saralara

četvrtak, 18.12.2008.

(Ne)pomilovanje: I mi vama čestitamo Božić!

(Ne)pomilovanje: I mi vama čestitamo Božić!

http://imgcash4.imageshack.us/img525/6612/saralarabozicat4.jpg

Prije godinu i pol uputio sam Predsjedniku Mesiću predstavku u kojoj ga u 12 točaka, dokumentirano, obavještavam o nezakonitostima koje su se dogodile u mom slučaju te u njoj posebno upirem na državno odvjetništvo i sudove. Ured Predsjednika uputio je potom dopis glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću (kopija dostavljena Lj. Čučiću) da ispita navode iz predstavke te da ga o svojim nalazima obavijesti. Nije mi poznato je li to glavni državni tužitelj učinio, ali je poznato da je stanovita Ljerka Markušić, državna odvjetnica u Sisku dobila 'mandat' iz Zagreba da mojim odvjetnicima prenese slijedeću poruku: 'Pa vi ste se usudili tužiti državno odvjetništvo Predsjedniku!'

Epilog: Predsjednikov ured nije, koliko mi je poznato, poduzeo nikakve korake na utvrdjivanju činjenica iz mojeg podneska. Državno odvjetništo, po uhodanoj matrici, promptno diže nekoliko neutemeljenih optužnih prijedloga protiv Čučića, a on sam podnosi kaznenu prijavu protiv pojedinaca u državnom odvjetništvo koji su se ogriješili o zakon. Medju njima je, dakako, i Mladen Bajić. No postupak protiv tih osoba još nije niti započeo: Mladenu Bajiću je Sabor odbio ukinuti imunitet, a sutkinja koja je zaprimila kaznenu prijavu protiv nižih djelatnika državnog odvjetništva i policajaca koju si deportirali djecu u inozemstvu, odlučila je, zasad nepravomoćno, obustaviti postupak zbog - 'nepotpunih osobnih podataka o osumnjičenima'!!!

Eto, u tim okolnostima, Predsjednik Mesić je, medju ostalim, trebao odlučivati o našoj molbi za pomilovanje. Visoko pozicionirani član Predsjednikove Komisije za pomilovanje rekao je u jednom privatnom razgovoru da će se ta molba teško moći riješiti pozitivno jer da je 'slučaj previše kontaminiran'. Bio je u pravu: izmedju zaštite 'bjegunca od pravde' i zaštite korumpirane državne administracije, lakše se bilo odlučiti za ovo drugo. Konzekventno, Čučić nije pomilovan. Mediji i državno tužiteljstvo, ženske udruge i Magalin odvjetnički bastion likuju, s rezervom, doduše, jer Čučić je s djecom u Francuskoj, a ne u hrvatskom zatvoru.

U ovoj prljavoj igri je još puno detalja koji do danas nisu ostali razjašnjeni: kako je moguće da Magali Boers četiri puta nezakonito odvodi djecu iz Hrvatske, a da u Hrvatskoj nitko ne reagira; kako to da šestogodišnju hajku na Čučića počinje i ustrajno vodi 'Nacional', list bliskog predsjednikovog prijatelja, i to na temelju perfidnih manipulacija ('ti Magali svjedoči protiv njega, a mi ćemo ti dati da odvedeš djecu'); kako je moguće da niti jedan sudski postupak protiv 'Nacionala' nije ni do danas okončan, premda je u prvom stupnju odlučeno o tome da izdavač Čučiću isplati odštetu zbog senzacionalističkog pisanja itd.

Radi potpunije informiranosti onih koje to može zanimati, ovdje donosim najbitiji dio iz moje molbe za pomilovanjem koju sam uputio Predsjedniku:

„Ljubomir Čučić ne podnosi ovu molbu zato što priznaje inkriminaciju koja mu se stavlja na teret ili zato što se kaje za to što je navodno učinio. Naprotiv, Ljubomir Čučić inzistira na svojoj nevinosti, na činjenici da je lažno optužen te eventualno pomilovanje prihvaća isključivo kao čin milosti u odnosu na nepravdu koja mu je nanesena.
Pravomoćna presuda kojom je Ljubomir Čučić osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, nije po svojoj stvarnoj naravi samo sudska odluka, već istodobno rezultat petogodišnjeg medijskog, političkog i pravosudnog terora koji se provodi nad njim. Ona je tužan epilog jedne prljave kampanje u kojoj se potpuno nedužna čovjeka, u kafkijanskoj maniri želi spreminiti iza rešetaka kako svojim prisutvom ne bi govorio o protupravnostima unutar sustava hrvatskog pravosudja. Pritom je vješto iskorišteno lažno svjedočenje njegove bivše supruge Magali Boers, inspirirano njezinom vjerskom isključivošću i pripadnošću ekstremnim religijskim skupinama, žene koja zajedničku djecu želi odgajati u okviru doktrinarnih svjetonazora najkonzervativnijih i najopskurnijih dijelova katoličkog establismenta, tzv. Opusa Dei, organizacije koja uživa izravnu naklonost nekih krugova u Vladi RH.
Presuda se, dakle, temelji na lažnim iskazima, na krivotvorenoj i nevjerodostojnoj dokumentaciji i donesena je u postupku tijekom kojeg su grubo kršene odredbe kaznenog postupka, pa time i ljudska prava osuđenika. Sud je u potpunosti i nekritički poklonio vjeru iskazu oštećene i isključivo na njemu utemeljio presudu, ocjenjujući taj iskaz kao «decidiran, određen, dosljedan i logičan..». Međutim kada je osuđenik podnio kaznenu prijavu protiv oštećene za lažni iskaz, državno odvjetništvo u Zagrebu u obrazloženju odbačaja kaznene prijave navodi: »... kako se u navedenim dijelovima iskaza radi o okolnostima koje je objektivno nemoguće utvrditi, pa se u tom smislu niti ne može sa sigurnošću objektivno utvrditi da li bi navedeni navodi bili istiniti ili ne, već se radi samo o subjektivnom dojmu osumnjičene u odnosu na ponašanje njenog supruga prema njoj...»
Kada, dakle, Ljubomira Čučića treba osuditi, tada je iskaz Magali Boers 'objektivan', a kada treba suditi Magali Boers onda je taj isti iskaz 'subjektivan'. Činjenica da je presuda pravomoćna, ne znači nužno da je zakonita i pravična. Visina izrečene kazne od 12 mjeseci je pravni presedan: to je prvi puta u sudskoj praksi RH da je izrečena takva kazna za takvo kazneno djelo. Ovdje se sudilo Ljubomiru Čučiću, a ne počinitelju kaznenog djela.
Ljubomir Čučić znade da je nedužan, da nije postupao prema Magali Boers kako ga se tereti, te ne može prihvatiti suradnju s institucijama koje djeluju protupravno i odlukama koje su donesene nezakonitim putem. Zbog svega navedenog Ljubomir Čučić moli da mu Predsjednik Republike Hrvatske, uvažavajući rečeno i nakon uvida u priležeću dokumentaciju, sukladno čl. 2 Zakona o pomilovanju, dade potpuni oprost od izvršenja kazne te da, istodobno, u okviru svojih ustavnih ovlaštenja, pokrene korake kako bi svi koji su sudjelovali u ovom nečasnom postupku snosili zakonom predvidjene posljedice“.

- 14:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 12.12.2008.

Čučić najzad sa kćerima: 'Tata, hoću na ramenima...!'

Čučić napokon s kćerima: Mi smo već pobjedili !!!


Moj poljubac u prvi mah nije bio utješan, moj pogled ih nije odmah razuvjerio. Same su morale osjetiti svoga tatu. Bio je to stisak dječje tuge i boli, sreće i ushita istodobno. Uletjele su u očevu utrobu i ostale tako pripijene dok nisu shvatile da mu, nakon godinu i pol, imaju toliko toga reći, toliko ga toga pitati.

“Znaš, tata, nismo htjele otići s mamom, u Sandweileru (Luxemburg) je mali stan, hoćemo natrag u staru školu, u novoj smo cijeli dan do šest uvečer i stalno moramo moliti, je li baka još bolesna, je li Nataša isto s tobom, gdje sada pjeva Iva, jesi li bio u zatvoru, gdje si sada, zašto ne možemo na more, znaš - ‘on’ stalno viče i ne igra se s nama, tko čuva naš brod, more je u Bretagni hladno, ne možemo se kupati, hoćeš nam opet raditi kruh s jajima, Gugi je dobar pas… Tata, hoću na ramenima... Kad ćeš opet doći? Idemo gledati naš DVD!”

Kakofonija dječjeg smijeha i cike zaglušila je to nesretno mjesto, mjesto gdje se dječje i roditeljske ljubavi sudaraju s institucionalnom ‘pravdom’, mjesto gdje se stvarni interesi djece, u nametnutoj bici, natječu s ‘najboljim interesima djece’!

Da, nakon godinu i pol odvojenosti uspomene, znatiželja i brige navrle su Sari i Lari Čučić na oči… Laralena, pahuljica malena, ima poklon za tatu – sličicu oca obrubljenu gumbićimam, ukrašenu cvijećem i srcima. Evo je, već visi iznad radnog stola. ‘Tata hoću na ramenima… !‘ Morali smo otplesati taj vrtuljak !

Sarah iz plastične vrećice vadi šareni zamotuljak od papira, njezinom rukom napravljen origami brodić na kojem je crvenim napisala ‘doberdan tata, volim te’, a u njemu još jedan s istim riječima na francuskom, a potom još jedan, na engleskom. Moja mala blondina bojicama veže sjećanja na prošlo ljeto, osjećaje prema ocu i ponos zbog stečenih vještina.

I ona mora na ramena. Uhvatim svaku s jednom rukom, podigneim ih u naručje i zavrtimo se poput božićnih kuglica… Lete majušne glavice u krug, vijori im duga kosa, a iz dječjih grla se prolama jedno dugo, ozrcaljeno ‘aaaaaaaaaaaaaaaaaaa…’

Te prve minute nisu mi sasvim doprle do svijesti. U sjećanju ostavljeni dodiri, potreba za blizinom govorili su sami za sebe. Sjedile su tako, tu na mojim koljenima, na mojim rukama tih prvih pola sata, natječući se tko će se toga više sjetiti, koja će više toga tati ispričati… Obgrlim svaku jednom rukom i drhtim od radosti, uzbudjenja…

Slušam ih, čujem ih, ali misli traže odgovor na bezbroj gotovo nestvarnih pitanja: zašto su nama nas oduzeli, gdje su sada ti nevoljnici da vide sreću koju su pokušali sabotirati, zašto moje sirenice toliko vole zemlju koja ih je odbacila…, pa onda, zašto im nisu obrezani noktići, zašto im odjeća ‘vuče’ na vlagu, zašto je kosica neoprana, zašto su blijede, zašto Sarah ima osip na licu…

Kao po komandi odjednom me prenu, ustanu se, naklone mi se i u glas zaore : ‘Kad naš prod plovi, plovi… ‘ Naša ljetna i životna serenada zapravo je jedini trag hrvatskog jezika u njihovom sjećanju… Dovoljno, puno, najviše… Sjeti usproks, melodija ih vraća ondje gdje pripadaju. Stegnulo me do suza !

Bio sam silno napet uoči tog ponovnog susreta. Prošlo je toliko vremena, dogodilo se toliko toga otkad su mi ih odveli. Strepio sam kako će proći taj susret, kako im dati radost, kad sam prepun vlastite muke?

Njih dvije bile su jače od mene. Pomogle su mi da se trgnem, vratim, da upijem veličanstveno značenje trenutka.

Već na samom dolasku, snimile su moje princezice dvije velike torbe prepune poklona, ponajviše njihovih drangulija iz njihovog hrvatskog doma. Strpljive su, ali ne zadugo. Moram, dakle, na sunce s donešenim. Ali, haljinice princeza više nisu ‘in’, šeširići su premali, Črnog Petra su zaboravile… Hit je bila – cedevita ! Sada moramo piti ‘hrvatsku limunadu’ Vadim potom foto-album koji sam za ovu prigodu za njih sastavio, odabrao. Sličice s ljetovanja, rodjendana, broda, bazena.

Sarah, nikad do kraja zadovoljna s onim što može biti bolje, popravlja stvar: uzima olovku i u album stavlja svoje komentare. Lara naveliko suradjuje. Uz slike oca rišu ta minijaturna crvena srca, uz sliku Europe na kojoj je ucrtana Hrvatska napisale su: Hrvatska je naša zemlja !!!

Kasnije ih pitam odvojeno, jednu po jednu: Gdje je vaša zemlja ? Hrvatska je naša zemlja, odgovaraju! A Francuska ? Francuska nije naša zemlja ! Ne mogu vjerovati, jer i Francuska je njihova domovina. Zašto je ne osjećaju ?

Zato što pate za onim što im je oduzeto, zar ne ? Kad li će moje kćeri ponovo u ‘svoju zemlju’?

Izrasle su. Svaka gotovo za glavu. Mršavije su, upalih očiju koje svjetlucaju, ali odaju umor i tjeskobu. Ne može se djetetu oduzeti roditelj, ne može mu se oduzeti ono što jesu, odakle su… Prošlo je ljeto, ono isto zbog kojeg je vrsna hrvatska pravosudna i medijska birokracija poželjela proganjati njihovog tatu, ono isto zbog kojeg Francuzi žele do kraja asimilirati njegove dvije kćeri, eto, to je isto ljeto u svijesti mojih anđela ostavilo neizbrisiv trag o njihovoj pripadnosti, o njihovoj hrvatskoj obitelji, o njihovom ocu…

To im više nitko ne može oduzeti. NitkoI Kalvarija kroz koju prolazimo nije završena, ali temelji njihovog identitea su čvrsto postavljeni. Napravili smo, mislim, nešto gotovo fantastično. Šest godina ih skrivaju od mene, od nas, a njih dvije tu su više nego igdje drugdje.

Značenje tog subotnjeg susreta prešlo je u novu dimenziju, u svijest o vječnoj vezanosti, o domovini, u svijest o ljubavi oca i djece koja u hordama potkupljenih činovnika vjerojatno nikada neće izazvati - kajanje.

Da, sada nakon te subote, 6. prosinca 2008., sve je lakše, puno lakše.

Jer, naši dani tek dolaze !

Mi smo već pobjedili !

- 14:31 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Sari i Lari Čučić oduzeti su otac, obitelj i domovina. Represijom, kriminalom i korupcijom!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se