatskih rutinera iz inozemstva. Tu se teško može dobiti što bolje od potrošene robe, isluženog igrača, eventualno da malo vrati publike. Evo još jedan primjer za onog gore novinara. Prošle je godine Rijeka polusezonu završila na čvrstom 2. mjestu. Dinamo je bio daleko odmakao (15-ak bodova, ponavljam, loše mi idu brojke), Hajduk je bio daleko iza njih. Dakle, i da je Ronaldinho došao u Rijeku, ostali bi na najvjerojatnije drugom mjestu. I šta oni rade? Kad nema pritiska, umjesto da isfuraju nekog mladog, plaćaju 34-godišnje kljuse Bobiča masne eure za tu polusezonu. Da, osvojili su kup, ali to je utješna nagrada, na kraju Bobič skoro da i nije igrao. I taj je isti novinar što pljuca Mamićevo traganje po J. Americi (ja sam samo dao brojke da se vidi isplativost), u nebesa dizao"viziju" Rijekinog rukovodstva, kako su dobar potez napravili za publiku.

Na upit Stankovića Mamiću što vidi kad sebe ujutro pogleda u ogledalo, Mamić u svom stilu odgovara da vidi najljepšu sliku tj. sve najbolje. Stanković napravi zgroženu facu komentirajući njegovo visoko mišljenje o sebi i narcisoidnost. Ma ko se javlja? Još veći narcis, samo prikriveni. Kad je gostovao Lupino, Stanković je iscenirao foto-session, da se može skinuti do pasa i pokazati friško nabildani torzo, zgrčio je facu i mrko gledao u fotoaparat, da ispadne neki tafgaj. Ispalo ko spontano, ma da, ja sam odma nanjušio neku rabotu sa snimanjem jer se taj put Stankoviću ćela sjajila ko biljarska kugla, znači spremio se. Možda je po noći držao facu u dubokom smrzavanju, heheh, da mu se slučajno neki mišić na licu ne pomakne dok pozira ...

Pošto me dugo nije bilo, 2 turbopjesme dobijete iz "Vatrenih ulica", one 2 što fol pjeva Diane Lane
NOWHERE FAST TONIGHT IS WHAT IT MEANS TO BE YOUNG

četvrtak, 13.07.2006.

U TUĐOJ KOŽI

Pišem post potaknut "Latinicom" u kojoj se govorilo o masovnim pogubljenjima u Srebrenici. Gledao sam nekih pola sata, bilo je riječi o nizozemskim UN-ovcama, koji snose velik dio krivice za sve što je tamo bilo, a dio krivice se svaljuje na Aliju Iz(m)etbegovića koji je navodno mijenjao Srebrenicu za Vogošću. Za Nizozemce sam znao, ove kafanske priče za Aliju nisam, neću ni ulaziti u to. Mene je ovo sve potaklo da se zapitam da li je svaki zločin isti. Kad se neko kod nas pobuni protiv suđenja generalima jer smo vodili obrambeni rat, odmah dobiju odgovor "zločin je zločin, onome ko ga je napravio mora se suditi", i tu priča završava, jer bi to trebalo biti tako. Po meni ipak nije, ovo što se dogodilo u Srebrenici, kad su Srbi iz čistog mira ubili 8000 ljudi, samo da bi etnički očistili prostor, ne znam koju kaznu to zaslužuje...niti da gore u paklu cijelu vječnost nije dovoljna kazna, valjda onaj gore ima posebnu komoru za takve. S druge strane, nama se spočitava da je tokom "Oluje" bilo nekih žrtava kojih nije trebalo biti, i zato je Gotovina ubajbočen u Haag. Osobno sumnjam da je Gotovina to naređivao, ipak je on tip hedoniste i vidi se da ima jasne moralne stavove, mislim da je ipak to bio rezultat nagomilanih frustracija pojedinaca, pa i grupa, koji su to radili na svoju ruku, jer ko bi ih sve kontrolirao. Ja se u takvim situacijama uvijek postavim u tuđu kožu, šta bi ja napravio da su meni neki napadači na moju zemlju ubili nekog dragog? Bolje da ni ne znam, sumnjam da bi bila draga blizina nekog Srbina, prav ili kriv, jebalo bi mi se...Pa sad koliko je samo tih frustriranih vojnika bilo u "Oluji" koji su izgubili nekog, i kojima se smračilo pred očima kad su vidjeli nekog srpskog civila? Sumnjam da su takvi za vrijeme "Oluje" dijelili ljubičice Srbima koje su vidjeli uz cestu... Sigurno jako puno, jer su Srbi počinili 90% zločina za vrijeme ratova u Hrvatskoj i Bosni, Hrvati i Muslimani dijele ostalih 10%. U psihologiji postoji nešto što se zove "Pavlovljev efekt", kada su psi dobijali hranu sa zvoncem, poslije su slinili samo na zvono iako nije bilo hrane. Nedavno smo vidili što je takav sličan efekt napravio i jednom geniju ko što je Zidane. Čuo je jednu uvredu na rasnoj osnovi, istu koju je puno puta čuo po sirotinjskim kvartovima Marseillea, i odmah mu je podsvjesno probudilo onu reakciju koju je prije koristio u tim kvartovima da bi preživio, tj. udario je Materazzija. Tom logikom normalno je ako je nekome puno manjem geniju Srbin ubio nekog, da se tom digne kosa na glavi samo na riječ Srbin. Sad ja pitam panblogerstvo da li je svaki zločin baš isti? Nije, ipak je "obrambeni" zločin blaža kategorija, čini mi se da imaju pravo neki kad govore da nas previše jebu haški pravednici. Neću sad spominjati Amerikance čiji generali vjerojatno nisu ni čuli za Haag, a kamoli da tamo zaglave zbog nekih kolateralaca Iračana, Vijetnamaca itd, nego ću spomenuti da su odgovorni za Srebrenicu i dalje na slobodi, a naše su ukebali sve koje su htjeli. Možda im odgovara to, ko zna šta bi Karadžić i Mladić rekli o UN-ovcima i njihovoj ulozi, da žele postoje sankcije, embarzi i druga sredstva prisile, ovako će skoro Srbi prije nas u EU. Ionako mi se čini da su se bezbolno izvukli iz svega, pokrenuli genocidne ratove u svim državama bivše Juge osim u Makedoniji, primili simbolično bombi zbog Kosova, skinuli Miloševića i nateretili sve na njega, i sad s novim čovjekom zauzeli kurs prema Europi, još za nagradu dobili komad Bosne. Pouka? Pa isplati se danas biti agresor, jeben si ako se moraš braniti. I još izgube rat, Njemce su kao pušioničare kastrirali u svakom pogledu Rusi i Amerikanci da im ne padne na pamet slična rabota. Godinama su poslije Nijemci imali grižnju savjesti, evo tek na ovom SP-u u nogometu sam primjetio da bez ustručavanja mašu zastavama i ističu patriotizam, prije su bili suzdržani da se to krivo ne protumači. Naši bi trebali ipak pokazati malo više dostojanstva, imam osjećaj da čekaju samo te isprike da bi Srbima poletjeli u zagrljaj. Koji će im kurac isprike? Da sam ja glavni, minimum minimuma koji bi tražio bi bila odšteta za materijalno i žrtve, a ne kurčeve isprike. I za onih 8000 ljudi isprike? Za tih će 8000 ljudi eventualno odgovarati samo dva lika, a trebalo bi ih biti puno više. I ja bi da ih se kazni tu, pa ako će im Bog još dodatno suditi, ok, ali ja baš ne vjerujem u njegovu pravdu. Očigledno su bili u pravu oni koji su davno rekli da smo mazohistički narod i da uživamo kad nas gaze. Tu bi se trebali malo ugledati na Engleze. Iako Englezi misle da su centar svijeta, i dan danas prcaju Nijemce zbog 2. svj. rata, tu mrvicu dostojanstva bi i mi trebali imati. A ne, ovdje neki Srbima podilaze, a drugi bi ih vrbovali na vrbe. Nema sredine, osim mene i manjine.

U spomenutoj "Latinici" sam prvi put vidio nekog iz Bosne ili neke druge ex-Yu države kao gosta, nek me ispravi neko ako griješim, uglavnom su Latinu bili Srbi gosti od stranih, pogotovo u zadnje vrijeme otkad se fura na Jerrija Springera. Uglavnom mu je uteg pretezao na "njihovu" stranu, pogotovo u onoj emisiji o Tuđmanu. Tuđmana su dosta ocrnili, ja mislim da je imao dobrih i loših poteza. Tako su Tuđmanu nabili na nos u grobu za dijeljenje otkaza Srbima, na HTV-u najviše. Jebat ga, znam da je nepravda jer su većina bili lojalni, ali ipak treba zamisliti koja je šteta da je samo jedan od njih petokolonaš, ovako je bar bio na miru. Uostalom, nekad treba raditi neke stvari da bi se preživjelo i imati čvrstu ruku, rat je rat, neki su puno gore prošli. Vidjeli smo kako je prošo Izetbegović i njegova politika "gdje će, bolan, ovdje rat da udari". I za podjelu Bosne su mu nabijali, evo ja se sad opet stavljam u njegovu kožu. Ko zna, možda bi meni to palo na pamet, iskoristiti ratnu gužvu koju nisam izazvao i pripojiti si neprimjetno komad u kojem živi ionako naš živalj. Svaki državnik ipak želi ući u povijest po nečemu, eto imam razumijevanja. Kad bolje razmislim, ipak ne bi Bosnu dijelio, sviđa mi se takva kao što je, jebo zemlju koja Bosne nema. Nabiše mu na mrtvi nos da je uhljebio obitelj, evo pičim ja u kožu njegovu, pa vjerojatno bi se i ja pobrinuo za svoju guzicu pa tek onda za ostale. Najveća greška po meni njegova koju nisu spomenuli, je bila ta što je pustio iznošenje oružja iz kasarni u našim gradovima. JNA je oružje izvukla i okrenula ih protiv nas. Trebalo je onda napasti slabo zaštićene kasarne, pokupiti oružje i uštedjeti si godine rata. Tu nije pokazao odlučnost, ja sam nanjušio rat čim su bili uzeli oružje teritorijalnoj obrani, kunem se životom, iako sam bio jako maloljetan, skoro sve sam predvidio. Što se tiče Srba i Crnogoraca, ja ih ne mrzim, a nisam baš ni lud za njima, jer sam kozmopolitski nastrojen, što će potvrditi anegdota sljedeća. Vozim se netom prije teškog posta (arhivska građa) autocestom i odem na kavu solo. Krcat kafić, dolaze neka dva i nemaju gdje sjesti. Sjednu kod mene, predstave se ko Crnogorci koji idu na glasanje za nezavisnu Crnu goru. Simpatični neki ljudi, počeli smo neobvezatni razgovor, i nakon nekog vremena u očima im ugledam da žele otvoriti temu "ko nas, bre, zavadi?". Kako meni na kurac idu takve priče ko i regionalna prepucavanja Dalmacija-Zg, taman što je otvorio usta za topic, ja se počnem raspitivati o švercerskim gliserima koji idu oko 70 milja na sat. Naime, načuo sam da su im prekinuli linije, i ti gliseri sada stoje besposleni, tako da ih se može jeftino nabaviti. On me pita mislim li švercati, odgovorim da bi taj gliser bio za moje potrebe, jer sam opsjednut brzinom. Još kažem da želim Hayabusu (isto teški post), najbrži serijski motor na svijetu, i Mig-a 29, najbolje verzije fulcrum ili foxbat, tako da postanem najbrži bloger na zemlji, vodi i zraku. Wow, kako cool zvuči Saroukh, kralj vode, zemlje i zraka. Rekoše mi da sam blesav, ali bar nismo žvakali neke prožvakane teme, druženje nam se proteglo na sat. Eto, bez predrasuda ili podilaženja, pričao sam s njima ko što bi na isti način pričao sa Francuzima, Englezima...


Dotakoh se Tuđmana i Gotovine, da sam prije mislio napisati ovaj post, stavio bi anketu "Ko je najveći junak domovinskog rata?". Većina bi valjda rekla Gotovina, ok, čovjek došo iz Legije braniti domovinu. Ali, ja bi možda glasao za Milu Dedakovića-jastreba, čovjeka pod čijim je vodstvom zaustavljena JNA u Vukovaru, svi znamo kako. Čovjeka za čiju su glavu na tjeralici onda JNA-glavešine nudile bjanko-ček i nisu uspjeli. Taj se isti Jastreb nešto zamjerio Tuđmanu (postoje priče rekla-kazala, neću o njima), i ovaj ga je gurnuo u medijsku izoliranost. Jel znaju danas mlađi ljudi ko je bio Jastreb? Sumnjam, al znam sigurno da znaju ko je Ante "Beckham" Gotovina. Ponavljam, nemam ništa protiv njega, nekad mi se čini da mu ovoliko podigli rejting, da bi potamnili slavu nekome drugome jednako zaslužnome, ako ne i zaslužnijem. Možda bi u svojoj anketi glasao i za Rahima Ademija, čovjeka koji je fantastično organizirao obranu Šibenika. Šibenik je, poslije Vukovara, bio najbolje branjeni grad u Hrvatskoj, JNA je tamo polomila zube i uništeno joj je dosta opreme i ljudstva. Tamo je uništeno ili zarobljeno čak 30 brodova jugomornarice, isto toliko aviona (oba su pala, ono je blizu Šibenika bilo, Ademi postavio topove) i stotinjak tenkova (imam supač pamćenje, al ipak je 15 god. prošlo, pa ne znam točno), iz Šibenika su krenuli u kontranapad na sela u miljevačkom platou i oslobodili ih 91 ili 92 godine njih 7 (točno se sjećam, na TV-u su rekli Ademijevi ljudi), dok su se svi drugi u Hrvatskoj grčevito branili. To je bilo čudo, prva naša veća ofenziva. S druge strane, u mom Zadru, čijom je obranom zapovjedao Gotovina, četnike sam gledao dalekozorom iz moje kuće, a neko je vrijeme bilo zbilja gusto da ne uđu u grad. Ok, bili smo tanki s oružjem, Gotovina se obučavao u Legiji, gdje se sigurno više vodilo računa o napadačkim taktikama, ali...Onda dolazi "Oluja", a Tuđman imenuje glavnim zapovjednikom Antu Gotovinu. E sad, jel znate koja je moja teorija zavjere zašto Tuđman nije htio imenovati Ademija glavnim zapovjednikom i dirigentom "Oluje", iako je ovaj imao bolje i vidljivije rezultate od Gotovine? Pa da mu Albanac ne bude glavni junak Domovinskog rata. Zamisli koji udarac čojstvu našem, "Šiptar-osloboditelj Hrvatske". Baš bi Tuđman, osvjedočeni kroatocentrik, to olako dopustio. Ionako je jedan od zadataka "Oluje" bio da promovira junaka, eto Gotovina je bio najpodobniji, jer se znalo da će biti "Oluja" lakša operacija, usuđujem se reći formalna, šlag na tortu, otkad je Srbija krajišnicima uskratila pomoć, a neke međunarodne glavonje nama dale zeleno svjetlo. Gotovina je bio podoban i zato jer je dolazio iz mistične Legije stranaca, dok je Ademi bio tipični JNA-starešina. Pričao sam s dosta ljudi koji su bili u "Oluji", svi tvrde da je cijelu akciju postavio Ademi, a da je Gotovina samo potpisivao i davao odobrenja. Isti taj Ademi je dobrovoljno za razliku od nekih otišao u Haag, dokazao nevinost,a na povratku ga je dočekala samo rodbina i prijatelji. Baš me zanima koliko će ljudi biti na Gotovininu povratku. Sve ovo ne bi spominjao da nisam neki dan pročitao u "Jutarnjem listu" da je Ademi iz svog džepa morao platiti 92 000 eura za troškove suđenja, a da vlada premišlja još da li da mu refundira lovu. Koja gadost, jel oko toga treba premišljati? Mater vam guzičarsku jebem, ne bi vam guzice bile tamo di jesu da nije bilo takvih ljudi. Eto, ovo je krivica medijske izoliranosti Ademijeve, siguran sam da Gotovini sutra zatreba 50 milijuna eura, to bi se skupilo u 24 sata. Mene smeta nepravda ovakva jer mislim da Ademi i Jastreb zaslužuju isto pozornost medijsku u najmanju ruku ko Gotovina, ovaj moj blog ipak nije toliko čitan da bi utjecao na mnijenje javno. Osobno se divim Ademiju na dobrovoljnom javljanju, meni osobno to ne bi palo na pamet da me slučajno greškom ne zajebu u Haagu, nego bi posvetio život češkanju vlastitih jaja i ispijanju koktela negdje na Karibima...


Pokušao sam biti objektivan, iako će neko reći da je ovaj post čudno obojen. Da ne bi neko reko da sam mrzoSrbac, evo pjesme ove srpske, iako je pjeva Zana Nimani sa Kosova
Zana - Dodirni mi kolena.mp3+dobijete podcast. Sjetilo me kada sam pisao post na Murata Šabanovića kad se prijetio der đeneralu Kukanjcu da će srušiti branu u Višegradu. Ovo je razgovor koji je tekao preko motorole, Kukanjac zapomaže "Murate, ne rad to, Murate, đecom te zaklinjem to su tamo puškice to se zapravo ne puca", da bi ga Murat prekinuo legendarnim "jebemti mater".
Murat

Ali, ček, kuda? Ni to nije sve, još kao extra-extra bonus dobijete prigodnu pjesmu koju sam iskovao uz post. Zove se "Od stoljeća sedmoga"

Od stoljeća sedmoga,

raste 7 grana na krošnji stabla hrvatskoga,

na krošnji prva grana bješe grana Zrinskih-Frankopana,

druga grana bješe grana Jelačića-bana,

treća grana bješe grana Radića Stjepana,

četrvrta grana bješe grana Mate Bobana,

peta grana bješe grana Franje Tuđmana,

šesta grana bješe grana Ivice Račana,

a sedma, najviša grana, bješe grana blogera saroukh-mana.


utorak, 11.07.2006.

Bijeli post 2

Dakle, nastavljam sa bijelim postom, pala mi je bila koncentracija, pa je post počeo pisati mene umjesto ja njega. Ovo je nastavak velikog bijelog,mogo sam ga zbiti čak u jednog. Spomenuh metrosexualce, kao još jednu medijsku isfurevinu, koji se dosta spominju u ženskim novinama. Ja tu i tamo bacim oko na neke ženske novine kad mi sestra kupi, mislim da bi i ostali muškarci trebali nekad baciti oko na njih ili ljubavne romane, jer se može doći do informacija korisnih u ophođenju sa suprotnim spolom. Tako neki dan nabasam na test na internetu u kojem se ispituje znanje o tipično ženskim temama tipa kako izaći na kraj s ispucalim krajevima kose, kako vratiti koži sjaj, vitamini itd, a i nekim općim. Ispunim test i ostanem užasnut kad sam vidio da sam osvojio 42 od mogućih 45 bodova, što je odličan rezultat. Na stranu što ja brzo upijam, ali velikim je djelom to zbog toga što se sve u tim ženskim magazinima stalno ponavlja. Tako se prije ljeta rastrube o beta-karotenu, s kojim faktorom se izložiti prvih dana, tipovi kože, uglavnom, mislim da bi žene to trebale već napamet recitirati. Pa onda slijede tips&tricks za make-up, volumen kose, prišteve, dijete u kojima se gubi toliko i toliko kila, programi vježbi za stanjivanje na ključnim mjestima...Uopće ne kužim koja bi se normalna osoba mogla pridržavat striktno tih dijeta, pa to bi stvorenje trebalo cijeli dan birati namirnice i kuhati. A gdje je još kuhanje za ostale članove obitelji...Ista je stvar sa programima za vježbanje, općenito ti režimi i programi su mi stvar za imbecile. Nakon tih režima sve se opet vrati na staro po prekidu istog, treba jednostavno poprimiti drukčiji stil života, znati koje namirnice raspiruju debljinu, stalno biti aktivan. Bez velikih programa, svako može sebi napraviti plan, doduše treba se držati nekih univerzalnih pravila za vježbanje. Pa onda slijede rubrike pitanja i odgovori, psiho-savjeta tipa "zavedite ga u 5 koraka". Ma baš, muškarci su puno manje podložni zavođenju nego žene, mene može bez problema zavesti svaka zgodna žena bez ikakvih tehnika, ako mi se ne sviđa, može dubiti na glavi, nikakve joj koristi od tih trikova za zavođenje. I zašto te savjete pišu žene, možeš biti ne znam kako pronicljiv, ali psihu muškarca najbolje razumije muškarac i obratno. Možeš misliti da razumiješ žene, ali uvijek te iznenade s nečim.

Da ne skrenem puno, jer sam počeo sa ljepotom. Valjda su ti magazini ipak doprinijeli šta se ulicama kotrljaju nikad zgodnije žene u povijesti, na što se žale i stariji ljudi. Ja se skoro i ne okrećem više, jer sam ogooglao na puste cice i guzice koje me triskaju sa svih strana, pa sam ko grogi-boksač... Znam da ljepota nije sve, ali opet je neki ljudi previše degradiraju, pa sam zato napisao ovaj post. Ljepota je bitna jer daje neku moć, a moć je u današnjem svijetu ključna stavka za sve. U prvom dijelu sam povukao paralelu ljepote i pameti, sad bi mogo između moći i dobrote. Tako će neko moćan i dobar biti cijenjen ko svetac, moćnog i lošeg će respektirati nešto manje, ali ipak više od dobrog, ali bez moći kojeg će tretirati ko dobričinu, a to baš i nije neki kompliment. Loš i nemoćan, najgora varijanta, to je već onaj kojeg zovemo gnjida. Kultura nas uči da trebamo biti gentlemani, ja bi ipak stavio tu akcent na moć, odn. treba pokazati prije moć, pa teko onda finesu, to bi bila prava definicija gentlemana, "čelična šaka u svilenim rukavicama". Reče jednom Al Capone o moći i finesi "lijepa riječ otvara mnoga vrata, lijepa riječ i pištolj otvaraju ta vrata mnogo brže", a njemu treba vjerovati jer svi koji se zovu Al, znaju znanje..
Talijani su prvaci, yesss, pa vam piči ovaj video. Ragazze upisujem zlatnim slovima na svoj blog, pošto sam ugradio tu opciju, koja se vidi u exploreru. Gianluigi Buffon, Angelo Peruzzi, Marco Amelia, Gianluca Zambrotta, Christian Zaccardo, Fabio Grosso, Massimo Oddo, Fabio Cannavaro, Marco Materazzi, Alessandro Nesta, Andrea Barzagli, Simone Barone, Simone Perotta, Andrea Pirlo, Rino Gattuso, Mauro Serra German Camoranesi, Daniele De Rossi, Francesco totti, Alex Del PIero, Luca Toni, Vincenzo Iaquinta, Alberto Gilardino, Pippo Inzaghi, valjda nije niko zaboravljen...zlatna slova dobija i mala plava, izvan kategorije

srijeda, 28.06.2006.

Bijeli post

Zadnji post je bio 7. lipnja (slučajno opet 7), znači prošlo je rekordnih tri tjedna postanja bez posta. Neki misle da cijeli dan ločem pivo i gledam utakmice, to nije istina. Cijeli dan igram odbojku na pijesku, navečer pogledam samo eventualno jednu utakmicu, ili samo sažetke, na kraju mi se ne da pisati. Imam osjećaj da bi se jedino mogo odmoriti ako umrem, bar da se naspavam jedno 100 godina. Mogo sam nešto kratko napisati, al kako sam sam sebi nabio visoki ritam sa zadnjim dužim i kvalitetnijim postovima, to ne bi imalo smisla. Žrtva sam vlastitog bloga. I ko kaže da se pivo mora lokati, ja npr. pijem zeleni čaj uz nogomet, ako mi se pije nešto jače onda votku, pošto imam neke ruske korijene. I ove reklame su mi zgadile pivo do kraja života, jer se svaka naša reklama svodi na rukanje i urlikanje. Sad se nadam da će mi skinuti s kurca te reklame kad su naši ispali, jer stvarno što je previše je previše. Kad sam kod urlikanja, naši se stalno hvale kako smo nadurlikali sve ostale navijače na SP-u. Wow, ta me spoznaja zbilja ispunjava ponosom, bar smo tu prvi, to je ipak puno bitnije nego osvojiti naslov prvaka na SP. Kad vidim reklame, pa navijače...valjda bi znanstvenici koji se bave evolucijom kod nas trebali tražiti kariku koja nedostaje. Nije mi jasno da su toliko bezidejni da ne mogu napraviti tematsku reklamu sa nogometom i navijačima bez dernjave. Hyundai je 2002. imao savršenu takvu reklamu sa onom pjesmom od Republice, ove godine im je nešto lošija, ali ipak svjetlosnu godinu ispred svih naših . Da, ali za takvu reklamu treba uložiti lovu, a ne samo staviti nekog redikula da sa dresom urla, pa ga usnimiti. Ja se ne žderem previše što su naši ispali, dalje navijam za Argentinu i Italiju. Čak su mi i Njemci postali simpatičniji, prije sam uvijek navijao protiv njih, jer sam bio pod utjecajem filmova iz drugog svj. rata, Boška Buhe, Save Kovačevića-sirogojna i sličnih...sve se mijenja. Suci su katastrofa, glavni griješe, ali linijski redovito zakinu svakoga za gol. Možda se ti pomoćni ne bi trebali zvati pomoćni nego glavni, jer mislim da često oni puno više mogu utjecati na rezultat, danas kada se igra na ofsajd zamke. Pa ja kad bi kupovao utakmicu, kupio bi rađe pomoćnog (a mislim da se tako i radi, imali smo i kod nas slučaj Krečak), on dirigira onim ključnim situacijama kada igrač može izletiti sam ispred golmana, a takvih situacija ima stvarno puno. Lijepo sam objasnio u postu u dopingu zašto im ne daju video-konzultaciju, čisto da se diže više prašine oko svega i da je veća gledanost (sportovi gdje se poslije ne može blebetati o sudačkoj nepravdi, npr. skijanje, trčanje ta pojedinost oduzima pompu), što odgovara onima koji cijelu predstavu plaćaju i koji imaju stvarnu moć,sponzorima konkretno, još konkretnije glavnima Nike-u, Adidas-u i Hyundai-u, a funkcioneri FIFE itekako moraju voditi računa o njihovim željama.
Tema ovog posta će biti uloga fizičkog izgleda. Obećo sam sebi da neću daviti s nogometom, ipak mi je više u interesu da curke više čitaju moj blog. Ipak moram početi sa SP-om. Kako ja uvijek primjetim stvari koje svima promaknu, tako sam zamijetio da su najbolji ili posebni nogometaši skoro redovito najzgodniji. Neću dati linkove na slike, svako može utipkati u google slike da vidi. Počnem sa Brazilom, najbolji su tamo Ronaldinho i Kaka. Kaka je vjerojatno najzgodniji lik na SP-u, u Sao paolu postoji klub njegovih obožavateljica koje se zovu Cacacetes, tako će se i moje zvati rainmanetes. Za Ronaldinha kažu da je ružan, meni nije, da sam cura ili peder sigurno bi mi se sviđao jer ima nešto u sebi, djeluje ko neki čarobnjak iz bajke. U Realu ga nisu htjeli primiti zbog ružnoće, jer Real voli da mu igrači dobro igraju i budu atraktivni. U Francuskoj su najbolji Zidane i Henry, također najpoželjniji u svojoj reprezentaciji. U Španjolskoj je godinama centralni lik bio Raul i odlični golman Casillas, obadva pri vrhu ljestvice suprotnog spola, danas ih zamjenjuje mlada zvijezda Torres čiji posteri redovito izlaze u magazinima za tinejđerice. U Švedskoj je motor ekipe Ljungberg, koji je bio maneken Calvina Kleina, kao i u Ukrajini Ševčenko, koji odskače igrom i izgledom, i bio je Armanijev maneken. U Engleskoj je Beckham i dalje broj jedan, iako ga neki potcjenjuju, jedan je od boljih igrača tamo, zbog izvođenja prekida. I ostali ključni igrači Lampard, Joe Cole, Gerrard i Owen visoko kotiraju kod žena. Najbolji i najzgodniji Njemac je Ballack, on je zvijezda u Njemačkoj i izvan terena. Najbolji u Paragvaju su Santa cruz i Valdes, opet najzgodniji tamo. U obali Bjelokosti najbolji je Drogba, jel treba napominjati, sigurno jedan od deset najzgodnijih na SP-u, najzgodniji crnac. I SiCG, najbolji igrač je Stanković, gadi mi se više ponavljati, ujedno i najzgodniji. Nizozemci imaju tri zgodna Van der Vaart, Van Nistelrooy i Cocu, uz Robbena, ovi su ključni igrači. Najbolji Mexikanac je Marquez, uvršten po nekima u top 10 najzgodnijih jer izgleda ko lik iz sapunica. U Portugalu bi najbolja dva trebala biti C. Ronaldo i Figo (za moj ukus igre Maniche), također najzgodniji u svojim timovima. Najbolji igrač Irana i Azije je Ali karimi, koji je pljunuti glavni lik iz Nikite (onaj što nije odavao emocije i što je imao zaleđenu facu, evo slike Ali KarimijaImage Hosted by ImageShack.us), a on se sviđao ženama. Japancima je prije bio najbolji Nakata (danas Nakamura, isto dobro izgleda), koji je imao klubove obožavateljica. U Češkoj su najbolji i najzgodniji Cech, Baroš i Nedved. Kod Hrvata najljepšim je prošle godine proglašen Kranjčar, koji nije najbolji, ali opet nije običan igrač. Neke vole Pršu (koji nsliči na Bleka stenu), Pletikosu, Kovače, slučajno su nam ti bili bolji od drugih...U Češkoj odskaču igrom i izgledom Nedved i Baroš. Za kraj sam ostavio Talijane, oni su redovito najzgodniji na svim prvenstvima, prije su im najbolji igrači Baggio i Maldini bili najzgodniji, sada su ih zamijenili neki drugi. Najzgodniji su najbolji golman na svijetu Buffon, pa dva ponajbolja defenzivca na svijetu Nesta i Cannavaro, karizmatični Totti, i najbolji strijelac talijanskog prvenstva Toni.

...Malo lokalnog kolorita da potkrijepi sve ovo. Dalmatinci su svjetski fenomen po broju priznatih sportaša. Zadar košarka, Dubrovnik vaterpolo, Split da i ne spominjem, i ostali sportaši poznati su imali korijene sa dalmatinskog krša (npr. Pula je grad boksa zbog Parlova i Drviša, ali i oni su podrijetlom Dalmatinci). Dalmacija je dala puno ratnika, umjetnika, pisaca, pjevača (arhetip Dalmatinca sa lančićem oko vrata je skrojio Mišo Kovač iz Šibenika, nastavili Milo Hrnić iz Dubrovnika, Zečić iz Splita, Tomislav Ivčić iz Zadra, eto svaki grad je dao svoje). I nisu li objektivno Dalmatinci najzgodniji u Hrvatskoj?


Previše toga da bi bilo slučajno. Ovo su i najzgodniji igrači SP-a, prosječni igrači uglavno i izgledaju prosječno. Od prosječnih nešto bolje izgledaju Ashley Cole, Jankulovski, Nuno Gomes i jedan Mexikanac, zaboravio mu ime. Od najboljih koji izgledaju prosječno sam našao iznimke u likovima Robbena, Essiena i Rooneya koji je ružan ko sipa. U nekima se niko posebno ne ističe, kao npr. Poljska gdje su svi prosječni igrom i izgledom i Argentina gdje svi odlično igraju, al opet ne možeš izdvojiti najzgodnijeg.

Očigledno je ovo dvoje povezano. Sad je li prije bila kokoš ili jaje? Jesu li lijepi zato što su najbolji pa im to utječe na dobar ten i držanje ramena ili obratno? Prije će biti ovo obratno, ljepima je ipak lakše u životu, ljepota je bez preporuke svugdje rado viđen gost. Tako su dokazali nedavno da će nekome lijepome biti izrečena manja kazna nego ružnom, iako su počinili isti zločin. Čak i mala djeca više vremena fixiraju lijepe ljude, nego ružne.To je upravo onaj impuls koji je pretpostavljam dan ovima da postanu najbolji. Vjerojatno su im opraštali lakše greške nego drugima, i sigurno su imali veći kredit nego drugi, jer se lijepe percipira i kao sposobnije. Pa je onda u selekcijama to možda imalo neku ulogu. Ima jedna teorija po kojoj je ljepota nagrada za dobru genetiku, dobri geni su zaslužni za sposobnosti ovih igrača, pa i zbog dobrih gena su lijepi. I ovo sve je jedan veliki dokaz da ljepota ne isključuje pamet, može se biti lijep i pametan, zašto svi uvijek to isključuju. Ovo su vrhunski igrači, dokazano je da su takvi inteligentniji u prosjeku, što se vidi iz njihovog razumjevanja igre, odlučivanja u trenutku, vizije. Neki misle da nogometaši nisu baš preinteligentni, to je velika zabluda, i prosječan igrač mora biti jako inteligentan da u kratkom vremenu izračuna sve operacije u glavi, a vrhunski igrači koji razumiju igru tipa Zidane , Kaka vjerojatno imaju IQ genija. Možda je odigralo ulogu i to što su imali motiv više dokazati da su ne samo pojave, nego i dobri igrači. Možda ima još nešto, i neka povezanost postoji što je odgovor svima onima koji cijene pamet, a ljepotu smatraju nešto što je priroda dala. Pa da malo razmisle, skužili bi i da je nam je inteligenciju dala priroda, šta su tupani izabrali svoju tupost. Štoviše, inteligencija se puno manje može popraviti nego ljepota. Danas imamo na raspolaganju takve tehnike i tretmane da se ama baš svaki komad tijela može popraviti i doraditi, da npr. neka prosječno lijepa cura zablista, čak i da samo stavi push-up grudnjak, utegne guzicu, našminka se...danas cure puno bolje izgledaju nego prije, teško je ružnu naći, dovoljno je da odeš na špicu u npr. Split. Red cica, red guzica, pa dva reda cica, guzica, cica, cica, cica, guzica...Ljepota ima još jednu veliku prednost, vidljiva je odmah, dok pamet ili sposobnost moraš dokazivati. A i kad dokažeš, vrlo je upitno koliko će biti cijenjena. Postoji nešto, možda ovaj post nije mjesto za to, što ja zovem vladavina mediokriteta. Na isto dođe biti prepametan ili preglup, oba dva slučaja mediokriteti isključuju iz svoje okoline (skoro svi genijalci su bili isključeni), jer ne žele blizu nedokučive i one koje ih čitaju ko otvorene knjige. Eventualno će ih cijeniti, ali tek ako nešto naprave. Mediokriteti biraju mediokritete koji su malo pametniji od njih, ali koji su opet u granicama mediokritetstva. To je tako jer su oni ipak u većini i drže se zajedno jer se razumiju, pravi su uglavnom u sjeni, a teško je protiv većine...


Da ne odem previše, da kažem nešto o muškoj ljepoti. Ženama je ljepota ipak puno bitnija, muškarci ipak više sline za takvima nego onima unutarnje lijepima (ovo neki prodaju ženama, čisto da bi ih lakše povalili). Donedavno se mislilo da žene traže lijepe i plodne muškarce, jer će im ti osigurati dobre gene za potomstvo(kao i muškarci, sad razbijam glavu zašto ja volim cicate, je li to zato što me podsjeća na cicanje majke, ili zato jer tako vidim da će mi partnerica biti dobra dojilja djeci?). Onda se ustanovilo da žene ipak biraju partnera po karakteristikama sličnijim sebi, jer podsvjesno ne žele ljepšeg od njih, pošto bi takav u budućnosti mogao ostaviti nju i potomstvo i naći mlađu i bolju, znači, prednost daju ipak onim kvalitetama koje će garantirati potomcima miran san. To objašnjava puno toga, biti zgodan za muškarca najčešće znači privlačenje samo prve pozornosti, u većini slučajeva treba još nešto pokazati, pogotovo kod ljepih (kod starijih, neuglednijih i ocvalih obično ne treba, jer one hvatanjem takvog žele dobiti potvrdu svoje privlačnosti). Pa evo, Casanova je bio ružan ko crna smrt, no on je znao sugestibilnom pričom potaknuti emocije i maštu kod žena. Od ovih drugih vrlina više cijene status (ne lova, ko što svi misle, lova je potvrda statusa, npr. ako je nije sam zaradio, manje će cijeniti, jer lova dođe i ode. Više će cijeniti neke vrline kao ambicioznost, pronicljivost, ustrajnost, obrazovanje koje će u budućnosti garantirati nekakav status i time mogućnosti za potomke.) Žene više od ljepote traže muškarca višeg statusa u društvu od nje (primjer, zašto se skoro nikad ne događa da se neka zvijezda tipa Cindy Crawford ne spanđa sa Perom Perićem, vulkanizerom iz Ljubuškog, pretjero sam, ili nekim bezveze koji se kreće u njenim krugovima. Ne, to mora biti Richard Gere.) Kad sam kod slavnih, slava je ipak najveći oblik tog statusa, slava je stvar koja će i najružnijeg stvora pretvoriti u objekt želje (uopće ne sumnjam koliko bi žena željelo biti sa Bil Gatesom,a znamo kako on izgleda.). Eto, sad na koje bi mjesto stavili tu ljepotu muškarca, nisam kompetentan odgovoriti, trebalo bi pitati curke...Ja sam isto poprilično zgodan muškarac, samoprozvani "Rainman, hrvatski Paul Newman":), normalno da mi je drago zbog toga jer se neka vratašca lakše otvaraju. Ponekad požalim što nemam dva metra kurca, da pojebem samog sebe kad mi se prohtije. Ali opet, reko, nije sve u tome...


Dalje, prije neko vrijeme se pojavio izraz metroseksualac, ne znam ko ga je izbacio, i svi su se ko pijan plota uhvatili tog izraza, počeli otkrivati metriće među slavnima, po novinama ženskima počeli davati psiho-profile, kako ih prepoznati, označiti, uhvatiti itd. Počeli su se javljati još neki filozofi koji su počeli govoriti o evoluciji muškarca, wow, pa još nadodavati na to ubersexualce, nano, agro.....Normalno, još jedna fora za prodaju novina, izgleda da se niko nije zapitao ono što i ja. Pa, takvi muškarci su oduvijek postojali, u generaciji naših mama i tata je bilo likova koje su zvali šminkerima, dobro se oblačili, stavljali maslinovo ulje i briljantin na kosu i krali kreme od sestara i majki. Pa i oni bi kupovali sigurno sve preparate za muškarce kao i ovi sada da ih je bilo.I koja je razlika, jel mi može neko objasniti, između bivših šminkera i današnjih metrića, osim što su ovi zadnji dobili više mogućnosti?

Zijev, spava mi se jer se rasteglo ovo, pa ću još jedan post vezan na ovaj napisati.

Evo vam starog lisca Julia Iglesiasa i panteru Dianu Ross. Ukoliko neko želi ovakav player, na philo helpblogu je objašnjeno, tamo se ja nafilam uvijek dobrim informacijama. Promijenio sam i naslov bloga, možda sam trebo staviti sedmoga dana jer je tako bilo, ali imam u vidu da je Bog sedmi dan odmarao. Možda vratim stari naslov, ovaj je vrhunac moje bahatosti...

P.S. moram reagirati, kad sam spominjo ono o pravdi i sucima, zbog utakmice Brazil-Francuska. Još jedan razlog zašto ne odgovara pravda u sportu je taj da ovako očito mogu potpomoći nekom ko im odgovara da ide dalje. Ne mislim da to direktno kažu sucima, ali suci vrlo dobro znaju da je bolje da se zajebu protiv nepoželjnih, nego protiv poželjnih, i da poželjne eventualno poguraju. Zna se da su napoželjniji Skandinavci jer navijači puno troše i nisu agresivni, pa onda imamo skupinu manje poželjnih, pa onda nepoželjnih (npr. Poljaci, siromašni i agresivni). Dopiso sam ovo jer je spomenutu utakmicu (Bra-Fra) odsudio Cantalejo, koji je za Talijane protiv Australaca dosudio penal koji ne bi sviro ni Mussolini, da se digo slučajno iz groba. Umjesto da više ne sudi ni na seoskim utakmicama, on odmah dobije važnu utakmicu četvrtfinala. Australci su poželjni navijači, puno troše i nisu agresivni ko i Talijani, ovo je vjerojatno bilo vraćanje dugova sa prošlog SP-a kad su Talijani bili pokradeni, a sudac je očigledno znao da je to poželjno ponašanje i da neće snositi neke posljedice...



03 - All Of You (Duet With Diana Ross).mp3

srijeda, 07.06.2006.

Crni post


Jučer je bio 6.6.2006. i prema nekim turbomudracima se trebo roditi sin sotonin. Izgleda da se nije dogodilo ništa jer bi sotona sigurno dao neki znak. Ma i da se rodi nikom ništa, ako će biti luzer na crnog tatu koji je u vječnoj sjeni Boga, onda mu se loše piše. Bog je uprkos svojim staljinističkim metodama sve ove puste godine održao svoju guzicu u fotelji, zahvaljujući bolje osmišljenom public relationsu. Vrag je očigledno nesposobnjaković jer je čudno što nema veću plebiscitarnu podršku, iako mu je program znatno privlačniji od Božjeg. On podržava hedonizam i poroke, a Bog odricanje+obećanje na klimavim nogama u obliku života vječnog u kraljevstvu nebeskom . Neki dan mi je palo na pamet, ako reinkarnacija nije mit (bezbrojni slučajevi hipnotičke regresije gdje pacijenti opisuju prošle živote), kako je on zamislio da odemo u kraljevstvo nebesko poslije smrti i u isto vrijeme se rodimo ko neko drugi. Po zakonu fizike nemoguće, znači istinu je govorio za vječni život, za ovo drugo u kraljevstvu očito nije. Baš da mi neko kaže svoje mišljenje o ovom.....Ja željno čekam svoj dan koji će nastupiti 7.7. 2007. tj. na moj rođendan, njušim da će se nešto veliko dogoditi. Trudim se da mi sve bude u znaku 7, tako npr. u mom punom nicku rainman=7 slova el roman=7 al saruk=7 tj. samo saroukh opet=7 sve štima. I otvorio sam 7 blogova, iako mi nisu bili potrebni svi...


Sad da se bacim na temu.Raspadom SSSR-a i promjenom sustava, u Rusiji je devedesetih došlo do expanzije novopečenih bogataša. Skakači iz opanaka u cipele su Volge zamijenili Lincolnima i Mercedesima sa 6 vrata, a u europskim turističkim destinacijama su ubrzo postali pojam za rastrošnost, neukus i kič. Uvidjevši u kakvom su se nebranom grožđu našli, počeli su masovno zakupljivati prve redove u Boljšoj teatru, razbacivati se poznavanjem opusa Solženjicina, Jesenjina ili Dostojevskog, sve ne bi li sprali sa sebe taj imidž. Kako mi kaskamo po običaju, kod nas je trend nekumulativnog trošenja akumulirane love trajao duže, u zadnje vrijeme je počela na vidjelo izlaziti ova pojava koja bi se mogla nazvati kao intelektualni snobizam. U "Zadarskom listu" jednom tjedno izlazi rubrika sa poznatim selebritijima u kojoj ih pitaju što gledaju na TV, što ne gledaju, filmski, glazbeni i književni ukus. Zadnjih deset je redom odgovorilo da gutaju emisiju "Na rubu znanosti", a da preziru emisije tipa "Shpitza" i "Glamour", te sapunice i narodnjake. Tih desetak selebritija je istih onih koje se svako malo može vidjeti kako se guze u baš tim špicama i glamourima. I sad, ja bi trebao povjerovati da oni čim počne "Shpitza" gase televizor i posvećuju se istraživanju kvantne i teorije relativnosti, dok u groznici iščekuju "Na rubu znanosti" . Kad ih pitaju za filmove, to su obično neki art-filmovi ili filozofiranja, a za glazbu izvuku neki jazz, gospel ili tako nešto, uglavnom nešto produhovljeno i nemasovno.
Šta žele dokazati? Reče Gorki jednom "nećeš svetac postati, ako ikonu gledaš". Svjesni toga da su sputani okovima mediokritetstva, pokušavaju ukrasti dio od onih kojima su se u isto vrijeme divili i gledali ih kao čudake. Da se mene pita, ja bi im dao baš to što žele. Da budu ti posebni koji to što su takvi plaćaju time da ih okolina ne shvaća, pa da vide kako je to. Mislim da bi se brzo poželjeli vratiti u svoje mediokritetske kože. Guženje po špicama i ono što bi oni htjeli biti jednostavno isključuje jedno drugo, ne može se biti i preduhovan i presvjetovan u isto vrijeme
Šta želim reći? Da imaju mozga kao što misle da imaju, onda bi skužili da je za neke stvari razum suvišan i krivo je nekog ko voli narodnjake svrstavati u niža bića jer uživa u tako prizemnim stihovima. Meni se narodnjaci ne sviđaju, ali mogu shvatiti nekog ko se nađe u takvoj pjesmi i ona ga pogodi u boemski, emotivni nerv, iako je svjestan da stihovi nisu baš remek-djelo. Zato više cijenim Mamića koji otkida i kida košulje na narodnjacima, nego takve produhovljene. Ja sam npr. seljačina koja voli Mišu i Zečića. I izbor filmova mi nije neki. Obradovala me neki dan vijest u novinama da Sly snima "Rocky 6", jer sam svih 5 pogledo nekoliko puta. Te ja filmove volim, točno se zna kako ide stvar, povuci-potegni, al na kraju znam da će Sly istući lošeg, i ja sretan i zadovoljan. Poslije takvih se filmova ne osjećaš produhovljeno i nećeš postati novi Dalaj-lama, ali bar ti bude napeto 2 sata, iako znaš šta će biti. Očigledno je da sam gluperda i nisam na takvoj razini spiritualnosti, jer me ti art-filmovi obično udave. To je to, sad vidim da mi je post skroz zbrkan.


Za kraj pjesma, jedan od većih hitova Berlina iz Top guna.. I dobijete slike ko bonus. Jučer mi sestra slučajno išla gledati (na lijevoj slici smo) na ovu stranicu, kad ono ostanem zabezeknut. Izgleda da su ovi preko kojih sam išo prije par godina na rafting, stavili mene ko fotomontažu na slapu, bez da znam, a slikali me dok sam odmaro..
Image Hosted by ImageShack.us
Berlin-Take my breath away

četvrtak, 25.05.2006.

Nadolazeći post

Uvod u post

Na neutralnom terenu je bila planski postavljena anketa sa pitanjem "koja je najuspješnija nogometna nacija svih vremena?". Odaziv je bio slabašan, glasovi su išli Brazilu (2) i Njemačkoj (1). Logično, Brazil je peterostruki svjetski prvak, Njemačka najuspješnija europska reprezentacija sa 3 svjetska i 3 europska naslova. Ali...kako se na ovom blogu ja bavim razbijanjem ustaljenih predrasuda, onda ću demistificirati još jednu. Ja se kladim da bi 98% svoj glas dalo Brazilu, ostali bi se nećkali između Njemačke, Italije ili Argentine, vjerujem da bi od onih 6 reprezentacija zadnje mjesto zauzeo Urugvaj. Ja bih baš za njega glasao. Evo zbog čega ih smatram najuspješnijim. Urugvaj ima dva naslova svjetskih prvaka, no i imaju i dva naslova sa olimpijskih igara kada svjetsko prvenstvo nije postojalo. Tada se na olimpijske igre slalo najbolje igrače (ne kao danas mlade) i nogometni turnir na OI je slovio kao neslužbeno prventsvo svijeta. Znači, to bi bilo 4 titule naspram brazilskih 5. Ali, Urugvaj ima čak 14 titula Copa America i tu su najuspješnija južnoamerička ekipa, Brazil ih ima upola manje, samo 7 (Copa America je koju nijansu slabija od EP). To je 18-12 u titulama, čak i ako računamo da svjetska titula vrijedi dvostruko ili trostruko nego titula prvaka J. amerike, opet ispada da su Urugvajci najuspješniji(Copa america ima manju specifičnu težinu od world cupa, kao što almost ima manju od cool liste). Urugvaj je zaslužan da se u Brazilu za grobnu tišinu kaže maracanenzio, jer kada su dali gol za pobjedu u odlučujućoj utakmici SP-a Brazil-Urugvaj, nastupila je takva tišina 200 000 Brazilaca , da se čula muha u zraku, pa su odmah spojili riječi maracana i silenzio. Maracana (naglasak na zadnjem slogu) je čudo od stadiona, ja sam bio na utakmici Flamengo-Fluminense (Fla-Flu oni zovu), pa sam mogo zamisliti kad toliki broj ljudi tamo umukne. Čak ni njenog pomoćnog stadiona Maracanenzinho se ne bi posramili mnogi prvoligaši tu. Eto toliko u uvodu, samo neka se zna, sada malo o predstojećem SP, analizirao sam malo reprezentacije. Uzeo sam u obzir najjače, jedna od ovih dolje će sigurno osvojiti naslov.

Tijelo posta

Brazil-prvi favorit, sigurno najbolji u povijesti, uvalio bi onom Peleovom 3 komada. Jaki su u svim linijama, iako golman Dida ove godine ima više kikseva nego biljarska sala, on spada u sam svjetski vrh. Zadnja linija se zna, upitno je samo koji će biti drugi stoper uz Lucia, najvjerojatnije Juan. Bočni Cafu i R. Carlos su možda najslabija točka kompozicije, jer iako su prije bili super igrači, izgleda da im je istekao rok trajanja. U pričuvi za Cafua je Cicinho (prednost dobio u odnosu na Belettija) i G. Silva kao zamjena za Carlosa (čudan izbor jer u Arsenalu igra u sredini, otpao je Gustavo Nery). Sredina su , po meni precijenjeni Ze roberto i Emerson (umjesto Ze roberta, bolji se izbor čini Juninho, najbolji izvođač slobodnih udaraca na svijetu, ionako je Ze roberto ofenzivan ko i ovaj). Polulijevo i poludesno su dvije najjače karike; Ronaldinho i Kaka, i o njima ne treba puno govoriti. Napad na pairu djeluje ubojito, no i Adriano i Ronaldo su ove sezone imali puno problema u klubovima, i upitno je u kakvom su psihičkom stanju. Iako imaju slabosti, uvjerljivo su prvi favorit, i pokušati će na tlu Europe osvojiti naslov, jer im je to pošlo za rukom samo u Švedskoj.

Engleska-gura ih se za favorita br. 2, zahvaljujući najboljem veznom redu na svijetu. Gerrard i Lampard su prošle godine po svim anketama bili među top 5 igrača (bolje rečeno, u top 3, odmah iza Ronaldinha). Sličnog su profila i prezimena, imaju veliki radijus kretanja i haubicu u nogama. Tu su još u veznom redu i Joe Cole, koji je stasao u Chelseau, i Beckham, koji nije samo maneken nego i vlasnik ponajboljeg suhog lista na svijetu, i jedan od najmarljivijih igrača u Primeri. Svi u veznom redu imaju jaku igru u oba dva pravca. Uža obrana je također jaka karika, Ferdinand i Terry su jaki i na zemlji i u zraku. Joe Colu će leđa čuvati prezimenjak Ashley, a Beckhamu kum G. Nevile, s kojim se dobro slaže. Slabe su im točke golman, a i u napadu nemaju previše alternacija za Rooneya i Owena. Pozvan je Theo Walcott, teenager koji nije ni minute odigrao za svoj matični Arsenal u prošlom prvenstvu. Fali im jedan robusni napadač tipa stari, dobri Shearer, koji bi zadržao loptu i odigravao povratno za pucače. I engleski mediji, tradicionalno skloni vrištanju, im stvaraju preveliki pritisak, a uspjeli su potkopati i autoritet izbornika. Jedna sitnica koja bi mogla značiti, lopta s kojom će se igrati, zna biti jako neugodna kada ju se udari lelujavo ili rezantno, onako ko što to rade Lampard i Gerrard, pa će ti udarači biti u prednosti nad onima koji joj daju efe.

Italija-na prošla dva natjecanja su bili žrtva uroti, sudačke krađe i skandinavske podjele bodova, pa će napraviti sve da se iskupe. Imaju tradicionalno čvrstu i provjerenu obranu na čelu sa ponajboljim golmanom današnjice Buffonom (koji je upravo u središtu skandala). Igrati će sustavom 4-3-3 ili 4-3-1-2, sa Tottijem iza napadača. U vezi će ordinirati Gattuso, Pirlo i Camoranesi (De rossi), a i napadači će se imati zadatak vraćati, jer sustav 4-3-3 zahtijeva veliku trku krilnih napadača.

Argentina-nevjerojatno da je su sa popisa putnika izostavljeni Walter Samuel zvani "The Wall" i Javier Zanetti, legenda Intera i jedini koji je preživio sve čistke u Interu. U isto vrijeme pozvan je Burdisso, rezerva Samuelu u Interu Heinze, koji je propustio pola sezone. Jako im pada koncentracija u zadnjim minutama, kada su u zadnjim utakmicama primili golove. Napad uvijek može više dati nego što obrana može primiti, za lopte iz sredine napadačima je zadužen moj srednjeimenjak Juan Roman Riquelme. Centralna figura napada će biti provjereni trpač Crespo, oko kojeg će se vrtiti dva zvrka Messi i Tevez "el apache".

Španjolska-I španjolski izbornik je prekrižio 3 velika imena veznjeka Baraju, napadača Morientesa i Vicentea. Neopravdano, ako je uzrok loša forma, onda ni Raul nije trebao biti pošteđen. Vicentea se sjećamo kao sjajno lijevo krilo, očigledno se na ovom prventsvu misli ići preko Joaquina, jednako tako dobrog desnog krila i Reyesa kojeg je zamislio umjesto Vicentea.. Iako imaju na svim pozicijama dva kvalitetna igrača, dosad su na velikim natjecanjima redovito kiksali, iako su u kvalifikacijama bili uvjerljivi. Španjolci su ove godine osvojili Ligu prvaka i Uefa kup, ali ipak glavne zvijezde u njihovim klubovima su stranci.

Njemačka-jedine velike zvijezde su Kahn i Ballack. Kahn je izgubio mjesto među vratnicama, ostao je samo Ballack. Ostatak momčadi je prosječan, najveće će im prednosti biti domaći teren i tradicionalni duh koji ih uvijek nekako odgura do kraja.

Nizozemska- po meni "dark horse" prvenstva. Sigurno je Van Basten nešto opako smislio, kada se odrekao Seedorfa, Davidsa, Huntelaara, a posebice Makaaya na račun relativno nepoznatog Dirka Kuyta. Napad će predvoditi Van Nistelrooy, bočnu logistiku će pružati Van Persie i Robben, a iz sredine će konce vući mladi Sneider i Van Der Vaart, te iskusni Van bommel i Cocu. Ove se trojke odrekao vjerojatno zbog atmosfere u svlačionici, koja je godinama bila loša u taboru Nizozemske. "Oranje" je potentna momčad, iako možda premlada i neiskusna.

Francuska-potcjenjuje ih se, iako i dalje imaju istu kičmu momčadi koja je bilježila uspjehe. Zadnja linija nema manu, u veznom redu su dva ponajbolja defenzivna vezna na svijetu, Vieira i Makelele sa Zidaneom, koji će pokušati sigurno još nešto napraviti za kraj velike karijere. Jedino je čudno što nije pozvan Pires, puno bolji igrač od Wiltorda. U napadu su dvije kobre, Trezeguet i Henry, prvi će biti klasična špica, drugi lutajuća. Mogu daleko, iako nisu baš potentna momčad.

Portugal i Češka-spominjem ih zajedno, imaju dosta sličnosti. Igraju prelijepo, što nije recept za turnirski sustav natjecanja. Zadnja šansa Figu i Nedvedu da nešto osvoje sa reprezentacijom, iako je dojam da su obadvije reprezentacije propustile šansu u Portugalu na EP, kada ih je Grčka došla glave.

Hrvatine-stavio sam ih u ovo društvo, patriotskog naboja radi.Trebali bi proći grupu, četvrfinale je krajnji domet. Definitivno je trebalo zvati barem dvojicu od trojke Vugrinec, Eduardo i Rapaić. Vugrinec je bio najbolji igrač lige. Eduardo i Rapaić su mogli biti jockeri, oba dva su ljevonogi. Rapaić igra odlično u zadnje vrijeme, u najboljim je godinama, a u Barićevoj eri nam je bio uz Pršu najbolji igrač i poslije njegovih centaršuteva ili šuteva je padalo najviše golova. Pozvani su Šerić, Vranješ i Ivan Leko, koji vjerojatno neće skupiti ni minute na SP. Vugrinec bi bio idealan kao alternativa Kranjčaru, koji je preosjetljiv na pritiske, a igra na preskupoj poziciji za momčad, na kojoj bi trebao bilježiti više asistencija i golova, kada već druga vezna rade za njega. Protiv Brazila bi trebalo istrčati sa isturenim Olićem u špici i Pršom iza njega, protiv Japana hendikepiranih visinom, sa "target manom" Pršom i Klasnićem. Hendikep je što 1. utakmicu igramo sa Brazilom, koji će sigurno ići na prve dvije pobjede, tako da treću mogu odmarati prvu postavu. Lako bi se moglo dogoditi da treću odigraju nonšalantno, a da nama ti bodovi presude...

Ostali? Ne vjerujem da mogu iznenaditi, eventualno Afrikanci mogu nešto, no opet ne puno. Nasljednici Kameruna i Nigerije su Obala Bjelokosti sa par zvučnih imena (Drogba, Eboue, Toure) i Gana sa jakim veznim tercetom [Essien(Chelsea), Muntari (Udinese) i Appiah(ex Juventus). Mislim da će pobijediti onaj ko bude dosljednije prakticirao devizu "sa što više igrača napad, sa što više obrana". Nogomet je evoluirao zadnjih desetljeća u tom pravcu da su ofenzivni igrači počeli biti prva crta obrane. To je bilo za očekivati, lakše je nekog ko zna s loptom natjerati da trči, nego obratno. Sljedeća evolucija će biti da neće biti samo panjevi u obrani, nego će oni morati kreirati napad, tako da će klasične linije obrana-veza-napad, početi blijediti (već dosta njih to prakticira, ako jedan iz obrane krene naprijed, zna se ko mu čuva leđa. Ovo je dosad bilo samo u prekidima, sada će više dolaziti do izražaja tijekom igre.). Praktički bi se mogla dogoditi podjela na bokove, gdje su niži i brži igrači, i na sredinu gdje su viši i tromiji.

Zaglavlje posta- Idu mi na živce ovi nesposobnjakovići iz blog.hr. Opet nadograđuju kulu babilonsku tj. server. El znate koje bi mjesto osvojilo rukovodstvo blog.hr u natjecanju za nesposobnost? Drugo, za prvo ne bi bili sposobni. Ljut sam zbog toga, pa ću se iskaliti na čitateljima. Em je loše rješena prošla anketa. Drugi moji blogovi su dobili muziku, vi dobijate za kaznu novu mozgalicu "Izbaci uljeza", opet sa sportskom tematikom da se iskupite...

utorak, 16.05.2006.

Dvodijelni post, dio drugi

Pored Valićke, zadnjih se dana pojavljivao u medijima, pošto je bio u posjetu kod nas, i Ben Johnson, nesuđeni pobjednik olimpijskih igara u Seoulu i sudionik najvećeg doping-skandala u povijesti. Olimpijsko finale utrke na 100 m, obračun Johnsona, čovjeka s explozivnim startom i Lewisa, čovjeka dugog koraka. Ben je Johnsson u spektakularnoj utrci pobijedio ljutog rivala Carla Lewisa i postavio svjetski rekord na 100 m 9,79. Bez obzira što ovaj Gatlin trči i brže, Ben je vjerojatno najbrži čovjek svih vremena, jer je u toj utrci, po mišljenju stručnjaka, namjerno usporio, tako da bi u nekoj drugoj još jednom mogao srušiti svjetski rekord. Na doping kontroli potom Benu je nađen stanozolol ilitiga winstrol, prognan je iz atletike, a zlatna medalja je dodijeljena Carlu Lewisu. Iako je Ben poslije priznao da je kao i svi uzimao anabolike, za ovaj slučaj je tvrdio da mu je namješteno, što je vjerojatno istina, jer se stanozolol ne može otkriti ako prođe 24 sata nakon što je konzumiran, a nemoguće je povjerovati da ljudi iz njegove logistike su mogli napraviti takav previd. I on spada u slabije anabolike i koristi se za definiciju. Ben je Jamajčanin sa kanadskom putovnicom, a Lewis je Amerikanac, možda u tom grmu leži zec. I licemjerno je bilo oduzimati zlatnu medalju njemu, kada se vrlo dobro zna da u olimpijsko finale gotovo nikako ne mogu ući atletičari koji ne koriste neka zabranjena sredstva, što se može vidjeti po građi njihovih tijela iz satelita. Ko da Lewis dobio onakve mišiće hraneći se maminom kuhinjom...I oni koji slučajno zalutaju u finale, a takvih je malo, u pravilu ne mogu konkurirati atletičarima koji su konzumirali steroide.
Drugi najveći skandal u povijesti je bio pozitivni nalaz Maradone na efedrin na svjetskom prvenstvu u Americi 1994. Argentina je tada imala jaču momčad i od one 1986. i one 1990. kada su osvojili prvo mjesto, odn. ušli u finale, a osovinu su činili mladi Redondo, Batistuta i Maradona. U grupi su isprašili Grke i nigerijske superorlove i djelovali su nezaustavljivo. U isto vrijeme Brazil je silno želio "quartu", i na tom putu im je stajala Argentinska crna mačka, koja ih je pobijedila i 4 godine prije u Italiji jedinim golom u koprodukciji "braće po nosu", Maradone i Caniggie. Znači, Argentinu je trebalo zaustaviti, ali kako, pitao se Brazilac Joao Havelange, tadašnji predsjednik FIFE...U predvečerje utakmice sa Rumunjskom u osmini finala, Maradona je bio pozitivan na efedrin, koji je inače standardan sastojak u kapljicama za nos, koje je vjerojatno koristio pošto mu nos nije bio u nekom stanju. Argentina je tu utakmicu izgubila, Brazil je poslije osvojio prvenstvo.
Ove dvije priče pokazuju kakva se politika vodi prema zabranjenim sredstvima. Iako se na sav glas trubi kako se krovne sportske organizacije bore protiv toga,mislim da je prava istina da i te organizacije moraju podilaziti sponzorima o kojima ovise, a koji sve financiraju i ovise o gledanosti. I njima apsolutno odgovara nabrijani sportaš-superman, koji će blistati kratko i trajati ne predugo, jer publika se zasiti i želi uvijek nove gladijatore, brže, više, jače. Stimulansi rade upravo to, izvlače najbolje iz sportaša, ali se takav sportaš prije i ugasi. Lova sve pokreće, a cijenu plaćaju sportaši koji su prisiljeni to koristiti da bi bili konkurentni. Tu i tamo na doping kontroli zakače nekog nes(p)retnika, da bi se steklo dojam da se bore, u pravilu velika imena su pošteđena, doduše, teže ih je uhvatiti jer iza njih stoje timovi kemičara i laboratoriji. I kad ukebaju neko veliko ime, vrlo vjerojatno stoje nečiji interesi, što se vidjelo iz prve dvije priče. I za sada nemaju potrebe pretjerano razjebavati uhodani sistem, pošto se nikad nije dogodilo da je neko umro na stazi u naponu snage, a to što će neka olinjala zaboravljena zvijezda za 10 ili 20 godina umrijeti od zatajenja nečeg, koga briga. Show must go on, pritisak javnosti je relativno podnošljiv i da ga se amortizirati hvatanjem nekog autsajdera tu i tamo. Baš da se želi stati na kraj tome, uvele bi se kontrole i u pripremnom periodu, jer se baš tada najviše filaju svime, da im ostane dovoljno vremena očistiti se. U sjeni nogometne igre na terenu na predstojećem SP-u u Njemačkoj, usporedo će se voditi rat 2 turboproizvođača sportske opreme, Nike i Adidas. Normalno da njima odgovara da im opremu nose supermani, a ne neki obični smrtnici.Tako zvijezda koja reklamira određeni proizvod šalju poruku: kupite ove kopačke ili dres, pa ćete letiti po terenu kao ja (kad ono on leti zbog steroida). Koliko sve diktiraju sponzori, može demonstrirati glasina prema kojoj je Nike naredio Ronaldu da mora igrati u finalu SP-a 1998., iako je bio nespreman totalno (teško povjerovati u ovo). Evo dokaz za ovu teoriju o sponzorima i steroidima: svojedobno je u Americi bilo pokrenuto natjecanje natural bodibildera, tj. bili su strogo kontrolirani na doping kontrolama. I šta se dogodilo? Propalo je, niko nije htio gledat tek malo bolje građene ljude. Na svim bodobolding natjecanjima su glavni sponzori proizvođači suplemenata, tj. proteina i ostalih dodataka. Uvijek nam se sa raznih proteina smiješe bilderi i sugeriraju nam ako kupimo taj i taj protein biti ćemo takvi, a u biti oni su nabildani od steroida, na kojima se jedino crno tržište bogati. I onda se dogodi da svi prije ljeta navale na skupe proteine i suplemente, kreatine jer računaju da će bar malo dobiti od onog bildera na slici, rezultati uglavnom izostanu, jer je ipak jedina formula treniranje-prehrana-spavanje, suplementi su mozda 5% svega. Čak ni steroidi bez prehrane i treniranja ne vrijede ništa, oni će izvući maksimum tek ako su svi uvjeti prethodno zadovoljeni.
Mogu shvatiti da neko uzima steroide da bi npr. osvojio olimpijsku medalju, ipak je to šansa koja se rijetko dobija, a ni onda. Ono Coubertinovo "važno je sudjelovati" je kurčeva parola, slažem se da je nekad samo važno sudjelovati kao npr. u grupnom sexu, ali kad si već na olimpijadi...mislim da bi se i ja podmazao s nečim, opet ne pretjerano, ionako nema tog steroida koji će od antitalenta napraviti talenta, oni mogu samo podmazati stvari. Dok se još može shvatiti da neko koristi steroide da bi osvojio medalju, dotle je neshvatljiv trend uzimanja toga da bi se zablistalo na plaži. Skoro u svim teretanama se može doći do osoba koje dilaju to. Većina počne sa spominjanim metanom (koristio ga Schwarzenegger, generičko rumunjsko ime naposim, degeneričko dianabol:)), winstrolom ili decom, koji vrlo brzo daju rezultate. Uz te obično se kombinira sa nekom formom injektivnih testosterona koji je podloga za svaku ozbiljniju kuru. U pravilu, što su takve stvari jeftinije, to su i štetnije, tako je najskuplja kura sa hormonima rasta koja cijela košta 1500 eura u ampulama, a hormoni se uzimaju sa tijela mrtvih osoba. I ovdje vrijedi pravilo kao i za ono iz prethodnog posta, za budale nije ništa, za pametnog je sve. Neki tvrde da su pojedini steroidi u manjim količinama čak i zdravi, problem nastane kada se doze višestruko prekorače. I vrhunski sportaši uzimaju megadoze, no oni su pod stalnom kontrolom liječničkih timova, njima i da nešto pođe krivo nije problem instalirati si novu jetru ili nešto drugo (ni to ne pomaže uvijek, G. Best je uspio uništiti dvije nakon godina profesionalnog bavljenja alkoholizmom). Iako zasad nema dokazane direktne smrti od uzimanja steroida, oni djeluju kao tempirana bomba u tijelu i nikad ne znaš gdje će explodirati (Flo-Jo je umrla u snu od zatajenja srca, pretpostavlja se da je to od godina i godina trpanja svime i svačim).
U pravilu, najviše se toga koristi u individualnim sportovima gdje se traži izdržljivost i snaga, u kolektivnim sportovima pojedinci uzimaju na svoju ruku. Otkad je nestalo Istočne Njemačke gdje se to uzimalo planski, sumnja se da još kineski sportaši imaju neki državni program. Tako se plivačice rijetko pojavljuju na dva natjecanja u istom sastavu, a za njihovu snagu zaslužna je navodno kornjačina krv. Meni je uvijek najsumnjiviji po tom pitanju bio Juventus koji vjerojatno ne muti samo sa sucima, iz nekoliko razloga. Prvi, godinama im je zaštitni znak presing, a igraju obično na tri fronta (prvenstvo, kup, Europa), bez velike rotacije igrača. Drugo, svaki igrač koji ode iz Juventusa (osim Vierija) je u silaznoj putanji i poslije tridesete se počne gasiti, a koji dođe tamo obično procvjeta. I sjećam se kako je Del piero jednom odjednom dobio masu i počeo letiti po terenu, a malo poslije je Davids ispao pozitivac sa nandrolonom (deca-durabolin).
Kao što se u individualnim sportovima koristi više, i u sportovima snage i izdržljivosti se koristi više od ostalih. I u ostalim se koristi, pa čak i u šahu, samo su tu zastupljeniji psihostimulansi. Tako će npr. streličari kojima treba mirna ruka posegnuti za diazepamom, vozači za demerolom ili amfetaminima, oni koje trema sputava će uzeti beta-blokatore npr. propanolol. Ipak se najviše koristi u sportovima izdržljivosti i snage, gdje se koriste kokteli najprije nešto za snagu, pa razni podizači da bi se kvalitetnije odradilo trening, pa na kraju spuštači da bi se moglo spavati, i sredstva za oporavak.
Koja bi bila zdrava alternativa svemu ovom? Teško, ali ipak ima nekih surogata. Umjesto uzimanja hormona rasta, može se poticati vlastitu žljezdu za stvaranje istog unošenjem aminokiselina ornitina, arginina, glicina i glutamina.
Umjesto zabranjenih psihostimulansa, ima nekih biljaka koje potiču budnost, koncentraciju itd. Može se uzeti južnoamerički mate ili guarana (naglasci na zadnjem slogu), pa onda istočnjački gingko (za koncentraciju), ginseng (ženšen, najbolji je korejski i sibirskiza vitalnost i energiju) pa zeleni čaj (puno dobrih svojstava), najbolje sve u kombinaciji, jer tako sinergično djeluju. Neke biljke su i zabranjene kao ma huang koji sadrži efedrin ili kava kava. Za spuštanje je dobar hormon melatonin koji je bio jako popularan devedesetih, za oporavak mišića colostrum. Za dobijanje snage i mase najjače što je na tržištu je kreatin, koji hidratizira mišiće, a inače je prirodan sastojak tijela, najviše ga ima u govedini. Još jedna stvar se nedavno pojavila kod nas u apotekama, pa zaslužuje poseban osvrt. Tribestan, koji se radi od biljke tribulus terestris. Bio je tajno oružje bugarskih dizača utega, jer se nakon dužeg uzimanja dobija na snazi i masi. Inače, može se kupiti i exstrakt tribulus terestrisa, ali bolji je tribestan kojemu je dodan još jedan sastojak. Pojednostavljeno, t. terestris bi bila naranča, a tribestan sok od naranče. Traje osam sati u tijelu, stimulira izlučivanje testosterona koji naraste i do 40%. Maximalno se uzima 8 tjedana, nakon toga žlijezda zadužena za izlučivanje testosterona prepozna da je neko zajebava, onda se mora napraviti pauza 2 tjedna, pa onda opet. Podiže psihofizičko stanje, nema nuspojava, jedina mu je mana što je preskup, 330 kuna. Postoje neke američke imitacije, u originalu ga proizvodi bugarska "Sofarma".


Pjesme nema, u prvom dijelu je video...

P.S. nema veze s dopingom, al jedna sitnica o nepravdi u sportu, da se vidi kako stvari funkcioniraju. Sad se priča o pametnoj lopti, baš me zanima kad će je uvesti, prije toga se neko sjetio jednog genijalnog izuma (nije usvojen, pitam se zašto) da gol-liniju nakosi prema unutrašnjosti gola. Tako bi se znalo pouzdano da li je lopta prešla gol-liniju nakon udarca o prečku (osim ako ne bi bila pod jakom rotacijom) i u nekim slučajevima o stativu, jer bi se po zakonu fizike odbijala unutra. Isto, zašto se pomoćnim sucima ne daju ponovljene snimke, tako da mogu vidjeti je li ofsajd ili nije, ako nisu sigurni? Odgovor je opet lova, bez nepravdi ne bi bilo govorancije u medijima, o utakmicama bi čitali samo izjave "bilo je teško, dati ćemo 120 posto", ne bi bilo moviole ni oka sokolova, takav savršeni sustav bez nepravdi opet ne bi odgovarao sponzorim

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se