|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Get a Free Counter
O meni...
Ime:Sara
Godine:16
Razred:2.j-trgovače
Slušam:Rock,metal-zapravo sve šta me u tom trenutku opušta.....
Volim:biti voljena, glazbu, optimizam, kad mi se događaju stvari koje hoću da mi se događaju, kad mogu plakati, kad sam sretna, kad znam da je sve onak kak bi trebalo biti, kad mogu zaspat, kad popijem dvije kave i onda sam totalno hiperaktivna, kad sam solo doma, kad na TV-u ima nekaj pametno, kad nacrtam ili napišem nekaj lijepo, kad se nekome stvarno sviđa kaj radim....
Ne volim: ljude koji kradu, ljude koji ne znaju rec istinu, ljude opsjednute parama
,jednu ili više glumica iz mog razreda
, kad primjetim novu rupicu u starkicama, kad ljudi kasne ( to ne podnosim...grrr...), kad sam živčana, kad se nečega bojim, kad sam nesretna, kad mi se podere poster, kad mi netko stalno ponavlja jedno te isto,...
Mrzim: kad ostanem sama.....:(
Meli
Blackout
Kraljica suza
Roby
Stvarnost je okrutna
Savršena
Đoni
Dovla
Buraz Božo
Pajo
Anteica
Tenica
Tox
Dođer
Poki
Tomas
Zeko-hop!
Zmijicsa
Moj mail (ako ikoga zanima ili me iz bilo kojeg razloga treba...):
sarchy44@gmail.com
Evo,par mojih pjesmica...
Iluzija
Gledam te,
Dok odlaziš u daljinu.
Pratim te pogledom,
A ti nestaješ u noć.
Ponovo trepnem.
Shvatim da to nije stvarnost!
Ti nisi stvarnost!
Ti si ideja,mašta ili
Nešto nestvarno!
Nestvarno i dobro!
Kao iluzija.
Iluzija koja ne
Prestaje.
Ona traje i traje.
Beskonačno traje!
Jedna stara
Srela sam te slučajno
Izdala te namjerno
Ali,ipak sam sretna.
Zadovoljna...
Nemam rijeći...
Papir je prazan...
Pošaran...
Prekrižen...
I sve me boli...
Peće...
Ako te sretnem...
Neću te pozdraviti...
Jer je sam jedna od sto...
Od tisuću...
Srce se umorilo...
I neznem šta ću s njim...
Sretna ili nesretna...ja smo jedno
Znam...
Venula sam godinama...
Naivno vjerovala...
I ime ti pjevala...
Zvijezdica
Zvijezdica,tako malena i nevina!
S toliko sjaja i sjećanja,
nježnosti i tišine!
Poput tvojih očiju!
Jedinstvene i tajnovite!
Ali tako daleke,nedostupne!
O njima mogu samo sanjati!
I tajnovito ih željeti!
Te tvoje oči,istinski lijepe,
tople i.......samo tvoje!
Nemoj nestati
O takvim ljudima smo sanjali,
pored takvih smo prolazili,
i o takvima razmišljali.
Zvala sam te,a ti se nisi javio.
Čekala sam te,a ti nisi došao.
I neprestano sam na tebe mislila.
I nikad te nisam pustila.
Nemoj proći kroz ta vrata.
Nemoj ih otvoriti.
Niti pokušavati.
I dok pjevaš u mraku.
Slabo svijetlo ti osvijetljuje pogled.
I odjednom nestaješ.
Nestaje i tvoj obris.
I više te nigdje nema...
Krivi put
Krenem krivim putem...
Završim na krivom mjestu...
Krivim putem putujem,
Krivim putem dođem.
I tako kružim...
Kružim u beskraj...
I ne kužim smisao...
Smosao tog kruženja...
Možda i ne postoji smisao..
Smisao tog kruženja!
Jer da postoji,
Ja bi ga našla...
Ali,nemogu ga naći...
Tražim,tražim,tražim...
Ali nemogu ga naći...
Naći smisao tog kruženja...
I opet sam na početku,
Početku krivog puta.
Ali,svejedno koračam,
Koračam krivim putem.
U beskraj...
Šutiš
Šutiš,dok sjedimo u tami!
Ne osjećam ništa,osim hladnog
Zida na kojem sjedim!
Ipak,zašto šutiš?
Zar ti više ništa ne znaćim?
Ili nikada ni nisam!
Nemoj da sama sjedim u
Mraku i zamišljam kako držiš
Svoju gitaru,koju sviraš gotovo savršeno!
Ali,ipak,nemoj me ostaviti
Samu u ovom okrutnom svijetu.
Možda još uvijek postoji izlaz
Iz svega!Iz života!
Možda,ako podijeliš samnom svoju tugu,
Bijes i očaj,možda tada zajedno
Pobjedimo samoću...
Uvijek, ali baš uvijek sam ja ta koja je ostavljena, i to najčešće bez objašnjenja. Svjesna sam toga da za sve postoji kraj, ali zar baš nitko ne zna dati neki razlog? Ljudi su svakakvi, ali zašto uvijek baš ja naletim one koji ostavljaju bez objašnjenja, bez ijednog odgovora??? Iza njih ostaje samo mnoštvo pitanja na koja ja ne znam odgovor. Bila sam ostavljena i znam da neopisivo boli, ali opet, nakon nekog vremena sve mi je postalo ravno. Ne dira me više prošlost, potpuno sam ravna prema svim osjećajima koje sam jednom osjećala. Imala sam dvije osobe bez kojih tada nikako nisam mogla zamisliti svoju budućnost. Tada me ostavila prva osoba (bez ikakvog objašnjenja), za tom osobom i druga(opet, naravno bez objašnjenja). Sada su mi svu tu prazninu popunili ljudi koji mi jednom nisu bili toliko važni, a tek danas znam koliko bi mi teško bilo bez njih. Tek sada znam koliko su mi zapravo pomogli, pomogli da preživim one teže dane. I sada mi ponovo na vrata kucaju oni teži dani. Jako teški dani, ali ja znam da će sve biti dobro jer ipak, oni su mi tu. Sve ćete saznati na vrijeme. Reći ću vam, samo da prođe neko vrijeme. Sve je ok…zasad...
Uzmi si vremena za rad, jer to je cijena uspjeha.
Uzmi si vremena za razmišljanje, to je izvor snage.
Uzmi si vremena za igru, to je tajna vječne mladosti.
Uzmi si vremena za čitanje, to je temelj mudrosti.
Uzmi si vremena za ljubaznost, to je put ka našoj sreći.
Nađi si vremena da ljubiš i budeš ljubljen, to je povlastica bogova.
Uzmi si vremena za smijeh, jer to je muzika duše.
stari irski blagoslov
I još jedna mala slatka pričica…
Pročitajte, stvarno mi je romantična…
Slavili su 50. obljetnicu braka. Bili su presretni, okruženi djecom i unucima. Muza su pitali sto je tajna njihovoga skladnog braka. Starac na čas zatvori oči, a onda kao da pretražuju stare uspomene ispriča sljedeće: «Lucija, moja žena, bila je jedina djevojka s kojom sam izlazio. Odrastao sam u sirotištu i uvijek sam teško radio da bi zaslužio malo novaca. Nisam imao vremena za izlaske s djevojkama, sve dok me Lucija nije osvojila. Prije nego sam postao svjestan svega sto mi se događa, zaprosio sam je. Oboje smo bili jako mladi. Na dan vjenčanja, nakon obreda u crkvi, Lucijin otac mi je dao paketić i rekao: «Ovaj ce poklon tvoj brak učiniti sretnim.» Bio sam uzbuđen, mučio sam se s omotom i ljepljivim trakama dok konačno nisam raspakirao dar. U kutiji je bio velik zlatan sat. Pažljivo sam ga razgledao i našao na njemu urezanu mudru izreku koju sam kasnije vidio svaki put kad sam ga navijao.» Stari gospodin se nasmiješio pokazujući uzvanicima stari sat. Slova bijahu izblijedila, no tajna sretnog braka mogla se jasno pročitati.
Pisalo je: «Reci nešto lijepo Luciji.»
Reci nešto lijepo osobi koju voliš. Sada.
Romantično
