saralara

petak, 22.02.2008.

Čučić: Jel' me netko tražio? Danas, 23.02.08 u 18 i 30 bit ću u matičnom uredu u Petrinji! Dobro došla je i odvjetnica Višnja Drenški-Lažan!

Ljubomir Čučić je uistinu planetarni fenomen, nešto poput uskrslog mesije: čak i kad šuti, spava i radi svoj posao još uvijek proizvodi dobre vibracije.

Eto, već danima neki naši novinari, za koje je Davor Butković uistinu žurnalistički wunderkind, siju psihozu da je Čučić pobjegao, izmakao ruci pravde koja ga je, kako je već izvještavano, zbog 'ruku okrvavljenih do lakta', odlučila 'hladiti' iza rešetaka. Tako, primjerice, Večernji list u svojoj zanesenosti reciklažom i prodajom magle 'eksluzivno' piše, a ostali prenose, kako je 'Čučić nestao bez traga, a trebao bi biti u zatvoru'. To što Čučić mirno živi u Petrinji, večernjakovce baš i ne zanima previše, čak niti onda kada im se sam Čučić telefonski javi da - nije nestao i da je kod kuće, u Petrinji.

U savršeno koordiniranoj koreografiji javlja se i Magalina odvjetnica Višnja Drenški Lažan pa napiše lažni podnesak Županijskom sudu u Zagrebu da 'Čučić živi u Zagrebu, u Hećimovićevoj 8', (kod Marijane Pekas-op.a.), ne da bi time zavela sud, već da bi tom istom sudu, koji mi inače redovito šalje poštu na moju petrinjsku adresu, dala razlog da 'posumnja' u moje stvarno prebivalište.

Jasno, odmah nakon takva podneska Višnja Drenški Lažan sazove 'presicu', da se, bože sačuvaj, juha ne ohladi. A pred novinarima gospođa Lažan opet pokazuje svu raskoš svoje sufražetske fiškalije: od tri rečenice, četiri slaže! Pa tako kaže kako se uistinu ne zna gdje sam, iako zna da se svaki dan svojevoljno, zbog njezinih spletki, jasno, javljam policajcima u PP Petrinja.

Ukratko, dezinformacije koje se šire kontaminiranim prostorom hrvatske javne komunikacije imaju samo jedan cilj: zaplašiti Lj. Čučića, otjerati ga ili, još bolje, zatvoriti, makar i nedužnog, jer sve dok govori o svojim kćerima, on zapravo govori o nedjelima častohlepnih, samodopadnih i zločestih pojedinaca kojima niti jedna laž nije mrska ako je u službi vlastitog interesa: prikrivanju osobne kaznene odgovornosti i sramotne deportacije dvoje hrvatske djece iz njihove zemlje.

Iako Ljubomira Čučića dnevno u Petrinji, Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Jadranovu i drugdje u njegovoj Hrvatskoj vidi stotine ljudi, iako u trku za hvatanjem pravde i dalje uporno obija pragove brojnih hrvatskih institucija, ipak, dobro je i korisno napisati da je nestao, iako nestao nije, da se za njim traga, iako se za njim ne traga, ne bi li se na taj način ponovo stvorio onaj poznati medijski pritisak pred kojim će pokleknuti i najpošteniji državni službenici.

Sapienti sat!

Ljubomir Čučić

P.S.

Da biste bolje shvatili kako rade mediji u službi opće istine, prepričavam vam dijalog kojeg sam jučer u petak u 16 sati vodio s novinarkom NOVE TV koja je takodjer objavila da sam 'nestao':

- Gospodine Čučić, jeste to vi?
- Jesam, to sam ja, Ljubo Čučić!
- Svi pišu da ste nestali. I mi imamo tu vijest. Pa gdje ste?
- Pa eto, kod kuće u Petrinji!
- Mi bismo došli odmah sada snimiti vas?
- Može, a mogu i ja doći k vama u studio u Zagreb.
- Odlično, idem pitati urednicu što je bolje.
- Ok, čekam.
...
- Gospodine Čučić?
- Da, tu sam, slušam.
- Urednica kaže da ju taj prilog više ne zanima. Žao mi je!

- 21:40 - Komentari (153) - Isprintaj - #

srijeda, 13.02.2008.

Brak Magali Boers i Čučića najzad rastavljen i u RH: protupravno, naravno!!!

Hrvatska pravosudna hidra uvrnula je pipke i eto je sad kako mazi vlastitu korumpiranu utrobu.

Županijski sud u Zagrebu, u žalbenom postupku kojeg je pokrenuo autor ovih redaka, još je tamo 19. studenog prošle godine PRAVOMOĆNO, po sucu pojedincu Slavici Garac, rješio da se u RH priznaje presuda o razvodu braka izmedju supružnika Čučić donesena 10. ožujka 2006. u Limogesu, Francuska. Stranke su tu odluku primile tek ovih dana, tri mjeseca kasnije!!!

Za one koji vole pravosudne smicalice evo par natuknica za pametnije čitanje:

Čučić je osporavao presudu o razvodu donesenoj u Francuskoj zbog toga što je prema važećim hrvatskim propisima za razvod njegova braka s Magali Boers hrvatski sud imao isključivu nadležnost, zato što je pravomoćnom odlukom i francuski sud još 18. veljače 2003. odlučio da se brak ima razvesti u Hrvatskoj (i da djeca moraju biti kod oca) i zato što su hrvatske institucije već počele postupanje po tužbi za razvod braka još 2003., ali su je obustavile nakon što je Magali Boers ocu Ljubomiru Čučići drugi put otela djecu i, jasno, zatražila razvod u Francuskoj.

Dva puta nakon toga Čučić vraća svoje kćeri u Hrvatsku, gdje moraju biti, dva puta ih hrvatska pravosudna birokracija nezakonito, uz nevidjen progon njihova oca, vraća u Francusku. Čučić tuži sve koji su višekratno deportirali njegove kćeri u drugu državu, ponovo pokreće sudski postupak za dodjelu djece, ulaže ponovo tužbu za razvod braka itd. Hrvatski sudovi, osim, dakako, odmazde prema ocu koji želi svoju djecu u svojoj zemlji, opstruiraju sve te postupke (jer što će se oni baviti rastavom braka koja je tako silno komplicirana) i najzad donose solomonsko rješenje: priznat ćemo francuske sudske odluke, makar i protupravno, samo da taj vrći krumpir maknemo što dalje od sebe.

Logika je jednostavna: time peru ruke svi oni koji su u lancu ovog neobičnog slučaja uprljali ruke, tako se pretežak teret odlučivanja o sudbini hrvatske djece prepušta drugoj državi i tako se, najzad, Čučić upućuje da sve svoje probleme rješava u Francuskoj. Jer, Hrvatska ne želi njegovu djecu, a njega samoga želi jedino u zatvoru gdje će biti kuš!

Sada me zanima samo jedno: bi li hrvatski revni činovnici postupali jednako tako da su recimo djeca trebala završiti u Srbiji, primjerice, a ne u Francuskoj. Ili, još bolje, bi li bivša yu država, na isti način deportirala svoju djecu u istu tu Francusku?

Ove dvije usporedbe nisu bez vraga. Od prve otmice djece i njihova odvodjenja u Francusku, a tome ima više od pet godina, Hrvatska niti u jednom postupku (bilo ih je barem dvadesetak) nije ustala u obranu prava svoje djece na svoju domovinu, jezik i kulkturu. Kapitulantski, dodvornički mentalitet kojim je protkana vlastodržačka ekipa u Hrvatskoj čini sve da joj se, bože moj, ne zamjeri što se ne ponaša europski. Tako, eto, dajmo Europi i našu djecu samo da nam štogod ne zamjeri. I vidite, sve je bilo dobro dok je Čučić živio u Francuskoj i nije talaso ovdje u Hrvatskoj. No čim je poželio imati svoju djecu tu u zemlji gdje su rodjena, u hipu se organizira potjera za njima, u hipu se donosi odluka da on mora u zatvor, u hipu se priznaje sudska odluka o razvodu iz Francuske. Svi koji su zakuhali ovu prljavu priču, amnestirani su via facti. Ustavna tužba koja će ovih dana krenuti put Ustavnog suda RH, tu vjerojatno ništa neće promijeniti: osim činjenice da će o tome najzad odlučivati Strasbourg.

Umjesto da vam obrazlažem kako je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu obrazložila svoju odluku o priznanju strane sudske presude (jer kada nešto hoćete napraviti po svome, naći ćete način, zar ne), skloniji sam ovdje citirati jedan dopis koji je Magali Boers Čučić tamo u siječnju 2003. dok se skrivala sa kćerima u Francuskoj dobila od svojeg odvjetnika Milovoja Žugića (dopis je na engleskom, citiram ovjereni prijevod sudskog tumača):

"Gospođo Magali, u svezi s Vašim razvodom i ratifikacijom u Hrvatskoj, ako je g. Čučić hrvatski građanin i ako ima stalno prebivalište u Hrvatskoj, hrvatski sudovi imaju isključivu nadležnost - što znači da se jedino možete razvesti u Hrvatskoj. U stvari, Vi se možete razvesti i na nekom drugom mjestu (napr. U Francuskoj), ali ta odluka neće biti priznata u Hrvatskoj. Prema hrvatskom zakonu još uvijek ćete biti muž i žena. Zakon je u tom smislu vrlo eksplicitan i ne dopušta nikakvu drugu interpretaciju od ove koju sam Vam dao".

Ovo obajšnjenje potvrdjuje da je Magali znala što radi kad je otimala djecu, ono objašnjava zašto je ipak tražila razvod u Francuskoj i zašto ne pušta djecu u Hrvatsku, ovo objašnjava i to zašto su francuski sudovi djecu vratili ocu u Hrvatsku, ovo takodjer objašnjava zašto Milivoj Žugić više nije odvjetnik Magali Boers i, najzad, ovo potvrdjuje da je u Hrvatskoj uvijek moguće naći i odvjetnika i suca koji će svjesno prekršiti zakon. Ako je to zbog tzv. viših interesa, ako iza toga stoji cijeli državni aparat, utoliko bolje jer za nezakonitost više nema tko kome suditi, zar ne?

Ljubomir Čučić




- 09:56 - Komentari (105) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2008.

Magali ne dopušta djeci da primaju očeva pisma, Čučićevo otvoreno pismo Mili Jelavić!!!

Blogeri, dragi i oni još draži!

Ovaj blog od danas piše Ljubomir Čučić osobno, Nataša je do grla u žrvnju s raspravama, strankama itd. i nema više vremena kao dosad. Drugo, ja, Lj.Č., poznajem stvari jednako dobro, a i emocije prema djeci su izravnije. Nataša brine o njima, ja ih sanjam svake noći.

Nekoliko prethodnih pojašnjenja, molim. Štogod pisali i kavim god se nickovima služili, žao mi je da razina vaše komunikacije nerijetko diskreditira sam smisao i poruke ovog bloga. Sarin i Larin tata vas moli da poštujete jedni druge i da vašu iznimnu, na trenutke lucidnu raspravu vodite na temelju argumenata i činjenica, a ne na temelju osobnih antipatija. Dakle, ad rem, a ne ad hominem, please. Cilj je bloga davati javnosti informacije o stanju postupaka koji se vode radi povratka Sarah i Lare Čučić u domovinu i ja ne bih želio da ga moramo prekinuti.

Nadalje, nikad dosad ni Nataša, niti ja nismu sudjelovali u raspravi na blogu niti pod jednim pseudonimom. Pažljivo čitamo sve što se piše, a ponajviše nas vesele insinuacije kako se, eto, sami dopisujemo. Moram reći i ovo: stjecajem okolnosti i činjenica koje su podastrijete u toj raspravi ja, Lj.Č., uspio sam identificirati barem polovicu nickova. O da, zanimljivo je čuti što misle ljudi koje poznaješ, iako pravu draž samoj prepisci daju oni koje ne poznajemo, kao i oni koji se povremeno uključuju u diskusiju.

A sad najnovije vijesti.

Prije tri dana, nakon uzaludnih višemjesečnih pokušaja da doznam gdje su mi kćeri, uspio sam razgovarati s ravnateljicom osnovne škole "Martin Peller" u Reimsu (Mme. Guelff) te sam doznao da Sarah pohadja osnovnoškolski program, a da je Lara u predškolskom uzrastu. Laknulo mi je jer, eto, ako ništa, barem znam gdje su mi djeca. Pitao sam ravnateljicu bi li mi mogla dati curice na telefon, odgovorila mi je da nema takvih ovlasti. Pitao sam mogu li djeci pisati, rekla je da mora razgovarati s majkom Magali te da je ponovo nazovem u četvrtak ujutro. Nazvao sam kako je dogovoreno i, prema očekivanju, saznao da je majka odgovorila da ne dolazi u obzir da se djeci daju tatina pisma!!! Na telefone u stanu, kao ni na mobitele koji su mi poznati i dalje se nitko ne javlja. Možda su djeca u Reimsu, ali na drugoj adresi.

A sada 'bonbončić'.

Nataša je dobila pismo od Pravobraniteljice za djecu u kojem je ona, pravobraniteljica, gđa. Mila Jelavić, obavještava da joj se obratila "jedna gospođa tražeći našu intervenciju da se imena i fotografije djece gospodina Čučića maknu s bloga... jer da se koriste za njezinu, odvjetničinu reklamu!". Gospodja Mila Jelavić dalje navodi da je "neprimjereno da se na ovakav način koriste podaci o djeci radi ostvarenja cilja, ali da podržava svaku aktivnost koja ide ka ostvarenju najboljeg interesa djece redovitim i zakonitim putem".

Gospodjo Jelavić, ja, Ljubomir Čučić, obavještavam vas da je Vaše stajalište načelno vrlo korisno i dobronamjerno. Obavještavam Vas istodobno da je ono licemjerno i cinično. Nadam se da će Vam to "jedna gospođa" uredno prenijeti. Odvjetnici Nataši Pifar nije potrebna javnost. Mojoj djeci jest.

Ja, Ljubomir Čučić, stvarni otac Sarah i Lare Čučić već punih pet godina obilazim pragove hrvatskih, francuskih i europskih institucija ne bih li osigurao pravo svojih kćeri na oca i njihov izlazak u sekularnu kulturu, odgoj i obrazovanje. U tom sam se razdoblju nekoliko puta obratio Vašem uredu, kako u prošlom, tako i u sadašnjem, Vašem mandatu. U Vašim ladicama se nalazi pozamašan dossier koji govori o marifetlucima njihove majke i hrvatskih institucija koje su moje kćeri istjerale iz njihove zemlje. U tim spisima ste imali barem desetak razloga da "ustanete u zaštitu najboljih interesa djece", ali to niste učinili. Niste se oglasili kada je majka mojih kćeri u više navrata (ukupno 4 puta) protupravno odvela djecu iz Hrvatske, niste se oglasili kada je ih je Francuska vratila ocu, niste se oglasili kada je u Hrvatskoj organizirana potjera za njima iako ste znali da se u našoj zemlji nalaze zakonito, niste se oglasili kada je njihova majka lažima razapela njihova oca, njihov život i njihovu budućnost u medijima (sveudilj spominjući imena i objavljujući fotografije), niste se oglasili kada su sve novine i svi drugi u mediju iznosili podatke o njima, a niste se oglasili niti onda kada Vam je od strane moje odvjetnice izravno ukazano na nezakonitosti u radu pojedinih službi u Hrvatskoj koje su, pod dikatatom moćnika, provodile političko-medijski obračun s ocem Sarah i Lare Čučić. Radi točnosti ipak treba reći o ovo: da oglasili ste se, tamo 14. ožujka 2007. ujutro, u svom uredu tijekom razgovora s Natašom Pifar Mihelić ovim riječima: "Da bilo je propusta, ali što sad možemo".

Gospodjo Jelavić, danas na hrvatskim sudovima postoji nekoliko parnica u kojima se treba odlučivati o pravu mojih kćeri na svoju domovinu i njihovog tatu, sve od reda su ubačene u proceduru "zaštite najboljih interesa djece". To u mojem konkretnom slučaju znači da uopće nisu ušle u proceduru! Oprostite na izravnosti, no ako Vam je uistinu do "najboljeg interesa djece", oglasite se napokon. Saopćite hrvatskoj javnosti Vaše stajalište o tome zašto hrvatska djeca ne mogu u Hrvatsku, zašto ih Hrvatska ne želi, zašto se hrvatska administracija ponaša kao da je riječ samo o francuskim državljankama i zašto već četri mjeseca na sudu u Zagrebu nitko ne donosi privremenu mjeru prema kojoj bi se osiguralo da djeca imaju kontakt s domovinom u kojoj su rodjena.
Zakon Vam je, gospodjo Jelavić dao ovlasti da intervenirati pojedinačno, medijski i institucionalno kada vidite da su ugrožena dječja prava. Imam li ispravan dojam da te svoje ovlasti koristite vrlo selektivno. Jeste li možda razmišljali koliko očeva u Hrvatskoj danas ne vidja svoje kćeri i sinove, jeste li se možda zapitali tko bere lovorike nad sudbinmama raspadnutih obitelji, jeste li se zaista zapitali kako to da i sam Ustav RH (članak 62.) govori o zaštiti majčinstva, ali ne i očinstva. Želite li uistinu učiniti nešto u "najboljem interesu djece" tada poslušajte moj savjet - izadjite iz sinekure Vašeg ureda u Hebrangovoj ulici i učiniti nešto zaista veliko, sazovite konferenciju za tisak i objavite da je u Hrvatskoj, pod zaštitom državne administracije, na djelu paterocid, svojevrsna bijela kuga koja našu djecu već od njihovih prvih dana stavlja u službu diskriminacijske, arbitrarne i savim neprimjerene obiteljske politike. Ako Vam, u tome treba pomoć, rado ću Vam izaći u susret, jednako kao i tisuće drugih očeva koji lutaju hodnicima našeg pravosudja u potrazi za svojim malenima.

Što se tiče imena i fotografija mojih kćeri na blogu kojeg umjesto odvjetnice Pifar od danas vodim ja sam, obavještavam Vas da sam dugo i trezveno razmišljao staviti li njihovu sličicu na blog ili ne. Odlučio sam da to učinim te sam u tim smjeru i dopustio odvjetnici da objavi fotografije. Zašto? Zato jer je sada više nego jasno da Hrvatska u svojem nastojanju da se izvuče iz odgovornosti za sudbinu Sarah i Lare Čučić, da zaboravi moje kćeri, smišljeno opstruira sve moje pokušaje da dodjem do njih. Zato jer je, na žalost, interent postao jedini način da moja ukradena i deportirana djeca budu prisutna u svojoj zemlji, u hrvatskoj javnosti. Zato jer će njihovo ime i njihova slika na internetu biti i Vama jasan podsjetnik na sve ono što činite u "najboljem interesu djece".

Ja, Ljubomir Čučić, borim se za te interese onime čime znadem i što mi je na raspolaganju. Vjerujem i nadam se da će uskoro doći dan kada će se i hrvatske institucije angažirati u istom smjeru. Budite uvjereni da tada sličice moje djece neće biti potrebne, ni na interentu, niti bilo gdje drugdje. Ona će, naime, tada slobodno i ponosno šetati svojom zemljom. Vi znadete da taj dan sigurno dolazi.

Na kraju, obavještavam Vas da će uskoro biti objavljena i web stranica Sarah i Lare Čučić, ne samo sa slikama mojih kćeri, nego sa kompletnom dokumentacijom koja govori o protuzakonotom radu hrvatskih ustanova, sa video zapisima u kojima moja djeca sudjeluju u sektaškim seansama u Francuskoj, sa spisima koji neprijeporno govore o tome tko je tko u "aferi Čučić". Od vas mogu očekivati dvije stvari: da protiv mene podneste kaznenu prijavu i/ili da istu takvu prijavu podneste protiv onih koji pola desetljeća onemogućuju mojim djevojčicama da budu ravnopravne građanke Republike Hrvatske, uključujući i njihovu majku o kojoj znadete kudikamo više nego običan svijet.

Na samom kraju, molim sve dobronamjerne da ovaj post učine dostupnim široj javnosti.

Ljubomir Čučić

- 16:03 - Komentari (63) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Sari i Lari Čučić oduzeti su otac, obitelj i domovina. Represijom, kriminalom i korupcijom!

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se