04.12.2006., ponedjeljak
Ožeži! Ožeži provokatora!
|
e reko sam reć kolko sam dobijo iz kolokvija i sad ću vam reć da sam dobijo 4. i to me čini sretnim. jako. da. mhmmmm. i te večeri sam bijo jako vesel, a gladan. a bilo 9:13 minuta po japanskom vremenu, al je zapravo bilo 2:13 po berlinskom vremenu. i ja onako vesel, a nema kruva da si napravim jedan famozni super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwich. jooooj, ono gleda, u frižideru čvaraka, slaninetine, pečenog masnog odojka onog masnog, kulena i njegove seke... a kruva nema... ni bijelog ni crnog leba nema... pa makar da sam imo nekog keksa, al nemoš jebemu, požderaše sve mravi. i šta sad, šta? a jebemu, tek ja otvorio frižider, a ono famozna bijela tekućina vimena! mlijeko! e da. i reko, ode ja napravit griza. i našo ja neku polovnu šerpicu i fino ja ugrijo mlijeka i počeo ja pravit griz. i sad, pravim ja to, a ono nešto čudno miriše... pa jel to griz ili se neki čedo zavuko ispod sudopera da mi pokuša uzet skalp... pogledam ja ispod, kad nema čede. i ništa, ja završio griz. dobro izlgeda, al ne miriše lijepo pa da ga jebeš. i ništa, uzeo ja to i pojeo. cijelo vrijeme, dok sam jeo tu smjesu, u glavi mi se vrtio slogan koji sam netom izmislio koristeći svega 0,1% svog super nabildanog mozga, no nevažno. ja to vama samo kažem, onako, ćakulativno. slogan je glasio: ''ovo sam ja narpavio i dobro je. fino je.'' i kad sam pojeo, malo sam se čudno osjećo. znao sam da je ipak bilo dobro kad sam u veceu položio kapitalca. i ja vam se vratijo ovaj vikend u svoju rodnu Slavoniju, u svoje mjesto, Nuštar! aaaa, lijep je osjećaj nakon mjesec dana purgerajstva doć u rodnu Slavoniju! ljudi mirni, nigdje niko ne žuri, niko nije živčan, nema klošara koji skupljaju boce po ulici, nema nigdje natpisa ''Krediti! povoljno, legalno, lijepo, lihvarstvo!'' već su ovdje natpisi: ''PRODAJEM BRAVCE'', ''PEČENIH ODOJAKA'', ''PRODAJEM NERASTA'', ''DOMAĆE RAKIJE PRODAJEM'', ma da ti srce stane od sreće! al sam jedino popizdio kad sam čujo da puštaju narodnjake u jednoj birtiji po imenu Maza. prije se ta birtija zvala Sity. da. Sity. a ne City. i lijepo ja vidijo stare ljudove, kolege, lege, životinje, slavonske klošare, Baju (seoski pivopija), Žižu (seoski ''košarkaš''), Dabu (mali klošar koji na školskom igralištu služi da donosi lopte koje stariji likovi nabiju u pizdu materinu, što ovaj obavlja s smješkom na licu), grofa d brokulu, zbor... ma omililo mi se... a kad sam jedne noći se natuko slanine i šunke... a jebate, pa nema tog u ZG... i vratijo se ja danas ponovo u krvavi ZG. došo sam i donijo hrpu stvari, mežuostalim i loreal elseve, koji mojoj kosici daje moć sjaja. stajao sam u kadi, moje prenabildano tijelo, koje sam do maloprije nadograđivo s utezima od nekih cca 45 kila, što je sad nebitno, no eto, ja sam to reko, znači, to moje prenabildano tijelo se čudno ljeskalo i sjajilo, dok sam svojim sexi prstićima prao kosu s loreal elseve koji mojoj kosici daje moć sjaja. stao sam pred ogledalo, i reko: ''ogledalce, daj mojoj kosici moć sjaja, jer ja to zaslužujem.'' iznenada, moja kosa je pala poput svjetlećeg slapa kosice i nakratko izazvala privremeno slijepilo jer sam slučajno direktno pogledo u nju. onda sam izašao iz kupaonice, a na kauću je bila ženska treba koja je bila očarana mojom kosicom koja je dobila moć sjaja od ogledalca jer ja to zaslužujem. lijeno je gledala moju zlatnu kosicu, no učinila je kobnu grešku. gledala je predugo u moju kosu koja je dobila moć sjaja, jer naime, ja to zaslužujem, pa je trajno oslijepila. tada je nestala. ne znam ni di ni kako. znam da su sam moro spustit roletne jel su se ljudi u kvartu žalili na svijetlost. tada je u stan uletila skupina retardiranih francuza koji su me željeli slikat za svoju novu reklamu ''Loreal Elseve Men special diktator ultranabildan edition''. ja sam se opiro, no ponudili su mi kupon kojim mogu jest deset dana besplatno u mekdonaldsu. čak sam i dobijo slike: prva slika je prikazala mene kao vojnika koji unatoč nuklearnim napadima, tenkovima i avijonima uspjeva održat svoju bajnu kosicu:  druga slika me prikazuje kao mladog poduzetnika atraktivnog izgleda koji unatoč pizdarijama raznoraznim ima savršenu kosicu jer ja to zaslužujem:  jer ja to zaslužujem! |
