|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Get a Free Counter
O meni...
Ime:Sara
Godine:16
Razred:2.j-trgovače
Slušam:Rock,metal-zapravo sve šta me u tom trenutku opušta.....
Volim:biti voljena, glazbu, optimizam, kad mi se događaju stvari koje hoću da mi se događaju, kad mogu plakati, kad sam sretna, kad znam da je sve onak kak bi trebalo biti, kad mogu zaspat, kad popijem dvije kave i onda sam totalno hiperaktivna, kad sam solo doma, kad na TV-u ima nekaj pametno, kad nacrtam ili napišem nekaj lijepo, kad se nekome stvarno sviđa kaj radim....
Ne volim: ljude koji kradu, ljude koji ne znaju rec istinu, ljude opsjednute parama
,jednu ili više glumica iz mog razreda
, kad primjetim novu rupicu u starkicama, kad ljudi kasne ( to ne podnosim...grrr...), kad sam živčana, kad se nečega bojim, kad sam nesretna, kad mi se podere poster, kad mi netko stalno ponavlja jedno te isto,...
Mrzim: kad ostanem sama.....:(
Meli
Blackout
Kraljica suza
Roby
Stvarnost je okrutna
Savršena
Đoni
Dovla
Buraz Božo
Pajo
Anteica
Tenica
Tox
Dođer
Poki
Tomas
Zeko-hop!
Zmijicsa
Moj mail (ako ikoga zanima ili me iz bilo kojeg razloga treba...):
sarchy44@gmail.com
Evo,par mojih pjesmica...
Iluzija
Gledam te,
Dok odlaziš u daljinu.
Pratim te pogledom,
A ti nestaješ u noć.
Ponovo trepnem.
Shvatim da to nije stvarnost!
Ti nisi stvarnost!
Ti si ideja,mašta ili
Nešto nestvarno!
Nestvarno i dobro!
Kao iluzija.
Iluzija koja ne
Prestaje.
Ona traje i traje.
Beskonačno traje!
Jedna stara
Srela sam te slučajno
Izdala te namjerno
Ali,ipak sam sretna.
Zadovoljna...
Nemam rijeći...
Papir je prazan...
Pošaran...
Prekrižen...
I sve me boli...
Peće...
Ako te sretnem...
Neću te pozdraviti...
Jer je sam jedna od sto...
Od tisuću...
Srce se umorilo...
I neznem šta ću s njim...
Sretna ili nesretna...ja smo jedno
Znam...
Venula sam godinama...
Naivno vjerovala...
I ime ti pjevala...
Zvijezdica
Zvijezdica,tako malena i nevina!
S toliko sjaja i sjećanja,
nježnosti i tišine!
Poput tvojih očiju!
Jedinstvene i tajnovite!
Ali tako daleke,nedostupne!
O njima mogu samo sanjati!
I tajnovito ih željeti!
Te tvoje oči,istinski lijepe,
tople i.......samo tvoje!
Nemoj nestati
O takvim ljudima smo sanjali,
pored takvih smo prolazili,
i o takvima razmišljali.
Zvala sam te,a ti se nisi javio.
Čekala sam te,a ti nisi došao.
I neprestano sam na tebe mislila.
I nikad te nisam pustila.
Nemoj proći kroz ta vrata.
Nemoj ih otvoriti.
Niti pokušavati.
I dok pjevaš u mraku.
Slabo svijetlo ti osvijetljuje pogled.
I odjednom nestaješ.
Nestaje i tvoj obris.
I više te nigdje nema...
Krivi put
Krenem krivim putem...
Završim na krivom mjestu...
Krivim putem putujem,
Krivim putem dođem.
I tako kružim...
Kružim u beskraj...
I ne kužim smisao...
Smosao tog kruženja...
Možda i ne postoji smisao..
Smisao tog kruženja!
Jer da postoji,
Ja bi ga našla...
Ali,nemogu ga naći...
Tražim,tražim,tražim...
Ali nemogu ga naći...
Naći smisao tog kruženja...
I opet sam na početku,
Početku krivog puta.
Ali,svejedno koračam,
Koračam krivim putem.
U beskraj...
Šutiš
Šutiš,dok sjedimo u tami!
Ne osjećam ništa,osim hladnog
Zida na kojem sjedim!
Ipak,zašto šutiš?
Zar ti više ništa ne znaćim?
Ili nikada ni nisam!
Nemoj da sama sjedim u
Mraku i zamišljam kako držiš
Svoju gitaru,koju sviraš gotovo savršeno!
Ali,ipak,nemoj me ostaviti
Samu u ovom okrutnom svijetu.
Možda još uvijek postoji izlaz
Iz svega!Iz života!
Možda,ako podijeliš samnom svoju tugu,
Bijes i očaj,možda tada zajedno
Pobjedimo samoću...
Ne, ovo nije još jedan post. Ovo nije još jedno prepričavanje događaja.. trenutka… ovo je prepričavanje prošlosti…života.. da..onog života koji je iza mene.
Jednostavno sam ga ostavila tamo. Iza. Iza onih čvrstih kamenih vrata. Tako da prošli osjećaji ne mogu u moju budućnost. Nikako. Treba im ključ. Onaj ključ koji sam jednom imala, ali namjerno sam ga izgubila. Namjerno sam zaboravila kuda sam ga „pospremila“. Sada znam da su ispred mene samo dobre stvari. Samo dobri osjećaji. Samo dobri ljudi. Oni koji me nikada neće namjerno ubijati. Oni koji će paziti na mene. Oni koji će me vječno voljeti. Oni ljudi kojima je stvarno stalo do mene. Oni koji me vole zato što sam im sve, a ne radi neke glupe titule. Ne radi neke zle sudbine koja samo gleda kako da sve bude još gore. Sve te ljude mogu nabrojati na prste moje desne ruke. Da, baš sve. Sretna sam što imam njih. Barem neću biti sama u svemu. Zapravo, više nikada neću biti sama. Baš nikada, jer sigurna sam da me vole i da me nikada neće pustiti. Probajte zamisliti najsavršeniju sliku u cijelom svemiru. Zamislite najljepšu stvar. Eto, tako izgleda moja budućnost u usporedbi s prošlosti. Jedino što je gore od dernjave i vike je potpuna tišina…(nadam se da će ovo pročitati pravi ljudi, točnije prava osoba)… Eto, napokon i to prestaje. Dugo sam na to čekala. Gotovo cijeli svoj život. I dočekala sam. I hvala svima koji su se potrudili shvatiti mene i moje glupe strahove..(ja si tu ne mogu baš pomoći).. Eto..to je to što već neko duže vrijeme leži u meni. Sada je napokon vrijeme…da..napokon je pravo vrijeme.
Ovo nije pisano da bi netko pročitao, ali ja sam to jednostavno morala izbaciti iz sebe. Molim vas da komentare ne ostavljate na ovaj post, možete na onaj ispod.
Unaprijed Vam svima hvala….
Sarah.
